Jaoo ljudi, malo sam iznenađen da fale osnovna znanja iz srednjoškolske fizike...
Za napanje tramvaja (kao općenito električnih vozila) je potrebno imati najmanje dva vodova, dakle vod + i -. Tramvaji, ako koriste kontaktnu mrežu iznad pruge / ulice, koriste žicu kao jedan vod, metalne šine kao drugi vod. U brojnim gradovima je pol + u žici dok je u šinama pol -. Postoje i gradovi gdje je polaritet obrnut, dakle - u žici gore, naprimjer u češkim gradovima Ostrava i Brno. Razlog ovog rješenja jeste smanjenje učinka takozvanih "lutajućih struja" koje u podzemlju prouzrokuju naprimjer tešku koroziju cijevi i metalnih elemenata.
Sarajevski tramvaj vozi na 600 V istosmjerne struje sa polom + u žici i - u šinama, zbog čega je (kao što mi je rečeno) bilo problema na Obali jer ispod pruge prolazi glavni gasovod i lutajuće struje bi u dužem vremenskom horizontu mogle da ga oštete.
Pošto je jedan pol u kontaktu sa zemljom uzemljen, ne postoji rizik ako dodirnete ovaj uzemljeni vod, znači šine. Nesreća se desi kada dodirnete onaj drugi izolirani vod koji nije u kontaktu sa zemljom i vi jeste. Zbog toga mogu ptice da sjede na kontaktnoj mreži željeznica u BiH gdje prolazi struja sa naponom od 25 hiljadu V, ali čovjek koji se popne na stub i dotakne žicu, biće odmah ubijen i bukvalno ispržen.
U drevno doba su imali prvi tramvaji jedan pol u jednoj šini, drugi pol u drugoj šini. Pošto je bilo puno problema sa izolacijom i prijetila je opasnost udara od struje ako prolaznik dodirne nogom istovremeno izoliranu šinu i njenu okolinu, uvodile su se kontaktne mreže iznad ulica. Na nekim željeznicama prigradskog tipa (jug Londona) i u metroima se koristi treća šina, montirana pored šina otprilike 50 cm iznad terena, koja služi kao jedan pol, i šine kao drugi pol. Zbog toga je izuzetno opasno hodati po takvim prugama i obično je to strogo zabranjeno. Nekad se u Britaniji desilo da je doseljenik iz Afrike htio da sazna ima li voza u blizini na način na koji je bio naviknut iz Afrike, pa je sišao na šine da pritisne uho na šinu i da čuje zvuk i vibracije udaljenog voza. Nažalost je pritisnuo uho baš na onu napojnu izoliranu šinu sa više stotina Volta...
Trolejbusi nemaju šine zbog toga imaju duplu kontaktnu mrežu, jedna žica za pol + i druga za pol -.
Postoje danas i sistemi bez kontaktne mreže, tramvaji imaju posebne metalne elemente između šina preko kojih su napajani strujom - ustvari se radi o veoma skupoj igrački jer je ova kontaktna šina napravljena tako da je podijeljena na izolirane dionice i struju dodaje uvijek samo dionica koja se nalazi ispod tramvaja da ne budu ugroženi ljudi na ulicama. Svakako prema raznim informacijama, ovaj sistem je nevjerovatno skup za održavanje.
Evo primjer iz Dubaja, onaj elemenat između šina služi umjesto kontaktne mreže.
