Re: Fahrin Avaz & avazovci - All about

[radeljas]

u novini od subote ima neki kao analiticki clanak novinarke mirele kukan. eh tamo ona napisa nesto vezano za ubistvo (pazi sad ovo) navijaca Denisa Mrnjavca u Sirokom ???
Oni kad pisu onda ne procitaju 2 put sta su napisali ili nemaju pojma sta lupetaju vise

[zonbirile]

u novini od subote ima neki kao analiticki clanak novinarke mirele kukan. eh tamo ona napisa nesto vezano za ubistvo (pazi sad ovo) navijaca Denisa Mrnjavca u Sirokom ???
Oni kad pisu onda ne procitaju 2 put sta su napisali ili nemaju pojma sta lupetaju vise

---------------------------------------
u ludoj Bosni sve moguće,drugdje bi platili kaznu za uvredu i duševnu bol.

[chuchumbamayumbe]

Jos jedan Avazov biser...
Koja to ozbiljna novina stavlja ovakve klipove na svoj portal?

http://www.dnevniavaz.ba/multimedija/vi ... /komentari

[zhera]

[amrica]

imal' murinja gdje tu

[tabloid]

Koliki je tiraz Avaza bio krajem 1995 godine?

[Truba]

ah kraj 1995
to su bili dani

[red_djavo]

2010. a oni ni font nisu promijenili, layout maltene isti, samo koju boju dodali... katastrofa.

[Fair Life]

Zašto lažu Fahrudin Radoncic i njegov "Avaz"?



Primitivna retorika BiH medijskog magnata: 'Ti si taj, p... li ti materina?'

Piše: Ivo Kobaš

Prijatelj mi je poslao tekst objavljen u „Dnevnom avazu“, uz napomenu: „Pogledaj ovo, molim te! Zar je moguće da u jednom tekstu može biti ovoliko laži?! Zar je moguće da za ovo niko ne odgovara? Sad definitvno moram i ja priznati da smo zaista primitivni, i da nije čudo što od nas svi bježe kao da smo šugavi...“

Nije bilo druge nego da pogledam šta to piše i zašto je moj prijatelj toliko uzbuđen zbog samo jednog teksta. Uskoro sam sve shvatio. U tekstu je opisivan naš zajednički stari poznanik, zemljak iz Bosanskog Šamca, sadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić. Ne mogu reći da smo sa Tihićem bili neki prijatelji, da smo bili posebno bliski, ali u maloj sredini se svi ljudi poznaju mnogo bolje nego u velikim gradovima, pa s pravom mogu reći da smo i moj prijatelj i ja dobro poznavali Sulejmana, koga su tada svi zvali Mane i koga i danas tako zovemo svi mi koji ga od prije rata poznajemo. Ovo naglašavam da bi čitaocima bilo jasno da ne pričam otprilike, po principu „čula-kazala“, nego na osnovu vlastitih spoznaja.

A sad da se vratimo pomenutom tekstu objavljenom u „Dnevnom avazu“ od 30. 4. 2010. godine pod naslovom „Heroje odbrane BiH proganjaju ratni dezerteri i ratni profiteri“. Ispod naslova je fotografija Sulejmana Tihića, što bi trebalo značiti da je on taj na koga se naslov najviše odnosi. Naveden je i još čitav spisak ostalih na koje se odnosi ovaj tekst, ali od njih samo Tihića poznajemo i moj prijatelj i ja, i samo za njega možemo argumentirano komentirati ono što je napisano. Najprije, evo objavljenog teksta:

Bivši komunistički tužilac i neuspješni lokalni advokat i prije rata je napadao rahmetli Aliju Izetbegovića i njegove ideje. Nakon 42 dana provedena u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici, na više nego sumnjiv način je razmijenjen za srpske zarobljenike iz Hrvatske. Tokom rata dao je veliki intervju za TV Novi Sad, u kojem je pljuvao po Bošnjacima i Armiji RBiH.

Odmah nakon razmjene došao je u Rijeku, u Krizni štab koji je tada vodio Fikret Abdić. Potom je otišao u Njemačku i dao intervju za evropsko izdanje "Oslobođenja", u kojem je pokušao ucjenjivati rahmetli Aliju Izetbegovića zbog, navodno, problematične razmjene njegovog rođaka Izeta Izetbegovića. Rat je proveo u Njemačkoj, gdje radio kao matičar i bavio se prodajom nevažećih pasoša. Nakon rata, Tihić je u Haškom tribunalu svjedočio u korist Slobodana Miloševića.

Da analiziramo rečenicu po rečenicu, čak i dijelove rečenica, jer u jednoj rečenici ima i po nekoliko spornih detalja. Bivši komunistički tužilac – zašto komunistički? Sulejman je bio tužilac kao i svi ostali tužioci, ali uz njihovo ime se ne stavlja ono komunistički. Je li, po toj logici, vlasnik „Avaza“ Fahrudin Radončić bio komunistički novinar, ili tek novinar? I zna li neko nekog tužioca iz tog vremena koji nije bio član SKJ? Ili nekog urednika novina?

Dalje se kaže neuspješni lokalni advokat. Po čemu je bio neuspješan? Baš me zanima koji je to kriterij korišten da se ocijeni uspješnost? Naprotiv, prije bi se reklo da je bio uspješan i ugledan. Znam mnogo ljudi koje je Tihić zastupao vrlo uspješno. Moja supruga mu je često bila „protivnica“, obzirom da je bila šefica Odsjeka za inspekcijske poslove, te se tako povremeno nalazila na suđenjima, i njena iskustva govore da je riječ o sposobnom advokatu. Mogla ga je lako usporediti sa drugima koji su branili svoje klijente, ali nije stekla utisak koji ide u prilog „Avazovoj“ tvrdnji, naprotiv.

Zatim se na kraju prve rečenice tvrdi da je još prije rata Tihić napadao Aliju Izetbegovića i njegove ideje. Ne mogu tvrditi da znam sve što je Tihić govorio i je li napadao neke Alijine ideje, ali ako koristim glavu za razmišljanje, ovdje mi nešto nije jasno: kako je to Tihić mogao tako brzo napredovati u Alijinoj stranci ako ga je napadao? A nameće mi se i drugo pitanje: ako je zaista napadao neke Alijine ideje, mora li to odmah značiti da je kriv; zar ne postoji mogućnost da je bio u pravu? Zar kritika uvijek mora značiti neprijateljstvo i nešto loše?

U drugoj rečenici se kaže da je nakon 42 dana boravka u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici, Tihić na više nego sumnjiv način razmijenjen... Iz ove rečenice bi se prvo moglo zaključiti da je Tihić proveo samo 42 dana u logoru u Sremskoj Mitrovici i da nije bio i u drugim logorima. Svim Šamčanima, ali i drugima koji to žele znati, jasno je koliko je Tihić proveo u logoru u Šamcu, a koliko u drugim logorima. Čemu služi ovo skrivanje činjenica? Znamo i kojoj je torturi bio izložen i sa koliko kilograma težine je izašao iz logora. Ali nam nije jasno po čemu je to više nego sumnjiv način način na koji je zamijenjen Tihić? Da možda ne bi bilo bolje da ga nisu zamijenili, da mu se zameo svaki trag?

Što se tiče rečenice u kojoj se kaže da je u velikom intervjuu TV Novi Sad Tihić pljuvao po Bošnjacima i Armiji BiH, moram reći da sam, zajedno sa grupom Šamčana, uglavnom Bošnjaka, gledao taj intervju za koji se ne bi moglo reći da je bio baš veliki. Nigdje u tom intervjuu, ni jednom riječju niti gestom, Sulejman nije rekao ništa protiv Bošnjaka niti Armije BiH! Znam da su se svi prisutni divili kako je Mane i u tako teškoj situaciji, pod nesumnjivim pritiskom, našao načina da ne kaže ništa što bi moglo biti ponižavajuće niti za njega, niti za njegov narod. Uostalom, neka pokažu taj intervju i kažu konkretno kojom to riječju ili rečenicom Tihić pljuje po Bošnjacima i Armiji BiH!

Za prigovor da je bio u Kriznom štabu Fikreta Abdića, to važi taman toliko koliko i da je Alija Izetbegović bio u istom štabu. Zna se da su u početku Alija i Fikret bili na istoj strani, pa ako se to prigovara Sulejmanu, trebalo bi, valjda, i Aliji, a i Radončiću, jer su tada svi bili pripadnici iste stranke? Uz to se još tvrdi da je i ucjenjivao Izetbegovića, te se opet postavlja logično pitanje: kako je moguće da je nakon tolikih zlostavljanja Izetbegovića od strane Tihića, Alija pred smrt odabrao baš tog „zlostavljača“ za svog nasljednika? Da nije i tu bio ucijenjen?

Tvrdnja da je Tihić proveo rat u Njemačkoj je dijelom istinita, ali ne znam kako je moguće da se u ovom istom tekstu na početku navodi kako je bio u logoru u Mitrovici, pa u kriznom štabu u Rijeci kod Abdića, a na kraju ispada da je bio sve vrijeme u Njemačkoj? Oprostite što se koristim logikom dok nešto čitam, ali ovo jednostavno ne razumijem, jer ovo ruši zakone fizike po kojima jedno tijelo u jednom vremenu može biti na samo jednom mjestu, i ako to „Avaz“ uspije dokazati, vjerujem da će već iduće godine biti dobitnik Nobelove nagrade za fiziku! A tvrdnja da je bio matičar se već godinama plasira, mada ništa lakše nije nego dokazati na kojim je poslovima Tihić radio u Njemačkoj, a i to da tamo nije bio kao dezerter, nego poslan od strane samog vrha. Pa koji bi idiot postavio na mjesto matičara jednog advokata?! Činjenica da neki članovi diplomatsko-konzularne službe, uz ostale obaveze, obavljaju i vjenčanja naših ljudi u inozemstvu ne znači da su oni matičari. A recimo da jesu – znači li to onda da su nečasni i da se zato taj podatak uvijek iznosi u negativnom kontekstu? I, posebno – otkud jednom matičaru pasoši da ih može prodavati?

Posljednja tvrdnja, po kojoj je Tihić svjedočio u Hagu u korist Miloševića je toliko glupa da je zaista ne vrijedi komentirati. A čak i da je istinita, da je Tihić želio pomoći onima koji su njega zlostavljali, zar bi neko trebao da ga brani od samoga sebe, kad on već to ne želi?

Želim napomenuti da nisam od onih koji na izborima glasaju za Tihića niti njegovu stranku. Ne branim ga ni zbog toga što smo zemljaci. Niti zbog toga što sam mu nešto dužan, niti ucijenjen, niti... Mi čak nismo istomišljenici o mnogim pitanjima. Ali jednostavno se ne mogu pomiriti sa tolikom količinom laži, a još više sa činjenicom ko te laži iznosi, odnosno ko iza njih stoji.

Nakon svega, logično je postaviti pitanje: zbog čega se ovako očigledno kleveće neka osoba? Kako se jedan list može spustiti na tako niske grane? Jasno je da za to moraju postojati veoma jaki razlozi. Čini se da u ovom slučaju postoji veoma jak razlog, najjači koji postoji na našim područjima, a to je vlast. Nije tajna da je vlasnik „Avaza“, Fahrudin Radončić, osnovao političku stranku i da već vrijedno putuje Bosnom i Hercegovinom u okupljanje istomišljenika. Nije sporno to što ima političke ambicije, nego način na koji želi doći do cilja.

Žao mi je što ne mogu dovoljno argumentirano govoriti o „liku i djelu“ ovog čovjeka, jer ga ne poznajem u tolikoj mjeri kao Tihića. No, i neke „mrvice“ mi daju za pravo da imam svoje mišljenje. Naime, imao sam u životu jedan razgovor s njim, i želim vam ispričati pod kojim okolnostima. Kad sam poslije rata došao u Sarajevo i zaposlio se kod Ivice Vanje Rorića u IK „Bosanska riječ“, dok smo nešto radili svako za sebe, zazvonio je telefon. Ivica je bio bliži telefonu i javio se, po običaju ljubazno: „Bosanska riječ, Ivica Rorić?“ Uslijedila je pauza od nekoliko sekundi, a onda se, sa kraćim pauzama čuo Ivičin uznemiren glas: „Molim?!... Ne razumijem... Kako to razgovarate sa mnom?!... Ma, idi do vraga!“, i zatim je zalupio slušalicu, ustao i počeo hodati po sobi. Ja sam samo gledao, nisam se usuđivao čak ništa ni pitati, jer Ivicu nikada nisam čuo da na takav način reagira. Tek nakon nekoliko desetina sekundi progovorio je: „Zamisli, javlja mi se onaj Radončić iz 'Avaza' i čim sam se predstavio, on poče paljbu: 'Ti si taj, p... li ti materina?', i tako sve u tom stilu, dok nisam prekinuo, čuo si kako.“ Na moje pitanje zbog čega je došlo do toga, Ivica mi nije znao odgovoriti. Kaže da nikada nije ni vidio ni čuo tog čovjeka, da se nikada nisu sreli niti imali bilo kakvih nesporazuma, a ni prilike da se konfrontiraju ili da budu na istoj strani. Pojma nema zbog čega ga zove i šta mu zamjera. U međuvremenu, ponovo zvoni telefon. Sad se javljam ja i predstavljam se. Glas sa druge strane se ne predstavlja, ali očigledno je da je to onaj isti od maloprije, jer samo nastavlja svoj monolog koji se završava porukom da sačekamo tu jer on dolazi iz istih stopa da nam j... mater! I to je je moje cjelokupno iskustvo koje sam osobno doživio u direktnom kontaktu sa ovim čovjekom. Nakon jednog dana ili dva, ispod vrata u Ivičinom stanu, gdje smo obojica stanovali, neko je ubacio povelik komad kartona na kojem je bila ispisana „preporuka“ da se selimo. Ne mogu tvrditi da iza toga stoji isti čovjek, pogotovo što imam razloga sumnjati i na jednog drugog, ali se ne mogu osloboditi ni crva sumnje.

U čemu je bio stvarni „problem“? Ivica je prije rata bio direktor poznatog dječjeg lista „Vesela sveska“. U vrijeme privatizacije utvrđeno je da je na sudu Ivica i dalje bio upisan kao direktor, iako on to odavno nije bio. Kako je Radončić bacio oko na „Veselu svesku“, to mu je bio dovoljan razlog za ovakav nastup. Vjerovatno je pretpostavljao da bi mu Ivica, kao direktor, mogao praviti probleme, a očigledno nije znao da su u međuvremenu Ivicu obavijestili o tom propustu i pitali ga da se odrekne direktorske pozicije, jer nije bilo načina da ga na to prisile. On je to, bez dileme, prihvatio i potpisao nekoliko dana prije nego što je Radončić telefonirao. Pretpostavljam da je kasnije ovaj to saznao, ali nije našao za shodno ni da se javlja više, a o izvinjenju vjerujem da nije ni razmišljao. Zaključujem da ovakve i slične metode ovaj čovjek koristi i u drugim prilikama.

E, kada sad, nakon onoga što znam o Tihiću i Radončiću iz vlastitog iskustva, i kad pročitam pomenuti tekst u „Avazu“, čini mi se da svaka tvrdnja o Tihićevim „inkriminacijama“ ima svoj cilj, i to nekako u ovom smislu:

* Kad se kaže da je bio bivši komunistički tužilac i neuspješni lokalni advokat, želi se spriječiti postavljanje pitanja čiji je, koliko uspješan i gdje je bio prije rata Radončić?
* Kad se kaže da je prodavao nevažeće pasoše, da se ne postavi pitanje šta je za to vrijeme radio Radončić? Kako to da Tihić od bavljenja „kriminalnim radnjama“ nije postao bogat, a Radončić „pošteno crnčeći“ postao takav bogataš? Pa da je sve vrijeme imao plaću stotinu hiljada maraka mjesečno, ne bi mogao napraviti samo onaj toranj u Sarajevu!

I da ne nabrajam dalje, vjerujem da je i bez toga mnogima jasno u kom grmu leži zec. Izbori se približavaju, i sudeći po ovakvoj pripremi, koristit će se mnogo niskih udaraca, podmetanja, laži, iskrivljivanja činjenica ili biranje samo odgovarajućih... Zato moramo dobro razmišljati o svemu što čitamo, što nam pričaju, nude. Moramo otvoriti „četvore oči“. Znam da nam trebaju promjene, ali nabolje.

Tekst: Ivo Kobaš
Ilustracija: Perica Mišić
(Tekst je istovremeno, 08.05.2010, objavljen i u sarajevskom "Oslobođenju"

[Fair Life]

Zašto lažu Fahrudin Radoncic i njegov "Avaz"?


Ilustracija: Perica Mišić

Primitivna retorika BiH medijskog magnata: 'Ti si taj, p... li ti materina?'

Piše: Ivo Kobaš

Prijatelj mi je poslao tekst objavljen u „Dnevnom avazu“, uz napomenu: „Pogledaj ovo, molim te! Zar je moguće da u jednom tekstu može biti ovoliko laži?! Zar je moguće da za ovo niko ne odgovara? Sad definitvno moram i ja priznati da smo zaista primitivni, i da nije čudo što od nas svi bježe kao da smo šugavi...“

Nije bilo druge nego da pogledam šta to piše i zašto je moj prijatelj toliko uzbuđen zbog samo jednog teksta. Uskoro sam sve shvatio. U tekstu je opisivan naš zajednički stari poznanik, zemljak iz Bosanskog Šamca, sadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić. Ne mogu reći da smo sa Tihićem bili neki prijatelji, da smo bili posebno bliski, ali u maloj sredini se svi ljudi poznaju mnogo bolje nego u velikim gradovima, pa s pravom mogu reći da smo i moj prijatelj i ja dobro poznavali Sulejmana, koga su tada svi zvali Mane i koga i danas tako zovemo svi mi koji ga od prije rata poznajemo. Ovo naglašavam da bi čitaocima bilo jasno da ne pričam otprilike, po principu „čula-kazala“, nego na osnovu vlastitih spoznaja.

A sad da se vratimo pomenutom tekstu objavljenom u „Dnevnom avazu“ od 30. 4. 2010. godine pod naslovom „Heroje odbrane BiH proganjaju ratni dezerteri i ratni profiteri“. Ispod naslova je fotografija Sulejmana Tihića, što bi trebalo značiti da je on taj na koga se naslov najviše odnosi. Naveden je i još čitav spisak ostalih na koje se odnosi ovaj tekst, ali od njih samo Tihića poznajemo i moj prijatelj i ja, i samo za njega možemo argumentirano komentirati ono što je napisano. Najprije, evo objavljenog teksta:

Bivši komunistički tužilac i neuspješni lokalni advokat i prije rata je napadao rahmetli Aliju Izetbegovića i njegove ideje. Nakon 42 dana provedena u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici, na više nego sumnjiv način je razmijenjen za srpske zarobljenike iz Hrvatske. Tokom rata dao je veliki intervju za TV Novi Sad, u kojem je pljuvao po Bošnjacima i Armiji RBiH.

Odmah nakon razmjene došao je u Rijeku, u Krizni štab koji je tada vodio Fikret Abdić. Potom je otišao u Njemačku i dao intervju za evropsko izdanje "Oslobođenja", u kojem je pokušao ucjenjivati rahmetli Aliju Izetbegovića zbog, navodno, problematične razmjene njegovog rođaka Izeta Izetbegovića. Rat je proveo u Njemačkoj, gdje radio kao matičar i bavio se prodajom nevažećih pasoša. Nakon rata, Tihić je u Haškom tribunalu svjedočio u korist Slobodana Miloševića.

Da analiziramo rečenicu po rečenicu, čak i dijelove rečenica, jer u jednoj rečenici ima i po nekoliko spornih detalja. Bivši komunistički tužilac – zašto komunistički? Sulejman je bio tužilac kao i svi ostali tužioci, ali uz njihovo ime se ne stavlja ono komunistički. Je li, po toj logici, vlasnik „Avaza“ Fahrudin Radončić bio komunistički novinar, ili tek novinar? I zna li neko nekog tužioca iz tog vremena koji nije bio član SKJ? Ili nekog urednika novina?

Dalje se kaže neuspješni lokalni advokat. Po čemu je bio neuspješan? Baš me zanima koji je to kriterij korišten da se ocijeni uspješnost? Naprotiv, prije bi se reklo da je bio uspješan i ugledan. Znam mnogo ljudi koje je Tihić zastupao vrlo uspješno. Moja supruga mu je često bila „protivnica“, obzirom da je bila šefica Odsjeka za inspekcijske poslove, te se tako povremeno nalazila na suđenjima, i njena iskustva govore da je riječ o sposobnom advokatu. Mogla ga je lako usporediti sa drugima koji su branili svoje klijente, ali nije stekla utisak koji ide u prilog „Avazovoj“ tvrdnji, naprotiv.

Zatim se na kraju prve rečenice tvrdi da je još prije rata Tihić napadao Aliju Izetbegovića i njegove ideje. Ne mogu tvrditi da znam sve što je Tihić govorio i je li napadao neke Alijine ideje, ali ako koristim glavu za razmišljanje, ovdje mi nešto nije jasno: kako je to Tihić mogao tako brzo napredovati u Alijinoj stranci ako ga je napadao? A nameće mi se i drugo pitanje: ako je zaista napadao neke Alijine ideje, mora li to odmah značiti da je kriv; zar ne postoji mogućnost da je bio u pravu? Zar kritika uvijek mora značiti neprijateljstvo i nešto loše?

U drugoj rečenici se kaže da je nakon 42 dana boravka u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici, Tihić na više nego sumnjiv način razmijenjen... Iz ove rečenice bi se prvo moglo zaključiti da je Tihić proveo samo 42 dana u logoru u Sremskoj Mitrovici i da nije bio i u drugim logorima. Svim Šamčanima, ali i drugima koji to žele znati, jasno je koliko je Tihić proveo u logoru u Šamcu, a koliko u drugim logorima. Čemu služi ovo skrivanje činjenica? Znamo i kojoj je torturi bio izložen i sa koliko kilograma težine je izašao iz logora. Ali nam nije jasno po čemu je to više nego sumnjiv način način na koji je zamijenjen Tihić? Da možda ne bi bilo bolje da ga nisu zamijenili, da mu se zameo svaki trag?

Što se tiče rečenice u kojoj se kaže da je u velikom intervjuu TV Novi Sad Tihić pljuvao po Bošnjacima i Armiji BiH, moram reći da sam, zajedno sa grupom Šamčana, uglavnom Bošnjaka, gledao taj intervju za koji se ne bi moglo reći da je bio baš veliki. Nigdje u tom intervjuu, ni jednom riječju niti gestom, Sulejman nije rekao ništa protiv Bošnjaka niti Armije BiH! Znam da su se svi prisutni divili kako je Mane i u tako teškoj situaciji, pod nesumnjivim pritiskom, našao načina da ne kaže ništa što bi moglo biti ponižavajuće niti za njega, niti za njegov narod. Uostalom, neka pokažu taj intervju i kažu konkretno kojom to riječju ili rečenicom Tihić pljuje po Bošnjacima i Armiji BiH!

Za prigovor da je bio u Kriznom štabu Fikreta Abdića, to važi taman toliko koliko i da je Alija Izetbegović bio u istom štabu. Zna se da su u početku Alija i Fikret bili na istoj strani, pa ako se to prigovara Sulejmanu, trebalo bi, valjda, i Aliji, a i Radončiću, jer su tada svi bili pripadnici iste stranke? Uz to se još tvrdi da je i ucjenjivao Izetbegovića, te se opet postavlja logično pitanje: kako je moguće da je nakon tolikih zlostavljanja Izetbegovića od strane Tihića, Alija pred smrt odabrao baš tog „zlostavljača“ za svog nasljednika? Da nije i tu bio ucijenjen?

Tvrdnja da je Tihić proveo rat u Njemačkoj je dijelom istinita, ali ne znam kako je moguće da se u ovom istom tekstu na početku navodi kako je bio u logoru u Mitrovici, pa u kriznom štabu u Rijeci kod Abdića, a na kraju ispada da je bio sve vrijeme u Njemačkoj? Oprostite što se koristim logikom dok nešto čitam, ali ovo jednostavno ne razumijem, jer ovo ruši zakone fizike po kojima jedno tijelo u jednom vremenu može biti na samo jednom mjestu, i ako to „Avaz“ uspije dokazati, vjerujem da će već iduće godine biti dobitnik Nobelove nagrade za fiziku! A tvrdnja da je bio matičar se već godinama plasira, mada ništa lakše nije nego dokazati na kojim je poslovima Tihić radio u Njemačkoj, a i to da tamo nije bio kao dezerter, nego poslan od strane samog vrha. Pa koji bi idiot postavio na mjesto matičara jednog advokata?! Činjenica da neki članovi diplomatsko-konzularne službe, uz ostale obaveze, obavljaju i vjenčanja naših ljudi u inozemstvu ne znači da su oni matičari. A recimo da jesu – znači li to onda da su nečasni i da se zato taj podatak uvijek iznosi u negativnom kontekstu? I, posebno – otkud jednom matičaru pasoši da ih može prodavati?

Posljednja tvrdnja, po kojoj je Tihić svjedočio u Hagu u korist Miloševića je toliko glupa da je zaista ne vrijedi komentirati. A čak i da je istinita, da je Tihić želio pomoći onima koji su njega zlostavljali, zar bi neko trebao da ga brani od samoga sebe, kad on već to ne želi?

Želim napomenuti da nisam od onih koji na izborima glasaju za Tihića niti njegovu stranku. Ne branim ga ni zbog toga što smo zemljaci. Niti zbog toga što sam mu nešto dužan, niti ucijenjen, niti... Mi čak nismo istomišljenici o mnogim pitanjima. Ali jednostavno se ne mogu pomiriti sa tolikom količinom laži, a još više sa činjenicom ko te laži iznosi, odnosno ko iza njih stoji.

Nakon svega, logično je postaviti pitanje: zbog čega se ovako očigledno kleveće neka osoba? Kako se jedan list može spustiti na tako niske grane? Jasno je da za to moraju postojati veoma jaki razlozi. Čini se da u ovom slučaju postoji veoma jak razlog, najjači koji postoji na našim područjima, a to je vlast. Nije tajna da je vlasnik „Avaza“, Fahrudin Radončić, osnovao političku stranku i da već vrijedno putuje Bosnom i Hercegovinom u okupljanje istomišljenika. Nije sporno to što ima političke ambicije, nego način na koji želi doći do cilja.

Žao mi je što ne mogu dovoljno argumentirano govoriti o „liku i djelu“ ovog čovjeka, jer ga ne poznajem u tolikoj mjeri kao Tihića. No, i neke „mrvice“ mi daju za pravo da imam svoje mišljenje. Naime, imao sam u životu jedan razgovor s njim, i želim vam ispričati pod kojim okolnostima. Kad sam poslije rata došao u Sarajevo i zaposlio se kod Ivice Vanje Rorića u IK „Bosanska riječ“, dok smo nešto radili svako za sebe, zazvonio je telefon. Ivica je bio bliži telefonu i javio se, po običaju ljubazno: „Bosanska riječ, Ivica Rorić?“ Uslijedila je pauza od nekoliko sekundi, a onda se, sa kraćim pauzama čuo Ivičin uznemiren glas: „Molim?!... Ne razumijem... Kako to razgovarate sa mnom?!... Ma, idi do vraga!“, i zatim je zalupio slušalicu, ustao i počeo hodati po sobi. Ja sam samo gledao, nisam se usuđivao čak ništa ni pitati, jer Ivicu nikada nisam čuo da na takav način reagira. Tek nakon nekoliko desetina sekundi progovorio je: „Zamisli, javlja mi se onaj Radončić iz 'Avaza' i čim sam se predstavio, on poče paljbu: 'Ti si taj, p... li ti materina?', i tako sve u tom stilu, dok nisam prekinuo, čuo si kako.“ Na moje pitanje zbog čega je došlo do toga, Ivica mi nije znao odgovoriti. Kaže da nikada nije ni vidio ni čuo tog čovjeka, da se nikada nisu sreli niti imali bilo kakvih nesporazuma, a ni prilike da se konfrontiraju ili da budu na istoj strani. Pojma nema zbog čega ga zove i šta mu zamjera. U međuvremenu, ponovo zvoni telefon. Sad se javljam ja i predstavljam se. Glas sa druge strane se ne predstavlja, ali očigledno je da je to onaj isti od maloprije, jer samo nastavlja svoj monolog koji se završava porukom da sačekamo tu jer on dolazi iz istih stopa da nam j... mater! I to je je moje cjelokupno iskustvo koje sam osobno doživio u direktnom kontaktu sa ovim čovjekom. Nakon jednog dana ili dva, ispod vrata u Ivičinom stanu, gdje smo obojica stanovali, neko je ubacio povelik komad kartona na kojem je bila ispisana „preporuka“ da se selimo. Ne mogu tvrditi da iza toga stoji isti čovjek, pogotovo što imam razloga sumnjati i na jednog drugog, ali se ne mogu osloboditi ni crva sumnje.

U čemu je bio stvarni „problem“? Ivica je prije rata bio direktor poznatog dječjeg lista „Vesela sveska“. U vrijeme privatizacije utvrđeno je da je na sudu Ivica i dalje bio upisan kao direktor, iako on to odavno nije bio. Kako je Radončić bacio oko na „Veselu svesku“, to mu je bio dovoljan razlog za ovakav nastup. Vjerovatno je pretpostavljao da bi mu Ivica, kao direktor, mogao praviti probleme, a očigledno nije znao da su u međuvremenu Ivicu obavijestili o tom propustu i pitali ga da se odrekne direktorske pozicije, jer nije bilo načina da ga na to prisile. On je to, bez dileme, prihvatio i potpisao nekoliko dana prije nego što je Radončić telefonirao. Pretpostavljam da je kasnije ovaj to saznao, ali nije našao za shodno ni da se javlja više, a o izvinjenju vjerujem da nije ni razmišljao. Zaključujem da ovakve i slične metode ovaj čovjek koristi i u drugim prilikama.

E, kada sad, nakon onoga što znam o Tihiću i Radončiću iz vlastitog iskustva, i kad pročitam pomenuti tekst u „Avazu“, čini mi se da svaka tvrdnja o Tihićevim „inkriminacijama“ ima svoj cilj, i to nekako u ovom smislu:

* Kad se kaže da je bio bivši komunistički tužilac i neuspješni lokalni advokat, želi se spriječiti postavljanje pitanja čiji je, koliko uspješan i gdje je bio prije rata Radončić?
* Kad se kaže da je prodavao nevažeće pasoše, da se ne postavi pitanje šta je za to vrijeme radio Radončić? Kako to da Tihić od bavljenja „kriminalnim radnjama“ nije postao bogat, a Radončić „pošteno crnčeći“ postao takav bogataš? Pa da je sve vrijeme imao plaću stotinu hiljada maraka mjesečno, ne bi mogao napraviti samo onaj toranj u Sarajevu!

I da ne nabrajam dalje, vjerujem da je i bez toga mnogima jasno u kom grmu leži zec. Izbori se približavaju, i sudeći po ovakvoj pripremi, koristit će se mnogo niskih udaraca, podmetanja, laži, iskrivljivanja činjenica ili biranje samo odgovarajućih... Zato moramo dobro razmišljati o svemu što čitamo, što nam pričaju, nude. Moramo otvoriti „četvore oči“. Znam da nam trebaju promjene, ali nabolje.

(Tekst je istovremeno, 08.05.2010, objavljen i u sarajevskom "Oslobođenju")

[ja.neron]

da se nadovežem iz današnjeg avaza

[strujnik]

Nekad sam ovog covjeka cijenio i rado citao njegove tekstove. Danas, kad vidim na sta je spao

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/kome ... _nada.html

Znam da se mora od neceg ziviti, ali ovdje nakon svih onih uvreda preko AS-a i nesto i u Avazu, ovo mu dodje kao da jos popisa sam sebe.

[bosanski]

Nekad sam ovog covjeka cijenio i rado citao njegove tekstove. Danas, kad vidim na sta je spao

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/kome ... _nada.html

Znam da se mora od neceg ziviti, ali ovdje nakon svih onih uvreda preko AS-a i nesto i u Avazu, ovo mu dodje kao da jos popisa sam sebe.

može bit' da mu je prostata veća od obraza

[Truba]

aaa upravo čitam
odron

[Obuca9]

I ovakvi će meni govoriti za koga trebam glasati na izborima

[snaga_znanja]

Iskali ste gospodjo - izvolite ga! Berluskoni na bosanski nacin. Ne mogu ni da zamislim.... btw. Ako Fahro dobije izbore ja se pakujem....

[thepatriot]

Iskali ste gospodjo - izvolite ga! Berluskoni na bosanski nacin. Ne mogu ni da zamislim.... btw. Ako Fahro dobije izbore ja se pakujem....

Pa ne može biti gore nego što je sada

[StupskaBitanga]

Iskali ste gospodjo - izvolite ga! Berluskoni na bosanski nacin. Ne mogu ni da zamislim.... btw. Ako Fahro dobije izbore ja se pakujem....

Pa ne može biti gore nego što je sada

Može može naravno da može
Dolazi nam kredit od MMF na naplatu, a ako još dođu Dodik+Covic+Utemkljitelj na vlast BiH više neće postojati
Imat ćemo 3 entiteta i mi normalni više nećemo imati šta tražiti ovdje

a Vlasta šta reci za ovog čovjeka
Kada ga je Avaz zvao poijanicom budalom, kada je radio na OBN popljuvao ga ovaj dođe i ovo piše ma fuj bljuje mi se
još rečenica
Savez za bolju budućnost BiH na društvenu scenu uvodi i nove, politički čiste ljude, željne dokazivanja i povjerenja

hahahahahaahha

kod Utemeljitelj važi ona 3x izgovorena laž postaje istina

[Imamopobjednika]

Iskali ste gospodjo - izvolite ga! Berluskoni na bosanski nacin. Ne mogu ni da zamislim.... btw. Ako Fahro dobije izbore ja se pakujem....

Bujrum. Trebali ti pomoci sa pakovanjem?

[aerosa]

Iskali ste gospodjo - izvolite ga! Berluskoni na bosanski nacin. Ne mogu ni da zamislim.... btw. Ako Fahro dobije izbore ja se pakujem....

Stani u red....mogla bi se lako kolona na granici napraviti ako se ne daj bože to desi....

[seln]

Iskali ste gospodjo - izvolite ga! Berluskoni na bosanski nacin. Ne mogu ni da zamislim.... btw. Ako Fahro dobije izbore ja se pakujem....

Bujrum. Trebali ti pomoci sa pakovanjem?

Od kada to Sandze i saneri znaju pakovati kofere?
Oni su, kao i Faahro, navikli na najloon-kesu.

[Mikado]

[Ridjobrki]

Agencija Sin ljua non







(lat. Sine qua non - ono bez čega se ne može, npr. opće obrazovanje i opća kultura po Avazu)

[ja.neron]

sutradan su se ispravili

[letacina]

u danasnjem oslobođenju objavljeno pismo naseg ambasadora u italiji branka kesica, koje je poslao u ministarsvo vanjskih poslova u kojem stoji da je avaz izmislio intervju italijanskog drzavnog tuziteljja paola grossija u kojem stoji kako je grosso izjavio da oruzje za mafiju stize iz bih
kesic u pismu tvrdi da je razgovarao sa grossom te da m u je ovaj kazao kako nikada nije dao nikakvu izjavu za avaz
inace razgovor sa grossom pobjavlhjen neki dan na naslovnici avaza pod markom ekskluzivno
e sta sad da se radi, kome vjerovat, ambasadi ili avazu?

a je li stvarno neko vjeruje da je Džnoni Štulić koji odbija sve balkanske medije redom, dao desetak intrvjua maksuz za Dnevni avaz?