Novosti o Ukrajini: Zašto je slanje 31 tenka M1 Abrams teže nego samo slanje 31 tenka
Kos za Dnevni list Kos
Ponedjeljak, 27. marta 2023. · 19:16
Svi već znate moju mantru: rat nije u tome što ljudi upiru oružje i pucaju jedni na druge. Riječ je o logistici. Da, smrt i uništenje dio su faustovske pogodbe, ali logistika određuje cjelokupnu strategiju i na kraju okrunjuje pobjednike i gubitnike.
Uzmimo Bakhmut, na primjer. Grad je bio pod opsadom Rusije više od devet mjeseci. Zašto je ovaj strateški beznačajni gradić usred hiljada kilometara bojišnice postao žarište ruskih napora? Budući da s obzirom na postojeću cestovnu i željezničku infrastrukturu, Rusija može lako izvršiti napad. I zašto je Ukrajina u opasnosti da izgubi grad? Zato što se Rusija uspjela probiti sjeverno i južno od grada, dovodeći u opasnost opskrbne linije Ukrajine.
I zašto je Bakhmut u konačnici strateški beznačajan? Jer njegovo zarobljavanje ne prijeti opskrbnim linijama Ukrajine. Samo izbacuje crtu fronte nekoliko kilometara u malenom kutu fronte. Mislim, do sada poznajem zemljopis Ukrajine u dušu, a čak se i ja mučim pronaći Bakhmut na velikoj karti:
To je sjeverno od grada Donjecka
Rusija je htjela voditi rat temeljen na logistici. Zapamtite da je izvorni plan bio obuhvatiti istočnu trećinu Ukrajine manevrom u smjeru sjever-jug.
Svaka od njih bila je valjana strategija, osim što Rusija nije uspjela izvesti nijednu, a njihove su se ambicije postupno smanjivale tijekom mjeseci dok nismo došli do ovoga gdje smo danas - napadi ljudskim valovima protiv duboko ukopanih ukrajinskih branitelja oko jednog strateški nevažnog Grad. Bakhmut je bio važan kada je bio južni krak kliješta. Ne toliko kada je sjeverni krak - Izjum - davno oslobođen.
Kako je Ukrajina oslobodila sjevernu Hersonsku oblast? Uništavanjem mostova za opskrbu ruskih trupa u tom području. Kako su oslobodili Harkovsku oblast? Probijanjem ruskih linija i zauzimanjem Kupianska - ključnog logističkog čvorišta za cjelokupnu rusku prisutnost u toj oblasti.
Kako će Ukrajina osloboditi sjeveroistočni kut zemlje? Oslobađanjem Starobilska, gdje se željeznička i cestovna mreža cijele regije povezuje u zvjezdani uzorak.
Stara karta, ali linije su se samo malo pomaknule prema istoku oko Svatova
Kako će Ukrajina osloboditi jugoistok Ukrajine? Presijecanjem kopnenog mosta kod Melitopoila. Kako će osloboditi Krim? Uništenjem ruskog mosta koji ga povezuje s kopnom i prekidom opskrbe vodom u Novoj Kakhovki.
Dakle, da, logistika diktira strategiju na makro razini, čak i ako Rusija nikada nije dobila dopis. Ali logistika je također važna na taktičkoj razini, uključujući odluke o tome koje sustave oružja staviti na teren.
Ljudi su frustrirani sporim tempom zapadnih isporuka oružja, a veći dio te frustracije je opravdan. Ali mnogo toga nije: Ukrajina je potrošila zapadne zalihe topničkog streljiva, a povećanje proizvodnje ne događa se preko noći. (Hej, to je također logistika!) A postavljanje potpuno novih oružanih sustava izazov je čak i u mirnodopskim uvjetima. Usred rata? Izazovi se umnožavaju.
Stalno podsjećam sve da najveća poteškoća u postavljanju novih sustava oružja nije u posadi koja upravlja oružjem. Nisu ljudi koji voze vozila ili povlače okidače. Bilo je nekoliko priča o tome kako su Ukrajinci brzo naučili upravljati protuzračnim obrambenim sustavom Patriot. To nije teži dio! Teži dio je održavanje složenih strojeva i elektronike.
To je razlika između učenja vožnje i održavanja automobila. Velika većina nas može lako učiniti ovo prvo, ali trebaju stručnjaci za rukovanje ovim drugim. A obuka dobrog mehaničara traje godinama. Učiti voziti? Mjeseci.
Dakle, da, pitam se kako će se ti sustavi Patriot održavati. Trenutačni sustav je da se čak i jednostavni sustavi, poput vučnih haubica M777, vrate u Poljsku na održavanje. Gubi dragocjeno vrijeme, stavljajući vrijedne sustave izvan upotrebe mjesecima. Baterije Patriot će vjerojatno doživjeti istu sudbinu, stalno se vozeći preko granice na redovito održavanje, jer se sustavi oružja često kvare. Kao što sam već spomenuo, obično je samo šest od devet M270 MLRS lansera u mojoj bateriji bilo operativno u bilo kojem trenutku. A bili su novi u to vrijeme (1989.).
Što nas dovodi do M1 Abramsa, koji se smatra najtežim američkim kopnenim sustavom za podršku i održavanje. Kako je prije nekoliko dana napisao Mark Sumner, Ukrajina je od SAD-a zatražila ubrzanje isporuke 31 obećanog tenka M1 Abrams. Dakle, umjesto da pošalju potpuno nove modele najnovije varijante Abramsa, M1A2, oni će poslati tenkove iz postojećih zaliha M1A1. To znači da umjesto 14 mjeseci za isporuku, Ukrajina može očekivati M1s do kraja ove godine.
Iako je novi raspored isporuke agresivniji, ljudi još uvijek ne mogu vjerovati da će za isporuku 31 tenka trebati više od šest do devet mjeseci. Oni vrište da Zapad "ne želi dati Ukrajini ono što joj je potrebno za pobjedu". Ti napadi bijesa, još jednom, odaju nerazumijevanje logistike.
Prvi je taj da, iako SAD ima hiljade tenkova M1 u skladištu, oni zahtijevaju mnogo obnove samo da bi bili operativni. Tenkovi se već kvare kao nitko. Zadnje što Ukrajini treba je M1 koji dolazi s dijelovima starim 20 godina. Osim toga, američki Abrams ima oklop od osiromašenog urana koji je toliko tajan da SAD (po zakonu) ne dopušta njegov izvoz nikome, čak ni našim najbližim saveznicima. Izvozne varijante imaju oklop od volframa, tako da će te višak tenkova trebati naknadno opremiti i preoklopiti.
(Zabavna činjenica: ne izrađuju se novi Abramsi. Inačice A2 zapravo su potpuno prepravljeni modeli A1, lišeni svega do trupa.)
Zatim, lanac logističke podrške treba izgraditi od nule. Abrams dobiva 0,6 milja na galon, a to je pod pretpostavkom odgovarajućeg mlaznog goriva za njegov mlazni turbinski motor. Ljudi brzo primjećuju da Abrams može raditi na bilo čemu što gori - benzinu ili dizelu - ali to čini uz cijenu učinkovitosti. Pretpostavljam da će Ukrajina biti prisiljena koristiti dizel u ovim spremnicima, tako da će potrošnja benzina biti još gora. Abrams također troši isto toliko goriva u leru koliko i u vožnji.
U konačnici, svaki pojedinačni spremnik troši 300 litara goriva svakih osam sati. Dakle, bojna od 31 će potrošiti 9300 galona u tom vremenskom razdoblju. Bez mlaznog goriva ta će brojka biti još gora. Vojni kamion cisterna nosit će oko 2500 galona goriva, tako da će Ukrajina morati znatno pojačati svoj transport goriva i kapacitete skladištenja kako bi nahranila ovu nezasitnu zvijer. A to je samo oklopni dio bojne. Postoje deseci dodatnih vozila koja podržavaju te tenkove.
Američki tenkovski bataljun dodatno će nositi šest Humveeja koji će prevoziti časnike, tri teretna kamiona (koji prevoze hranu i druge potrepštine), svaki će vući prikolicu za vodu od 400 galona, i devet M113 oklopnih transportera koji će prevoziti vodstvo i bolničare. Evo gdje stvari postaju zabavne: taj će bataljun imati 15 vozila za održavanje i oporavak koja će prevoziti mehaničare i rezervne dijelove, zajedno s 36 mehaničara i održavatelja sustava. (Dečki koji rade na motorima razlikuju se od tipova koji rade na optici i drugoj elektronici.)
Ima još! Tri M2 Bradleya nose timove vatrene potpore - dečke koji koordiniraju s topništvom. Još tri Bradleya nose borbene inženjere. Tu su i razni stručnjaci - dečki koji se integriraju s vojnom obavještajnom službom, dečki koji popravljaju radio-uređaje, dečki za kemijsko ratovanje, oružani itd. Sve u svemu, tih 31 tenk izravno podržava 39 dodatnih vozila i oko 120 vojnika. 31 tenk ima posadu od četiri, svaki ili 124. (Neću ni pokušavati izračunati potrošnju goriva za sve to.)
I ništa od ovoga ne uključuje trupe za opskrbu, potporu stožera više razine, niti bilo koje pridodano pješaštvo, izviđače i borbene inženjere za operacije kombiniranog naoružanja i sigurnost. Američki tenkovski bataljun ima preko 500 vojnika. Nemam pojma kako će Ukrajina organizirati svoje, stoga se usredotočimo samo na dio tenkova.
31 tenk će biti podržan doslovno desecima kamiona s gorivom i zalihama koji će prevoziti sve što im je potrebno za rad: gorivo, mazivo, streljivo, hranu, vodu, rezervne dijelove, vojničku opremu i sve ostalo potrebno za vođenje rata. I svaki kilometar koji ovaj bataljun progura na teritorij pod ruskom okupacijom, to je 2 dodatna kilometra koji ti kamioni s opskrbom moraju prijeći kako bi prethodnica bila nahranjena. Rusija nije uspjela u svom početnom napadu jer se nije mogla nositi s ovim zadatkom. Ne može biti polovičan.
Nadalje, tu opskrbnu liniju za održavanje zvijer je postaviti. Svaka tenkovska satnija ima kamione s rezervnim dijelovima i oni se brzo potroše, tako da zaliha bojne mora održavati stalan dotok tih dijelova u satniju. To znači da sljedeća organizacijska razina u pozadini Ukrajine mora biti na vrhu te potrošne robe, osiguravajući stabilan protok pravih dijelova, što znači da Ministarstvo obrane Ukrajine mora biti na vrhu stvari kako bi osiguralo da SAD nastavi slati potrebne dijelovi - i brzo.
Ništa od ovoga ne znači da Ukrajina to ne može učiniti. Naravno da može. Uvijek je iznova pokazala nevjerojatnu sposobnost brze prilagodbe i integracije svog raznolikog asortimana zapadne vojne opreme. Ali ono što znači je da treba vremena.
Dobra vijest je da kada se ovaj logistički lanac uspostavi, može biti lakše nadopuniti ga dodatnim spremnicima. Trideset i jedan tenk može postati 62, a na kraju i stotine. S političkog stajališta, volio bih da su SAD najavile 500 Abramsa samo da iznerviraju Putina. Ali s praktičnog stajališta? Besmisleno je najavljivati više Abramsa prije nego što ih Ukrajina može podržati čak 31.
Mađarska je ratificirala prijem Finske u NATO, a Turska je nagovijestila da će uskoro uslijediti. Švedska se nosi s nekim sranjima koja će vjerojatno morati pričekati do izbora u Turskoj (i nadamo se poraza Recepa Erdogana).
