arzuhal wrote:
Ustvari klima je ista, u pe' deka. Kao što je bila i prije 500 godina kada je posljedni bosanski kralj, Stjepan/Stefan Tomašević, negdje u zimu 1462/63, pisao pismo papi Piju Drugom u kojem ga moli da svojim utjecajem među evropskim kraljevinama kako pomogni Bosni jer se sultan Mehmed uveliko sprema, još od jeseni, da krene na Bosnu. A papa mu odgovara: "Bosna će biti u našim molitvama

". S obzirom da se EWvropa nije ni počešala, osta izreka:
Bosna šaptom pade!
E taj odnos Evrope prema Bosni, jednom zauzet, nekim čudom se nikad haman nije mijenjao, pa bio na njenom čelu Stjepan ili Alija. Tako smo saznali da je Evropa dala odriješene ruke Miloševiću da završi posao, a Mitterand fonteleom objašnavao Clintonu kako neće dozvoliti jednu muslimansku državu u srcu Evrope. Milošević je zato morao na sud jer nije obavio posao, bio je smotan.
Tako da, kada malo, al' samo malo bolje pogledaš stvar, vidiš da, bez obzira na okolnosti, odnos prema BiH će biti uvijek evropski, nažalost...Zato se ne treba previše sekirati, ne treba očekivati nekakvu pravdu i te šuplje, nego raditi na opismenjavanju, na učenju...
Dodik i dodikovci laju sada na sve strane laju i kevću kako su se, tobože, oni prvi borili protiv ISIL-a u BiH, a upravo su njihova ubijanja, silovanja, genocid, masovne grobnice, uništavanje džamija (neke i nulte kulturološke vrijednosti), cijelih gradova, uz autistično stajanje po strani gozbođže Evrope i njenog čekanje da se ta divljačka buka završi na Balkanu, i bile okidač i njima se utirao put budućem nastanku ISIL-a i sličnih terorističkih organizacija, koje su čak počele raditi po srpsko-četničkim scenarijima i matricama uništenja i devastacije: ubijanje i klanje civila, masovne grobnice i masovna pogubljenja, splajivanje živih ljudi kao Milan Lukić u Višegradu, uništavanja spomenika kulture, džamije i crkve, uzimanje stranih vojnika i radnika za taoce, itd.
Kada bi svijet htio biti pameten, pravedan i častan, oderao bi i Karadžiću i Mladiću doživotne i ukinuli bi tzv. RS kao što sada žele da ukinu tzv. Islasmku državu.
Ali neće biti.
Zato se ne teba ni sekirati, ništa ne očekivati i raditi na sebi koliko se može, pa polako, u skladu s okolnostima i mogućnostima...