Za predane Allahu dž.š.

[vazi]

Samo da se pritefterim.

Allah vas nagradio i povećao deredžu, a sve nas zajedno uputio.

i tebe akBd

[HolySouth]

Esselamu alejkum

Mora li i muktedija donijeti tekbir kada imam ide na ruk'u i sedzdu ili to radi samo imam a muktedija ga slijedi ??? Znaci kada hocu da idem na ruk'u,sedzdu i kada ustajem sa nje moram li reci 'Allahu ekber' ili je dovoljno da to imam kaze ?
Imam nedoumicu oko toga pa sam odlucio da pitam ovdje.

[Towelie]

Vjerski kič ili balijski kenjčiluk, šta je to?

“Nek te ne začude gladni, poniženi, jadni i bosi Bošnjaci, u izlizan jaram zapregnuti, kada ih spaziš! Nek te ne začudi, Ale, što nećeš čaršije naći, ni kule begovske, hane, ni tople hamame, ni žene u zaru, il’ feredži crnoj. Nek te ne začudi, kada u džamiji mjesto džemata pronađeš konje i ovce, to narodu oteti mal je kog šejtanu daju u danak”.
Balijski kenjčiluk, sočna je sintagma kojom se, ne tako davno, poslužio jedan medresanski profesor, kritizirajući uvrnutu adolescentsku svijest kod učenika. Etimološki pomalo nejasna, nekome će zvučati pogrdno kad se punog jezika i škripućih zubi ispljune u, na oko blještav i ružičast eter današnjeg gaziluka i bošnjaštva. Kod patriotskih euforičara i demagoških ublehaša, uvehlih čuvara nacionalnog identiteta i drugih prelivoda, sam prizvuk balijski kenjčiluk proizvest će odbojan emocionalan odnos mrzovoljnog derikonje koji ne može podnijeti racionalnu raspravu.
Čađava socio-psihološka klima pokazala se kao plodno tlo za sunovrat ukusa, te šugavu deredžu osrednjosti i banalnosti na koju se svela naša dunjalučka uloga. Pij, jedi, lezi, sjedi – monstrum je kojim Bošnjo u usponu svog kreativnog žara dokazuje svoju umobolnu genijalnost. U nizu besplodnih tvorevina kojima ”oplemenjujemo” duh i njegujemo ”vrline”, obitava i kič, lahko svarljiv proizvod namijenjen idealnom promašaju suštinskog životnog zadatka.
Kič je niskovrijedni produktivitet s umjetničkim pretenzijama i ciljem dostupnosti što većem broju ljudi. Najčešće povlađuje nerazvijenom ukusu i izvijesnim potrebama ljudi koje su na granici vrijednosne i moralne neprihvatljivosti, ali s jakim emocionalnim nabojem. Kič je estetska stranputica, postojan, sveprisutan i privlačan jer ne iziskuje viši nivo mentalne gimnastike. Kič je uvreda za inteligenciju.
Činjenica je i da je kič evoluirao i proširio svoj djelokrug utjecaja. Postao je sredstvo manipulacije u svim bitnim sferama ljudskog društva: politici, nauci, porodici, moralu, pa i vjeri. Kič u vjeri, ili balijski kenjčiluk opasno je toksičan i zauzima vodeće mjesto na ljestvici apsolutnih falsifikata. Kič u vjeri uspavljuje duh, umjesto da ga podstiče! Kič u vjeri je naivan pokušaj spajanja funkcionalnog i apsurdnog , lažan je i nepodnošljivo razblažuje originalnost, negira praiskon, urođenu prirodu i izvor svega. Zbog toga i jeste neprihvatljiv: “Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, čistoj vjeri, Allahovoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! – Nema promjene u Allahovu stvaranju! To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Er-Rum, 30.)

Trash kultura

Kur'an predstavlja centralnu tačku u islamskom poimanju uređenja društvenih odnosa. Odsustvo Kur'ana kao zakonika, prvi je raskorak između riječi i djela, kod svih muslimanskih naroda, pa i kod nas. Ignoriranje kur'anske principijelnosti jasan je nagovještaj vjerskog kiča i teološkog formalizma. Zbog nemoći da uz uzvišene kur'anske zakonitosti uredimo svoje živote, svoju licemjernu vezu s Kur'anom čuvamo kroz melodičnost i recitale, raskošne večeri, takmičenja, i naporne scenarije nabildane sakralne atmosfere. Lakše ga je recitovati nego li sprovesti u praksu.
Kult smrti

Ne čudi da se bosanski muslimani mnogo više bave mrtvim nego li živim insanima, marljivo im skupljajući sevape. U redovnom transferu dobrih djela nadaju se da će i njihov onosvjetski put biti olakšan pa se do iznemoglosti trude. Grade im veleljepne mauzoleje, odnose cvijeće i poklanjaju im maksimalnu pažnju. Njega i briga za merhuma počinju odabirom pogrebnog društva.
Sva pogrebna društva nisu ista. Biraju se ona koja nude komfor, udobnost i uslugu na najvišem nivou. Selekcija je stroga i po pitanju odabira grobnog mjesta. Džamijski haremi omiljena su počivališta, a rezervacije su nerijetko razlog bratoubilačko-mahalskih ratova do istrijebljenja. Gledaju se još uzdužni nagib, osunčanost, kao i položaj u odnosu na Grinički merdijan.

Dženaze

Podjela dženaza uvjetovana je prevashodno formacijskom tipologijom. Ako je na kaburu samo jedan imam, merhum je zasigurno neka fukara. Postupak se ne razvlači, ašere se skrati, a izrazi tugaljivosti i ukislog raspoloženja svedu se na minimum. Ukoliko je merhum ipak iz domaćinske kuće, protokol je drugačiji. Kabur opasaju ahmedije, bijele k'o snijeg, utegnute i visoke, goleme k’o točak od bagera. Ljuljaju se oko kabura k’o lale na povjetarcu. Otegnuto se jeca, uz bolne uzdahe. Govori su ubitačni i prodorni, mejtu srce da naraste kad čuje kakav je bio. U kabur ga spuštaju polahko, jedva da se rastave nekako.
Zagrću ga golim rukama, lopatama tek na kraju. Kad se sve završi, porodica im podijeli nekakvih koverti, ašićare im merhum ostavio nekakve hedije. Oni o tome ništa ne pričaju pa ti niko i ne zna šta to saviju pod džube. Na kaburima im zbog tih koverti u očima igraju iskre, a svijet sluti da im to merhumi ostavljaju pozivnice, da i oni što prije okuse konačno boravište i onosvjetske ljepote, jerbo, valjda zato te koverte tako ljubomorno i vješto kriju.

Tehvidi

Tehvidi su komplikovane seanse koje zahtijevaju profesionalan odnos prema zanatu, te sposobnost bula da prirede nesvakidašnju atmosferu i ozračje grčke tragedije, uz primjesu dubokog zanosa prizvanog duhom nekog davnašnjeg Šimšir-dede, koji je kao evlija za svoga vakta letio po vazduhu i odozgo bacao slatke mevludske šećerke, čija se slatkoća ni sa čim izravnati ne može. Ono murida što bi se tu zateklo i pokupilo mirisne šećerke, njihov sladak okus pamtili bi do momenta rastanka s dunjalukom.
Prisjećajući se tih vrsnih i nesvakidašnjih kerameta skup u svom zanosu dosegne potrebnu ekstazu, zatim bule krajnjim fizičkim naporom bjesomučno zavrte svoj ogromni tespih, teatralno izgovarajući nekakav sadržaj ni na arapskom, ni na turskom, ni na perzijskom…ma ni na jednom ovozemaljskom jeziku. Svi se tada preznoje, baš ko zadnji red naše nogometne selekcije pred poluvrijeme. Svako iz svoje torbe izvadi vlažne maramice i vitaminski sok pa se okrijepi. Onda se bule blaženo nasmiju, pogledaju vidno uzbuđenu masu i ko značajno se po čelima potaru svojim maramicama. Na strogu komandu, svi prisutni prouče Fatihu žmireći, ispruženih ruku i grčevito stisnutih prstiju. Zatim se podijele friške, kimom posute kifle i pogače, bule se marketinški obrate pa se svi raziđu do skorog viđenja. Ovaj unosni biznis nerijetko ima upliva i u bračne zajednice.
Na cijeni je samo ona bula koja raspolaže izuzetnom tehvidskom vještinom, a koja uz ruho prilaže i lijepo rezbareni 1,5 metarski tespih, tehničko pomagalo široke primjene. Problem tehvida predstavlja prenaglašen dizajnerski barok. Šarolik skup gospoja, nemaš kud da se okreneš. Ama najgore što fino neće da se obuku, pa insana i u džamiji bude strah da Allah kakve munje ne pošalje, osilila se fukara! Te takve, nekom i naočite gospoje, obično sačekaju da se završi s namazom, zatim nabace nekakvih šarenih šamija, pa poslije dove k’o vjeverice navale u džamiju na taj tehvid. Guraju se, škripe, frkću, po nogama se pokrivajući peškirima i kaputima. U jednoj od čaršijskih džamija u Sarajevu situacija je nedavno graničila s incidentnom. Neka se evropejka plaho zanijela, umjesto da se izuje, na skupe čizme metnula plastične kese, pa pravo pred mihrab. Softa se okuražio pa zapjeni na nju. Kasnije se jedva odbranio pred Kadijom.

Instant

Hatme su se tako duboko ukorijenile u tradicionalno bošnjačko poimanje islama da su kroz dugi niz godina i klasificirane po strogim uzusima. Postoje tako: duge, kratke, brze, spore, naopake, jurišne, defanzivne, ramazanske, novogodišnje, zadušnice itd. Ako je u pitanju zgusnut raspored i nedostatak vremena, onda hatma-majstor ne preza ni od nezahvalne prakse pa prodaje unaprijed pripremljene ULTRA-hatme. Jasini su poprilično održali konstantu kada je u pitanju cjenovnik, te su zbog kratkoće i jednostavnosti postupka, još uvijek posebno traženi. Fenomenologija potrebe za hatmom u bliskom je ortaštvu s praksom indulgencije. Hatma u svom najdubljem komercijalnom smislu za jeftinu naknadu nudi i jeftinu pokoru, lažno utočište i siromašnu utjehu kojoj pribjegava zakržljali intelektualni i duhovni samorazvoj.
Obredno konfiguriran kič

Kič kao obrazac ponašanja i pojam iz područja “masovne kulture” proizveo je do sada jako mnogo teorijskih diskusija. Na red je došao i vjerski, pomamni kič koji još uvijek nije svjestan sebe. Nadobudan i pun asiluka zarazno se širi promovirajući nas u društvo konzumera surove besplodnosti i hrđavog formalizma, čineći tako da doktrinu, moral i obredoslovlje doživljavamo kao tvorevinu lahke zabave. “Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će zbog onoga što su radili, biti u muci zadržani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.” (En'am: 70.)
Činjenica je da će kič kao surogat mišljenja, i dalje nesumnjivo nastaviti živjeti s nama, jer nijednu izopačenost i ljudsko izvrgnuće ne prati brz i iskorjenljiv nestanak. Obzirom da dosljedno retardiramo ka ambisu totalne apatije i paralize duha, uz giljotinsku amputaciju samokritičnosti i svake vrste društvene odgovornosti, kič je naš siguran dom. Ljubomorno ćemo ga čuvati, kroz medije, obrazovanje, porodicu i vjeru, svakako. Bilesi, još nije vrijeme da bar vjerskom kiču pronađemo nekakav ukus, potrebnu mjeru, i razboritost. Ehlen we sehlen, hosgeldiniz, welcome, draga Esmeralda!

Ismet Bećar (Diwan-magazine.com)

[m_l]

@towelie

teHvidi

Esselamu alejkum

Mora li i muktedija donijeti tekbir kada imam ide na ruk'u i sedzdu ili to radi samo imam a muktedija ga slijedi ??? Znaci kada hocu da idem na ruk'u,sedzdu i kada ustajem sa nje moram li reci 'Allahu ekber' ili je dovoljno da to imam kaze ?
Imam nedoumicu oko toga pa sam odlucio da pitam ovdje.

Nije specificirano to sto trazis al' mozes izvuci zakljucak za sebe:

str. 165. Da li muktedija uči za imamom?

http://www.maktabah.info/knjige/fiqh/it ... zhebu.html




Ja se slazem sa sljedecim hadisom: Kada neko od vas klanja za imamom, imamovo učenje mu je dovoljno!


(Moj lokalni imam uci brze od mene, tako da sam logicki dosla do zakljucka da jednostavno moram slusati/sutjeti dok on uci, jer nije moguce da u isto vrijeme proucimo fatihu, tako da bi uvijek kaskala, znaci ne bi bilo za imamom.)

[vazi]

interesantno

kaze u Kur'anu ima 114 sura, ako do tog broja oduzmemo nas egodiste dobicemo broj godina koje imamo

npr ja sam rodjena 1956, znaci 114 - 56 = 58


https://www.facebook.com/10854881251558 ... =1&fref=nf

[Tyke]

Esselamu alejkum braci i sestrama u vjeri.

Ono sto nikada necu svariti kod odredjenog broja muslimana, ne smijem reci velikog broja, jeste nevjerovanje u Gajb, nevidljivi svijet.

"Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo darivali." (Kur’an, 2:3)

Ovdje prvenstveno mislim na ''Gajb koji osjetila ne mogu spoznati, niti se moze umom prosudivati, niti mastom dokuciti, kao Allahova (dz.s.) svojstva, zatim stvorenja koja je ucinio nama nevidljivim, kao meleki, dzinni, sejtani, dogadaji vezani za Sudnji dan, polaganje racuna, nagrada i kazna''.

I kada s njima razgovaras, oni vjeruju u postojanje Uzvisenog, vjeruju u Boziju rijec prozetu kroz Kur'an, citali su Kur'an, a ne vjeruju u svijet meleka i dzina/sejtana.
Uzvišeni kaže: “Džine i ljude sam stvorio samo da Mi robuju.” (Ez-Zarijat, 56)
Na drugom mjestu kaže: “O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali.” (El-En’am, 130)
“Džina je stvorio od vatre.” (Er-Rahman, 15)
''Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte!'' (Fatir, 6)
''A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!'' (En‐Nisa, 119)

Uostalom, svaki musliman, vjerujem, pomoc trazi i svaki posao zapocinje ucenjem:
Euzu billahi mines-sejtanir-radzim
Bismillahir-rahmanir-rahim.

Utjecem se Allahu da me sacuva od prokletog sejtana
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Zasto traziti pomoc protiv onoga u koga ne vjerujes.

[Towelie]

Ono sto nikada necu svariti kod odredjenog broja muslimana, ne smijem reci velikog broja, jeste nevjerovanje u Gajb, nevidljivi svijet.

Onaj koji ne veruje u nesto iz sveta gajba (meleke, dzine, berzah, Ahiret...) neka slobodno ispise sebe iz Islama dok se ne pokaje. Ovo naravno pod uslovom da mu je jasno sta gajb predstavlja i da razume da je to imanski sart.

[moke_31]

Vjerski kič ili balijski kenjčiluk, šta je to?

“Nek te ne začude gladni, poniženi, jadni i bosi Bošnjaci, u izlizan jaram zapregnuti, kada ih spaziš! Nek te ne začudi, Ale, što nećeš čaršije naći, ni kule begovske, hane, ni tople hamame, ni žene u zaru, il’ feredži crnoj. Nek te ne začudi, kada u džamiji mjesto džemata pronađeš konje i ovce, to narodu oteti mal je kog šejtanu daju u danak”.
Balijski kenjčiluk, sočna je sintagma kojom se, ne tako davno, poslužio jedan medresanski profesor, kritizirajući uvrnutu adolescentsku svijest kod učenika. Etimološki pomalo nejasna, nekome će zvučati pogrdno kad se punog jezika i škripućih zubi ispljune u, na oko blještav i ružičast eter današnjeg gaziluka i bošnjaštva. Kod patriotskih euforičara i demagoških ublehaša, uvehlih čuvara nacionalnog identiteta i drugih prelivoda, sam prizvuk balijski kenjčiluk proizvest će odbojan emocionalan odnos mrzovoljnog derikonje koji ne može podnijeti racionalnu raspravu.
Čađava socio-psihološka klima pokazala se kao plodno tlo za sunovrat ukusa, te šugavu deredžu osrednjosti i banalnosti na koju se svela naša dunjalučka uloga. Pij, jedi, lezi, sjedi – monstrum je kojim Bošnjo u usponu svog kreativnog žara dokazuje svoju umobolnu genijalnost. U nizu besplodnih tvorevina kojima ”oplemenjujemo” duh i njegujemo ”vrline”, obitava i kič, lahko svarljiv proizvod namijenjen idealnom promašaju suštinskog životnog zadatka.
Kič je niskovrijedni produktivitet s umjetničkim pretenzijama i ciljem dostupnosti što većem broju ljudi. Najčešće povlađuje nerazvijenom ukusu i izvijesnim potrebama ljudi koje su na granici vrijednosne i moralne neprihvatljivosti, ali s jakim emocionalnim nabojem. Kič je estetska stranputica, postojan, sveprisutan i privlačan jer ne iziskuje viši nivo mentalne gimnastike. Kič je uvreda za inteligenciju.
Činjenica je i da je kič evoluirao i proširio svoj djelokrug utjecaja. Postao je sredstvo manipulacije u svim bitnim sferama ljudskog društva: politici, nauci, porodici, moralu, pa i vjeri. Kič u vjeri, ili balijski kenjčiluk opasno je toksičan i zauzima vodeće mjesto na ljestvici apsolutnih falsifikata. Kič u vjeri uspavljuje duh, umjesto da ga podstiče! Kič u vjeri je naivan pokušaj spajanja funkcionalnog i apsurdnog , lažan je i nepodnošljivo razblažuje originalnost, negira praiskon, urođenu prirodu i izvor svega. Zbog toga i jeste neprihvatljiv: “Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, čistoj vjeri, Allahovoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! – Nema promjene u Allahovu stvaranju! To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Er-Rum, 30.)

Trash kultura

Kur'an predstavlja centralnu tačku u islamskom poimanju uređenja društvenih odnosa. Odsustvo Kur'ana kao zakonika, prvi je raskorak između riječi i djela, kod svih muslimanskih naroda, pa i kod nas. Ignoriranje kur'anske principijelnosti jasan je nagovještaj vjerskog kiča i teološkog formalizma. Zbog nemoći da uz uzvišene kur'anske zakonitosti uredimo svoje živote, svoju licemjernu vezu s Kur'anom čuvamo kroz melodičnost i recitale, raskošne večeri, takmičenja, i naporne scenarije nabildane sakralne atmosfere. Lakše ga je recitovati nego li sprovesti u praksu.
Kult smrti

Ne čudi da se bosanski muslimani mnogo više bave mrtvim nego li živim insanima, marljivo im skupljajući sevape. U redovnom transferu dobrih djela nadaju se da će i njihov onosvjetski put biti olakšan pa se do iznemoglosti trude. Grade im veleljepne mauzoleje, odnose cvijeće i poklanjaju im maksimalnu pažnju. Njega i briga za merhuma počinju odabirom pogrebnog društva.
Sva pogrebna društva nisu ista. Biraju se ona koja nude komfor, udobnost i uslugu na najvišem nivou. Selekcija je stroga i po pitanju odabira grobnog mjesta. Džamijski haremi omiljena su počivališta, a rezervacije su nerijetko razlog bratoubilačko-mahalskih ratova do istrijebljenja. Gledaju se još uzdužni nagib, osunčanost, kao i položaj u odnosu na Grinički merdijan.

Dženaze

Podjela dženaza uvjetovana je prevashodno formacijskom tipologijom. Ako je na kaburu samo jedan imam, merhum je zasigurno neka fukara. Postupak se ne razvlači, ašere se skrati, a izrazi tugaljivosti i ukislog raspoloženja svedu se na minimum. Ukoliko je merhum ipak iz domaćinske kuće, protokol je drugačiji. Kabur opasaju ahmedije, bijele k'o snijeg, utegnute i visoke, goleme k’o točak od bagera. Ljuljaju se oko kabura k’o lale na povjetarcu. Otegnuto se jeca, uz bolne uzdahe. Govori su ubitačni i prodorni, mejtu srce da naraste kad čuje kakav je bio. U kabur ga spuštaju polahko, jedva da se rastave nekako.
Zagrću ga golim rukama, lopatama tek na kraju. Kad se sve završi, porodica im podijeli nekakvih koverti, ašićare im merhum ostavio nekakve hedije. Oni o tome ništa ne pričaju pa ti niko i ne zna šta to saviju pod džube. Na kaburima im zbog tih koverti u očima igraju iskre, a svijet sluti da im to merhumi ostavljaju pozivnice, da i oni što prije okuse konačno boravište i onosvjetske ljepote, jerbo, valjda zato te koverte tako ljubomorno i vješto kriju.

Tehvidi

Tehvidi su komplikovane seanse koje zahtijevaju profesionalan odnos prema zanatu, te sposobnost bula da prirede nesvakidašnju atmosferu i ozračje grčke tragedije, uz primjesu dubokog zanosa prizvanog duhom nekog davnašnjeg Šimšir-dede, koji je kao evlija za svoga vakta letio po vazduhu i odozgo bacao slatke mevludske šećerke, čija se slatkoća ni sa čim izravnati ne može. Ono murida što bi se tu zateklo i pokupilo mirisne šećerke, njihov sladak okus pamtili bi do momenta rastanka s dunjalukom.
Prisjećajući se tih vrsnih i nesvakidašnjih kerameta skup u svom zanosu dosegne potrebnu ekstazu, zatim bule krajnjim fizičkim naporom bjesomučno zavrte svoj ogromni tespih, teatralno izgovarajući nekakav sadržaj ni na arapskom, ni na turskom, ni na perzijskom…ma ni na jednom ovozemaljskom jeziku. Svi se tada preznoje, baš ko zadnji red naše nogometne selekcije pred poluvrijeme. Svako iz svoje torbe izvadi vlažne maramice i vitaminski sok pa se okrijepi. Onda se bule blaženo nasmiju, pogledaju vidno uzbuđenu masu i ko značajno se po čelima potaru svojim maramicama. Na strogu komandu, svi prisutni prouče Fatihu žmireći, ispruženih ruku i grčevito stisnutih prstiju. Zatim se podijele friške, kimom posute kifle i pogače, bule se marketinški obrate pa se svi raziđu do skorog viđenja. Ovaj unosni biznis nerijetko ima upliva i u bračne zajednice.
Na cijeni je samo ona bula koja raspolaže izuzetnom tehvidskom vještinom, a koja uz ruho prilaže i lijepo rezbareni 1,5 metarski tespih, tehničko pomagalo široke primjene. Problem tehvida predstavlja prenaglašen dizajnerski barok. Šarolik skup gospoja, nemaš kud da se okreneš. Ama najgore što fino neće da se obuku, pa insana i u džamiji bude strah da Allah kakve munje ne pošalje, osilila se fukara! Te takve, nekom i naočite gospoje, obično sačekaju da se završi s namazom, zatim nabace nekakvih šarenih šamija, pa poslije dove k’o vjeverice navale u džamiju na taj tehvid. Guraju se, škripe, frkću, po nogama se pokrivajući peškirima i kaputima. U jednoj od čaršijskih džamija u Sarajevu situacija je nedavno graničila s incidentnom. Neka se evropejka plaho zanijela, umjesto da se izuje, na skupe čizme metnula plastične kese, pa pravo pred mihrab. Softa se okuražio pa zapjeni na nju. Kasnije se jedva odbranio pred Kadijom.

Instant

Hatme su se tako duboko ukorijenile u tradicionalno bošnjačko poimanje islama da su kroz dugi niz godina i klasificirane po strogim uzusima. Postoje tako: duge, kratke, brze, spore, naopake, jurišne, defanzivne, ramazanske, novogodišnje, zadušnice itd. Ako je u pitanju zgusnut raspored i nedostatak vremena, onda hatma-majstor ne preza ni od nezahvalne prakse pa prodaje unaprijed pripremljene ULTRA-hatme. Jasini su poprilično održali konstantu kada je u pitanju cjenovnik, te su zbog kratkoće i jednostavnosti postupka, još uvijek posebno traženi. Fenomenologija potrebe za hatmom u bliskom je ortaštvu s praksom indulgencije. Hatma u svom najdubljem komercijalnom smislu za jeftinu naknadu nudi i jeftinu pokoru, lažno utočište i siromašnu utjehu kojoj pribjegava zakržljali intelektualni i duhovni samorazvoj.
Obredno konfiguriran kič

Kič kao obrazac ponašanja i pojam iz područja “masovne kulture” proizveo je do sada jako mnogo teorijskih diskusija. Na red je došao i vjerski, pomamni kič koji još uvijek nije svjestan sebe. Nadobudan i pun asiluka zarazno se širi promovirajući nas u društvo konzumera surove besplodnosti i hrđavog formalizma, čineći tako da doktrinu, moral i obredoslovlje doživljavamo kao tvorevinu lahke zabave. “Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će zbog onoga što su radili, biti u muci zadržani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.” (En'am: 70.)
Činjenica je da će kič kao surogat mišljenja, i dalje nesumnjivo nastaviti živjeti s nama, jer nijednu izopačenost i ljudsko izvrgnuće ne prati brz i iskorjenljiv nestanak. Obzirom da dosljedno retardiramo ka ambisu totalne apatije i paralize duha, uz giljotinsku amputaciju samokritičnosti i svake vrste društvene odgovornosti, kič je naš siguran dom. Ljubomorno ćemo ga čuvati, kroz medije, obrazovanje, porodicu i vjeru, svakako. Bilesi, još nije vrijeme da bar vjerskom kiču pronađemo nekakav ukus, potrebnu mjeru, i razboritost. Ehlen we sehlen, hosgeldiniz, welcome, draga Esmeralda!

Ismet Bećar (Diwan-magazine.com)

[Towelie]

[Tyke]

ZAŠTO SE KUR'AN ZAVRŠAVA S SURAMA EL-FELEK I EN-NAS, I KOJA JE MUDROST U TOME?

Jedan od plodova čestog druženja s Kur'anom, jeste uočavanje detalja i ljepota koje ne primijeti osoba koja se rijeđe ili nikako ne druži s Allahovom Knjigom. Islamski učenjaci su tako odavno ukazivali na mudrost iskazanu u međusobnom odnosu kur'anskih ajeta i sura, što se na arapskom jeziku označava terminom – el-munaseba. S jezičke strane, ovaj pojam se tumači kao sličnost, dok se terminološki koristi za označavanje veze između pojedinih kur'anskih cjelina i zasebnih ajeta, između više ajeta te između samih sura. Kur'anska kazivanja, ajeti i sure jedna drugu nadopunjuju, usklađeni su na najljepši način te s svakim novim čitanjem omogućuju uzimanje novih pouka.
U ovom ćemo članku ukazati samo na neke skrivene pouke vezane za posljednje sure u Kur'anu, El-Felek i En-Nas.
Da li ste se ikada zapitali koja se mudrost krije u tome što se Kur'an završava upravo s ovim dvjema surama?

https://www.youtube.com/watch?v=SC0-deck-VU

Islamska ulema je na to pitanje odgovorila navodeći nekoliko mudrosti:
Prva mudrost:
Imam Ibn Džuzejj el-Kilbi u svom Teshilu spominje da je Ebu Džafer Ibnu-z-Zubejr, rahimehullah, rekao: „Pošto je Kur'an jedna od najvećih blagodati, a samim tim i razlog da se njegovim sljedbenicima zavidi, završava se s onim što gasi tu zavist, na način traženja utočišta kod Uzvišenog Allaha!“
Upravo iz toga razloga, zaštite od zla i zavisti džinnske i ljudske, sure Felek i Nas se se jednim imenom zovu El-Mu'avvizetani – dvije sure zaštitnice.
Učaču Kur'ana je tako naređeno da na početku učenja Kur'ana zatraži utočište kod Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana, pa se Kur'an i završava s dvjema surama Zaštitnicama kako bi se tako obuhvatilo traženje zaštite i na početku i kraju. Na taj način, učač Kur'ana biva sačuvan i na početku i na kraju učenja.
Od Gospodara svih svjetova se tako u suri Felek traži zaštita od: od onoga što On stvara, odnosno od svih mogućih zala: ljudskih, džinskih, životinjskih, zatim od od zla mrkle noći kada razastre tmine, zla smutljivca kad smutnje sije, te zla zavidljivca kad zavist krije. Iako se u drugom ajetu obuhvataju sva moguća zla, Uzvišeni Allah u nastavku sure izdvaja tri zla, čime se ukazuje na veliku opasnost koja iz njih proistječe. Prvo zlo je zlo mrkle noći. Drugo veliko zlo koje se spominje u suri Felek je zlo smutljivca kad smutnje sije, odnosno zlo sihira, koje je prisutno u svakom vremenu. I treće zlo koje se ističe u suri Felek jeste zlo zavidnika kad zavist krije.
S obzirom da sura Felek ima pet ajeta, time se išareti da se onaj ko iskreno uči ovu suru štiti od pet zala: zla ljudi, zla džina, zla strasti, zla šejtana i zla bolesti, dok se u suri En-Nas se traži zaštita od šejtana i od njegovih vesvesa, njegovog došaptavanja.
Drugi razlog: Islamski učenjaci spominju da se Kur'an završava surama El-Felek i En-Nas, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, istako njihovu vrijednost u više hadisa baš kao što je rekao za suru El-Fatiha: “Tako mi Allaha, nije objavljena u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, ni u Furkanu slična njoj, ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur’an Veličanstveni koji mi je dat.“ (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasenun sahih) Ovim se želi reći da Kur'an počinje i završava s surama kojima nema ništa slično od vrijednosti, ljepote i poruke, te tako Kur'an započinje i završava s ljepotom i milošću. Kur'an je milost i lijek za vjernike od prve do posljednje sure.

[skupljac_zeljeza]

[m_l]

"Čovjek je na ovaj svijet došao zbog konstantnog učenja i ulaganja u sebe. Godine ne mogu biti ograničenje školovanju."

http://www.akos.ba/duhovnost/muslimansk ... ja-studije

[vazi]

Je li neko od vas citao djela Badiuzzaman Said Nusri-ja, cini se da je imao jako interesantne stavove u uredjenju drzve , ono da bude i svjetska i vjerska, bar se meni tako cini. Do njega me dovede knjiga " covjek koji je plakao zbog grijeha drugih ljudi" nadjoh je u Stambolu u jednoj knjizari na nasem jeziku

[vazi]

Je li neko od vas citao djela Badiuzzaman Said Nusri-ja, cini se da je imao jako interesantne stavove u uredjenju drzve , ono da bude i svjetska i vjerska, bar se meni tako cini. Do njega me dovede knjiga " covjek koji je plakao zbog grijeha drugih ljudi" nadjoh je u Stambolu u jednoj knjizari , prevod na nas jezik

[vazi]

Greska, 2x isti post

[vazi]

Greska, 2x isti post

Edit: 3x

[Towelie]

[vazi]

zao mi je sto slika nije malo bolja i citkivija, imam negdje i bolju ali je ne mogu naci

[Towelie]

Nouman o skorasnjim dogadjajima u Pakistanu

[Lalena]

Nouman o skorasnjim dogadjajima u Pakistanu

Slusala, sinoc

[vazi]

http://bosnian.irib.ir/radioislam/kur-a ... ajet-7-dio

Sura Vjerovjesnici - Al-Anbiya; 30-33. ajet (7. dio)
veličina slova smanji velićinu slova povećaj slova Printaj E-pošta Dodaj novi komentar
Sura Vjerovjesnici - Al-Anbiya; 30-33. ajet (7. dio)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je selam na čistu dušu Poslanika milosti, hazreti Muhammeda Mustafu (s.a.v.a); i selam vama poštovani slušaoci. S vama smo u još jednoj emisiji "Put prema svjetlosti" u kojoj ćemo vas upoznati s jednostavnim i lahkim tumačenjem ajeta Božijeg govora u Časnom Kur'anu.

Na početku slušamo učenje 30. ajeta sure "El-Enbija":
أَوَلَمْ یَرَ الَّذِینَ کَفَرُوا أَنَّ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ کَانَتَا رَتْقًا فَفَتَقْناهُمَا وَجَعَلْنَا مِنَ الْمَاء کُلَّ شَیْءٍ حَیٍّ أَفَلَا یُؤْمِنُونَ
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? (21:30)
U prethodnim ajetima su pobijene ideje o tome da su svijet stvorili i da njime upravljaju mnogobrojni bogovi. Ovaj, i ajeti nakon njega, ukazuju na znakove Božijeg upravljanja u univerzumu. Prvo nevjernicima skreću pažnju na početak stvaranja: "Zar oni ne znaju da su nebesa i Zemlja bili jedno cijelo, pa smo ih onda rastavili?" O tome da su nebesa i Zemlja bili skupljeni, pa su onda rastavljeni, tumači Kur'ana su iznijeli brojna mišljenja, a mi ćemo ukazati na dva:
Prema naučnicima, svijet je na početku bio velika gasovita masa koja se usljed unutrašnjih eksplozija postepeno razložila. Od nje su, između ostalog, nastale zvijezde, Sunčev sistem, i planeta Zemlja.
Na početku, s neba nije padala kiša, a na zemlji nisu rasle biljke. Kao da su bili zatvoreni. Ali, Bog je raširio oboje, s neba spustio kišu i učinio da na zemlji rastu različite biljke.
Većina predaja prenešenih od Ehli bejta (a.s) ukazuje na drugo značenje. Lahko se može vidjeti kako se s neba spušta kiša, a zemlja biva rastavljena i iz nje izrastaju biljke. Ono se, također, se u potpunosti slaže s nastavkom ajeta u kome se kaže "Mi od vode sve živo stvaramo". Iz ovog ajeta učimo:
Spoznaja svijeta prirode čovjeka vodi do spoznaje Boga, Njegovog Znanja i beskrajne Moći.
Voda je izvor čovjekovog života i života svih živih bića. Ona se, Božijom voljom, putem nebesa prenosi do svih dijelova Zemlje.
Sada slušamo učenje 31. i 32. ajeta sure "El-Enbija":
وَجَعَلْنَا فِی الْأَرْضِ رَوَاسِیَ أَن تَمِیدَ بِهِمْ وَجَعَلْنَا فِیهَا فِجَاجًا سُبُلًا لَعَلَّهُمْ یَهْتَدُونَ
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali. (21:31)
وَجَعَلْنَا السَّمَاء سَقْفًا مَّحْفُوظًا وَ هُمْ عَنْ آیَاتِهَا مُعْرِضُونَ
I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. (21:32)
Ovi ajeti ukazuju na još jednu vrstu znakova koji upućuju na to da svijetom upravlja Jedan Bog. Na početku se govori o nekim koristima postojanja planina. Planine imaju znatnu ulogu u čuvanju zemlje od jakih zemljotresa koji nastaju usljed pritiska unutrašnjih plinova. Da nema planina, zemljina površina bi bila ravna, nastale bi velike oluje i stvorile se suhe vruće pustinje. U nastavku ajeta se kaže: "Međutim, planine ne predstavljaju prepreku ljudima iz različitih mjesta da se kreću jedni do drugih, nego se između tih velikih planina nalaze uvale i putevi, kako bi putnici znali svoj put i stigli do odredišta." Naredni ajet kaže: "Atmosfera oko Zemlje, koju mi nazivamo nebo, iako sačinjena od zraka i gasa, poput čvrstog i otpornog štita čuva Zemlju od danonoćnih udara meteorita koji su opasniji od bilo kojeg metka. Sunčeva svjetlost koja sadrži smrtonosne zrake se prerađuje u atmosferi. Zemljina atmosfera sprječava prodiranje tih zraka na Zemljinu površinu i nanošenje šrete njenim stanovnicima. Iz ovih ajeta učimo:
Stavarnje nebesa, Zemlje i planina nije slučajno, nego prema Božijem rasporedu i volji.
Kako se može prihvatiti da je Mudri Bog postavio planine da sprječavaju zemljotrese, a da za sprečavanje ljudskih grešaka nije odredio idejne i vjerske predvodnike i vodiče?
Nebo i atmosferske pojave su pokazatelji Božije Moći i Mudrosti. Ali, čovjek je nemaran prema tim znakovima i od njih okreće glavu.
Sada slušamo učenje 33. ajeta sure "El-Enbija":
وَهُوَ الَّذِی خَلَقَ اللَّیْلَ وَالنَّهَارَ وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ کُلٌّ فِی فَلَکٍ یَسْبَحُونَ
I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. (21:33)
Ovaj ajet je završni dio ove emisije. Smjena dana i noći, izlazak i zalazak sunca i mjeseca, kretanje Sunca, Mjeseca i zvijezda po određenim putanjama; sve su to dokazi za sveobuhvatno Božije upravljanje u univerzumu. Čovječanstvo svakog dana gleda te zapanjujuće pojave, bavi se njima, ali je nemaran spram Onoga Koji njima upravlja.
Iz ovog ajeta učimo:
Dan i noć su dvije velike Božije blagodati. Kad čovjek zamisli da nema neke od njih, bolje mu se ukažu njihove vrijednosti.
Precizni program izlaska i zalaska sunca i mjeseca tokom godine svjedoče o zapanjujućem upravljanju u sistemu koji je Bog stvorio. Ali mnogo ljudi, iako gleda ljepotu izlaska i zalaska sunca, nije spremno pokloniti se pred Veličinom njihovog Stvoritelja.

[zagortenej]

interesantno mišljenje šejha Muhammeda Abdullaha Nasra o vjerodostojnosti hadisa o postu na dan Ašure:

http://vid166.photobucket.com/albums/u1 ... zg7hhd.mp4

[Towelie]

Ovako se siri da'wa i ovako se predstavlja Islam.

[Lalena]

Nouman Ali Khan..." Kakva bi trebala biti reakcija vjernika na islamofobiju"

https://www.youtube.com/watch?v=P9fNjL5ryzA

(Ne znam zasto, ali ova opcija sa ubacivanjem youtube linka, kod mene ne radi?!)

[Towelie]

Nouman Ali Khan..." Kakva bi trebala biti reakcija vjernika na islamofobiju"

https://www.youtube.com/watch?v=P9fNjL5ryzA

(Ne znam zasto, ali ova opcija sa ubacivanjem youtube linka, kod mene ne radi?!)

Umesto https neka bude http u url adresi, i proradice, insAllah.