Sarajmen wrote:seln wrote:Sarajmen wrote:@seln, je li mogu da ti iznesem svoje mišljenje u vezi pojma ''dobrovoljac'' , mislim da bi bilo korisno. ?
Ne znam zasto pitas za dozvolu, ovdje svako moze pisati sta zeli.
Ne slažem se da može pisati šta želi, al' hajde, pitah te jer ima smisla da se taj pojam malo pojasni , a maloprije je upotrijebljen i mislim da njegovu ''težinu'' ne shvataju svi kako treba. A ako ga ne shvate kako treba, može da proizvede nerazumijevanje među sagovornicima. Eto, iz tog razloga ja smatram da taj pojam treba da se pojasni, ne da bih bilo kome ''solio pamet'' , ma kakvi
U suštini je dobrovoljac lice koje se dobrovoljno priključilo/uključilo u neke od tadašnjih odbrambenih struktura , stavljajući sebe lično i eventualno ako je imalo neki komad naoružanja sa sobom na raspolaganje. Dakle, riječ je o šampionima odbrane
, a upravo su ti i takvi ''dobrovoljci'' pomrsili račun planerima o vojnom zauzimanju glavnog grada Sarajeva. Ubrzo su se nešto kasnije uklopili u neku od vojno-policijskih formacija i to ide dalje svojim tokom i pričom o mobilizaciji i ukrupnjavanju jedinica.
Ali mali je , zaista, broj preživjelih ''dobrovoljaca''. I oni znaju između ostalog, i ko su miševi koji su se kasnije javljali... al' kada je izlazak na ulicu i odbrana grada Sarajeva u pitanju (a slično je i na ostalim odbranjenim područjima) ti ljudi su nešto posebno. Da ne naglašavam šta, kako i u kojem smislu. Bilo da je riječ o živim ili ubijenim dobrovoljcima odbrane.
Eto, htio sam da približim tu težinu pojma ''dobrovoljac'', ne ulazeći u istinitost tvrdnje bilo koga da ima taj status. Ali ako govori istinu da ima taj status, to se u tom dijelu zaista mora respektovati i napraviti razlika od onih ''hajd' Alija, nek' je više vojske...''
pozz
Hvala za pojasnjenje i odmah ti kazem da se u potpunosti slazemo... dobrovoljac je neko ko je stavio glavu u torbu i slabo naoruzan stao pred @troku&co kada je doslo stani-pa'ni. I takvi ljudi svakako zasluzuju postovanje.
No, odmah te moram pitati: koliko je dobrovoljaca bilo zaista dobrovoljno?
Situacija je sljedeca: Sarajvo je opkoljeno, ptica ne moze proletjeti, a cetnici na brdima razmisljaju hoce li nastaviti "razvlaciti pamet" ili sici dole i serbez poklati. Kakve su bile alternative? Zgrabiti oruzje koje si imao (ako si imao) ili cekati da Mitar dodje razglasi "koljem po kucama".
Evo, za primjer primjera, kakva je bila situacija u mom mjestu: nije bilo nikakvog oblika vojne organizacije, cak ni nekog formalno proglasenog komandanta. Nismo imali nikakva sredstva veze, cak ni jebenu motorolu. Od naoruzanja: dvadesetak kalasha, koje je svako kupio za sebe "da brani kucni prag", nekoliko lovackih karabina i nekoliko pistolja(!).
Dakle, nismo imali ni komandu, ni plan odbrane, ni ideologiju. Imali smo samo svjeze slike rijeke izbjeglica iz Podrinje i njihove uzasne price o cetnickim zlocinima. I nismo imali ni najmanje sumnje da isto ceka i nas ako im padnemo u sake.
Kad smo se, drhteci od straha, prvi put sukobili s njima (sukobili...glupost...malo smo pripucali, tek za upozorenje da nismo goloruki), bili smo na dvjesta metara od najblizih kuca. Povukli su se, ne znam zbog cega... zbog nase vojne sile sigurno nisu. Mozda iznenadjenje zbog otpora.
Dakle, sta je pisac zelio reci: jesmo li mi dobrovoljci?
Niko od nas se ne smatra takvim, niko se nije proglasio organizatorom otpora, nemamo ni jednog zlatnog ljiljana, ni jednog "legendarnog komandira"...
svi se slazu da je to bilo pitanje: boriti se ili leci pod noz kao ovca.
