tempuser wrote:lonely_wolf wrote:
Nasa drzava samo moze gledati odakle je vedro ukoliko Opel ne podnese tuzbu nadleznom sudu.
Znaci ovde samo Opel moze zakuhati sto se tice umanjenih cijena, jer jedini je on prevaren i jedino je njemu nanesena direktna steta. Ostali su tu indirektno ostali bez odredjene novcane naknade ali ne mogu nista promjeniti, jer ponavljam "on" je prema nasoj drzavi ispostovao proceduru i zakon tako da nema osnove po kojoj ga mogu teretiti. Ali ako Opel potjera svoje onda ce biti skike i vriske, a da ne kazem ako je vrsio malverzacije sa papirima.
Moja firma u kojoj radim je zastupnik i uvoznik za jednu inostranu firmu i svaki put kada dodje do izmjene proizvoda ili nekog drugog slucaja koji utice na promjenu cijena, dobivamo novi cjenovnik sa nabavnim i preporukom za maloprodajne cijene. Unaprijed je dogovoren i ugovorom definsan extra rabat od proizvodjaca, a koji zavisi od količine prodaje. Tako da ako se mom direktoru neko svidi ili jednostavno zeli da ima vecu prodaju onda ce se odreci tog extra rabata i imati nizu cijenu proizvoda na trzistu. Niko nije prevaren, niko nije zakinut sve legalno i kupci imaju bolju cijenu.
Ma naravno, sad je pitanje imali UIO osnove da mu se natovari na grbacu ako GM prijavi da je prevaren.
Vezano da ostatak komentara, firma za koju ja radim slicno funkcionise pri cemu se smanjenje cijene postize smanjenjem marze ili prepustanjem dijela rabata, a ne smanjenjem nabavne cijene i zadrzavanje rabata. Mi imamo distrubutere za neke proizvode koji imaju distributerske rabate da bi nasu robu prodavali liferovali prema daljim kupcima i nas odnos je uredjen ugovorom koji definise prava i obaveze po kojim distributer nema pravo da robu kupljenu uz distributerski rabat direktno prodaje u maloprodaji ili po maloprodajnim cijenama i svaku kupovinu sa rabatom pravda svojim izlaznom fakturama prema "malim" trgovcima. Nije se desilo, ali predpostavljam da se prekrsi ugovor da bi bilo materijala za advokate.
Sada kada smo, uglavnom, rasčistili neke nejasnoće u vezi sa odnosima na relaciji diler-kupac-UIO i (valjda) uvidjeli da u ovakvom slučaju nema mjesta za gonjenje dilera od strane UIO, zbog prodaje vozila po nižim cijenama nego što je naznačeno u zvaničnom cjenovniku, red je da se pozabavimo i ovim dijelom na relaciji proizvođač/dobavljač- uvoznik/diler.
Mnogi ovdje spominju termine "slučaj", "sud" i "suđenje" i sl. Na relaciji proizvođač/dobavljač-uvoznik/diler, sud i advokati uglavnom nikada nemaju posla, sem u ekstremnim slučajevima povrede odredbi ugovora o dilerstvu koji daleko nadilaze sve što je u vezi sa A.C. Betanija i GM-om, ovdje spomenuto.
Za kontrolu rada dilera postoje auditi, koje periodično organizuje proizvođač/dobavljač i ako neki od tih audita pokaže da je proizvođač/dobavljač na bilo koji način finansijski oštećen od strane uvoznika/dilera, onda proizvođač/dobavljač vrlo jednostavno vrši naplatu kazne od uvoznika/dilera, bez uplitanja sudova, advokata, sredstava (dez)informisanja i sl.
Napisao sam već jedanput i ponovit ću: uvoznik/diler je za proizvođača/dobavljača prije svega kupac, a nijedan prodavač neće dovesti svog dobrog kupca (a to A.C. Betanija, onosno Berlijeta, za GM svakako jeste) u situaciju da ima problema sa sudovima, "novinarima" i sl, odnosno u bilo kakvu situaciju koja bi mu otežala ili onemogućila rad.
Informacija o kazni, kao i način naplate kazne koju je odredila grupa za audit, se dostavlja uvozniku/dileru pravovremeno i u internom dokumentu, nedostupnom široj javnosti. Visina kazne može maksimalno biti jednaka procijenjenom iznosu finansijske štete koju je imao proizvođač/dobavljač, odnosno iznosu neopravdano visoke finansijske koristi koju je imao uvoznik/diler. Naplata te kazne se može vršiti direktno, ispostavljanjem odgovarajuće fakture (uzgred rečeno, sa iskazanim PDV-om u skladu sa stopom i zakonom države iz koje faktura dolazi, a koji ne ide u predporez prema Zakonu o PDV-u BiH), ili indirektno, umanjenjem rabata na budućim fakturama za vozila i/ili rezervne dijelove.
Kad već pišem o auditu i kažnjavanju, moram napisati i to da su auditi i kontrola dokumentacije koja se tiče prodaje rijetki, pogotovu ako ta prodaja donosi proizvođaču/dobavljaču vrijednost zarade koja je planirana za određeni vremenski period.
Auditi su česći u postprodaji, gdje su i mogućnosti malverzacija od strane uvoznika/dilera puno veće, a pogotovu u dijelu koji se tiče prijave, obrade i naplate garancijskih zahtjeva. No, ni tu ne rade nikakvi advokati i sudovi. Ako proizvođač/dobavljač konstatuje da mu je uvoznik/diler neopravdano naplatio nepostojeće, ili neadekvatno dokumentovane garancijske zahtjeve, odredit će kaznu, poslati fakturu i naplatiti onaj iznos za koji ustanovi da je finansijski oštećen. Tek ako uvoznik/diler neće da plati takvu fakturu za kaznu, onda stupaju na scenu advokati i sudovi.
))
