#1551 Re: Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Posted: 24/05/2024 10:40
Susjed, imas ti o nama ponekad mnogo bolje misljenje nego sto mi kao narod zasluzujemo.
Pritisnuti i Smita al bas ozbiljno i odlucno. On preko noci moze popraviti neke stvari.DonieBrasco wrote: ↑24/05/2024 10:41Šmit prvo da dopuni zakon o negiranju ima tu da se doda dosta toga.

de bolan, pa tvoje najveće razočarenje je Turska i njeno kosponzorstvo i glasanje za Rezoluciju. Još mi samo reci da nije tako.Škobo Habu wrote: ↑24/05/2024 10:41Jednom riječju: balinluk.

Treba iskoristiti momentum i nastaviti diplomatsku ofanzivu. Ne smije se sad stati. Citav politicki vrh rs-a otvoreno i svakodnevno negira genocid. Zakon vec postoji. Samo ga poceti implementirati.
Gdje sam ja to spomeuo uopšte Tursku?
Na slici su dvojica koja su odradila ogroman posao i jedan slucajni prolaznik, zalutao u kadar. Ali eto, barem se hud uslikao
Sad ovo u udjbenike.Vijeće će sada razmotriti dio predmeta koji se odnosi na Srebrenicu. Dana 8. marta 1995.,
Radovan Karadţić je izdao Direktivu broj 7 i naredio Drinskom korpusu da [citiram] „stvori[]
uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i ţivota
mještana u Srebrenici‟ [kraj citata]. Dana 31. marta 1995., Mladić je potpisao Direktivu broj
7/1 kojom je Direktiva broj 7 pretočena u operativne vojne zadatke i u kojoj se poziva na
izvoĎenje strateške operacije protiv enklave. Pribliţno 15 do 20 dana prije nego što je
zauzeo grad Srebrenicu, VRS je sačinio plan pod nazivom "Krivaja-95" za napad na enklavu, s
namjerom da ona nestane, da bude ispraţnjena od stanovništva i da se prisilnim
uklanjanjem stanovništva, bosanskih Muslimana, to područje pretvori u srpsku teritoriju.
Napad VRS-a započeo je 6. jula i njegovi pripadnici su već 11. jula ušli u grad Srebrenicu.
Tokom napada, VRS je započeo kampanju spaljivanja kuća bosanskih Muslimana i dţamija.
Hiljade bosanskih Muslimana, meĎu kojima je najviše bilo ţena, djece i staraca, pobjegle su
u Potočare kako bi se sklonile u objektu koji su koristile Zaštitne snage UN-a, poznate pod
nazivom UNPROFOR. Velika većina vojno sposobnih muškaraca, bosanskih Muslimana,
pobjegla je pješice iz enklave u pokušaju da se domogne Tuzle.
Na dan 12. jula 1995., u Potočarima se okupilo 25.000 do 30.000 civila, bosanskih
Muslimana, od kojih su njih pet posto bili vojno sposobni muškarci. Uslovi u bazi UNPROFORa i oko nje bili su strašni: vladala je oskudica hrane i vode i nedostajalo je sanitetskog
materijala. Ljudi su bili iscrpljeni i uplašeni. Srpske snage su stvorile zastrašujuću atmosferu
tako što su granatirale u blizini baze i odvodile ljude, od kojih se neki više nikad nisu vratili.
Dana 11. i 12. jula 1995., u hotelu "Fontana" u Bratuncu odrţana su tri sastanka izmeĎu VRSa, oficira Nizozemskog bataljona UNPROFOR-a i osoba koje su bile izabrane da predstavljaju
bosanske Muslimane, i na tim sastancima se razgovaralo o onome što je opisano kao
evakuacija civilnog stanovništva u Potočarima. Razgovaralo se i o ispitivanju muškaraca u
dobi od 16 do 60 godina koje je vršio VRS u potrazi za počiniocima ratnih zločina. Dana 17.
jula 1995., potpisan je dokument u kojem se navodi da će VRS i policijske snage republike
bosanskih Srba, pod nadzorom i u pratnji UNPROFOR-a, [citiram] „evakuisati‟ [kraj citata]
civile u opštinu Kladanj.
U periodu od 12. do 14. jula 1995., VRS i Ministarstvo unutarnjih poslova, poznato kao MUP,
organizovali su prevoz pribliţno 25.000 bosanskih Muslimana, uglavnom ţena, djece i
staraca, iz srebreničke enklave na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, u
konvojima autobusa i kamiona. Vojnici, bosanski Srbi, su sistematski odvajali vojno
sposobne muškarce, bosanske Muslimane, koji su pokušavali da se ukrcaju. MeĎu tim
odvojenim muškarcima bilo je i dječaka koji su imali tek 12 godina, kao i ljudi starijih od 60
godina. To odvajanje često je bilo agresivno. Ljudima koje su prevozili rekli su da će
muškarci, bosanski Muslimani, doći kasnije. Oni nikada nisu došli.
Muškarce, bosanske Muslimane, koje su odveli iz Potočara, zatočili su u privremenim
zatočeničkim objektima, a kasnije su ih, zajedno s drugima koji su zarobljeni iz kolone ljudi
koji su bjeţali pješice, autobusima odvezli na razna mjesta pogubljenja u opštinama
Srebrenica, Bratunac i Zvornik. Vijeće je konstatovalo da su mnoge od tih muškaraca i
dječaka, dok su čekali da budu pogubljeni, psovali, da su ih vrijeĎali, prijetili im, tjerali ih
da pjevaju srpske pjesme i tukli ih. Snage bosanskih Srba, prvenstveno pripadnici VRS-a,
sistematski su poubijali nekoliko hiljada muškaraca i dječaka, bosanskih Muslimana, pri
čemu su veliku većinu njih poubijali u roku od samo nekoliko dana, u periodu od 12. do 17.
jula 1995. Vijeće će sada opisati neke konkretne primjere. Dana 13. i 14. jula 1995., u
skladištu u Kravici izvršeno je pogubljenje pribliţno 1.000 nenaoruţanih muškaraca,
bosanskih Muslimana, meĎu kojima je bilo djece i staraca. Dana 16. jula 1995., izvršeno je
pogubljenje po kratkom postupku 1.000 do 1.200 civila, bosanskih Muslimana, na Vojnoj
ekonomiji Branjevo. Prije pogubljenja, nekima od njih su vezali ruke, stavili im poveze
preko očiju i natjerali ih da se mole [citiram] "kao muslimani" [kraj citata]. Istog dana, u
Domu kulture u Pilici izvršeno je pogubljenje pribliţno 500 muškaraca, bosanskih Muslimana,
i dviju ţena.
Tokom nekoliko sedmica u septembru i početkom oktobra 1995., visoke starješine VRS-a i
MUP-a pokušavale su da prikriju svoje zločine tako što su iz nekoliko masovnih grobnica
ekshumirali posmrtne ostatke ţrtava i te ostatke ponovo pokopali na udaljenijim područjima
u opštinama Zvornik i Bratunac. Njihov pokušaj da prikriju pokolje u Srebrenici na kraju nije
bio uspješan.
Vijeće je konstatovalo da su snage bosanskih Srba u operaciji ubistva više hiljada bosanskih
Muslimana iz Srebrenice učestvovale s diskriminatornom namjerom, tako da to predstavlja
krivično djelo progona. Za neke od tih incidenata ubistva konstatovano je da predstavljaju
istrebljivanje. Pretresno vijeće je takoĎe konstatovalo da nekoliko incidenata za koje se
tereti u Optuţnici predstavljaju nehumano djelo prisilnog premještanja.
Vijeće će sada govoriti o navodu o genocidu u Srebrenici, za koji se tereti po tački 2
Optuţnice. Vijeće je utvrdilo da su fizički izvršioci počinili zabranjena djela, iznesena u
pravnoj definiciji genocida, ubijanja i nanošenja teških tjelesnih i duševnih povreda nad
bosanskim Muslimanima iz Srebrenice.
Vijeće je zatim ispitalo posebnu namjeru fizičkih počinilaca. Kao što je detaljno objašnjeno
u Presudi, Vijeće je konstatovalo da su fizički izvršioci namjeravali da unište bosanske
Muslimane u Srebrenici, koji su činili začajan dio zaštićene grupe. Vijeće je, shodno tome,
konstatovalo da su nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici i njenoj okolini počinjena
krivična djela genocida, progona, istrebljivanja i ubistva, kao i nehumano djelo prisilnog
premještanja.
https://www.icty.org/x/cases/mladic/tju ... de-bcs.pdf
Zbog zločina koje je počinio Vijeće osuĎuje Ratka Mladića na doţivotnu kaznu zatvora.
Izvolite sjesti.
Ovim je završeno izricanje presude. Vijeće zaključuje zasjedanje.
Škobo Habu wrote: ↑24/05/2024 11:04Gdje sam ja to spomeuo uopšte Tursku?
Što se tiče Erdogana - on je već odavno prekrižio Bakira Izetbegovića kao relavantnog političara za bilo šta.
To što sam ja skeptik o mitološkim projekcijama o milion Turaka i bajraktara koji će doći da ratuju za braću u Bosni, a ti ne funkcionišeš bez toga na dnevnoj bazi - to je problem sasvim drugačije prirode.
čim ti dovodiš u istu ravan jednog lagumdžiju, komšića i bećirovića sa dokazanim sljedbenicima genocidne četničke politike poput vučića, đurića i njima sličnim, sve je jasno.
Od tolikog posta si se uhvatio ovog dijela i ni njega ne znas intepretirati.Dupli_skalp wrote: ↑24/05/2024 11:13čim ti dovodiš u istu ravan jednog lagumdžiju, komšića i bećirovića sa dokazanim sljedbenicima genocidne četničke politike poput vučića, đurića i njima sličnim, sve je jasno.