Forum Klix.ba

piupiu wrote: ↑27/01/2021 08:56

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 08:54

piupiu wrote: ↑27/01/2021 08:45

Pa to i govorim. Možda ne razumijem gdje je tu ideološki rat?

Aham, mislio sam da kažeš kako propovijeda resentiman. Nema resentiman veze sa ideološkim ratom niti razumijem zašto to povezuješ. Isti je prije coping mehanizam na društvenu dinamiku. To je onaj dio psihoterapeutske poruke Petersona u kome se ovaj obraća pojedinicu.

Pa ti si spomenuo ideološki rat? Šta si htio reći? Da neko vodi ideološki rat protiv Petersona?

ExNihilo wrote: ↑26/01/2021 19:43

Bit će da me nisi razumio.

Niče je umro neafirmisan i tek je vrijeme pokazalo veličinu njegove misli. Kafka je umro neafirmisan, izuzev nekoliko priča u opskurnim magazinima, nije uspio objaviti apsolutno ništa, i tek će vrijeme pokazati kako spada među najvažnije kulturne događaje stoljeća.

U tom smislu, oni su bili ispred svog vremena. Bili su suviše avangradni za svoje vrijeme da bi bili prepoznati. Samim tim, ako je to preduslov kojeg postavljaš intelektualcu, da je korak ispred svog vremena, onda King i Mandela, koje navodiš kao primjere intelektualca, ne zadovoljavaju tvoj vlastiti kriterij, jer su ovi očigledno prepoznati od svojih savremenika.

No, s obzirom da baš njih navodiš kao primjer, tada zaključujem kako tvoj kriterij, "biti korak ispred", zapravo znači progresivnu politiku, mijenjanje statusa quo, što je reduktivno, jer je mnogo intelektualca koji nisu progresivci.

Je li pristao? Možda je bilo uzajamno, zapitao se slavni filozof Alain Finkielkraut (71) govoreći o slučaju uglednika Oliviera Duhamela (70) koji je osamdesetih nekoliko godina silovao sina svoje partnerice. Počelo je kad je dječak imao 14 godina. "I? Govorimo o adolescentu, to nije ista stvar", odgovorio je Finkielkraut.

Televizija LCI mu je otkazala komentatorski ugovor pa ih je Finkielkraut tužio. Šok i nevjerica, piše Robert Cohen za New York Times, to je zadnji u nizu skandala preko kojih se Francuska suočava s gorkom činjenicom da je gotovo sa "slobodnom ljubavlju" kakvu su propagirali studenti iz svibnja '68.

Strašno, novi puritanizam se širi svijetom: osudit će vas ako se ševite s 14-godišnjim sinom. Ne, više se ne možete vaditi da je mala sama htjela: seks s 13-godišnjakinjom koštat će vas do 10 godina zatvora. Strava: kolegicu ne smijete više opaliti po dupetu, studenticu ne smijete tjerati da skine grudnjak. Kuda ide ovaj svijet?! Pandemija će proći, ali hoće li muška vrsta preživjeti ovaj udar?

Lavinu je pokrenula Vanessa Springora (48) krajem 2019. knjigom "Le Consentement" (Consent, odnosno Pristanak), gdje je opisala što je za nju, u dobi od 14 godina, značio seks s piscem Gabrielom Matzneffom (84). Nije to bila tajna, Gallimardov autor otvoreno je pisao o svojoj ljubavi prema djevojčicama i dječacima: 1985. je objavio da bi za svog boravka na Filipinima u krevetu znao imati i po četiri dječaka od 8 do 14 godina. Dok im policija nije zakucala na vrata, slavni Gallimard ga je reklamirao i kandidirao za najodličnije nagrade.

Ta koja je zakuhala zadnji skandal, Camille Kouchner (45), usudila se objaviti knjigu dvije godine nakon smrti majke. Kouchner i Springora ista su generacija, s urođenim nerazumijevanjem seksualnih sloboda boomera.

Svijet tone u mračni puritanizam. Kako se čini, smijete ući u seksualne odnose samo s punoljetnim osobama, i to pod uvjetom da one pristaju. Jeza!

Razumljivo je da su Romanu Polanskom (optuženom za silovanje 13-godišnjakinje, i svašta još) Francuzi lani dali sve moguće nagrade. No mladi su nerazumno konzervativni. Prilikom dodjele Césara njegovom zadnjem filmu nekoliko je glumica demonstrativno izašlo iz dvorane. "Sramota", izlazeći je uzviknula Adèle Haenel ("Portret djevojke u plamenu"), glumica koja je svjedočila da ju je redatelj Christophe Ruggia seksualno zlostavljao od 12. godine.

Francuzi su kulturan narod i ako njima to teško pada, treba razumjeti nedjeljne demonstracije u Dubrovniku radi podrške policajcu Matku Klariću. Služba za unutarnju kontrolu MUP-a prije više mjeseci utvrdila je da je taj povrijedio službenu dužnost slanjem poruka mladim policajkama s neugodnim ponudama, u noćnim smjenama zapovijedao da s njim idu u obilazak automobilom. Nije suspendiran. Skroz razumijem muku koja je natjerala stotinjak policajčevih prijatelja, rođaka i kolega da se u kišnu nedjelju dignu na demonstracije s transparentom "Danas Matko, sutra mi".

Pa di bismo došli kad bi službe za unutrašnju kontrolu ili čak i pravi sudovi krenuli neselektivno osuđivati svakoga tko je mladoj kolegici ili studentici pohvalio dupe, pozvao je na piće i ugodno druženje nakon posla? Kako bi to bilo da iz svake institucije i firme odleti po pet najgorih zlostavljača i zlostavljačica? Teško je zamisliti koliko bi hrvatskih odličnika moglo stradati, ali ako čitate svjedočenja ovih dana, znate da su mnogi zaslužili.

Ne, šefovi i profesori neće samo tako predati svoje pravo da siluju djecu i žene.

Prvi i Drugi svjetski rat donijeli su revoluciju u ženskim životima Europe i Amerike: kad su muškarci otišli s puškama u rukama, tvornice su bile prisiljene otvoriti vrata radnicama. Rat je bio sila koja je naprasno slomila okove tradicije, stvarajući pravednije društvo smanjivanjem neravnoteže moći između muškaraca i žena.

Pandemija korone mogla bi također natjerati države na promjenu kojoj se stari svijet svim silama opire: na radikalno uvažavanje potreba žena i djece, u svijetu modeliranom po muškim potrebama. U redu je, glavni ste, ali kakva vam korist od toga ako izumirete?

Amerikanci su prije godinu dana alarmirali da im je broj novorođenih pao na najnižu razinu u 35 godina. A onda je stigla korona. Ove će godine biti rođeno 300.000 beba manje nego 2019., procjenjuje washingtonski Brookings. Demografska katastrofa usporediva je s onom nakon pandemije španjolske gripe 1918. i Velike depresije tridesetih, prenosi Reuters. I 50 posto gora od one nakon financijske krize 2008./2009., kad je u sljedeće četiri godine broj novorođenih pao za 9 posto.

Žale se Talijani i Nijemci, Kinezi i Korejci, Tajvanci i Novozelanđani. Ionako se očekivalo da će Japanci sa 128 milijuna u 2017. do kraja stoljeća pasti na manje od 53 milijuna stanovnika, a Talijani sa 61 milijun na 28 milijuna, pandemija je taj trend opasno ubrzala. Vrlo skoro širom Zapada neće biti dovoljno mladih da zarađuju za penzije rastućoj populaciji starih.

USA Today piše da je planove o rađanju u pandemiji promijenilo 30 posto osoba s jajnicima (tako piše: naime, nije pristojno u tom kontekstu reći žena, jer bi vas mogli optužiti da ste transfobni pošto isključujete žene bez jajnika, odnosno trans žene). Uzroci su razni: strah od gubitka posla, ekonomska neizvjesnost, dodatni teret brige o djeci i školovanju u lockdownu, većinom strovaljen na leđa majki.

Osobe s jajnicima posvuda su pod najtežim udarom pandemije, bez obzira što su otpornije na medicinske komplikacije covida-19. Imaju gotovo duplo veću šansu da izgube posao. U 55 razvijenih i srednje razvijenih zemalja nakon prvog vala pandemije bilo je 1,7 puta više nezaposlenih žena nego muškaraca, objavio je UN u studenome: na 182 milijuna nezaposlenih muškaraca dolazio je 321 milijun nezaposlenih žena.

Pad nataliteta nije nedavno iskrsnuo kao covid-19 pa da znanstvenici nemaju pojma. Uzroci su složeni, ali lijeka ima, pokazali su Francuzi i Šveđani koji su uspjeli povećati stopu nataliteta kombinacijom brojnih političkih mjera. Nije riječ samo o niskim plaćama, nedostatnom broju vrtića i jaslica, nedostižno skupim stambenim kvadratima. Posvuda u svijetu žene su diskriminirane na poslu jer imaju djecu ili zato što se očekuje da će je imati. Posvuda u svijetu vrijede narodni običaji koji većinu posla oko kuće i djece bacaju na ženska leđa.

Žene ne mogu izdržati taj teret, i onda se odlučuju najviše na jedno dijete. U Južnoj Koreji je između 2015. i 2019. sklopljeno milijun brakova, a više od 40 posto ih nema djece, kaže službena statistika. Mnogi djecu i ne žele. U zatvorenom društvu velikih socijalnih nejednakosti, kao što je naše ili korejsko, ako želite da vam dijete živi dobro poput vas ili čak bolje, morate mu plaćati skupe instrukcije i voziti ga na razne plaćene dodatne aktivnosti, od jezika do plivanja. Kako bi se uspjelo kvalificirati za neki od sve manjeg broja dobrih poslova.

Prepreke za veći broj djece leže većinom u spolnoj i socijalnoj diskriminaciji. Položaj žena, bez obzira imale jajnike ili ne, popravit će se kad vladajućima to bude u interesu. Kao što se položaj radnika na Zapadu drastično popravio nakon Drugog svjetskog rata, jer su vladajući bili u strahu od širenja socijalističke revolucije. U međuvremenu se SSSR srušio, revolucija je preživjela kao zabava za privilegiranu akademsku mladež pa posvuda radnička prava opadaju i raste prekarni rad.

U duboko nepravednim društvima današnja generacija može očekivati većinom lošiji standard od svojih roditelja, a samo uz golemi trud i financijsko žrtvovanje pružit će svom djetetu šansu za nešto više. I jasno da onda osobe s jajnicima manje rađaju.

Žene su na spolnu i socijalnu diskriminaciju reagirale smanjivanjem broja djece. Promjena zahtijeva pravu društvenu revoluciju, jer što je drugo nego revolucija radikalna preraspodjela BDP-a na brigu o djeci i starijima, i promjena društvenih vrijednosti tako da žene više nisu sluškinje muževima i djeci?

Velik je to zahvat u glavama: da je i otac roditelj, da se prije aviona, stadiona i snježnih kraljica novac upotrijebi za dječje vrtiće, jaslice, staračke domove, za kvalitetno javno školstvo i zdravstvo.

Zasad moćnici nisu zainteresirani za promjene: nisu zabrinuti što će biti s penzijama bez dovoljno mladih, ne ovise o penziji. Nisu prestravljeni zbog opadanja kvalitete javnog zdravstva: mogu si priuštiti privatno. Stvar će se promijeniti kad to bude u interesu vladajućih, ili kad ih natjeramo na to. Riječ je o idućih nekoliko desetljeća.

Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 11:06

ExNihilo wrote: ↑26/01/2021 19:43

Bit će da me nisi razumio.

Niče je umro neafirmisan i tek je vrijeme pokazalo veličinu njegove misli. Kafka je umro neafirmisan, izuzev nekoliko priča u opskurnim magazinima, nije uspio objaviti apsolutno ništa, i tek će vrijeme pokazati kako spada među najvažnije kulturne događaje stoljeća.

U tom smislu, oni su bili ispred svog vremena. Bili su suviše avangradni za svoje vrijeme da bi bili prepoznati. Samim tim, ako je to preduslov kojeg postavljaš intelektualcu, da je korak ispred svog vremena, onda King i Mandela, koje navodiš kao primjere intelektualca, ne zadovoljavaju tvoj vlastiti kriterij, jer su ovi očigledno prepoznati od svojih savremenika.

No, s obzirom da baš njih navodiš kao primjer, tada zaključujem kako tvoj kriterij, "biti korak ispred", zapravo znači progresivnu politiku, mijenjanje statusa quo, što je reduktivno, jer je mnogo intelektualca koji nisu progresivci.

Ja sam tebe potpuno razumio, ali imam osjaćaj da ti ne poznaješ dovoljno filozofiju Nietzsche-a, kao ni njegov privatni život?

Kako je Nietzsche mogao "umrijeti neafirmisan", a družio se ondašnjim veličinama tipa Wagnera ili Re-a? Učestovao u javnim polemikama, predavao na prestižnim univerzitetima.
Ona je i Dostojevski "umro neafirmisan", jer za života nije postao književni klasik, već je to posthumno.

Ne može Nietzsche biti "neafirmisan" ako je svaka njegova knjiga budila polemike u akademskim krugovima ili je na nju Crkva reagovala.
Razlika između onda i sada jeste samo u masovnosti onih do koje je njegova filozofija i misao dopirala, a sa obzirom na socijalne prilike, pismenost, sisteme komunikacije, sigurno da se ta dva perioda ne mogu porediti.

No ono što je zajedničko između Luthera, Mandele i Nietzschea jeste da su svojim angažmanom, aktivnim djelovanjem bili protiv ustaljenih vrijednosti koje su u njihovo vrijeme bile dominantne, Luther protiv rasizma, Mandela protiv rasnog aparthejda, a Nietzsche protiv moralnih vrijednosti svoga doba.

By the way, iz ugla današnjeg feminizma bi se mnogo toga dalo prikaćiti kao grijeh, ali je to nebitno, pošto je i sam feminizam lutao u mnogo čemu.

My time has not yet come either; some are born posthumously.

I have come too early," he said then; "my time is not yet. This tremendous event is still on its way, still wandering; it has not yet reached the ears of men. Lightning and thunder require time; the light of the stars requires time; deeds, though done, still require time to be seen and heard. This deed is still more distant from them than most distant stars.

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 12:08 Jelena Februar sinoć na N1 opet voditelja naziva muškarcem na poziciji moći.

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 12:08 Jelena Februar sinoć na N1 opet voditelja naziva muškarcem na poziciji moći.

bandit_mo wrote: ↑27/01/2021 12:16

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 12:08 Jelena Februar sinoć na N1 opet voditelja naziva muškarcem na poziciji moći.

Da li je dodala bijeli muškarac na poziciji moći

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 11:44

Malo je smiješno ovo dociranje s visoka o Ničeu, jer bit će da nisi pročitao ništa ili skoro ništa od brkatog gospodina. Da jesi, vjerovatno bi znao da ovaj često izlaže kako nije prepoznat među savremenicima, te da će njegovo vrijeme tek doći. Tako da, ako znaš bolje od njega samog je li bio afirmisan, onda si u pravu. Ima ona njegova famozna iz Antikrista:

My time has not yet come either; some are born posthumously.

Ili u Radosnoj nauci:

I have come too early," he said then; "my time is not yet. This tremendous event is still on its way, still wandering; it has not yet reached the ears of men. Lightning and thunder require time; the light of the stars requires time; deeds, though done, still require time to be seen and heard. This deed is still more distant from them than most distant stars.

Ako ni to nije dovoljno, evo kako se frekventnost termina "Nietzsche" mijenjala u literaturi kroz vrijeme. Vidljivo je da najveći dio njegovog života uopće nije prisutan, a skok popularnosti koincidira sa godinom smrti.



Ali sve to nije ni važno, jer tema nije Niče. Umjesto njega, izaberi bilo kog velikana naše civilizacije čije je djelo tek posthumno odjeknulo, pa mi onda odgovori na pitanje koje sam već dva puta ponovio: Je li intelektualac nužno progresivac?

Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 12:28

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 11:44

Malo je smiješno ovo dociranje s visoka o Ničeu, jer bit će da nisi pročitao ništa ili skoro ništa od brkatog gospodina. Da jesi, vjerovatno bi znao da ovaj često izlaže kako nije prepoznat među savremenicima, te da će njegovo vrijeme tek doći. Tako da, ako znaš bolje od njega samog je li bio afirmisan, onda si u pravu. Ima ona njegova famozna iz Antikrista:

My time has not yet come either; some are born posthumously.

Ili u Radosnoj nauci:

I have come too early," he said then; "my time is not yet. This tremendous event is still on its way, still wandering; it has not yet reached the ears of men. Lightning and thunder require time; the light of the stars requires time; deeds, though done, still require time to be seen and heard. This deed is still more distant from them than most distant stars.

Ako ni to nije dovoljno, evo kako se frekventnost termina "Nietzsche" mijenjala u literaturi kroz vrijeme. Vidljivo je da najveći dio njegovog života uopće nije prisutan, a skok popularnosti koincidira sa godinom smrti.



Ali sve to nije ni važno, jer tema nije Niče. Umjesto njega, izaberi bilo kog velikana naše civilizacije čije je djelo tek posthumno odjeknulo, pa mi onda odgovori na pitanje koje sam već dva puta ponovio: Je li intelektualac nužno progresivac?

Ne znam šta je smješno, osim da ti na osnovu dva citata daješ kompletnu ocjenu o Nietzscheu?
Tako kompleksna filozofija se neda, niti može svoditi na taj nivo.

Kontekst navedenog jeste da se on obraća "intelektualnim nomadima", ne masi, ne svjetini. To je poruka, recimo, Zaratrustre.
U tom kontekstu ga ni ondašnje društvo nije moglo prihvatiti, niti razumjeti. On najavljuje "prispitivanje svih vrijednosti", to doba ostavlja za buduće generacije, tako ne razumijem po čemu onda nije dovoljno afirmisan? Nietzsche je mislilac, ne vođa, ne ratnik, ne političar. Nije ni Marx, ni Lenjin.

Da li je intelektualac nužno progresivac? Naravno da jeste. U smislu višeg dobra. Kao da intelektualci nisu bili dio establišmenta u nacizmu, komunizmu ili aparthejdu?

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 12:20

bandit_mo wrote: ↑27/01/2021 12:16

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 12:08 Jelena Februar sinoć na N1 opet voditelja naziva muškarcem na poziciji moći.

Da li je dodala bijeli muškarac na poziciji moći

Ovaj put se odrekla tog dodatka.

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 12:47
Uopće ne sažimam Ničeovu filozofiju niti sam govorio o njoj, nego navodim relevatne citate koji potkrijepljuju raniju tvrdnju. Ako najveći dio svog života čovjek čovjek skoro da i nije spomenut u svjetskoj literaturi, pa valjda to govori koliko je njegova misao bila važna savremenicima, a samim tim i koliko im je važan bio Niče kao mislilac. Ako on za sebe kaže da nije prepoznat, zašto bi ti tvrdio drugačije? Družio se sa Wagnerom? Otkad su to društveni krugovi mjera jednog intelektualca. Bizaran argument.

Ako je intelektualac nužno progresivac, onda T.S. Eliot, J.R.R. Tolkien, C.S. Lewis, ili G.K. Chesterton nisu intelektualci, jer su svi do jednog bili zahrđale konzerve. Više dobro? Relativan pojam koji svoj smisao dobiva tek u odnosu na vrijednosni sistem. Po toj definiciji i Hitler je intelektualac jer je učinio najveće napore za ono što je smatrao višim dobrom.

Ili se pak broji samo ono što ti lično smatraš višim dobrom?

wewa wrote: ↑27/01/2021 11:30 jos zanimljiviji tekst iste autorice, s tezom vrijednom rasprave:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... i-15041972

Prvi i Drugi svjetski rat donijeli su revoluciju u ženskim životima Europe i Amerike: kad su muškarci otišli s puškama u rukama, tvornice su bile prisiljene otvoriti vrata radnicama. Rat je bio sila koja je naprasno slomila okove tradicije, stvarajući pravednije društvo smanjivanjem neravnoteže moći između muškaraca i žena.

Pandemija korone mogla bi također natjerati države na promjenu kojoj se stari svijet svim silama opire: na radikalno uvažavanje potreba žena i djece, u svijetu modeliranom po muškim potrebama. U redu je, glavni ste, ali kakva vam korist od toga ako izumirete?

Amerikanci su prije godinu dana alarmirali da im je broj novorođenih pao na najnižu razinu u 35 godina. A onda je stigla korona. Ove će godine biti rođeno 300.000 beba manje nego 2019., procjenjuje washingtonski Brookings. Demografska katastrofa usporediva je s onom nakon pandemije španjolske gripe 1918. i Velike depresije tridesetih, prenosi Reuters. I 50 posto gora od one nakon financijske krize 2008./2009., kad je u sljedeće četiri godine broj novorođenih pao za 9 posto.

Žale se Talijani i Nijemci, Kinezi i Korejci, Tajvanci i Novozelanđani. Ionako se očekivalo da će Japanci sa 128 milijuna u 2017. do kraja stoljeća pasti na manje od 53 milijuna stanovnika, a Talijani sa 61 milijun na 28 milijuna, pandemija je taj trend opasno ubrzala. Vrlo skoro širom Zapada neće biti dovoljno mladih da zarađuju za penzije rastućoj populaciji starih.

USA Today piše da je planove o rađanju u pandemiji promijenilo 30 posto osoba s jajnicima (tako piše: naime, nije pristojno u tom kontekstu reći žena, jer bi vas mogli optužiti da ste transfobni pošto isključujete žene bez jajnika, odnosno trans žene). Uzroci su razni: strah od gubitka posla, ekonomska neizvjesnost, dodatni teret brige o djeci i školovanju u lockdownu, većinom strovaljen na leđa majki.

Osobe s jajnicima posvuda su pod najtežim udarom pandemije, bez obzira što su otpornije na medicinske komplikacije covida-19. Imaju gotovo duplo veću šansu da izgube posao. U 55 razvijenih i srednje razvijenih zemalja nakon prvog vala pandemije bilo je 1,7 puta više nezaposlenih žena nego muškaraca, objavio je UN u studenome: na 182 milijuna nezaposlenih muškaraca dolazio je 321 milijun nezaposlenih žena.

Pad nataliteta nije nedavno iskrsnuo kao covid-19 pa da znanstvenici nemaju pojma. Uzroci su složeni, ali lijeka ima, pokazali su Francuzi i Šveđani koji su uspjeli povećati stopu nataliteta kombinacijom brojnih političkih mjera. Nije riječ samo o niskim plaćama, nedostatnom broju vrtića i jaslica, nedostižno skupim stambenim kvadratima. Posvuda u svijetu žene su diskriminirane na poslu jer imaju djecu ili zato što se očekuje da će je imati. Posvuda u svijetu vrijede narodni običaji koji većinu posla oko kuće i djece bacaju na ženska leđa.

Žene ne mogu izdržati taj teret, i onda se odlučuju najviše na jedno dijete. U Južnoj Koreji je između 2015. i 2019. sklopljeno milijun brakova, a više od 40 posto ih nema djece, kaže službena statistika. Mnogi djecu i ne žele. U zatvorenom društvu velikih socijalnih nejednakosti, kao što je naše ili korejsko, ako želite da vam dijete živi dobro poput vas ili čak bolje, morate mu plaćati skupe instrukcije i voziti ga na razne plaćene dodatne aktivnosti, od jezika do plivanja. Kako bi se uspjelo kvalificirati za neki od sve manjeg broja dobrih poslova.

Prepreke za veći broj djece leže većinom u spolnoj i socijalnoj diskriminaciji. Položaj žena, bez obzira imale jajnike ili ne, popravit će se kad vladajućima to bude u interesu. Kao što se položaj radnika na Zapadu drastično popravio nakon Drugog svjetskog rata, jer su vladajući bili u strahu od širenja socijalističke revolucije. U međuvremenu se SSSR srušio, revolucija je preživjela kao zabava za privilegiranu akademsku mladež pa posvuda radnička prava opadaju i raste prekarni rad.

U duboko nepravednim društvima današnja generacija može očekivati većinom lošiji standard od svojih roditelja, a samo uz golemi trud i financijsko žrtvovanje pružit će svom djetetu šansu za nešto više. I jasno da onda osobe s jajnicima manje rađaju.

Žene su na spolnu i socijalnu diskriminaciju reagirale smanjivanjem broja djece. Promjena zahtijeva pravu društvenu revoluciju, jer što je drugo nego revolucija radikalna preraspodjela BDP-a na brigu o djeci i starijima, i promjena društvenih vrijednosti tako da žene više nisu sluškinje muževima i djeci?

Velik je to zahvat u glavama: da je i otac roditelj, da se prije aviona, stadiona i snježnih kraljica novac upotrijebi za dječje vrtiće, jaslice, staračke domove, za kvalitetno javno školstvo i zdravstvo.

Zasad moćnici nisu zainteresirani za promjene: nisu zabrinuti što će biti s penzijama bez dovoljno mladih, ne ovise o penziji. Nisu prestravljeni zbog opadanja kvalitete javnog zdravstva: mogu si priuštiti privatno. Stvar će se promijeniti kad to bude u interesu vladajućih, ili kad ih natjeramo na to. Riječ je o idućih nekoliko desetljeća.

piupiu wrote: ↑27/01/2021 13:37

wewa wrote: ↑27/01/2021 11:30 jos zanimljiviji tekst iste autorice, s tezom vrijednom rasprave:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... i-15041972

Prvi i Drugi svjetski rat donijeli su revoluciju u ženskim životima Europe i Amerike: kad su muškarci otišli s puškama u rukama, tvornice su bile prisiljene otvoriti vrata radnicama. Rat je bio sila koja je naprasno slomila okove tradicije, stvarajući pravednije društvo smanjivanjem neravnoteže moći između muškaraca i žena.

Pandemija korone mogla bi također natjerati države na promjenu kojoj se stari svijet svim silama opire: na radikalno uvažavanje potreba žena i djece, u svijetu modeliranom po muškim potrebama. U redu je, glavni ste, ali kakva vam korist od toga ako izumirete?

Amerikanci su prije godinu dana alarmirali da im je broj novorođenih pao na najnižu razinu u 35 godina. A onda je stigla korona. Ove će godine biti rođeno 300.000 beba manje nego 2019., procjenjuje washingtonski Brookings. Demografska katastrofa usporediva je s onom nakon pandemije španjolske gripe 1918. i Velike depresije tridesetih, prenosi Reuters. I 50 posto gora od one nakon financijske krize 2008./2009., kad je u sljedeće četiri godine broj novorođenih pao za 9 posto.

Žale se Talijani i Nijemci, Kinezi i Korejci, Tajvanci i Novozelanđani. Ionako se očekivalo da će Japanci sa 128 milijuna u 2017. do kraja stoljeća pasti na manje od 53 milijuna stanovnika, a Talijani sa 61 milijun na 28 milijuna, pandemija je taj trend opasno ubrzala. Vrlo skoro širom Zapada neće biti dovoljno mladih da zarađuju za penzije rastućoj populaciji starih.

USA Today piše da je planove o rađanju u pandemiji promijenilo 30 posto osoba s jajnicima (tako piše: naime, nije pristojno u tom kontekstu reći žena, jer bi vas mogli optužiti da ste transfobni pošto isključujete žene bez jajnika, odnosno trans žene). Uzroci su razni: strah od gubitka posla, ekonomska neizvjesnost, dodatni teret brige o djeci i školovanju u lockdownu, većinom strovaljen na leđa majki.

Osobe s jajnicima posvuda su pod najtežim udarom pandemije, bez obzira što su otpornije na medicinske komplikacije covida-19. Imaju gotovo duplo veću šansu da izgube posao. U 55 razvijenih i srednje razvijenih zemalja nakon prvog vala pandemije bilo je 1,7 puta više nezaposlenih žena nego muškaraca, objavio je UN u studenome: na 182 milijuna nezaposlenih muškaraca dolazio je 321 milijun nezaposlenih žena.

Pad nataliteta nije nedavno iskrsnuo kao covid-19 pa da znanstvenici nemaju pojma. Uzroci su složeni, ali lijeka ima, pokazali su Francuzi i Šveđani koji su uspjeli povećati stopu nataliteta kombinacijom brojnih političkih mjera. Nije riječ samo o niskim plaćama, nedostatnom broju vrtića i jaslica, nedostižno skupim stambenim kvadratima. Posvuda u svijetu žene su diskriminirane na poslu jer imaju djecu ili zato što se očekuje da će je imati. Posvuda u svijetu vrijede narodni običaji koji većinu posla oko kuće i djece bacaju na ženska leđa.

Žene ne mogu izdržati taj teret, i onda se odlučuju najviše na jedno dijete. U Južnoj Koreji je između 2015. i 2019. sklopljeno milijun brakova, a više od 40 posto ih nema djece, kaže službena statistika. Mnogi djecu i ne žele. U zatvorenom društvu velikih socijalnih nejednakosti, kao što je naše ili korejsko, ako želite da vam dijete živi dobro poput vas ili čak bolje, morate mu plaćati skupe instrukcije i voziti ga na razne plaćene dodatne aktivnosti, od jezika do plivanja. Kako bi se uspjelo kvalificirati za neki od sve manjeg broja dobrih poslova.

Prepreke za veći broj djece leže većinom u spolnoj i socijalnoj diskriminaciji. Položaj žena, bez obzira imale jajnike ili ne, popravit će se kad vladajućima to bude u interesu. Kao što se položaj radnika na Zapadu drastično popravio nakon Drugog svjetskog rata, jer su vladajući bili u strahu od širenja socijalističke revolucije. U međuvremenu se SSSR srušio, revolucija je preživjela kao zabava za privilegiranu akademsku mladež pa posvuda radnička prava opadaju i raste prekarni rad.

U duboko nepravednim društvima današnja generacija može očekivati većinom lošiji standard od svojih roditelja, a samo uz golemi trud i financijsko žrtvovanje pružit će svom djetetu šansu za nešto više. I jasno da onda osobe s jajnicima manje rađaju.

Žene su na spolnu i socijalnu diskriminaciju reagirale smanjivanjem broja djece. Promjena zahtijeva pravu društvenu revoluciju, jer što je drugo nego revolucija radikalna preraspodjela BDP-a na brigu o djeci i starijima, i promjena društvenih vrijednosti tako da žene više nisu sluškinje muževima i djeci?

Velik je to zahvat u glavama: da je i otac roditelj, da se prije aviona, stadiona i snježnih kraljica novac upotrijebi za dječje vrtiće, jaslice, staračke domove, za kvalitetno javno školstvo i zdravstvo.

Zasad moćnici nisu zainteresirani za promjene: nisu zabrinuti što će biti s penzijama bez dovoljno mladih, ne ovise o penziji. Nisu prestravljeni zbog opadanja kvalitete javnog zdravstva: mogu si priuštiti privatno. Stvar će se promijeniti kad to bude u interesu vladajućih, ili kad ih natjeramo na to. Riječ je o idućih nekoliko desetljeća.

Rađanje djece nije ekonomski produktivno. Ekonomski je racionalno (i produktivno) uvesti već formiranog i obrazovanog čovjeka. Kapitalizam bukvalno jede svoju djecu i ne zvuči slučajno kao kanibalizam.

wewa wrote: ↑27/01/2021 11:21 Snježana Pavić
_26. siječanj 2021. 08_47

Francuska u šoku: očuh se ne smije seksati s 14-godišnjim posinkom. Kuda ide ovaj svijet?



Je li pristao? Možda je bilo uzajamno, zapitao se slavni filozof Alain Finkielkraut (71) govoreći o slučaju uglednika Oliviera Duhamela (70) koji je osamdesetih nekoliko godina silovao sina svoje partnerice. Počelo je kad je dječak imao 14 godina. "I? Govorimo o adolescentu, to nije ista stvar", odgovorio je Finkielkraut.

piupiu wrote: ↑27/01/2021 13:46

wewa wrote: ↑27/01/2021 11:21 Snježana Pavić
_26. siječanj 2021. 08_47

Francuska u šoku: očuh se ne smije seksati s 14-godišnjim posinkom. Kuda ide ovaj svijet?



Je li pristao? Možda je bilo uzajamno, zapitao se slavni filozof Alain Finkielkraut (71) govoreći o slučaju uglednika Oliviera Duhamela (70) koji je osamdesetih nekoliko godina silovao sina svoje partnerice. Počelo je kad je dječak imao 14 godina. "I? Govorimo o adolescentu, to nije ista stvar", odgovorio je Finkielkraut.

Stane mi knedla u grlu kad pročitam ovako nešto. A posebno kad vidim kako žene i majke ustaju protiv Istanbulske konvencije i protiv sopstvene djece. Joj, joj.

Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 13:30

ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 12:47
Uopće ne sažimam Ničeovu filozofiju niti sam govorio o njoj, nego navodim relevatne citate koji potkrijepljuju raniju tvrdnju. Ako najveći dio svog života čovjek čovjek skoro da i nije spomenut u svjetskoj literaturi, pa valjda to govori koliko je njegova misao bila važna savremenicima, a samim tim i koliko im je važan bio Niče kao mislilac. Ako on za sebe kaže da nije prepoznat, zašto bi ti tvrdio drugačije? Družio se sa Wagnerom? Otkad su to društveni krugovi mjera jednog intelektualca. Bizaran argument.

Kakva crna "svjetska literatura" sredinom 19. stoljeća?

Ko to dominira takvom vrstom literature u to doba?

Možeš li nabrojati?

Pogledaj samo spisak onih književnika i mislilaca koji su pod direktnim uticaje Nietzschea: https://en.wikipedia.org/wiki/Influence ... _Nietzsche

Bizarno je očekivati da je u 19. stoljeću Nietzsche nešto poput Žižeka ili Petersona.

Ako je intelektualac nužno progresivac, onda T.S. Eliot, J.R.R. Tolkien, C.S. Lewis, ili G.K. Chesterton nisu intelektualci, jer su svi do jednog bili zahrđale konzerve. Više dobro? Relativan pojam koji svoj smisao dobiva tek u odnosu na vrijednosni sistem. Po toj definiciji i Hitler je intelektualac jer je učinio najveće napore za ono što je smatrao višim dobrom.

Ili se pak broji samo ono što ti lično smatraš višim dobrom?

Zašto je uopšte Tolkin bitan?

Zbog bajki o hobitima? Ili da ga poštujem zato što je bio za Franka tokom građanskog rata u Španiji?
To što je nadahnuo svojim djelima Warga Wikernesa i Holywood?

Ili, pak, što ga ti smatraš bitnim?

G.K. Chesterton je osoba koju prate glasine kako je bio anti-semita? Drugi opet tvrde da je bio na liniji Cherchilovskog imperijalizma.
Riješimo se Jevreja, tako što ćemo im dati Palestinu, pa neka se Arapi brinu o tome.



C.S. Lewis? Hronike Narnie? Izvini, to sam prvazišao kao klinac. U dobu sam kad čitam Olgu Tokarczuk i "Knjige Jakubove".

Power metal, Tolkina i slične pubertetske krize sam prvazišao davno, davno...

Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 13:30 Kakva crna "svjetska literatura" sredinom 19. stoljeća?

wewa wrote: ↑27/01/2021 13:51 procitas ovo, pogledas komentare na vijesti o seksualnom zlostavljanju u regiji i upitas se pstoji li i trun nade u bolje sutra...
kud god pogledas, u punom zamahu je povratak u mracna doba.

piupiu wrote: ↑27/01/2021 14:02

Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 13:30 Kakva crna "svjetska literatura" sredinom 19. stoljeća?

I ja htjedoh upitati isto...