Forum Klix.ba

A ja vam kažem da je život mrak, osim kad postoji žar,

a svaki je žar slep, osim kad postoji znanje,

a svako znanje je uzaludno, osim kad postoji rad,

a svaki je rad prazan, ako nema ljubavi,

a kad sa ljubavlju radite, tek onda se spajate

sa drugima, sa sobom i sa Bogom.

Halil Džubran

Pitam jednog izbeglicu cega mu je zao, a on mi kaze da najvise zali za jednom kutijom od cipela u kojoj su ostale sve njegove fotografije; slike roditelja i prijatelja.
"Znam dobro, sve cu opet stvoriti, i kucu i imanje i namestaj, samo vise nikada necu biti mlad da se ponovo slikam. "

Ali opet, ja ne vidim ništa pametnije nego isključiti mozak i prepustiti se osjećajima.

Biti zaljubljen podsjećalo me je na Kinu: znao sam da Kina postoji, da je bez sumnje veoma zanimljiva i da su neki ljudi bili tamo, ali da ja nikada neću. Provest ću cijeli svoj život ne otišavši nikada u Kinu, ali to nije važno, pošto mi ostaje sav ostali svijet da ga obiđem. - Philip Pullman

Što ako dođem do kraja života i shvatim kako sam iz dana u dan očekivala čovjeka koji nikad nije došao? Kako će biti nepodnošljivo tužno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam jela, niti doista vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo na njega, puštajući da mi život protječe u nepovrat. A opet, ako prestanem misliti na njega, što mi ostaje od života? Postat ću poput plesačice koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad neće nastupiti. - Memoari jedne gejše

Aleluja wrote:Ali opet, ja ne vidim ništa pametnije nego isključiti mozak i prepustiti se osjećajima.

Misliš ugasiti svjetlo u sobi i prepustiti se osjećajima ?

Tkd wrote:

Aleluja wrote:Ali opet, ja ne vidim ništa pametnije nego isključiti mozak i prepustiti se osjećajima.

Misliš ugasiti svjetlo u sobi i prepustiti se osjećajima ?

...ne mora se gasiti svjetlo, osim ako neko nije štediša!

Be kind, for everyone you meet is fighting a hard battle.
- Plato -

...ne mora se gasiti svjetlo, osim ako neko nije štediša! [/quote]

Onda zatvori oči i to je to. A jesi perverzna da prostiš.

“Historija cijelog dosadašnjeg društva jeste historija klasnih borbi.”

“Srećni li su narodi koji imaju dosadnu historiju.”

“Historija se ponavlja, ali svaki put sve više košta.”

Tkd je napisao/la:

Onda zatvori oči i to je to. A jesi perverzna da prostiš.

Hvala!

Aleluja wrote:

Tkd je napisao/la:

Onda zatvori oči i to je to. A jesi perverzna da prostiš.

Hvala!

I nije stvar ponosa. Ne, davno sam prestao biti dijete. Stvar je umora. Umorio sam se trčeći za ženom koja glumi da ne želi da bude uhvaćena...

If your dreams don't scare you, they are not big enough.

The only thing standing between you and your goal is the bullshit story you keep telling yourself as to why you can't achieve it.
- Jordan Belfort -

potočanka wrote:...da sam imala snage, i sam znaš da bih ti svašta rekla te noći...... ali riječi nisu izlazile, duboko sam ih potiskivala u sebi... možda je tako najpametnije, voljeti u tišini...

vesela_sveska wrote:

obično ljudi koje sretneš na najčudniji način, postanu veliki dio tvog života....

potočanka wrote:

vesela_sveska wrote:

obično ljudi koje sretneš na najčudniji način, postanu veliki dio tvog života....

"Toliko da znaš: sve što za tebe osjećam nikad neće nestati. Volim te svim srcem i nedostaješ mi iako nas dijeli samo dva sata. Toliko da znaš..." Noel Coward

"Bilo je trenutaka kad sam strahovala da ću ti čuti glas, a onda bih ostala neutešna što nije bio tvoj. Tako je mnogo istinskih protivrečnosti, toliko potpuno nespojivih poteza, koji se objasniti mogu samo sa dve reči: VOLIM TE." Julie De L. Espinasse

"A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.
Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav."

M.Selimovic

vesela_sveska wrote:I nije stvar ponosa. Ne, davno sam prestao biti dijete. Stvar je umora. Umorio sam se trčeći za ženom koja glumi da ne želi da bude uhvaćena...

vesela_sveska wrote:I nije stvar ponosa. Ne, davno sam prestao biti dijete. Stvar je umora. Umorio sam se trčeći za ženom koja glumi da ne želi da bude uhvaćena...

Aferim.

Bilo je ovo.

vesela_sveska wrote:I nije stvar ponosa. Ne, davno sam prestao biti dijete. Stvar je umora. Umorio sam se trčeći za ženom koja glumi da ne želi da bude uhvaćena...

odavno nesto bolje nisam procitao.