#1551 Re: Handzar divizija
Posted: 23/05/2021 02:11
Emin el-Huseini je rođen u Jerusalemu 1896.Osnovno obrazovanje je dobio u rodnom gradu,da bi srednju školu završio u Kairu.Potom se upisuje na ugledni El Ahzar,najugledniji teološki fakultet kod sunita.Fakultet nije uspio završiti jer ga u tome sprčava izbijanje Prvog svjetskog rata.Upisuje se na vojnu akademiju i Istambulu,da bi se poslije ,kao artiljerijski oficir borio u 46.turskoj diviziji. Po završetku rata,zakratko radi kao službenik britanske vojne uprave u Palestini.Tu kao britanski službenik,biva upoznat sa idejom cionista o naseljavanju Jevreja u svoju „pradomovinu“.Velika Britanija se obavezala na podršku njihovim namjerama,jednom deklaracijom,nazvanom po njenom autoru, lordu Arturu Jamesu Balfouru,balfourova deklaracija.Iako je većina Jevreja odbila ovu deklaraciju,neki su cionisti počeli organizovano naseljavati Palestinu.To naseljavanje na teritorij koji je već bio naseljen drugim narodom dovešće do konflikta koji se neće riješiti ni do današnjeg vremena.Cionisti kupuju palestinsku zemlju u bescijenje,imajući za to podršku vojnog upravitelja ,Britanaca,te tako sve više potiskuju Palestince.Mladi Huseini uviđa kakva sudbina prijeti njegovom narodu i aktivno se uključuje u borbu protiv cionista.Borba protiv cionista usmjerava njegov život u potpuno drugom pravcu od željenog.1920 godine organizuju se demonstracije protiv doseljenika koje se završavaju sa tragičnim posledicama.Desetak osoba je poginulo ,a mnogo više ranjeno.Zbog aktivnog učešća u tim demonstracijama britanske ga vlasti osuđuju ,u odsustvu na 10 godina robije.Sam Huseini bježi u Jordan.Po ukidanju britanske vojne uprave uvodi se civilna uprava na čijem čelu je jedan Jevrej, Herbert Samuel. Po dolasku na vlast, ubrzo uvodi amnestiju za sve učesnike demonstracija,tako da se El-Huseini vraća u rodnu Palestinu već slavljen kao nacionalni heroj.Poslije smrti njegovog polubrata,koji je bio muftija u Jerusalemu,el-Huseini se sam kandidira na ovo mjesto. Dobiva podršku podršku uleme iako nije dobio dovoljan broj glasova.Opstrukcije vrše cionisti ,koji ga nikada nisu priznali kao muftiju.U međuvremenu dobiva podršku i ostalih religioznih zajednica u Jerusalemu.Tako postaje veliki muftija u Jerusalemu.Emiremir33 wrote: ↑22/05/2021 17:40
Zanima me uloga Jerusalemskog Muftije u stvaranju Handžar divizije?Da li je on dogovarao s Himlerom i ostalim glavešinama SS?
Vremenom postaje politički angažovan i postaje osnivač „Palestinske arapske stranke“.Uspješno organizuje Sveislamski kongres u Jerusalemu 1931 godine.
Te godine na pomenutom kongresu, prvi put se sreće sa muslimanima ,tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Delegaciju ,koja je bila najbrojnija na ovom skupu, predvodi Mehmed Spaho, predsjednik tada najjače muslimanske partije u Kraljevini Jugoslaviji,Jugoslovenske muslimanske organizacije(JMO).
Pojavom nacizma u Njemačkoj naglo raste interes Jevreja za iseljavanje i njihovim naseljavanjem u Palestini, što će još više povećati napetosti u ovom području. Kao najvećeg neprijatelja svog naroda El-Huseini označava Veliku Britaniju, kao i cioniste. Bezuspješno se obraća Ligi naroda za pomoć. Kada mu to ne polazi za rukom obraća se „neprijateljima svojih neprijatelja“ Italiji i Njemačkoj . Kod Nijemaca ne dobiva podršku. Hitleru je iseljavanje njemačkih Jevreja dobro došlo, a kuda idu, nije ga zanimalo.Tek izbijanjem rata iseljavanje Jevreja za Nijemce gubi smisao. „Bolje“ rješenje su našli u deportacijama i „Logorima smrti“.
Huseini je kod Italijana bolje sreće. Podršku dobiva od italijanskog diplomate Alberta Mellinija s kojim ga vremenom veže iskreno prijateljstvo i razumjevanje .Takođe stupa u kontakt i sa italijanskim ambasadorom u Bagdadu, Gabrijelijem koji ga neoficijelno podržava u njegovoj borbi.
Otpor prema naseljavanju Jevreja 1936, godine prerasta u oružani ustanak palestinskog naroda. U gušenju ovog ustanka aktivnu ulogu preuzima Velika Britanija, koja krvavo guši ustanak.Pokušavaju uhapsiti el-Huseinija ali on bježi prvo u Liban, potom Siriju i konačno 1939, u Irak. U Bagdadu okuplja političke snage Palestine, Sirije, Saudijske Arabije ,Iraka i gotovo cijelog arapskog svijeta, za političku borbu protiv britanske dominacije na arapskom prostoru.To mu donosi epitet ogorčenog borca protiv britanskog imperijalizma kao i ubjeđenog antisemita.
U međuvremenu Britanci saznaju njegovo mjesto prebivanja ,te ga pokušavaju uhapsiti. El-Huseini uz pomoć svog ,već pomenutog prijatelja, italijanskog diplomate Mellinija, sa falsifikovanim italijanskim dokumentima bježi ispred Britanaca preko neutralne Turske u politički egzil u Italiju. U Rimu aktivno nastavlja borbu, primaju ga i Musolini i ministar vanjskih poslova Italije grof Ciano, kao i drugi talijanski diplomati.
U oktobru 1942 godine el-Huseini prima delegaciju iz Mostara koju predvodi mostarski muftija Omer Džabić i tu se el-Huseini prvi put sreće sa problemima u Bosni i Hercegovini, kao i genocidu koji vrše četnici na tom području. Aktivno se zauzima kod Italijana da se bosanski muslimani naoružaju, kao i to da postaje aktivni zagovornik ideje o autonomiji Bosne i Hercegovine. Ubrzo potom u italijanskoj okupacionoj zoni , u već formiranoj Dobrovoljnoj antikomunističkoj miliciji(MVAC-Milizia volontare anticomunista) muslimani uzimaju značajnije učešće. Ranije su tu miliciju sačinjavali pretežno četnici. U početku, oružje dobiva oko 2 000 muslimana, a što je još bitnije, koliko toliko prestaju četnički pokolji nad muslimanskim stanovništvom, pretežno u Hercegovini .Za sve što je učinio za bosanske muslimane,el-Huseini postaje veoma popularan u gotovo svim političkim grupacijama bosanskih muslimana. El-Huseini u suštini nije zadovoljan držanjem Italijana, zbog njihovog aktivnog podržavanja četnika, pa se obraća Nijemcima kojima predlaže „formiranje jedne snažne muslimanske jedinice pod njemačkom komandom koja bi se borila protiv komunista,a mogla bi poslužiti i u druge svrhe“
Nijemc , koji se i sami već neko vrijeme bave tom idejom, vide u Huseinij čovjeka koji im može pomoći u njihovim namjerama, nude Huseiniju gostoprimstvo u Njemačkoj .Huseini prihvata ovu ponudu i seli se u Berlin.Tu uz pomoć Nijemaca uspješno vodi Njemačko-arapski islamski institut. El-Huseini je uživao velike simpatije u krugovima Rosemberga, te u krugovima ministarstva vanjskih poslova (Ribentrop) kao i kod Himmlera, a naročito zbog njegovog antibritanskog i antisemitskog ubjedjenja .Njegovo angažovanje po pitanju formiranja bošnjačke SS divizije rezultira je njegovom posjetom Zagrebu, Banjaluci i Sarajevu početkom aprila 1943 godine. U njegovoj pratnji je bio Berger. U perodu od 30. 03.do 10 .04.1943 Husseini se susreo sa Pavelićem, njemačkim i italijanskim konzulom u Sarajevu, kao i sa brojnim predstavnicima, vjerskog, javnog i političkog života muslimana iz Sarajeva i unutrašnjosti.Veliki prijem u vladinoj palati priredili su mu muslimanski vjerski velikodostojnici. Predstavnici albanskih muslimana predali su Huseiniju mač na poklon. U Sarajevu je Huseini primio i delegaciju sandžačkih muslimana.
Za svoje posjete Bosni i Hercegovini on se založio za jačanje povjerenja bosanskohercegovačkih muslimana u Treći Rajh i za njihovu saradnju sa Njemačkom u svakom pogledu.On je i izrazio mišljenje da NDH nije sposobna da svojim snagama zavede red u Bosni i Hercegovini, te je jedini izlaz vidio u stvaranju jedne SS divizije, sastavljene isključivo od bosanskih muslimana. Dajući jedan intervju za sarajevski „Osvit“Huseini je bosanske muslimane nazvao“ krema Islama“.Veoma zapažen je ostao i njegov govor u Begovoj džamiji u Sarajevu. Njegov govor ,o položaju muslimana u Bosni i Hercegovini,je izazvao suze u očima prisutnih.
Po povratku u Njemačku veliki muftija je iznio svoja zapažanja sa putovanja i u ministarstvu vanjskih poslova iznio svoj stav o obliku nove divizije. Njegov prijedlog je, da buduća divizija ima osnovni zadatak da uvede sigurnost i red u Bosni i Hercegovini,te da se divizija, ni u kakvom slučaju ne smije upotrijebiti izvan svoje domovine. Zatim dodaje, da se oficirski kadar uzima isključivo iz redova bosanskih dobrovoljca, jer ima dovoljno oficira koji su služili i u austrougarskoj vojsci. Završava zahtjevom, da se naoružanje divizije vrati njemačkim vlastima tek po završetku rata. Evidentno je da su Nijemci većinu predloga ,osim prvog, o angažovanju divizije isključivo na prostoru Bosne i Herzegovine, ignorirali.