U Londonu uhapsen Ejup Ganic
-
MA DAJ...
- Posts: 590
- Joined: 29/01/2007 17:01
#1526 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
moderi,al` sto cistite ovu temu...svaka cast na vasem trudu...
real,de bogati nemo ja padas na provokacije prikrivenih salonaca...
real,de bogati nemo ja padas na provokacije prikrivenih salonaca...
- ahuseino
- Posts: 2183
- Joined: 19/10/2004 05:44
- Location: singularity
#1527 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
MA DAJ... wrote:moderi,al` sto cistite ovu temu...svaka cast na vasem trudu...
real,de bogati nemo ja padas na provokacije prikrivenih salonaca...
samo mi zao truda. jedni gore relativiziraju zlocin, i dalje se javljaju, pa onda bi volio da je ostalo zapisano...
-
Goran_35
- Posts: 1382
- Joined: 29/12/2005 14:08
#1528 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Analiza Instituta IFIMES
Pravni genocid nad BiH
Međunarodni Institut IFIMES iz Ljubljane nastavlja se baviti pozadinom slučaja hapšenja bivšeg ratnog člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića u Londonu. Ovaj put analitičari Instituta javnosti predstavljaju informacije o skoro udruženim naporima, kako domaćeg pravosuđa i političara, tako i onih u Srbiji, u "pravnom genocidu" nad Bosancima i Hercegovcima.
Donosimo najzanimljiviije dijelove.
Jurčević i Cadman protiv Bosanaca i Hercegovaca
Marinko Jurčević, bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH i Toby M. Cadman, koji je od 2002 - 2008.godine obavljao mnoge važne funkcije u okviru međunarodne zajednice u BiH (Tužilaštvo BiH, OHR, Sud BiH) neposredno su odgovorni za inkriminaciju 10.000 patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca usprkos negativnim nalazima haškog Tužilaštva o odgovornosti bosanskog rukovodstva, protiv njih su pokrenuli istrage.
Dvojac Jurčević-Cadman su 2004.godine zajednički sačinili "Pravilnik o pregledu predmeta ratnih zločina“ Tužilaštva BiH pod brojem KTA-RZ 47/04-1 od 28.12.2004.godine, kojim su inkriminirali Bosance i Hercegovce za koje je haško Tužilaštvo utvrdilo, da prema međunarodnim standardima, nema dovoljno uvjerljivih dokaza. Simptomatično je, da je Toby M. Cadman trenutačno zastupnik Velike Britanije odnosno Srbije u slučaju Ganić.
Kada je Ured Tužioca Haškog Tribunala 2004. godine prebacio Tužilaštvu BiH 846 predmeta na procesuiranje za koje je smatrao da postoji dovoljno dokaza o odgovornosti po međunarodnim standardima očekivalo se da će navedenih 846 tzv. "A“ predmeta haškog Tribunala biti prioritet u radu Tužilaštva BiH. Procjene međunarodnih eksperata su bile, da će za ove predmeta, njih 846, koje je Haško tužilaštvo izdvojilo tokom osmogodišnjeg rada u okviru "Pravila puta rimskog sporazuma“ i označilo kao prioritetne za krivično procesuiranje u BiH, biti potrebno u najboljoj varijanti najmanje 30 godina.
Tako očito nisu mislili Marinko Jurčević i neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH. Tadašnji glavni državni tužilac BiH Marinko Jurčević uz pomoć i savjete Toby M. Cadmana, osobe koja trenutno u ime britanskog pravosuđa zastupa interese Srbije u slučaju Ganić pred londonskim sudom, su sačinili interni pravilnik Tužilaštva BiH poznat kao Pravilnik o pregledu predmeta ratnih zločina“ kojim su poništili osmogodišnji rad haškog tužilaštva.
U tački 1. i tački 6.stav 2. Pravilnika, Jurčević i Cadman su napisali da su predmet pregleda Tužilaštva svi predmeti(osim haških optužnica) uključujući predmete koje je Haško tužilaštvo odbacilo i zvanično napisalo da nema elemenata krivične odgovornosti!? Na ovaj način nekoliko hiljada predmeta sa preko 10.000 imena Bosanaca i Hercegovaca koje je Haško tužilaštvo pregledalo od 1996-2004 i koje je odbacilo i proglasilo kao predmete bez dokaza su postali ponovne mete Marinka Jurčevića i Toby M. Cadmana.
Tadić-Dodik-Dukić udruženo protiv BiH
Bosna i Hercegovina i njeni građani postali su taoci ne samo svog državnog tužilaštva. Naime, sve predmete sa preko 10.000 imena Bosanaca i Hercegovca koje je odbacio ured Tužioca haškog Tribunala je Dodikov povjerenik predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić odnio u Beograd i uz podršku srbijanskog predsjednika Borisa Tadića predao specijalnom tužiocu za ratne zločine Srbije Vladimiru Vukčeviću.
Tako da danas imamo situaciju da se i srbijansko i bosanskohercegovačko tužilaštvo bave procesuiranjem patriotski orijentiranih građana BiH na isti način. Pravni nonsens je, da oba tužilaštva, i srbijansko i bosanskohercegovačko, od Velike Britanije traže izručenje Ganića, a oba tužilaštva i OHR znaju da je haško tužilaštvo odbacilo navode o krivnji Ganića i drugih u slučaju Dobrovoljačka!? Osnovna odgovornost za ovu situaciju je na tužilaštvu BiH, koje je trebalo 2004.godine obustaviti sve istrage nakon što je od haškog tužilaštva dobilo negativno mišljenje za bosanskohercegovačko rukovodstvo, Ganića i druge, ali i na međunarodnoj zajednici koju predstavlja OHR u BiH.
Predsjednik Srbije Boris Tadić je svojom izjavom 14.marta 2010.godine na proslavi godišnjice Srpskog pokreta obnove da je "za Srbiju centralno pitanje nije da Ejup Ganić bude izručen Srbiji. Za Srbiju je centralno pitanje da se dogodi sudski proces u kome je Ganić, koji je osumnjičen za učestvovanje u ratnom zločinu apsolutno nezaobilazan činilac", potvrdio našu analizu i tvrdnje o aktivnoj ulozi predsjednika Tadića u "slučaju Ganić“.
Dodik podržavao bombardiranje Zagreba
Također Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske aktivno je uključen u "slučaj Ganić“. Podsjećamo javnost, da je Milorad Dodik kao član Karadžićeve ratne Narodne skupštine Republike Srpske na sjednici skupštine javno podržao bombardiranje Zagreba što je zvanično zabilježeno u transkriptu ratne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske.
U transkriptu je zapisana Dodikova izjava, kojima podržava bombardiranje Zagreba i traži da skupština pronađe opravdanje za bombardiranje glavnog grada Republike Hrvatske. Za zločin bombardiranja Zagreba Milan Martić je na Tribunalu u Hagu osuđen na 34 godine zatvora. Očekujemo, da Tužilaštvo Republike Hrvatske sudski procesuira Milorada Dodika i da ukoliko se ne odazove pozivu Tužilaštva Republike Hrvatske raspiše međunarodnu potjernicu protiv njega zbog javnog izražavanja podrške i poticanja ratnog zločina.
Pravni genocid nad Bosancima i Hercegovcima
Zbog čega su Jurčević i njegovi britanski saradnici napravili ovakvu pravnu situaciju. Najvjerovatniji ključni razlog zbog čega je dvojac Jurčević-Cadman realizirao pakleni plan leži u činjenici da je od 846 predmeta za koje je haško tužilaštvo poslalo saglasnost, da se procesuiraju u BiH, nalazi oko 7 % etničkih Bošnjaka, a ostalih 93 % osumnjičenih su etnički Srbi i Hrvati. Ovaj omjer haškog tužilaštva je očito “zasmetao”Jurčeviću i međunarodnoj zajednici u BiH i vjerojatno su zbog toga dozvolili da se preko Jurčevića izvrši još jedno kažnjavanje patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca.
Međunarodne (britanske) političke igre
Nagovijestili smo u prošloj analizi sramnu ulogu kontroverznog britanskog tužioca Geoffrey Nicea u vezi sa Bosnom i Hercegovinom i njegovim aktivnostima u i po Srbiji. U mreži koju je uspostavio Sir Nice nalaze se i neki bivši suci haškog Tribunala i nekoliko sadašnjih i bivših uposlenika ureda tužioca Tribunala. U ovoj analizi ukazujemo na još jednog britanskog dužnosnika Toby M. Cadmana, kolegu i poznanika Sir Nicea, koji je ostvarivao enormne prihode godinama radeći u BiH u raznim međunarodnim misijama, a danas radi na štetu te iste BiH predstavljajući Srbiju u slučaju Ganić pred londonskim sudom.
Nakon ovog slučaja, Cadman ponovo planira rad u BiH u kojoj ponovo traži posao u Tužilaštvu BiH da bi još bolje mogao "braniti“ interese BiH i dezorijentiranih Bosanaca i Hercegovaca. Poznato je, da je i Sir Nice svim silama nastojao, da postane tužilac u Tužilaštvu BiH, kada je razotkrivena njegova i srbijanska špekulacija, da bi se suđenje Radovanu Karadžiću trebalo organizirati u BiH.
Zbog toga je od izuzetnog značaja da se Cadman i Sir Nice odstrane iz svih institucija BiH, bosanskih vladinih i nevladinih organizacija te da im se zabrani bilo kakav rad u i oko BiH. Nadležni u Tribunalu u Den Hagu potrebno je, da istraže djelovanje sadašnjih i bivših uposlenika Tribunala, koji ne samo da djeluju protiv interesa BiH, nego i direktno potkopavaju rad i aktivnosti Tribunala u Den Hagu.
Obezglavljivanje bh. elite biće nastavljeno i u narednom periodu protiv istaknutih patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca. Zbog toga se neizbježno postavlja pitanje kako spriječiti najnoviji elitocid u Bosni i Hercegovini.
(Sarajevo-x.com)
Pravni genocid nad BiH
Međunarodni Institut IFIMES iz Ljubljane nastavlja se baviti pozadinom slučaja hapšenja bivšeg ratnog člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića u Londonu. Ovaj put analitičari Instituta javnosti predstavljaju informacije o skoro udruženim naporima, kako domaćeg pravosuđa i političara, tako i onih u Srbiji, u "pravnom genocidu" nad Bosancima i Hercegovcima.
Donosimo najzanimljiviije dijelove.
Jurčević i Cadman protiv Bosanaca i Hercegovaca
Marinko Jurčević, bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH i Toby M. Cadman, koji je od 2002 - 2008.godine obavljao mnoge važne funkcije u okviru međunarodne zajednice u BiH (Tužilaštvo BiH, OHR, Sud BiH) neposredno su odgovorni za inkriminaciju 10.000 patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca usprkos negativnim nalazima haškog Tužilaštva o odgovornosti bosanskog rukovodstva, protiv njih su pokrenuli istrage.
Dvojac Jurčević-Cadman su 2004.godine zajednički sačinili "Pravilnik o pregledu predmeta ratnih zločina“ Tužilaštva BiH pod brojem KTA-RZ 47/04-1 od 28.12.2004.godine, kojim su inkriminirali Bosance i Hercegovce za koje je haško Tužilaštvo utvrdilo, da prema međunarodnim standardima, nema dovoljno uvjerljivih dokaza. Simptomatično je, da je Toby M. Cadman trenutačno zastupnik Velike Britanije odnosno Srbije u slučaju Ganić.
Kada je Ured Tužioca Haškog Tribunala 2004. godine prebacio Tužilaštvu BiH 846 predmeta na procesuiranje za koje je smatrao da postoji dovoljno dokaza o odgovornosti po međunarodnim standardima očekivalo se da će navedenih 846 tzv. "A“ predmeta haškog Tribunala biti prioritet u radu Tužilaštva BiH. Procjene međunarodnih eksperata su bile, da će za ove predmeta, njih 846, koje je Haško tužilaštvo izdvojilo tokom osmogodišnjeg rada u okviru "Pravila puta rimskog sporazuma“ i označilo kao prioritetne za krivično procesuiranje u BiH, biti potrebno u najboljoj varijanti najmanje 30 godina.
Tako očito nisu mislili Marinko Jurčević i neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH. Tadašnji glavni državni tužilac BiH Marinko Jurčević uz pomoć i savjete Toby M. Cadmana, osobe koja trenutno u ime britanskog pravosuđa zastupa interese Srbije u slučaju Ganić pred londonskim sudom, su sačinili interni pravilnik Tužilaštva BiH poznat kao Pravilnik o pregledu predmeta ratnih zločina“ kojim su poništili osmogodišnji rad haškog tužilaštva.
U tački 1. i tački 6.stav 2. Pravilnika, Jurčević i Cadman su napisali da su predmet pregleda Tužilaštva svi predmeti(osim haških optužnica) uključujući predmete koje je Haško tužilaštvo odbacilo i zvanično napisalo da nema elemenata krivične odgovornosti!? Na ovaj način nekoliko hiljada predmeta sa preko 10.000 imena Bosanaca i Hercegovaca koje je Haško tužilaštvo pregledalo od 1996-2004 i koje je odbacilo i proglasilo kao predmete bez dokaza su postali ponovne mete Marinka Jurčevića i Toby M. Cadmana.
Tadić-Dodik-Dukić udruženo protiv BiH
Bosna i Hercegovina i njeni građani postali su taoci ne samo svog državnog tužilaštva. Naime, sve predmete sa preko 10.000 imena Bosanaca i Hercegovca koje je odbacio ured Tužioca haškog Tribunala je Dodikov povjerenik predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić odnio u Beograd i uz podršku srbijanskog predsjednika Borisa Tadića predao specijalnom tužiocu za ratne zločine Srbije Vladimiru Vukčeviću.
Tako da danas imamo situaciju da se i srbijansko i bosanskohercegovačko tužilaštvo bave procesuiranjem patriotski orijentiranih građana BiH na isti način. Pravni nonsens je, da oba tužilaštva, i srbijansko i bosanskohercegovačko, od Velike Britanije traže izručenje Ganića, a oba tužilaštva i OHR znaju da je haško tužilaštvo odbacilo navode o krivnji Ganića i drugih u slučaju Dobrovoljačka!? Osnovna odgovornost za ovu situaciju je na tužilaštvu BiH, koje je trebalo 2004.godine obustaviti sve istrage nakon što je od haškog tužilaštva dobilo negativno mišljenje za bosanskohercegovačko rukovodstvo, Ganića i druge, ali i na međunarodnoj zajednici koju predstavlja OHR u BiH.
Predsjednik Srbije Boris Tadić je svojom izjavom 14.marta 2010.godine na proslavi godišnjice Srpskog pokreta obnove da je "za Srbiju centralno pitanje nije da Ejup Ganić bude izručen Srbiji. Za Srbiju je centralno pitanje da se dogodi sudski proces u kome je Ganić, koji je osumnjičen za učestvovanje u ratnom zločinu apsolutno nezaobilazan činilac", potvrdio našu analizu i tvrdnje o aktivnoj ulozi predsjednika Tadića u "slučaju Ganić“.
Dodik podržavao bombardiranje Zagreba
Također Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske aktivno je uključen u "slučaj Ganić“. Podsjećamo javnost, da je Milorad Dodik kao član Karadžićeve ratne Narodne skupštine Republike Srpske na sjednici skupštine javno podržao bombardiranje Zagreba što je zvanično zabilježeno u transkriptu ratne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske.
U transkriptu je zapisana Dodikova izjava, kojima podržava bombardiranje Zagreba i traži da skupština pronađe opravdanje za bombardiranje glavnog grada Republike Hrvatske. Za zločin bombardiranja Zagreba Milan Martić je na Tribunalu u Hagu osuđen na 34 godine zatvora. Očekujemo, da Tužilaštvo Republike Hrvatske sudski procesuira Milorada Dodika i da ukoliko se ne odazove pozivu Tužilaštva Republike Hrvatske raspiše međunarodnu potjernicu protiv njega zbog javnog izražavanja podrške i poticanja ratnog zločina.
Pravni genocid nad Bosancima i Hercegovcima
Zbog čega su Jurčević i njegovi britanski saradnici napravili ovakvu pravnu situaciju. Najvjerovatniji ključni razlog zbog čega je dvojac Jurčević-Cadman realizirao pakleni plan leži u činjenici da je od 846 predmeta za koje je haško tužilaštvo poslalo saglasnost, da se procesuiraju u BiH, nalazi oko 7 % etničkih Bošnjaka, a ostalih 93 % osumnjičenih su etnički Srbi i Hrvati. Ovaj omjer haškog tužilaštva je očito “zasmetao”Jurčeviću i međunarodnoj zajednici u BiH i vjerojatno su zbog toga dozvolili da se preko Jurčevića izvrši još jedno kažnjavanje patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca.
Međunarodne (britanske) političke igre
Nagovijestili smo u prošloj analizi sramnu ulogu kontroverznog britanskog tužioca Geoffrey Nicea u vezi sa Bosnom i Hercegovinom i njegovim aktivnostima u i po Srbiji. U mreži koju je uspostavio Sir Nice nalaze se i neki bivši suci haškog Tribunala i nekoliko sadašnjih i bivših uposlenika ureda tužioca Tribunala. U ovoj analizi ukazujemo na još jednog britanskog dužnosnika Toby M. Cadmana, kolegu i poznanika Sir Nicea, koji je ostvarivao enormne prihode godinama radeći u BiH u raznim međunarodnim misijama, a danas radi na štetu te iste BiH predstavljajući Srbiju u slučaju Ganić pred londonskim sudom.
Nakon ovog slučaja, Cadman ponovo planira rad u BiH u kojoj ponovo traži posao u Tužilaštvu BiH da bi još bolje mogao "braniti“ interese BiH i dezorijentiranih Bosanaca i Hercegovaca. Poznato je, da je i Sir Nice svim silama nastojao, da postane tužilac u Tužilaštvu BiH, kada je razotkrivena njegova i srbijanska špekulacija, da bi se suđenje Radovanu Karadžiću trebalo organizirati u BiH.
Zbog toga je od izuzetnog značaja da se Cadman i Sir Nice odstrane iz svih institucija BiH, bosanskih vladinih i nevladinih organizacija te da im se zabrani bilo kakav rad u i oko BiH. Nadležni u Tribunalu u Den Hagu potrebno je, da istraže djelovanje sadašnjih i bivših uposlenika Tribunala, koji ne samo da djeluju protiv interesa BiH, nego i direktno potkopavaju rad i aktivnosti Tribunala u Den Hagu.
Obezglavljivanje bh. elite biće nastavljeno i u narednom periodu protiv istaknutih patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca. Zbog toga se neizbježno postavlja pitanje kako spriječiti najnoviji elitocid u Bosni i Hercegovini.
(Sarajevo-x.com)
-
Goran_35
- Posts: 1382
- Joined: 29/12/2005 14:08
#1529 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
previse stvari se dogadja da bi bilo slucajno!!!
pored svega sto se paralelno dogadja podsjetio bih i na prijevremeno pustanje na slobodu Dr.Biljane Mengele Plavsic poznate po svojim teorijama o "rasnoj cistoci".Naravno nehapsenje najveceg balkanskog zlikovca ratka mladica i ostalih na stotine slicnih,samo u javnosti manje poznatih
pored svega sto se paralelno dogadja podsjetio bih i na prijevremeno pustanje na slobodu Dr.Biljane Mengele Plavsic poznate po svojim teorijama o "rasnoj cistoci".Naravno nehapsenje najveceg balkanskog zlikovca ratka mladica i ostalih na stotine slicnih,samo u javnosti manje poznatih
- KadSeMrtviProbudimo
- Posts: 533
- Joined: 09/09/2009 15:54
- Location: mešihat nevjerne zajednice
#1530 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
ahuseino wrote:samo mi zao truda. jedni gore relativiziraju zlocin, i dalje se javljaju, pa onda bi volio da je ostalo zapisano...MA DAJ... wrote:moderi,al` sto cistite ovu temu...svaka cast na vasem trudu...
real,de bogati nemo ja padas na provokacije prikrivenih salonaca...
Ja nisam pročitao da neko relativizira zločin, možda mi je promaklo, @zoom čisti skoro sve redom...
Na ovoj temi posebno, jedni pišu emocijama, drugi politikantski, a treći pravno, zahtijevajući sprovođenje istrage...
Ja sam za treću opciju, za sprovođenje istrage uz dokazivanje svih navoda optužnice i korištenje prava na odbranu....Ako sud dokaže postojanje odgovornosti, zašto ne bi smio biti kažnjen? Isto tako, ako Ganić na sudu dokaže nevinost mora biti rehabilitiran, na svaki način.
Dakle, ako je Ganić nevin, kako tvrdi on sam, njegov državno-pravni tim, neki politikanti odavde i emotivci, kojima ne dopire do svijesti svaka druga mogućnost osim nevinosti, zašto a priori odbacuje optužbe i ne pristane na proces dokazivanja optužbi. Čega se plaši?
- Sezam
- Posts: 3412
- Joined: 03/08/2006 20:30
#1531 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Lazes, prije dvadesetak strana si ocigledno agitovao da se Dr Ejup Ganic isporuci Srbiji.KadSeMrtviProbudimo wrote:ahuseino wrote:samo mi zao truda. jedni gore relativiziraju zlocin, i dalje se javljaju, pa onda bi volio da je ostalo zapisano...MA DAJ... wrote:moderi,al` sto cistite ovu temu...svaka cast na vasem trudu...
real,de bogati nemo ja padas na provokacije prikrivenih salonaca...
Ja nisam pročitao da neko relativizira zločin, možda mi je promaklo, @zoom čisti skoro sve redom...
Na ovoj temi posebno, jedni pišu emocijama, drugi politikantski, a treći pravno, zahtijevajući sprovođenje istrage...
Ja sam za treću opciju, za sprovođenje istrage uz dokazivanje svih navoda optužnice i korištenje prava na odbranu....Ako sud dokaže postojanje odgovornosti, zašto ne bi smio biti kažnjen? Isto tako, ako Ganić na sudu dokaže nevinost mora biti rehabilitiran, na svaki način.
Dakle, ako je Ganić nevin, kako tvrdi on sam, njegov državno-pravni tim, neki politikanti odavde i emotivci, kojima ne dopire do svijesti svaka druga mogućnost osim nevinosti, zašto a priori odbacuje optužbe i ne pristane na proces dokazivanja optužbi. Čega se plaši?
- KadSeMrtviProbudimo
- Posts: 533
- Joined: 09/09/2009 15:54
- Location: mešihat nevjerne zajednice
#1532 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Sezam wrote:Lazes, prije dvadesetak strana si ocigledno agitovao da se Dr Ejup Ganic isporuci Srbiji.
Skini dlanove s očiju i još jednom dobro pročitaj šta sam napisao u postu prije
- Sezam
- Posts: 3412
- Joined: 03/08/2006 20:30
#1533 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
To so si napisao u postu prije je irelevantno, pokusavas se predstaviti glasom razuma naspram nas "emotivaca", ali znam jako dobro sta si pisao prije dvadesetak stranica, na tvoju zalost moderator to nije izbrisao...KadSeMrtviProbudimo wrote:Sezam wrote:Lazes, prije dvadesetak strana si ocigledno agitovao da se Dr Ejup Ganic isporuci Srbiji.
Skini dlanove s očiju i još jednom dobro pročitaj šta sam napisao u postu prije
- Real Khan
- Posts: 2552
- Joined: 23/11/2006 10:58
- Location: Cyber-skyscraper
#1534 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Žao mi je što mi je jubilarni 2000-ti komentar izbrisan, ali nikad' ne znaš šta je dobro a šta loše dok se ne desi.
Na žalost ravnogorskih i salonskih četnika u državi, morat ću zahvaliti i poslušati desetine dragih forumaša koji su mi zatrpali inbox porukama podrške sa dosta uvjerljivim razlozima da nastavim pisati. Tako da ću nastaviti povremeno javljanje na forumu... U svakom slučaju ću čitati s vremena na vrijeme šta se piše, mada imam previše obaveza na poslu i van posla...
P.S. Ovo što je IFIMES objavio, samo je dio onoga što posjedujem kao "radni materijal" i na neki način sam dokazao da uvijek postoji način da prava informacija "ispliva" a da se ne iskompromitiram lično. Srećom, postoji sasvim dovoljno patriotskih snaga da se uspješno amortizuje svaka velikosrpska prijetnja državi Bosni i Hercegovini
Posebno zahvaljujem zoomketu na razumijevanju i podršci
P.S. Ovo što je IFIMES objavio, samo je dio onoga što posjedujem kao "radni materijal" i na neki način sam dokazao da uvijek postoji način da prava informacija "ispliva" a da se ne iskompromitiram lično. Srećom, postoji sasvim dovoljno patriotskih snaga da se uspješno amortizuje svaka velikosrpska prijetnja državi Bosni i Hercegovini
Posebno zahvaljujem zoomketu na razumijevanju i podršci
- nokia6170
- Posts: 4361
- Joined: 13/04/2005 00:08
#1535 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Sve mi se cini da je doslo vrijeme da se stavi akcenat na aktivnosti Milorada Dodika u toku rata kao clana one fasisticke ratne RS skupstine...kazem fasisticke, jer ciljevi koje je ta skupstina donijela 1992. godine su fasisticki. Bas me zanima kako se Dodik ocitovao u pogledu tih ciljeva u to vrijeme i da li ih je podrzavao kao sto je podrzavao granatiranje Zagreba.
-
kv99
- Posts: 2637
- Joined: 09/01/2008 21:08
#1536 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Upravo tako. I jos ga treba podsjetiti svaki put kada spominje "etnicko ciscenje srba iz sarajeva" da je on za to odgovoran jer je upravo on bio na sjednici skupstine genocidne stvorevine kada je donesena odluka da se ti ljudi presele , planirano i sve u cilju ispunjavanja strateskog cilja razdvajanja naroda.nokia6170 wrote:Sve mi se cini da je doslo vrijeme da se stavi akcenat na aktivnosti Milorada Dodika u toku rata kao clana one fasisticke ratne RS skupstine...kazem fasisticke, jer ciljevi koje je ta skupstina donijela 1992. godine su fasisticki. Bas me zanima kako se Dodik ocitovao u pogledu tih ciljeva u to vrijeme i da li ih je podrzavao kao sto je podrzavao granatiranje Zagreba.
-
kv99
- Posts: 2637
- Joined: 09/01/2008 21:08
#1537 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Ovo sa Ganicem je ipak donijelo nesto dobro a to je da je pokazalo Bosnjackoj " eliti " koja je citavo ovo vrijeme vise vremena provodila boreci se jedan protiv drugog umjesto da se bore za narod i drzavu sta ce se dogoditi ako tako nastave. Nece vise samo sirotinja i obicni borci da ispastaju vec da ce i na kraju i oni da plate za nebrigu i nemar. Sada ce shvatiti da ko sa djavlom tikve sadi o glavu mu se odbijaju tj ako nastave sa dosadasnjim nacinom izdaje doce i na njih red jer velikosrpska neman je nezasitna.ThunderbirD wrote:Kao zahvala Ejupu Ganiću, što se je borio za svoju državu u naletu zločina protiv njegovog naroda i države, Ejup Ganić će završiti na sudskoj klupi, dokazivajući da nije činio " zločine nad zločincima ". I to je još jedna relativizacija pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice, koja je bila upečatljiva i tokom agresije, tj. da se sudi i žrtvi i da se time maksimalno podilazi agresoru. Zamislite, šta bi se desilo neprijateljskoj vojsci, npr. vojsci Irana, da zaluta na neki teritorij SAD-a ili Izraela ? Pa zatim zamislite, da neko po bjelosvjetskom dunjaluku pokuša čelnike te dvije zemlje hapsiti, procesuirati odnosno mrcvariti ?
Ovo nije usmjereno protiv procesuiranja odgovornih za zločine, ali zloupotrebe te odgovornosti, relativiziranje, i mogućnost da svako ko se je borio se za svoju državu, a mnogi su dali i živote, bude ciljana meta procesuiranja i zloupotreba prava, za smrt neprijateljskih vojnika, je van svake pameti. S toga se protivim svakom vidu istrage i procesuiranja Ejupa Ganića, i pred Tužilaštvom i Sudom BiH, i pred drugim pravosudnim institucijama, jer ICTY je donio već konačan sud o tome.
- Nekako s proljeća
- Posts: 4797
- Joined: 01/12/2006 22:59
- Location: Pozdrav domovini!
#1538 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Nikada nam Beograd neće oprostiti taj majski dan ...
Ah,što je danas l'jep i sunčan dan....
I Miljacka čista...
I mirna Bosna...
- Nekako s proljeća
- Posts: 4797
- Joined: 01/12/2006 22:59
- Location: Pozdrav domovini!
#1539 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Tamo kod ''Krokodila'' je imao stan ''mali mrav''Real Khan wrote:Pa naravno da je Mladić zvanično postavljen za komandanta VRS 12. maja...ali nije tog dana stigao sa Marsa iz prekomande nego je bio tu na terenu i imao je efektivnu kontrolu nad vanjskim obručem oko Sarajeva. Znaš, ZVANIČNO je Kukanjac još uvijek bio glavna "čivija", ali je Mladić i tada bio komandant bosanskim Srbima koji su se odmetnuli u hajduke. Eto, ako ćemo cijepati dlaku uzduž...
Fikret Abdić je trebao biti Predsjednik Predsjedništvajer je osvojio najviše glasova....
Jerko Doko je bio Ministar Obrane.....
Alija Izetbegović je bio višak...
Senad Hadzifejzović nije bio njihov....
A od nekud' se pojavismo Mi....
- veljaca
- Posts: 7753
- Joined: 11/03/2008 14:25
- Location: Za Zelju se ne navija - Zeljo se VOLI ....
#1540 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Interesantan clanak Borisa Dezulovica iz Nezavisnih:
"Bila je sunčana i prozračna ta nedjelja, prva nedjelja maja. Voljom kalendara treći je dan prvomajskih praznika, i mahmurno se Sarajevo budi iz rakijske izmaglice. Čaršija puna nekakvih Finaca i Norvežana u košuljama kratkih rukava što kupuju džezve i jatagane, a baštama po Miškinovoj ulici kao gušteri polegli muškarci u plavim majicama i plavim šalovima, glasno razgovaraju i piju Sarajevsko pivo.
Iz kafića niz Vase Štrase dopiru bolećivi glasovi Eltona Johna i Georgea Michaela, „Don’t Let the Sun Go Down on Me“, a iz bašte im uzvraćaju domoroci u plavom, „Naprijed Željo, četo plava“. Stranci pitaju tko to igra, a dobrohotni im urođenici objašnjavaju da to domaći Željezničar danas igra odlučujuću utakmicu za opstanak u Prvoj jugoslavenskoj ligi, protiv Pelistera iz Bitole. Možemo li se slikati?, pitaju turisti. Može za pivu, odgovaraju domoroci. Pa se svi smiju.
Sunčana je i prozračna prva sarajevska majska nedjelja. U Zetri je večeras veliki koncert Zije Valentina, u CDA-u gostuje Rambo Amadeus, a u Skenderiji Rabotnički. U Obali počinje tjedan skandinavskog alternativnog pozorišta, u Društvu književnika neki gradski pjesnik promovira novu zbirku pjesama, u kinima se prikazuju najveći hitovi te godine, JFK i Sirove strasti.
U kafiću Akademije za jednim se stolom komentiraju teorije Olivera Stonea o drugom atentatoru na Kennedyja, a za drugim neka zanimljiva režiserska rješenja u Sirovim strastima. Jedan nadobudni student Akademije scenskih umjetnosti fantazira kako će mu jednog dana, zapamtite što vam kažem, Sharon Stone uručiti Oscara. Ne kaže se Šeron Stoun nego Oliver Stoun, dobacuje drugi, vidljivo devastiran. Daj još po jednu, viče društvo konobaru. Ne može, zatvaramo, dan žalosti. Ubiše Kenedija. Pa se svi smiju.
Sunčan je i prozračan 3. maj u idiličnom Sarajevu. Bijeli, žuti i crveni golfovi natrpani djecom i živčanim ženama uspinju se strmim uličicama i napuštaju grad u potrazi za slobodnim stolom u nekoj od kafana na padinama okolnih planina. Dolje, u mahmurnoj betonskoj dolini, oni što su ostali spremaju se za tradicionalni obiteljski ručak. U jednoj sarajevskoj kasarni vojnici se pak spremaju za izlet u Beograd. Sutra je godišnjica Titove smrti i zajedno s generalom obići će Kuću cvijeća.
Vojnici pažljivo slažu svečane uniforme i u tetrapake Fructalovih sokova ulijevaju rakiju. Čeka se još samo drug general, opet je zapio poslije ručka. Konačno, iza pet sati uskaču u transportere i kamione i kreću na put. General je dobre volje, pa je pokupio i nekog starog Sarajliju kojemu je pobjegao tramvaj. Vojnici putem mašu i dobacuju sarajevskim djevojkama u prvim sezonskim mini suknjama, ali ove ih ne registriraju. Neki Makedonac povede pjesmu „Bitola, moj roden kraj“, ali jedva da je itko prihvatio. Regrut odustaje, pa grupi navijača Želje dovikuje „Pelister! Pelister!“. „Jebo ti Pelister mater!“, uzvraća mu jedan s trotoara Dobrovoljačke ulice. Pa se svi smiju.
Onda, odjednom, strašan prasak. Pa drugi, pa treći, pa bezbroj. Kroz rupe u ceradi grunuo u koš kamiona vodoravni rafal sunčevih zraka pa sve obojao u crveno. Metež, vrisak, jauci, plač, krv, kaos. Vojnici u užasu otvaraju usta, ali iz njih ništa ne izlazi, od detonacija i pucnjave ništa se ne čuje. Onda je jedan transporter planuo. Gusti dim nadvio se nad obalu Miljacke, vreli se pakao rastvorio po dužini Dobrovoljačke ulice.
Tako je 3. maja 1992. godine u šest sati poslijepodne počeo rat u Bosni i Hercegovini.
Ne hvatajte me baš za svaki detalj, moguće da sam ponešto i pogriješio ili zaboravio, ali tako je izgledala ta zla nedjelja rekonstruirana iz dostupnih beogradskih povijesnih izvora. Što se točno dogodilo tog poslijepodneva - i dan danas velika je zagonetka, jedna od najvećih iz suvremene srpske historije.
General Milutin Kukanjac, recimo, krenuo sa svojim vojnicima na izlet u Kuću cvijeća, pokupili na tramvajskoj stanici Aliju Izetbegovića, „idete li preko Hasana Kikića?“, „idemo, upadaj“, taman skrenuli u Dobrovoljačku, kad zapucalo. Radovan Karadžić u to se vrijeme upravo pripremao za svoju pjesničku večer - „Ko zna na koga nesreća cilja, cveće ne ume nasilje da vrati“, recitirao je u ogledalo vježbajući svoj nastup, „livada u nervnom rastrojstvu šapati, neizvesna je sudbina lekovitog bilja“ - kad ga je trgnula daleka tutnjava i reski pucnjevi. Biljana Plavšić, dobro se sjeća, te se nedjelje cijeli dan pripremala za sutrašnje ispite na Prirodnomatematičkom fakultetu, prilegla malo da pogleda Nedjeljno popodne i zadrijemala uz cvrkut ptičica iz parka, kad je oko šest probudile detonacije. Momčilo Krajišnik, na primjer, taman sa društvom zavrtio janjca pred kućom u Zabrđu, kad im došao komšija i rekao da u Sarajevu počeo rat. „Čuj, rat“, odgovorio mu Momčilo. Pa svi počeli da se smiju.
Kao da se ništa prije nedjelje u šest poslijepodne dogodilo nije, kao da nije u koloni bio otet i sam predsjednik države, kao da dan ranije nije započeo divljački napad na grad, kao je to bio prvi dim nad Sarajevom, kao da nisu mjesec dana ranije snajperi s Holiday Inna pucali po građanima, kao da nisu već u aprilu gorjeli i Mostar i podrinjska sela, a leševi ležali po ulicama Foče, Zvornika i Višegrada, kao da tenkovi nisu već mjesec dana orali Bosnu.
„Napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici je predmet koji dugo radimo. Tu je počeo rat“, doslovno je rekao glavni srpski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević za B92, komentirajući privođenje nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića na londonskom aerodromu Heathrow, po međunarodnoj potjernici koju je zbog tog davnog slučaja za njim raspisao Beograd.
A kad napad na kolonu JNA u Sarajevu 3. maja 1992. početkom rata u BiH označi glavni tužitelj Republike Srbije, čovjek koji zbog spremnosti da procesuira i najgore zločince iz redova vlastitog naroda važi za rijedak glas razuma iz Beograda, onda to više nije politikantska ili historikantska konstrukcija nekog radikalskog redikula, nego službena historijska istina.
I Dobrovoljačka je ulica tako upisana u imaginarnu geografiju našeg podijeljenog svijeta, još jedno opće mjesto naših razgraničenja - rastvorila se Dobrovoljačka među nama kao kanjon Dizdarove Modre rijeke, sto godina široka i tisuć ljeta duboka, „o duljini i ne sanjaj, tma i tmuša neprebolna“.
Na jednoj obali Dobrovoljačke rijeke i najrazumniji su ljudi tek nesretnici kojima se svijet srušio te majske nedjelje, kao da je to bila prva krvava nedjelja u kalendaru 1992. godine, a na drugoj obali i najčestitiji glasovi zdravog razuma digli se u patetičnu riječ obrane za Ejupa Ganića i heroje s krovova Dobrovoljačke ulice, kao da sloboda ima smisla ako se mjeri slobodom doborovoljačkih ubica, nevinošću Ejupa Ganića i političkim bodovima Harisa Silajdžića, kao da napad na kolonu JNA nije bio zločin, kao da nisu u transporterima i kamionima bili prestrašeni golobradi regruti iz neke daleke vojvođanske Subotice i strašne sarajevske subote.
Nitko u cijeloj tmi s jedne, i tmuši s druge strane, što se neprebolna digla nakon hapšenja Ejupa Ganića, ne spominje tu djecu, prestravljene klince koji su ostavili glave na asfaltu Dobrovoljačke ulice, žrtve sumanute unakrsne vatre pomahnitalih generala s jedne obale, i dobrovoljačkih ubica s druge. Nema za njih, niti je bilo, ni američkih pancir košulja ni helikoptera da ih izvuku, ni skupih advokata u Haagu, ni države da stane iza njih, ni bogatih prijateljica iz londonskog jet-seta da plate dvjesto hiljada funti i izvuku ih iz pakla Dobrovoljačke, evo već osamnaest godina dugačke i još sto godina široke.
A valja nama preko ulice, rekao bi Mehmedalija Dizdar. Valja nam saditi semafore i crtati zebre, valja nama sutra preko Dobrovoljačke ulice."
"Bila je sunčana i prozračna ta nedjelja, prva nedjelja maja. Voljom kalendara treći je dan prvomajskih praznika, i mahmurno se Sarajevo budi iz rakijske izmaglice. Čaršija puna nekakvih Finaca i Norvežana u košuljama kratkih rukava što kupuju džezve i jatagane, a baštama po Miškinovoj ulici kao gušteri polegli muškarci u plavim majicama i plavim šalovima, glasno razgovaraju i piju Sarajevsko pivo.
Iz kafića niz Vase Štrase dopiru bolećivi glasovi Eltona Johna i Georgea Michaela, „Don’t Let the Sun Go Down on Me“, a iz bašte im uzvraćaju domoroci u plavom, „Naprijed Željo, četo plava“. Stranci pitaju tko to igra, a dobrohotni im urođenici objašnjavaju da to domaći Željezničar danas igra odlučujuću utakmicu za opstanak u Prvoj jugoslavenskoj ligi, protiv Pelistera iz Bitole. Možemo li se slikati?, pitaju turisti. Može za pivu, odgovaraju domoroci. Pa se svi smiju.
Sunčana je i prozračna prva sarajevska majska nedjelja. U Zetri je večeras veliki koncert Zije Valentina, u CDA-u gostuje Rambo Amadeus, a u Skenderiji Rabotnički. U Obali počinje tjedan skandinavskog alternativnog pozorišta, u Društvu književnika neki gradski pjesnik promovira novu zbirku pjesama, u kinima se prikazuju najveći hitovi te godine, JFK i Sirove strasti.
U kafiću Akademije za jednim se stolom komentiraju teorije Olivera Stonea o drugom atentatoru na Kennedyja, a za drugim neka zanimljiva režiserska rješenja u Sirovim strastima. Jedan nadobudni student Akademije scenskih umjetnosti fantazira kako će mu jednog dana, zapamtite što vam kažem, Sharon Stone uručiti Oscara. Ne kaže se Šeron Stoun nego Oliver Stoun, dobacuje drugi, vidljivo devastiran. Daj još po jednu, viče društvo konobaru. Ne može, zatvaramo, dan žalosti. Ubiše Kenedija. Pa se svi smiju.
Sunčan je i prozračan 3. maj u idiličnom Sarajevu. Bijeli, žuti i crveni golfovi natrpani djecom i živčanim ženama uspinju se strmim uličicama i napuštaju grad u potrazi za slobodnim stolom u nekoj od kafana na padinama okolnih planina. Dolje, u mahmurnoj betonskoj dolini, oni što su ostali spremaju se za tradicionalni obiteljski ručak. U jednoj sarajevskoj kasarni vojnici se pak spremaju za izlet u Beograd. Sutra je godišnjica Titove smrti i zajedno s generalom obići će Kuću cvijeća.
Vojnici pažljivo slažu svečane uniforme i u tetrapake Fructalovih sokova ulijevaju rakiju. Čeka se još samo drug general, opet je zapio poslije ručka. Konačno, iza pet sati uskaču u transportere i kamione i kreću na put. General je dobre volje, pa je pokupio i nekog starog Sarajliju kojemu je pobjegao tramvaj. Vojnici putem mašu i dobacuju sarajevskim djevojkama u prvim sezonskim mini suknjama, ali ove ih ne registriraju. Neki Makedonac povede pjesmu „Bitola, moj roden kraj“, ali jedva da je itko prihvatio. Regrut odustaje, pa grupi navijača Želje dovikuje „Pelister! Pelister!“. „Jebo ti Pelister mater!“, uzvraća mu jedan s trotoara Dobrovoljačke ulice. Pa se svi smiju.
Onda, odjednom, strašan prasak. Pa drugi, pa treći, pa bezbroj. Kroz rupe u ceradi grunuo u koš kamiona vodoravni rafal sunčevih zraka pa sve obojao u crveno. Metež, vrisak, jauci, plač, krv, kaos. Vojnici u užasu otvaraju usta, ali iz njih ništa ne izlazi, od detonacija i pucnjave ništa se ne čuje. Onda je jedan transporter planuo. Gusti dim nadvio se nad obalu Miljacke, vreli se pakao rastvorio po dužini Dobrovoljačke ulice.
Tako je 3. maja 1992. godine u šest sati poslijepodne počeo rat u Bosni i Hercegovini.
Ne hvatajte me baš za svaki detalj, moguće da sam ponešto i pogriješio ili zaboravio, ali tako je izgledala ta zla nedjelja rekonstruirana iz dostupnih beogradskih povijesnih izvora. Što se točno dogodilo tog poslijepodneva - i dan danas velika je zagonetka, jedna od najvećih iz suvremene srpske historije.
General Milutin Kukanjac, recimo, krenuo sa svojim vojnicima na izlet u Kuću cvijeća, pokupili na tramvajskoj stanici Aliju Izetbegovića, „idete li preko Hasana Kikića?“, „idemo, upadaj“, taman skrenuli u Dobrovoljačku, kad zapucalo. Radovan Karadžić u to se vrijeme upravo pripremao za svoju pjesničku večer - „Ko zna na koga nesreća cilja, cveće ne ume nasilje da vrati“, recitirao je u ogledalo vježbajući svoj nastup, „livada u nervnom rastrojstvu šapati, neizvesna je sudbina lekovitog bilja“ - kad ga je trgnula daleka tutnjava i reski pucnjevi. Biljana Plavšić, dobro se sjeća, te se nedjelje cijeli dan pripremala za sutrašnje ispite na Prirodnomatematičkom fakultetu, prilegla malo da pogleda Nedjeljno popodne i zadrijemala uz cvrkut ptičica iz parka, kad je oko šest probudile detonacije. Momčilo Krajišnik, na primjer, taman sa društvom zavrtio janjca pred kućom u Zabrđu, kad im došao komšija i rekao da u Sarajevu počeo rat. „Čuj, rat“, odgovorio mu Momčilo. Pa svi počeli da se smiju.
Kao da se ništa prije nedjelje u šest poslijepodne dogodilo nije, kao da nije u koloni bio otet i sam predsjednik države, kao da dan ranije nije započeo divljački napad na grad, kao je to bio prvi dim nad Sarajevom, kao da nisu mjesec dana ranije snajperi s Holiday Inna pucali po građanima, kao da nisu već u aprilu gorjeli i Mostar i podrinjska sela, a leševi ležali po ulicama Foče, Zvornika i Višegrada, kao da tenkovi nisu već mjesec dana orali Bosnu.
„Napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici je predmet koji dugo radimo. Tu je počeo rat“, doslovno je rekao glavni srpski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević za B92, komentirajući privođenje nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića na londonskom aerodromu Heathrow, po međunarodnoj potjernici koju je zbog tog davnog slučaja za njim raspisao Beograd.
A kad napad na kolonu JNA u Sarajevu 3. maja 1992. početkom rata u BiH označi glavni tužitelj Republike Srbije, čovjek koji zbog spremnosti da procesuira i najgore zločince iz redova vlastitog naroda važi za rijedak glas razuma iz Beograda, onda to više nije politikantska ili historikantska konstrukcija nekog radikalskog redikula, nego službena historijska istina.
I Dobrovoljačka je ulica tako upisana u imaginarnu geografiju našeg podijeljenog svijeta, još jedno opće mjesto naših razgraničenja - rastvorila se Dobrovoljačka među nama kao kanjon Dizdarove Modre rijeke, sto godina široka i tisuć ljeta duboka, „o duljini i ne sanjaj, tma i tmuša neprebolna“.
Na jednoj obali Dobrovoljačke rijeke i najrazumniji su ljudi tek nesretnici kojima se svijet srušio te majske nedjelje, kao da je to bila prva krvava nedjelja u kalendaru 1992. godine, a na drugoj obali i najčestitiji glasovi zdravog razuma digli se u patetičnu riječ obrane za Ejupa Ganića i heroje s krovova Dobrovoljačke ulice, kao da sloboda ima smisla ako se mjeri slobodom doborovoljačkih ubica, nevinošću Ejupa Ganića i političkim bodovima Harisa Silajdžića, kao da napad na kolonu JNA nije bio zločin, kao da nisu u transporterima i kamionima bili prestrašeni golobradi regruti iz neke daleke vojvođanske Subotice i strašne sarajevske subote.
Nitko u cijeloj tmi s jedne, i tmuši s druge strane, što se neprebolna digla nakon hapšenja Ejupa Ganića, ne spominje tu djecu, prestravljene klince koji su ostavili glave na asfaltu Dobrovoljačke ulice, žrtve sumanute unakrsne vatre pomahnitalih generala s jedne obale, i dobrovoljačkih ubica s druge. Nema za njih, niti je bilo, ni američkih pancir košulja ni helikoptera da ih izvuku, ni skupih advokata u Haagu, ni države da stane iza njih, ni bogatih prijateljica iz londonskog jet-seta da plate dvjesto hiljada funti i izvuku ih iz pakla Dobrovoljačke, evo već osamnaest godina dugačke i još sto godina široke.
A valja nama preko ulice, rekao bi Mehmedalija Dizdar. Valja nam saditi semafore i crtati zebre, valja nama sutra preko Dobrovoljačke ulice."
- ahuseino
- Posts: 2183
- Joined: 19/10/2004 05:44
- Location: singularity
#1541 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
postalo je malo glupo javljati se na ovu temu...
- 1gorstak
- Posts: 4549
- Joined: 27/01/2008 22:00
#1542 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Slazem se sa Dezulovicem da nista ne treba da ima bjanko pokrice samo zato sto iza tog neceg stoje "nasi". To je princip i to podrzavam. Ali mislim da je on pogresno protumacio bunt Sarajeva, ne smeta Sarajevu ni hapsenje ni zatvaranje Ganica, tu su sud u Haagu i sud u Sarajevu, ne moze organizatorima otpora Beogradu Beograd da sudi.veljaca wrote:Interesantan clanak Borisa Dezulovica iz Nezavisnih:
Sarajevo nije krilo optuzene za ratne zlocine, svakog od njih se fino spakovalo, na paket stavilo masnu i proslijedilo Haagu. Beograd takve jos krije. Znaci ne radi se o bezrezervnoj odbrani Ganica, da je sud u Haagu trazio njegovo izrucenje, on bi zavrsio u Haagu i niko (pametan) u Sarajevu ne bi rijec rekao. Ali da se ljude isporucuje Beogradu, e to vec zvuci kao zajebancija.
- and
- Posts: 8178
- Joined: 04/09/2007 22:51
#1543 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
optužbe je pregledalo haško tužilaštvo i nije našlo elemente zločina za šta se optužuje ganić.srbijansko rukovodstvo je imalo priliku da dokaže nezavisnom sudu da ima osnove za optužbu,oni to nisu dokazali.KadSeMrtviProbudimo wrote:ahuseino wrote:samo mi zao truda. jedni gore relativiziraju zlocin, i dalje se javljaju, pa onda bi volio da je ostalo zapisano...MA DAJ... wrote:moderi,al` sto cistite ovu temu...svaka cast na vasem trudu...
real,de bogati nemo ja padas na provokacije prikrivenih salonaca...
Ja nisam pročitao da neko relativizira zločin, možda mi je promaklo, @zoom čisti skoro sve redom...
Na ovoj temi posebno, jedni pišu emocijama, drugi politikantski, a treći pravno, zahtijevajući sprovođenje istrage...
Ja sam za treću opciju, za sprovođenje istrage uz dokazivanje svih navoda optužnice i korištenje prava na odbranu....Ako sud dokaže postojanje odgovornosti, zašto ne bi smio biti kažnjen? Isto tako, ako Ganić na sudu dokaže nevinost mora biti rehabilitiran, na svaki način.
Dakle, ako je Ganić nevin, kako tvrdi on sam, njegov državno-pravni tim, neki politikanti odavde i emotivci, kojima ne dopire do svijesti svaka druga mogućnost osim nevinosti, zašto a priori odbacuje optužbe i ne pristane na proces dokazivanja optužbi. Čega se plaši?
druga stvar je da srbija nema osnovu da tuži nekoga za događaje u bih,pa i srbe koje procesuira.procesuiraju sitne ubice i time zataškavaju pravu istinu koju bi u stvari trebali da sude,a to je ko je dao oružje,naftu,platu,naređenja,ko je u srbiji u zatvorima držao i ubijao zarobljenike i civile iz bih.......
srbijansko tužilaštvo nije neutralno,u najmanju ruku,već je zlobno,maligno i koristi razne konstrukcije da pokuša krojiti istoriju na ovim prostorima iako je ona cijelom svijetu poznata.
iz jednog dežulovićevog teksta:
Kao da se ništa prije nedjelje u šest poslijepodne dogodilo nije, kao da nije u koloni bio otet i sam predsjednik države, kao da dan ranije nije započeo divljački napad na grad, kao je to bio prvi dim nad Sarajevom, kao da nisu mjesec dana ranije snajperi s Holiday Inna pucali po građanima, kao da nisu već u aprilu gorjeli i Mostar i podrinjska sela, a leševi ležali po ulicama Foče, Zvornika i Višegrada, kao da tenkovi nisu već mjesec dana orali Bosnu.
"Napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici je predmet koji dugo radimo. Tu je počeo rat", doslovno je rekao glavni srpski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević za B92, komentirajući privođenje nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića na londonskom aerodromu Heathrow, po međunarodnoj potjernici koju je zbog tog davnog slučaja za njim raspisao Beograd.
- Real Khan
- Posts: 2552
- Joined: 23/11/2006 10:58
- Location: Cyber-skyscraper
#1544 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Ako je ovo stvarno iz pera Dežulovića, onda me je duboko razočarao...premda shvatam da kada neko piše za "Nezavisne novine" mora malo priču "navući" na velikosrpsku stranu (da ne bi njega "navukli", valjda). Zašto me je razočarao? Pa brate, piše k'o da je drogiran i omađijan o nekakvom događaju kojem nije prisustvovao, nema prave informacije, a opleo po "ubicama iz Dobrovoljačke" po "golobradoj dici"...
Moj Dežuloviću, na šta spade jadna ti mati...a donedavno mi bijaše zanimljiv. Nego, da li se mladi Dežul prisjetio osuditi i one "zločince" koji pobiše i bukvalno golim rukama podaviše gomilu "golobradih regruta" na transporterima u sred Splita...nepunu godinicu prije Dobrovoljačke...? Ma ne, tribali su onda Spliće pustiti golobradu dicu da mirno i dostojanstveno okupiraju Split, pa bi valjda i Boris Dežulović onda bija sritan...i pisao bi po Nezavisnim novinama kako je Split "vekovni srpski grad"...ili možda ne bi ništa ni pisao jer bi bio "zauzet" boravkom u nekakvoj masovnoj grobnici ili jami...ko će ga sad' znati...Na jednoj obali Dobrovoljačke rijeke i najrazumniji su ljudi tek nesretnici kojima se svijet srušio te majske nedjelje, kao da je to bila prva krvava nedjelja u kalendaru 1992. godine, a na drugoj obali i najčestitiji glasovi zdravog razuma digli se u patetičnu riječ obrane za Ejupa Ganića i heroje s krovova Dobrovoljačke ulice, kao da sloboda ima smisla ako se mjeri slobodom doborovoljačkih ubica, nevinošću Ejupa Ganića i političkim bodovima Harisa Silajdžića, kao da napad na kolonu JNA nije bio zločin, kao da nisu u transporterima i kamionima bili prestrašeni golobradi regruti iz neke daleke vojvođanske Subotice i strašne sarajevske subote.
Nitko u cijeloj tmi s jedne, i tmuši s druge strane, što se neprebolna digla nakon hapšenja Ejupa Ganića, ne spominje tu djecu, prestravljene klince koji su ostavili glave na asfaltu Dobrovoljačke ulice, žrtve sumanute unakrsne vatre pomahnitalih generala s jedne obale, i dobrovoljačkih ubica s druge.
- pici
- Posts: 46249
- Joined: 19/07/2007 23:17
- Location: zbrinut u kupleraju...
- Grijem se na: Ženske gHuzove
- Vozim: Trajvan
- Horoskop: Djevac
#1545 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
veljaca wrote:Interesantan clanak Borisa Dezulovica iz Nezavisnih:
„Napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici je predmet koji dugo radimo. Tu je počeo rat“, doslovno je rekao glavni srpski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević za B92, komentirajući privođenje nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića na londonskom aerodromu Heathrow, po međunarodnoj potjernici koju je zbog tog davnog slučaja za njim raspisao Beograd.
A kad napad na kolonu JNA u Sarajevu 3. maja 1992. početkom rata u BiH označi glavni tužitelj Republike Srbije, čovjek koji zbog spremnosti da procesuira i najgore zločince iz redova vlastitog naroda važi za rijedak glas razuma iz Beograda, onda to više nije politikantska ili historikantska konstrukcija nekog radikalskog redikula, nego službena historijska istina.

Optuženi Jovica Stanišić neće u sudnicu

Pomoćnik bivšeg načelnika Državne bezbjednosti Srbije Franko Simatović
Zvornička operacija planirana u Beogradu
Haško tužilaštvo će sa 107 svjedoka pokušati dokazati da su Simatović i Stanišić obučavali i naoružavali "Crvene beretke", "Arkanove tigrove" i "Škorpione" i dali im odriješene ruke da odlučuju o životu i smrti.
Suđenje bivšem načelniku Državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću - Frenkiju, koje je Haški tribunal optužio za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, moglo bi da počne do kraja juna. Tačan datum, broj svjedoka tužilaštva i ritam sudskih zasjedanja biće precizirani do kraja sedmice.
Tužilaštvo je najavilo 107 svjedoka, čijim iskazima želi da dokaže da su Stanišić i Simatović obučavali i naoružavali specijalne i paravojne srpske jedinice, kao što su "Crvene beretke", "Arkanovi tigrovi" i "Škorpioni" i dali im odrješene ruke da odlučuju o životu i smrti nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Među najtežim zločinima je masakr koji su u Bijeljini u aprilu 92. počinili "Tigrovi".
Vojislav Šešelj: "Zvornička operacija planirana u Beogradu"
Jedinice koje su formirali optuženî počinile su teške zločine i u Zvorniku. To je potvrdio i Vojislav Šešelj u jednom televizijskom intervjuu, koji će tužioci uvesti u dokaze. "Ta zvornička operacija planirana je u Beogradu. Tačno je da su u njoj učestvovale snage bosanskih Srba, međutim, najborbenije jedinice došle su sa srpske strane. To su bile specijalne policijske jedinice, takozvane "Crvene beretke". To su osmislili krupni ljudi iz službe Državne bezbednosti, među njima Franko Simatović - Frenki, i on je bio jedan od neposrednih izvršilaca," rekao je lider srpskih radikala.
ovdje neko dobro LAŽE pa da vidimo datume il je ipak maj prije aprila......
-
dallton
- Posts: 7739
- Joined: 31/07/2008 08:49
#1546 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Real Khan wrote:Ako je ovo stvarno iz pera Dežulovića, onda me je duboko razočarao...premda shvatam da kada neko piše za "Nezavisne novine" mora malo priču "navući" na velikosrpsku stranu (da ne bi njega "navukli", valjda). Zašto me je razočarao? Pa brate, piše k'o da je drogiran i omađijan o nekakvom događaju kojem nije prisustvovao, nema prave informacije, a opleo po "ubicama iz Dobrovoljačke" po "golobradoj dici"...
Moj Dežuloviću, na šta spade jadna ti mati...a donedavno mi bijaše zanimljiv. Nego, da li se mladi Dežul prisjetio osuditi i one "zločince" koji pobiše i bukvalno golim rukama podaviše gomilu "golobradih regruta" na transporterima u sred Splita...nepunu godinicu prije Dobrovoljačke...? Ma ne, tribali su onda Spliće pustiti golobradu dicu da mirno i dostojanstveno okupiraju Split, pa bi valjda i Boris Dežulović onda bija sritan...i pisao bi po Nezavisnim novinama kako je Split "vekovni srpski grad"...ili možda ne bi ništa ni pisao jer bi bio "zauzet" boravkom u nekakvoj masovnoj grobnici ili jami...ko će ga sad' znati...Na jednoj obali Dobrovoljačke rijeke i najrazumniji su ljudi tek nesretnici kojima se svijet srušio te majske nedjelje, kao da je to bila prva krvava nedjelja u kalendaru 1992. godine, a na drugoj obali i najčestitiji glasovi zdravog razuma digli se u patetičnu riječ obrane za Ejupa Ganića i heroje s krovova Dobrovoljačke ulice, kao da sloboda ima smisla ako se mjeri slobodom doborovoljačkih ubica, nevinošću Ejupa Ganića i političkim bodovima Harisa Silajdžića, kao da napad na kolonu JNA nije bio zločin, kao da nisu u transporterima i kamionima bili prestrašeni golobradi regruti iz neke daleke vojvođanske Subotice i strašne sarajevske subote.
Nitko u cijeloj tmi s jedne, i tmuši s druge strane, što se neprebolna digla nakon hapšenja Ejupa Ganića, ne spominje tu djecu, prestravljene klince koji su ostavili glave na asfaltu Dobrovoljačke ulice, žrtve sumanute unakrsne vatre pomahnitalih generala s jedne obale, i dobrovoljačkih ubica s druge.
ma ja, kako su nezavisni mislioci i umotvorci krenuli jos malo ce reci "pa sto ste se brate bunili, umjesto fino s ljudima" i guslati tu pricu o "ma svi su oni isti"...jos nesto da pitam - koliko smo mi doprinjeli tome da nam knjizevno umotvorci iz hrvatske a bogami i srbije tek tako dolaze i pametuju sta mi to treba da radimo? srecom, ne moramo se zamarati (kao ovi umotvorci) izmisljanjem dugih nadrealnih tekstova da bi pokusali da operemo svoj i tudji prljavi ves, jednostavno raspalimo transkripte (zahvaljujuci gluposti srpske politike
U Sarajevu će izginuti 300.000 Muslimana!
Kada je većinom poslaničkih glasova u oktobru 1991. godine u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine usvojena Deklaracija o nezavisnosti, ta[size=150]dašnji predsjednik Srpske demokratske stranke Radovan Karadžić sa govornice je parlamentarce i javnost upozorio da bi "u ratu moglo nestati muslimanskog naroda".[/size] Neposredno nakon te sjednice Karadžić je vodio dugi telefonski razgovor sa beogradskim književnikom Gojkom Đogom, kojemu je i pobliže obrazložio svoju prijetnju, objašnjavajući da u tom trenutku u BiH ima 300-400 hiljada naoružanih Srba, da je JNA uz njih, da je samo oko Sarajeva 20.000 naoružanih Srba... i da će to biti - pravi pokolj! Dani su u posjedu snimka ovog telefonskog razgovora, čiji transkript objavljujemo u cjelosti
"Nestaće, sa lica zemlje će nestati taj narod ako oni zapnu sada"
LJILJANA: Da?
ĐOGO: Halo?
LJILJANA: Da?
ĐOGO: Stan Karadžića?
LJILJANA: Da, izvolite?
ĐOGO: Ljiljo?
LJILJANA: Da, ja sam.
ĐOGO: Gojko Đogo.
LJILJANA: A, zdravo Gojko, kako si?
ĐOGO: Šta radite?
LJILJANA: Evo, sjedimo, neki film bezveze gledamo, onako, ustvari se odmaramo.
(...)
LJILJANA: Evo, dat ću ti Radovana.
KARADŽIĆ: Halo?
ĐOGO: Rade?
KARADŽIĆ: Evo, došao. Bio na pregovorima, pa došao da se odmaram malo.
ĐOGO: Kakve više pregovore? Čuo sam da si sinoć briljirao.
KARADŽIĆ: Jeste.
ĐOGO: Kažu, alal vera. Je l' to bilo u Skupštini?
KARADŽIĆ: U Skupštini, u Skupštini. Govorio Alija Izetbegović dva-tri puta, i onda sam morao ja da mu odgovorim.
ĐOGO: Znam da si im rekao: "Gospodo, mi ne, a vi radite sad šta god.'"
KARADŽIĆ: Mi njima dopuštamo. Međutim, oni se spremaju za rat. Oni će pokušati da ratuju ovdje.
ĐOGO: Oni?
KARADŽIĆ: Već naredne nedjelje, vjerovatno.
ĐOGO: Ma, gde će oni ratovati?
KARADŽIĆ: Ma, lud je. Ma, oni su ludi potpuno.
ĐOGO: Gde on misli, u Sarajevu da otvori rat? Je l' on lud čovek?
KARADŽIĆ: On jest lud. To je vjersko ludilo, kod svih njih.
ĐOGO: Pa ja mislim da njih, ako otvore vatru, treba stući, oni će popustiti.
KARADŽIĆ: Pa, nestaće...
ĐOGO: Biće krvi do kolena...
KARADŽIĆ: Nestaće, sa lica zemlje će nestati taj narod ako oni zapnu sada. Njima je jedina šansa bila ono što smo im nudili, i to je bilo i previše.
ĐOGO: To je ono što im ja nikad ne bih ponudio.
KARADŽIĆ: Da, ponuđeno im je više nego što smo mi Srbi ikada smjeli ponuditi, ali eto, ni to nisu htjeli, i sada, jedino što nam je ostalo možemo da im kažemo, ko želi da izađe iz Jugoslavije, neka formuliše svoju želju.
ĐOGO: Neka kaže gde će ići.
KARADŽIĆ: Jest. Neka ide u Skupštinu Jugoslavije, da tamo to pokuša da ostvari. Nema nikakve šanse da to ostvari ovdje.
ĐOGO: On to ide tamo?
KARADŽIĆ: Ne, ne, mi mu kažemo, može samo tamo.
ĐOGO: Aha, aha.
KARADŽIĆ: Samo na ustavan način, pa ćemo vidjeti kolike su teritorije, i istorijske i etničke, i kako vi to možete da ostvarite.
ĐOGO: Ma, odlično je to. A ti tamo osnivaj države, čoveče, ovu Hercegovinu proglasi državom, ko im jebe mater, kratkim postupkom, kad od tog nemamo ništa, komunikacija direktno, Trebinje - Beograd, Mostar - Beograd...
KARADŽIĆ: Da, da... Ne, oni ohrabruju Tuđmana, Tuđman njih, to je potpuno sve ustaška stvar, i kod njih i kod Tuđmana. A šta, je l' davala tamo televizija? Nije?
ĐOGO: Nije davala, nego meni je jedan iz Sarajeva, od ovih Kovačevića, od mog zeta prijatelj, javio...
KARADŽIĆ: Jest, prenos je bio, i znaš, drago mi je da sam to poručio i Muslimanima i Srbima. Kaže mi Ljilja, ovdje nisu zvali sinoć, niko nije zvao da provocira, zvali su Srbi da čestitaju, i jedan Musliman je zvao da čestita.
ĐOGO: Ne. Ne. Kažem, sasvim fino, da si bio korektan, lepo, učtiv prema njima, ali do kraja, jasan i precizan. Ma bravo. Bravo, čoveče. Ovde se ne zna ni ko pije ni ko plaća.
KARADŽIĆ: Da. Pa to je i s Evropom jasno, nek' oni idu u pičku materinu.
ĐOGO: Jebem ti! Vidiš ti, ta Evropa, na šta to ide...
KARADŽIĆ: Ma uvijek je Evropa tako išla, jedna Francuska...
ĐOGO: Ja, pravo da ti kažem, nisam ni s ovim mucanjem Miloševićevim zadovoljan. Ne znam, ta njegova taktika se može pretvoriti u sitna lukavstva...
KARADŽIĆ: Ma on je izgubio sigurnost, tu u Srbiji...
ĐOGO: Evropa, čoveče, odlučan glas više poštuje! Da je on rekao tvrdo, to stoji tako, tako, tako, Evropa bi to prihvatila.
KARADŽIĆ: Da. Da. Da (...)
KARADŽIĆ: Međutim, znaš, dosad se oni plaše da će da blokiraju. A on se tu ne osjeća sigurno, plaši se u Srbiji, znaš, zato bi opozicione stranke morale da ga podrže u tome, to je vrlo važno...
ĐOGO: ...Ekonomske blokade...
KARADŽIĆ: Da, vrlo bi važno bilo da sva opozicija stane u tom pogledu iza njega.
ĐOGO: Da, da. Bilo bi važno i to presudno, ali jebem mu mater, i ovi njegovi vuku poteze!
KARADŽIĆ: Pa dobro, stranku ne treba uopšte, njegovu stranku ne treba štedjeti, to treba sve po bubrezima udarati, ali bi važno bilo njega i ovu državničku misiju podržati.
ĐOGO: On bi bio Napoleon da se distancira od svoje stranke.
KARADŽIĆ: Da, da.
ĐOGO: On bi imao svu opoziciju uza se da to ume, evo, za dva sata kad bi hteo, tri saveta da posluša, on bi imao svu opoziciju iza sebe.
KARADŽIĆ: Ali se on plaši, on ima i nekih podataka oko nekih vođa opozicije, to je vrlo malo, ali je vrlo alarmantno, tako da on ne može da se pouzda da bi to bilo u korist Srbije i srpskog naroda, nego da bi se iskoristilo kao njegova slabost, znaš. Zato on ne smije da ostane bez potpune zaštite i zaleđa u stranci.
ĐOGO: Ne, ne, ne... On mora da ide, on će da najebe sa svojom strankom, sa ovim kombinacijama koje pravi. On je morao da digne, da se pouzda u narod. Da je triput rekao ja sam predsednik svih Srba, gospodo, razumeš, i dvaput je dobio te izbore, šta hoće više?
KARADŽIĆ: Da, da...
ĐOGO: I to bi njegova bila ogromna snaga, razumeš?
KARADŽIĆ: Da, da...
ĐOGO: I ogromna snaga u opoziciji, jer on nema u opoziciji protivkandidata, čoveče.
KARADŽIĆ: Da, da, to je tačno.
ĐOGO: Nema, i on se, moram da ti kažem, tu malo oslanja na ovu Šešeljevu varijantu, koji je u jednom trenutku simpatičan, to njega može tako krvavo lupiti po glavi.
KARADŽIĆ: Ma da, ma i nije to...
ĐOGO: To će se pretvoriti u svoju suprotnost...
KARADŽIĆ: …Nije to ni obimno ni ozbiljno to što Šešelj...
ĐOGO: To nije što je Srpska demokratska stranka tvoja. To nije to. I tu se on može opeći još jednom.
KARADŽIĆ: Da, da. Ne znam, ali mislim da se Francuska jako boji Njemačke i da se kurva, jedino se ne kurva Engleska, i to nam je jedina nada, eventualno Španija i Grčka.
ĐOGO: I ovaj Gorbačov, isto mi nije jasno.
KARADŽIĆ: Ma, to je sve američki čovjek, znaš. On je preuzeo određene obaveze prema Americi da istupi tako. Međutim, ne treba precjenjivati međunarodni faktor uopšte.
ĐOGO: Naravno, naravno, samo vlastite topove, čoveče.
KARADŽIĆ: Vlastite...
ĐOGO: Zauzmite teren što pre...
KARADŽIĆ: Nema tu ništa, to je sad jasno, ide se na srpski narod, na njegovu glavu, na njegove temelje.
ĐOGO: Nek' idu. Evo ubili su im osam ljudi, što nisu sinoć navalili posle ovog na Dubrovnik?
KARADŽIĆ: Ma ja, i to na bosanskoj strani su ubili.
ĐOGO: Prvih osam ljudi u Ravnom, čoveče, je l' to ovo Ravno u Popovu?
KARADŽIĆ: Pa da, na bosanskoj strani, to je u Bosni i Hercegovini.
ĐOGO: Pa, znaš šta je, to je bio dovoljan razlog da upadnu noćas u Dubrovnik.
KARADŽIĆ: Da, da.
ĐOGO: Jesi čuo da su ubili onog Milišića, pesnika?
KARADŽIĆ: Da, pa to su ustaše ubile.
ĐOGO: Pa jebem ti...
KARADŽIĆ: Iskoristili, i ubili ga, znaš...
ĐOGO: To treba njima sav Cavtat pod grlo i, drugo, ne mogu oni na duže staze da drže taj teren, to je ogroman prostor.
KARADŽIĆ: Ne, oni ne shvataju kako Srbi ključaju, kako se Srbi sporo pale, dugo gore. Oni nemaju pojma, ja ne mogu ovim ovdje, našim partnerima, Muslimanima da kažem, pa jebem vam sunce, do posljednjeg Srbina će se Srbi boriti za državu, da je ne izgube! To im privatno sto puta kažem, nemojte se zavaravati, nema tu nikakve šanse da mi vama sad nešto potpišemo, za dva sata će se čitava Bosna dići i zapaliti! Nemate šanse nikakve.
ĐOGO: Ima li iko među njima ko je mekši, ko ima malo pameti?
KARADŽIĆ: Nema. Oni su poslanike koji su neodgovorni zapalili na tu ideju da treba da dobiju državu, uplašili su se Srba kao da je ikome ikada bilo loše sa Srbima, i onda su preuzeli na sebe obavezu, a onda je Izetbegović uzeo prema Tuđmanu obaveze, i Tuđman prema njemu, i jedan drugog podstiču, jer Izetbegović obećava Tuđmanu čitavu Bosnu, a Tuđman ohrabruje i obećava mu da će se Muslimani dići protiv Srba! Da se bore.
ĐOGO: Samo ti njih još malo laži, meda i šećera im daj, dok ovaj gore posao na Kupi ne utvrde, dok ne očiste ovaj teren.
KARADŽIĆ: Ma oni moraju da znaju, čovječe, oko Sarajeva ima 20.000 naoružanih Srba, pa to nije normalno, oni će nestati! Sarajevo će biti karakazan u kojem će izginuti 300.000 Muslimana. Oni nisu normalni! Ja ne znam, ja ću sad njima morati otvoreno da govorim: ljudi, nemojte se zajebavati, u BiH ima 300-400 hiljada naoružanih Srba! Šta vi mislite? Plus je tu Armija i tehnika i sve to, šta vi mislite, da možete da se otcijepite kao Hrvatska? I oni bukvalno idu. Nama su jučer rekli, na nekim našim pregovorima između sjednica Skupštine, da suverena Bosna znači nezavisna Bosna, ako Jugoslavije ne bude...
ĐOGO: Koja Bosna, bre? Da li on misli, kako da pređe Neretvu? Je l' misli da Nevesinje, Gacko, Bileća, Trebinje, da će biti Bosna?
KARADŽIĆ: Da, da, ne, on nije normalan...
ĐOGO: Da će on ući sa vojskom tamo? Je l' on lud, bre?
KARADŽIĆ: Mi njima ne branimo da oni stvore određenu...
ĐOGO: ...Da će ući u Banja Luku?
KARADŽIĆ: ...Jest, na Ozren, da će Doboj, da će bilo šta. On može da ima vlast u pola Sarajeva, u Zenici, i u pola Tuzle, i nema, gotovo je, Gračanica i ove sitne. Ali oni to ne shvataju, da bi tu bilo krvi do koljena, i da bi muslimanski narod nestao. Nestalo bi sirotinje muslimanske koja ni ne zna kud on vodi Muslimane.
ĐOGO: Da, da, da, da...
KARADŽIĆ: Naredne nedelje se puno toga dešava. Oni su večeras pucali na jedno skladište ovdje blizu Sarajeva.
ĐOGO: Je li?
KARADŽIĆ: Da, da. Halebići, ovdje iznad Starog Grada, iznad Vasinog Hana. Međutim, skladište je minirano potpuno, oni mogu proći samo jednom uskom stazom, a tu ih tuče oružje potpuno, i oni ne mogu to da osvoje nikako. Inače je vojska ovdje, potpuno je jasno, čak i MUP radi protiv vojske, i oni to tačno znaju, ko u MUP-u radi protiv vojske, prate kretanje vojske, procjene prave i tako. Oni se jesu pripremali, imaju nešto oružja, dijelio im MUP to oružje, i mi smo to Izetbegoviću rekli, nama ne smeta uopšte da Muslimani imaju oružje, samo ako ste ludi da ga upotrijebite protiv Srba, pa Srbima će biti teško, ali vidjet ćete kako će vama biti. Nemate šanse. Odvežite se od ustaša, pustite, vodite svoju politiku i svoju brigu, međutim, to je njima teško reći. Toliko se njima dopalo da imaju neku državu svoju da to nije normalno. Halo?
ĐOGO: Čujem te, čujem te.
KARADŽIĆ: Ali, eto, imamo još sutra pregovore i još ćemo da pokušamo da izađemo s jednom varijantom koja je prihvatljiva za sve, da mi nemamo ništa protiv čak i kad bi mogli da oni svoje krajeve izdvajaju, ali šta će da naprave, ni to ne mogu da naprave. Mogu da naprave jedino nešto veću autonomiju u odnosu na saveznu državu od srpskih krajeva. To bismo mi prihvatili, da oni prave u svojim krajevima, da tako kažem, jednu oblast muslimansku, u okviru Jugoslavije, gdje bi oni imali manje veze sa saveznom državom.
ĐOGO: Autonomije?
KARADŽIĆ: Da, nešto veću, veću autonomiju, da ne kažem konfederalnu vezu sa Jugoslavijom, ali...
ĐOGO: Ali, treba im pet autonomija. Kako on misli da uspostavi u Kladuši autonomiju?
KARADŽIĆ: Pa, to da, teško, morao bi imati nekoliko autonomija, nekoliko enklava...
ĐOGO: Da... Pa, dobro, neka bude deset, bolje ta varijanta...
KARADŽIĆ: Mi njih tjerati ni na šta nećemo, ali oni nemaju načina da izvedu secesiju, to je, mislim, i Armiji i svima jasno. To će biti pokolj krvavi. Armija ovog puta neće više koristiti dva aviona, nego će od 500, koliko ih ima, koristiti po 20 u svakom naletu, i tu nema više. Jer ako se Bosna zapali, onda ide Sandžak, ide Kosovo. I tu više neće biti razgovora sa Evropom. Evropi će se reći marš u pičku materinu, ne pojavljuj se dok se pos'o ne završi. Ne treba ni toga previše, mislim da je Milošević izgubio malo sigurnost negdje, jer do sada su ga svi lupali što on nije taktičan, što nije elastičan... Mislim da je dobro što je on rekao: "Izvinite, mi nismo u ratu, evo vam Srbi iz Hrvatske, razgovarajte s njima kao samostalnima." Mislim da je tu pogriješio ovaj Babić, ipak, jer ovaj Milošević nije bio dovoljno kvalitetan tamo, prema našim informacijama.
ĐOGO: Šta nije bio dovoljno?
KARADŽIĆ: Ovaj Miša Milošević, nije bio dovoljno kvalitetan.
ĐOGO: Pa slušaj, taj Miša je idiot, čoveče. Miša je idiot. Ja sam ga sreo dva puta tamo i one prostorije su ispod naših, i upoznao sam ga. To je idiot. Njegova pamet je pileća pamet, on je gangster.
KARADŽIĆ: Da, da. I to je trebalo da ide Babić i ovaj...
ĐOGO: Kad je mislio pucati na svetsku zajednicu, što nije poslao Bećkovića, koji je predsednik te zajednice, i pisac, i taman bi lepo odgovarao. On je poslao idiota. Pa dokle oni misle? Čoveče, tamo se nekad za srpske granice borio Cvijić i Pupin, a on šalje idiote, policajce, agente, gangstere...
KARADŽIĆ: Tu je Babić jako pogriješio, on je to morao...
ĐOGO: Em je mala pamet Babić, em je mala pamet ovaj drugi, još manja, i sad on misli da tu šalje trećeg idiota...
KARADŽIĆ: Da, da...
ĐOGO: Pa ne može to tako, ovi su tamo lisci, oni misle da će sad svojim malim seljačkim lukavstvima da prefarbaju ceo svet.
KARADŽIĆ: Da, mi imamo čovjeka koji više radi ovdje nego delegati nekakvi tamo, oni su ovoga Pupovca poveli, onda je ovaj naš iz Bosne rekao eh, sad da utvrdimo samo u kojem svojstvu je Pupovac tu, onda su oni rekli u sastavu hrvatske delegacije. Međutim, kad je Pupovac izložio sve, onda je ovaj naš rekao: "Dobro, znači, ovo je stav hrvatske delegacije." Onda su se Hrvati pobunili i rekli: ma nema govora, kakvi hrvatski, ovo su srpski stavovi. Izvinite, srpski stavovi nisu prisutni ovdje.
ĐOGO: Da, da...
KARADŽIĆ: A ovaj čovjek uopšte nije član stranke.
ĐOGO: U isto vreme ovi sad iz Krajine kažu da je Slobodan primio Pupovca.
KARADŽIĆ: Ne, ne vjerujem to.
ĐOGO: Kažu da jest.
KARADŽIĆ: Ne, ne vjerujem to. Rekao bi mi Milošević da ga je primio. Nema govora da ga je primio. Ma znaš šta, srpska posla. Nek' idu oni u pičku materinu, ima da slušaju! Ima da slušaju, nema tu zajebancije.
ĐOGO: Ja isto tako mislim, ali to treba, znaš, nekoliko ljudi da uzmu, ipak, pametni ljudi u svoje ruke, i da krenu odlučno, bre. Ta bitka se mora, Radovane, dobiti u vojsci, mora se dobiti s oružjem. Drukče nema razgovora!
KARADŽIĆ: Ne, ne. Što se vojske tiče u Bosni i Hercegovini, ona je potpuno načisto. Njoj je potpuno jasno da je u pitanju ustaški nalet na Srbe i na Jugoslaviju kao državu.
ĐOGO: Nama oni moraju to hitno rešiti pitanje u Hrvatskoj. Ne s pola snage.
KARADŽIĆ: Pa ja mislim da su oni riješili, što se tiče, oni uglavnom posjeduju ono što ih zanima.
ĐOGO: Pa, delimično, da...
KARADŽIĆ: Uglavnom...
ĐOGO: ...Vukovar u grlu stoji, čoveče...
KARADŽIĆ: Dobro, to nije bitno, on je u okruženju. Ali, što je najvažnije, Bosna je puna vojske.
ĐOGO: To sad treba utvrditi. To sad treba utvrditi, jer nek' kopaju rovove, sad utvrđuje na Kupi granicu za sto narednih godina, to ne može ni tica da preleti, razumeš?
KARADŽIĆ: Da, da.
ĐOGO: Dalje nek' prosto utvrđuju granicu, završio si, ti ćeš očistiti džepove, nemoj ti sad da se biješ za Jasenovac.
KARADŽIĆ: Da, da. Ovdje ima u vojsci Muslimana, čak i rezervista, i ovih koji se zaista biju dobro, i to je vrlo važno, oni će uspjeti da ovu većinu muslimansku, koja će biti gubitnik u svemu ovome, ipak spasu od pozicije poraženoga. Ipak, ne možeš da kažeš da nema, ima zaista i običnog naroda, i sve to, i njima treba pružiti obje ruke, ali ovo što se vodstva tiče, tu nema kolebanja. Oni moraju da znaju da ako hoće secesiju, moraće da nose, da stupe u rat protiv nas, da nas biju, da nas tuku, a onda će dobiti odgovor nazad i to je jasno.
ĐOGO: O, majko moja. Ovo je dole trebalo skratiti sa tim Dubrovnikom, skraćuje front, to je trebalo očistiti, prostor pretvoriti u, znaš, raščistiti, završiti sa tim, jer se skraćuje, to je ogromna dužina, to je stotinu i nešto kilometara, čoveče, pa...
KARADŽIĆ: Pa, da. Oni su to morali da urade, da uspostave vojnu upravu i gotovo, kad Dubrovčani nisu bili dovoljno snažni da proglase otvorenim gradom, i gotovo.
ĐOGO: Završena priča, i gotovo.
KARADŽIĆ: Ali, otjerali su ih od Boke Kotorske, to je vrlo bitno.
ĐOGO: Da, da, da... Slušaj jednu stvar. Ovde me stalno gnjave sa ovim...
KARADŽIĆ: Dobro, dobro, dobro, to ćemo...
ĐOGO: Sa ovim delom...
KARADŽIĆ: Neka završe što god mogu.
ĐOGO: E, ja bih tebi poslao jednog čoveka dole, koji bi se pozvao na mene...
KARADŽIĆ: Dobro...
ĐOGO: I ovaj...
KARADŽIĆ: Nek' donese napisano, jer, možda neko prisluškuje, pa će onda da pošalju...
ĐOGO: Aha, ja bih, ovaj, znaš, da bude on neka vrsta tu koordinatora, znaš.
KARADŽIĆ: Dobro.
ĐOGO: Neka to preuzme, da snimi tu celu situaciju, da to radi, i ovde bi se to moglo rešiti.
KARADŽIĆ: Dobro, važi.
ĐOGO: Tako da, ja odoh sutra, odnosno u ponedeljak, idem za London na neki skup i ostaću do petka.
KARADŽIĆ: Ali neka mi donese pisamce, ja znam tvoj rukopis.
ĐOGO: Aha, aha, dobro.
KARADŽIĆ: Dogovoreno. Gdje ti je sin, reci mi?
ĐOGO: A evo, bio je gore u tome, na onom mostu kraj Palanke, i preksinoć se vratio u Novi Sad posle 20 dana rova, čoveče, i evo, pravo da ti kažem, glava me boli od toga, više nego... eno ga sad, vratio se da se nekolika dana odmori, šta će biti dalje...
KARADŽIĆ: Hajd', akobogda, biće uredu.
ĐOGO: A jebem mu mater... ne znaš šta da radiš. Mislio sam, već je četiri-pet meseci, da će se negde skloniti, i ima ovih rezervista, ima ovoga...
KARADŽIĆ: Da, da, trebalo bi malo mlađu vojsku da... Mislim, ovo su sve ovamo nesretne situacije, gdje na teritoriji Bosne i Hercegovine su zastave ustaške i naša vojska dole nije imala gubitaka takoreći, ona i dalje artiljerijom čuva svakog čovjeka, i tu stvarno dobro se radi, malo se i ovi naši dole Crnogorci, inače...
ĐOGO: Ma ko budale su poginuli, čoveče, ovi upali u zasedu, vidiš da su ovo sve zasede...
KARADŽIĆ: Samo zasede u borbama, inače ne ginu, jer oni vrlo dobro to rade, vojska ide sa tehnikom i sredstvima i onda kad je borba, ne gine vojska, ništa, oni ginu ko stoka, i najmanje 40.000 je već mrtvih u ovom ratu, a procjena između 40 i 60.000 hiljada, pri tome Srba nije ni hiljadu.
ĐOGO: Jesi video šta je ovaj major uradio gore u Bjelovaru, pa to je...
KARADŽIĆ: A šta, ne znam?
ĐOGO: Što je digao u vazduh...
KARADŽIĆ: Aha, da, pa to je ovaj Sinđelić, novi...
ĐOGO: Da, da, da, to je 700 ljudi, čoveče. Večeras je bio njegov portret na beogradskoj televiziji, čoveče. On je jedinac, prikazaše mu oca, finog jednog gospodina, znaš, ženu i ćerku i sina, major, čoveče. Lopovski ušli unutra, on je aktivirao ne znam koliko, 50, 500 kila eksploziva, sve digao u vazduh i njih sedam stotina. Fantastično.
KARADŽIĆ: To je Sinđelić, to ne sme da se zaboravi nikako.
ĐOGO: Strava i užas.
KARADŽIĆ: Ali, eto, mislim da ne smiju puno da se na Evropu, a bojim se da Tuđman niti ima snage niti smije sve dok ima vojske, ne smije da pregovara, ali sad se može također postaviti dobra odbrana Jugoslavije, pa oni kad napadaju, onda još više ginu.
ĐOGO: Znaš šta ja mislim? Ja, pravo da ti kažem, mislim da mi moramo što pre izbiti, manje-više su izbili, ako ovo, čim sruše ovo, oni su stigli do Osijeka, zacrtali gore Dravom, stigli na Kupu, nek' tamo stanu kod Karlovca, i to je manje-više zacrtan put, sad treba utvrditi.
KARADŽIĆ: Jest. I onda nek' ide da pregovara, inače ako budu dalje napadali, onda Evropi i svima treba reći...
ĐOGO: To je jedno. S druge strane, treba tu Evropu, svud im nacrtati ove njihove, nacrtati im znaš, neka oni vide kako to izgleda, a s druge, Tuđman nikad pregovarati neće. Jer, pazi, on ne sme pregovarati zato što on gubi državu, gubi teren. Oni njegovi će ga ubiti, skinuti.
KARADŽIĆ: Ne, ne. On je obećao do Drine, a vidiš kako to...
ĐOGO: Nema, pa da. Drina je, evo mu je u zagradi. Tako da ni Sljeme mu nije sigurno. Prosto, on ne može pregovarati, jedino mu treba skršiti vojsku, to je jedina nada.
KARADŽIĆ: Jedina, za pregovore, on mora ostati bez vojne sile. A mi nemamo ambiciju da ih pobijemo, ta vojska korektno sa civilima postupa, ali nema zaista razgovora dok se to, jer on dok god ima tih naoružanih bandi...
ĐOGO: Mada ja mislim drukče, pravo da ti kažem, ja mislim da ovi Dubrovčani jedan prostor moraju očistiti, ovi naši Novljani odozgo, izvini, da kažu, ovo je strateški, dva-tri sela, znaš kako oni rade ovde, alal vera ono što su uradili, varvarstvo, spali sve i zdravo. Jedan prostor, onaj oko granice, oni moraju očistiti.
KARADŽIĆ: Ma da, to je užasno, to je trbuh, kontrolisati bok.
ĐOGO: Pa nego, pa nego! Inače, nisu oni slučajno odsekli, tu je nekad Hercegovina izlazila na more, oni su se upleli, čoveče, u to sve. Dubrovnik nikad nije pripadao njima.
KARADŽIĆ: Ma nema, kakvi...
ĐOGO: Skratiti ovu "Dubrovačku republiku", da se ona završi taman tu gde su oni sad stali, taman tu kod Močića, kod Cavtata, završeno tu kod Cavtata (kraći prekid) gore severno od dubrovačke reke, to treba sve pobiti, sve pobiti!
KARADŽIĆ: To zaista, tu takvu upornost ustašku i koljačku, to ne mogu da...
ĐOGO: Ovo Ravno, čoveče, to je goli ustaša...
KARADŽIĆ: Znam, to je i tokom rata...
ĐOGO: Božo Vučurević mi kaže, čoveče, mi to sravnjujemo, ali to je goli ustaša tamo, a nema 500 ljudi tamo na drugoj strani, to je ko 10.000 ustaša.
KARADŽIĆ: Goli ustaša, goli ustaša.
ĐOGO: Strava.
KARADŽIĆ: Dobro, Gojko, hvala ti što si se javio. Molim te, nek' ovaj donese papirić, pa ćemo...
ĐOGO: 'Oće, 'oće, tokom nedelje će te naći. Nećeš micat' iz Sarajeva?
KARADŽIĆ: Neću, neću.
ĐOGO: Dobro. Javiće se, daću ja njemu telefon od stranke, tamo da se javi, tako da se može dogovoriti s tobom kad dođe dole.
KARADŽIĆ: Važi. Pozdravi Bebu i pozdravi djecu.
Last edited by dallton on 19/03/2010 14:05, edited 1 time in total.
-
jefferson
- Posts: 14969
- Joined: 28/08/2007 05:31
- Location: U.S.A
#1547 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Ja koliko znam masakr u bjeljini se desio u Aprilu! Za mnoge je ovdje rat poceo u maju, za neke dosta prije toga, samo sto su nas ubjedjivali i nakon toga da je sve to zastrasivanje. Nekad kada analiziram sta se sve desilo stvarno mi je zao sto Alija nije dosao pred sud naroda a ne neke institucije!
- ahuseino
- Posts: 2183
- Joined: 19/10/2004 05:44
- Location: singularity
#1548 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Ja tebe nista ne razumijem...1gorstak wrote:Slazem se sa Dezulovicem da nista ne treba da ima bjanko pokrice samo zato sto iza tog neceg stoje "nasi". To je princip i to podrzavam. Ali mislim da je on pogresno protumacio bunt Sarajeva, ne smeta Sarajevu ni hapsenje ni zatvaranje Ganica, tu su sud u Haagu i sud u Sarajevu, ne moze organizatorima otpora Beogradu Beograd da sudi.veljaca wrote:Interesantan clanak Borisa Dezulovica iz Nezavisnih:
Sarajevo nije krilo optuzene za ratne zlocine, svakog od njih se fino spakovalo, na paket stavilo masnu i proslijedilo Haagu. Beograd takve jos krije. Znaci ne radi se o bezrezervnoj odbrani Ganica, da je sud u Haagu trazio njegovo izrucenje, on bi zavrsio u Haagu i niko (pametan) u Sarajevu ne bi rijec rekao. Ali da se ljude isporucuje Beogradu, e to vec zvuci kao zajebancija.
Jeli ti sada mjenjas pricu???
- KadSeMrtviProbudimo
- Posts: 533
- Joined: 09/09/2009 15:54
- Location: mešihat nevjerne zajednice
#1549 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Real Khan
...Na žalost ravnogorskih i salonskih četnika u državi, morat ću zahvaliti i poslušati desetine dragih forumaša koji su mi zatrpali inbox porukama podrške sa dosta uvjerljivim razlozima da nastavim pisati. Tako da ću nastaviti povremeno javljanje na forumu... U svakom slučaju ću čitati s vremena na vrijeme šta se piše, mada imam previše obaveza na poslu i van posla...
I ja sam danas išao u "7 baće", dao u svaku šubu po cenera sadake, samo da mi se usliša želja "da se vratiš"...
Teško je bez politikanata i huškača ovdje, ostali bi samo pravnici i emotivci.
Last edited by KadSeMrtviProbudimo on 19/03/2010 15:33, edited 3 times in total.
- 1gorstak
- Posts: 4549
- Joined: 27/01/2008 22:00
#1550 Re: U Londonu uhapsen Ejup Ganic
Ja sam dosljedan, to sto neki ne znaju citati to je druga prica. Protivio sam se tezi da je bilo opravdano otvoriti vatru bez poziva na predaju (sto neki na ovom forumu pravdaju), a prije toga naglasio da se ionako ne zna ko je prvi otvorio vatru i da je sasvim moguce da je prvi rafal ispaljen iz kolone.ahuseino wrote:Ja tebe nista ne razumijem...1gorstak wrote:Slazem se sa Dezulovicem da nista ne treba da ima bjanko pokrice samo zato sto iza tog neceg stoje "nasi". To je princip i to podrzavam. Ali mislim da je on pogresno protumacio bunt Sarajeva, ne smeta Sarajevu ni hapsenje ni zatvaranje Ganica, tu su sud u Haagu i sud u Sarajevu, ne moze organizatorima otpora Beogradu Beograd da sudi.veljaca wrote:Interesantan clanak Borisa Dezulovica iz Nezavisnih:
Sarajevo nije krilo optuzene za ratne zlocine, svakog od njih se fino spakovalo, na paket stavilo masnu i proslijedilo Haagu. Beograd takve jos krije. Znaci ne radi se o bezrezervnoj odbrani Ganica, da je sud u Haagu trazio njegovo izrucenje, on bi zavrsio u Haagu i niko (pametan) u Sarajevu ne bi rijec rekao. Ali da se ljude isporucuje Beogradu, e to vec zvuci kao zajebancija.![]()
![]()
![]()
![]()
Jeli ti sada mjenjas pricu???![]()
![]()
![]()
![]()
