Upravo tako.Alfons Kauders wrote: Nauka, kao i obicno, ima sve potrebne odgovore. Problem je sto se ponasanje koje bi se u razvijenom svijetu tretiralo kao ozbiljan i opasan poremecaj, kod nas smatra nekom licnom zrtvom sa uzvisenim ciljem, ekscentrizmom ili tek bezazlenom, simpaticnom brigom za zivotinje.
http://en.wikipedia.org/wiki/Animal_hoarding
Umjesto da zajednica pomogne tim oboljelim ljudima i da im pomogne da se socijaliziraju i vode produktivne, sretne zivote, mi smo svojim nemarom prouzrokovali potpuno obratnu situaciju. Dosli smo do toga da nekoliko promila osoba koje ocito pate od ovih poremecaja pretvori cijeli grad u svoje dvoriste, u 'pseci grad', ocekujuci da svi postanemo poput njih i da zivimo kraj desetih hiljada nezeljenih zivotinja, te da se brinemo o njima, dijelimo svoj prostor s njima, zrtvujemo svoje zdravlje, sigurnost i resurse kako bi im pomogli.
To je suludo i nije mi jasno zasto se struka ne pozabavi ovim problemom. Kad kazem struka ne mislim na veterinare, vec na psihijatre.
To je ozbiljno pitanje i tim jadnim ljudima treba pomoći.
Naravno, to ne znači da treba udovoljavati njihovim patološkim tendencijama.
Upravo suprotno, radikalno i efikasno rješenje ovog pitanja bi im bio ponajbolji poticaj da se suoče sa stvarnošću.

