#153926 Re: Ukrajina
Posted: 30/03/2023 12:45
Ova Marinka i njeni heroji su meni fenomen, kako je moguce da orci nisu uzeli ovo mjesto. Zgrade i ostali objeki potpuno su unisteni, borbe se vode iz podruma i iza zidova rusevina.
U komentarima kažu da je video iz Voznesenske iz marta 2022. Mikolajevska oblast.
Poslije rata u ovim gradovima tipa Marinke, Soledara, Bahmuta i sl. zivjece samo clanovi komisija crvenog krsta za trazenje nestalih i radna snaga koja otkopava.
A na zapadu Ukraine će neko htjeti da živi?drug_profi wrote: ↑30/03/2023 13:07Poslije rata u ovim gradovima tipa Marinke, Soledara, Bahmuta i sl. zivjece samo clanovi komisija crvenog krsta za trazenje nestalih i radna snaga koja otkopava.

Politički najopasnija grupa su popularne vojne i dobrovoljačke vođe. Najpopularnije i najaktivnije od njih vlast uklanja krivičnim postupcima zbog zloupotrebe ovlasti, kršenja pravila i donošenja odluka koje su nanijele materijalnu štetu državi. Iscrpljenost društva, ogromna nezadovoljena potražnja za pravdom i svijest o razmjerima naših gubitaka zahtijevaju osvetu barem nekome.
Kako međunarodni partneri nisu obezbijedili ni novac ni članstvo u EU, narodu se objavljuje da nas je Zapad napustio, uništio i prevario. Tom tezom se objašnjavaju siromaštvo i devastacija, nezaposlenost i rast cijena. U narednih 25 godina Ukrajinci doživljavaju akutnu ogorčenost zbog ovakvog ponašanja Zapada. Pretvaramo se u naciju uvrijeđenih pobjednika, nesposobnih da izvuku zaključke (njih donose ili gubitnici ili uspješni pobjednici). Pojavljuje se Kina sa vrlo unosnim ponudama zajma... Zapadni intelektualci mudro odmahuju glavama, ponavljajući frazu "Ukrajina nikada neće propustiti šansu da protraći sve šanse". Tako propada generacija.
Jbg, kapitalim i interesi. TikTok placa vise i dobija vise. Norveska je u NATO, nisu direktno ugrozeni od rusa i imaju drugacije vrijednosti od Finske i Svedske npr. I mene boli klinac jel kamatna stopa otisla gore il dole ako sam uzeo fiksnu stopu. Mogu suosjecat s tobom koji nisi ali ne mislim placati tvoj dug.
Samo stavi BiH umjesto Ukrajina. I nije vise vizija, nego analiza.Čitalac wrote: ↑30/03/2023 13:20 Ukrajinski aktivista Valerij Pekar objavio je nedavno tekst koji je privukao priličnu pažnju javnosti i pokrenuo polemiku o godinama koje dolaze. Pekar je u tekstu ponudio tragični scenario budućnosti Ukrajine koji bi se, po njegovom sudu, lako mogao ostvariti ukoliko kompletno društvo ne shvati da je neophodno sprovesti temeljne reforme. Pekar polazi od toga da je trijumf Ukrajine u ratu sasvim siguran, ali poziva čitaoce da pogledaju u ambis kako bi mogli da se odmaknu od njega. I dobro je što se već uveliko razmišlja u ovom pravcu.
Ukratko, Ukrajina je dobila rat, ali je izgubila desetine ili stotine hiljada najboljih ljudi i leži u ruševinama. Budžetska rupa je ogromna. Vojnici se vraćaju kući iscrpljeni, kompletno društvo je istraumirano. Reforme kasne ili nema istinske želje za njihovo sprovođenje pa evropske zemlje obustavljaju finansijsku podršku. Politička elita u Kijevu insistira i na novcu i na članstvu u EU („Dužni ste nam jer smo vas spasili!“) no ta retorika ne pomaže. Obnova zemlje stagnira, Ukrajinci se ne vraćaju iz inostranstva, dojučerašnji vojnici napuštaju državu da se pridruže svojim porodicama. U Ukrajini nema pristojno plaćenog posla, javni sektor je već preopterećen, a inflacija - držana pod kontrolom uz pomoć donatorskog novca – počinje da divlja. Kako je ona aktivna manjina nestala u ratu ili je istrošena, nema ko da protestuje. Zemlja se pretvara u „veliku Mađarsku“: formalno postoje demokratija, slobodno tržište i vladavina prava, a zapravo politiku, ekonomiju i medije kontroliše jedan klan. Ti kontrolisani mediji stigmatizuju svakoga ko kritikuje vlast i optužuju ga za „podrivanje nacionalnog jedinstva“. Ni ruska propaganda ne miruje, čak i ako se Rusija urušava zbog vojnog poraza.
Politički najopasnija grupa su popularne vojne i dobrovoljačke vođe. Najpopularnije i najaktivnije od njih vlast uklanja krivičnim postupcima zbog zloupotrebe ovlasti, kršenja pravila i donošenja odluka koje su nanijele materijalnu štetu državi. Iscrpljenost društva, ogromna nezadovoljena potražnja za pravdom i svijest o razmjerima naših gubitaka zahtijevaju osvetu barem nekome.
Kako međunarodni partneri nisu obezbijedili ni novac ni članstvo u EU, narodu se objavljuje da nas je Zapad napustio, uništio i prevario. Tom tezom se objašnjavaju siromaštvo i devastacija, nezaposlenost i rast cijena. U narednih 25 godina Ukrajinci doživljavaju akutnu ogorčenost zbog ovakvog ponašanja Zapada. Pretvaramo se u naciju uvrijeđenih pobjednika, nesposobnih da izvuku zaključke (njih donose ili gubitnici ili uspješni pobjednici). Pojavljuje se Kina sa vrlo unosnim ponudama zajma... Zapadni intelektualci mudro odmahuju glavama, ponavljajući frazu "Ukrajina nikada neće propustiti šansu da protraći sve šanse". Tako propada generacija.
Polako im ko bolan mamurluk dolazi 93ća , skoro isto s tim da srecom nemaju ako nista ono bar gladi.Čitalac wrote: ↑30/03/2023 13:20 Ukrajinski aktivista Valerij Pekar objavio je nedavno tekst koji je privukao priličnu pažnju javnosti i pokrenuo polemiku o godinama koje dolaze. Pekar je u tekstu ponudio tragični scenario budućnosti Ukrajine koji bi se, po njegovom sudu, lako mogao ostvariti ukoliko kompletno društvo ne shvati da je neophodno sprovesti temeljne reforme. Pekar polazi od toga da je trijumf Ukrajine u ratu sasvim siguran, ali poziva čitaoce da pogledaju u ambis kako bi mogli da se odmaknu od njega. I dobro je što se već uveliko razmišlja u ovom pravcu.
Ukratko, Ukrajina je dobila rat, ali je izgubila desetine ili stotine hiljada najboljih ljudi i leži u ruševinama. Budžetska rupa je ogromna. Vojnici se vraćaju kući iscrpljeni, kompletno društvo je istraumirano. Reforme kasne ili nema istinske želje za njihovo sprovođenje pa evropske zemlje obustavljaju finansijsku podršku. Politička elita u Kijevu insistira i na novcu i na članstvu u EU („Dužni ste nam jer smo vas spasili!“) no ta retorika ne pomaže. Obnova zemlje stagnira, Ukrajinci se ne vraćaju iz inostranstva, dojučerašnji vojnici napuštaju državu da se pridruže svojim porodicama. U Ukrajini nema pristojno plaćenog posla, javni sektor je već preopterećen, a inflacija - držana pod kontrolom uz pomoć donatorskog novca – počinje da divlja. Kako je ona aktivna manjina nestala u ratu ili je istrošena, nema ko da protestuje. Zemlja se pretvara u „veliku Mađarsku“: formalno postoje demokratija, slobodno tržište i vladavina prava, a zapravo politiku, ekonomiju i medije kontroliše jedan klan. Ti kontrolisani mediji stigmatizuju svakoga ko kritikuje vlast i optužuju ga za „podrivanje nacionalnog jedinstva“. Ni ruska propaganda ne miruje, čak i ako se Rusija urušava zbog vojnog poraza.
Politički najopasnija grupa su popularne vojne i dobrovoljačke vođe. Najpopularnije i najaktivnije od njih vlast uklanja krivičnim postupcima zbog zloupotrebe ovlasti, kršenja pravila i donošenja odluka koje su nanijele materijalnu štetu državi. Iscrpljenost društva, ogromna nezadovoljena potražnja za pravdom i svijest o razmjerima naših gubitaka zahtijevaju osvetu barem nekome.
Kako međunarodni partneri nisu obezbijedili ni novac ni članstvo u EU, narodu se objavljuje da nas je Zapad napustio, uništio i prevario. Tom tezom se objašnjavaju siromaštvo i devastacija, nezaposlenost i rast cijena. U narednih 25 godina Ukrajinci doživljavaju akutnu ogorčenost zbog ovakvog ponašanja Zapada. Pretvaramo se u naciju uvrijeđenih pobjednika, nesposobnih da izvuku zaključke (njih donose ili gubitnici ili uspješni pobjednici). Pojavljuje se Kina sa vrlo unosnim ponudama zajma... Zapadni intelektualci mudro odmahuju glavama, ponavljajući frazu "Ukrajina nikada neće propustiti šansu da protraći sve šanse". Tako propada generacija.