130. Urugvaj 
Obzirom na to da na ove Olimpijske igre nisu poslali fudbalsku reprezentaciju, koja bi im jedino i mogla biti konkurentna za medalju, broj od 25 urugvajskih sportista u Parizu je onako solidan. Ipak, jesu se takmičili u jednom timskom sportu - ragbiju 7, gdje se međutim nisu proslavili. Tek su pobjedom nad Japanom uspjeli izbjeći posljednje mjesto u ukupnom poretku. U individualnoj konkrenciji su također bili daleko od medalje, ali relativno solidne nastupe su imali jedriličari Umpierre (10. mjesto) i Diz, veslač Bruno Cetraro (12. mjesto) i skakač u dalj Emiliano Lasa (13. mjesto)...
129. Bolivija 
Jedina južnoamerička država koja nikad nije osvojila olimpijsku medalju je i u Parizu ostala daleko od tog poduhvata. Mora se reći da je na ovoj listi završila znatno bolje plasirana nego što je trebalo, a evo i zbog čega. Naime, bolivijska plivačica Maria Jose Ribera je osvojila vrlo solidno 28. mjesto među 79 takmičarki u disciplini 50 metara slobodnim stilom. Međutim, naknadno se ispostavilo da je ona bila pod dopingom, te je retroaktivno diskvalifikovana. Ipak, kasno je bilo da korigujem poredak, tako da - jbg...
128. Mauricijus 
Ova netipična afrička država je imala čak 13 predstavnika u Parizu, ali su njihovi rezultati bili generalno vrlo slabi. Razlog zbog kojeg Mauricijus ipak nije tako loše pozicioniran na ovoj listi je solidan nastup atletičara Noe Bibija. On je naime imao drugo najbolje vrijeme u pretkvalifikacijama utrke na 100 metara, a zatim je isto još i dodatno popravio u kvalifikacijama (10.19 s). Međutim, tri stotinke su mu nedostajale za ulazak u polufinale...
127. Crna Gora 
Glavna uzdanica Crnogoraca su standardno bili vaterpolisti, ali su oni imali razočaravajući nastup. Sa samo jednom pobjedom u pet utakmica su završili nastup u grupnoj fazi. Iapk, vrijedi istaknuti da nisu imali baš ni sreće - od Grčke i Italije su izgubili na penale. U individualnoj konkurenciji je pristojan nastup imao jedino jedriličar Milivoj Dukić, sa osvojenim 14. mjestom u klasi Laser...
126. San Marino 
Nakon što je prethodno u Tokyu osvojio historijske tri medalje, uvijek simpatični San Marino se solidno predstavio i u Parizu. Njihovi olimpijski heroji iz Tokya, Alessandra Perilli i Myles Amine nisu ponovili uspjeh sa ranijih igara, ali se njihov rezultat može okarakterisati zadovoljavajućim. To se posebno odnosi na hrvača Aminea, inače rođenog Amerikanca, čije je porijeklo djelomično vezano za San Marino. On je uspio izbacit dva zajebana protivnika, iz Ukrajine i Azerbejdžana (obojica osvajači medalja sa zadnjeg svjetskog prvenstva). U polufinalu ga je zaustavio ipak Iranac Hassani, da bi kroz repasaž ostao bez medalje, zahvaljujući tijesnom porazu od predstavnika Grčke...