KUN: Piramidomanija u BiH (II dio)
Piše: Vuk BAČANOVIĆ
25/01/07
”Alternativna” sramota
Zastrašujuće je do kojeg stepena propadanja je dospjela bosanskohercegovačka mikrokultura kada se jednoj kulturocidnoj prevari, odnosno novcožderskoj obmanjivačkoj sekti, daje državna zaštita i promocija u reviziji historije i redefiniranju kulture. Sasvim je jasno da su kontrolori prošlosti i prezentacije prošlosti, ujedno oni koji oblikuju budućnost.
Evo svima!
Zastrašujuća vizija te budućnosti u kojoj će i državne i vjerske, kulturne institucije, radi vlasti, sitnih profita, ili jednostavno skretanja pažnje na sebe (naravno, uz besplatno žderanje i nalokavanje) na raznim “prezentacijama” nove istorije, u zvijezde okivati i vidovitu Aziru koja gleda u kašike, vjerovatno je najjasnija iz izjave ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo, Ivice Šarića, (prilikom posjete Visočici sa Denisom Zvizdićem, premijerom Kantona Sarajevo), kako “bi volio da pjeva Aidu najprije ispred piramida u Visokom pa, tek onda u Luxoru”. (Iako ga u Egipat niko nije zvao, a u Luxoru (Tebi), prijestolnici faraona i prvosveštenika Novog Kraljevstva – nema piramida).
U takvoj bi visočkoj Aidi, izuzev ministra, mogle pjevati jedino domaće “zvijezde” učesnici turbofolk manifestacije muzičkog šunda Oskar popularnosti u hotelu Aqui, koju je ministar Šarić svečano otvorio prošle godine. Možda bi se Aida mogla postaviti kao predstava iznenađenja u nekom budućem nastavku visočkog turbofolk spektakla Srcem za piramidu. Uz ministra, za kojeg ćemo rezervisati ulogu faraona (oportunizma), Aidu bi u režiji još jednog pobornika piramidalne “visočke škole optimizma”, Sulejmana Kupusovića, mogla pjevati Šemsa Suljaković, a Radamesa, autor i izvođač turbofolk pseudo-sevdalinke Bosanska piramida Mustafa Muste Dedić. Shodno tome, u čast nastupanja “novog doba” u Aidu bi svakako, trebalo ubaciti, barem jedno, izvođenje ove skladbe, čiji tekst, nažalost ne predstavlja samo tvorevinu provincijalnog stihoklepca, već zapravo najasnije odražava nivo (ne)kulture i (ne)morala većine bh političke i naučne “elite”: Ja vjerujem u tu stvarnost / i visočku piramidu/ to je čudo cijelog svijeta/ opa se o njoj pripovjeda... / Bog zna kolko ljeta prođe,/ ne znadoše da te ima/ Osmanagić te pronađe/ i reče nam: Evo svima!
Drugim riječima: “Evo svima (štetočinama i manipulatorima) KORISTI.”. Cijena, prava sitnica: daljnje nipodaštavanje humanističkih nauka i bh. spomenika kulture, koji su, po mišljenju koristoljubivih sljedbenika piramidiotskog kulta, zbog svoje “neprofitabilnosti” - izuzev za misinterpretiranje - automatski bezvrijedni. U takvoj viziji budućnosti BiH u kojoj new age pseudoreligija udružena sa upropaštavanjem izvorne narodne muzike (i cjelokupne kulture), predstavlja, kako to smatra pomenuti režiser Kupusović, “svjetlo na kraju tunela”, na apokalipsu nećemo (po računanju Osmanagićevih “vračeva”) čekati do 2012. Kako se čini, ovakvo vrijeme nije daleko kada su iza djelovanja sekte stali – doduše, preko noći nikli – univerziteti u Tuzli i Zenici, ali s obzirom na zahvalnicu koju je Osmanagićeva Fondacija dodijelila rasprodavaču državne imovine i bivšem federalnom premijeru Ahmetu Hadžipašiću, nije isključeno da će i druge kulturne i visokoobrazovne institucije ubuduće morati šutjeti, kako zbog infiltriranih stranačkih poslušnika, tako i radi očuvanja crkavice koja se za njih izdvaja iz budžeta. Kakav razvoj situacije tek možemo očekivati sada, kada se iz premijerske stolice smješka “genijalni” Nedžad Branković, nekadašnji ministar prometa, koji je nadošao na ideju da se navodni jednakostranični trokut između Visočice, Plješevice i Krstaca markira laserskim zrakama? Ovakav scenario je nažalost još izvjesniji, kada imamo na umu da tzv. Unija studenata BiH (grupica instaliranih stranačkih poltrona) – tragičnom činjenicom nepostojanja nezavisnog studentskog organiziranja u BiH – javno, putem svog (od pameti nezavisnog) glasila Student, podržava sektaške manipulacije i organizuje studentske volontere za iskopavanja “piramide”. Političarima, vjerskim liderima i ostalim oportunistima očigledno nije dovoljno što, radi daljnjih ličnih probitaka na propasti elementarnih civilizacijskih i kulturnih vrijednosti, podržavaju Osmanagićev mas-opijumski projekat lažnih nada u bolja vremena, već u ralje apokaliptične i populističke new age sekte guraju i nekoliko budućih generacija, te skrivajući se pod plaštom patriotizma i “superciviliziranih” predaka, zapravo poručuju, kako je zgrtati novac na prevari sasvim regularno i legitimno. Očigledno da Bosni i Hercegovini nisu potrebni univerziteti, biblioteke, muzeji... Vrhovna vlast, udružena sa kultom “pozitivne energije”, poručuje da se na takve instuticije ne osvrćemo. Ne bi bilo iznenađujuće da neko tokom realizacije “višedecenijskog projekta” predloži njihovo ukidanje. Zašto nam uopšte trebaju humanističke nauke, kada imamo Osmanagićevu “Alternativnu historiju” i “Put duše” da nas uputi u sva egzoterijska i ezoterijska znanja? “Ne osvrćite se...”, uskoro će “alternativni univerziteti”, omogućiti Semiru Osmanagiću da postane doktor historije, a – zašto da ne – i “alternativni rektor”. Da ovo nije puka ironija, već pokazatelj da je samozvani new age zaštitnik od dolaska apokalipse zapravo mjerilo apokalipse naučnih kriterija koja dostiže svoju kulminaciju, svjedoči i podrška sekti od strane grupe članova “kruga (trebalo bi da bude) intelektualaca 99”, sa prof. dr. Hidajetom Repovcem na čelu, mentorom “mesije” Osmanagića u izradi pseudonaučne doktorske disertacije “Civilizacija Maja”, o čijoj “naučnoj” vrijednosti dovoljno govori višestruko nekritičko citiranje i parafraziranje knjige “The Mayan Factor” već spomenutog vođe “Spasavanja svijeta putem 13 Luna”, tj. Misije 2012, Josea Arguellesa.
Poželjni modeli
Vile “prailirke” na VisočiciVjerovatno je samo u Bosni i Hercegovini moguće da osoba koja se smatra stručnjakom za istoriju civilizacija može u obzir za doktorat uzeti štivo bez ijedne fusnote, čiji se autor služi banalizirajućim new age frazetinama o tome kako smo “galaktički neinformirani (!!!)”, “da nam planeta nema dvosmjernog protoka informacija sa Galaktičkim Izvorom (!!!)”, te kako je, u skladu s Arguellesovim učenjima (op. a.) “jedan od poželjnih modela naše budućnosti da vremenom mi postanemo planetarne Maje... koji će harmonično spojiti frekvencije kosmičkih informacija i našu svakodnevnicu”. Bilo bi jako “zanimljivo” pratiti tragikomičnu odbranu ovog doktorata – slučaj kada ni mentor, ni komisija ni kandidat o zadatoj temi nemaju blage veze i Univerzitet u Sarajevu pretvaraju u sponzora jedne od mnogih eksploatatorsko-komercijalnih izvrtanja civilizacije Maja. Jedna bi ozbiljna visokoškolska institucija morala biti kadra objasniti javnosti da ova velika kultura – kako na to kompetentni majanisti ukazuju – niti je bila idealno, gotovo bezgrješno društvo “usklađenosti s prirodom” (šta je to, uostalom, usklađenost sa prirodom?) i širenja “pozitivne energije”, niti fanatično-koljački kult nemilosrdnih sadista, kako je to tendenciozno, u duhu hrišćanskog fundamentalizma, krivotvoreno u posljednjem filmu Mela Gibsona Apocalypto. Uprkos svemu, Repovac i “galaktički informirani” član glavnog odbora “Fondacije”, Vlatko Določek, s vrha “piramide” dijele lekcije stručnjacima koji se usuđuju biti skeptični prema rasprodavačima majanske, a sada i bh historije iskasapljene u skladu sa Osmanagićevim “poželjnim modelima budućnosti” new age lažnog dušebrižništva:
Zašto ne bi bilo Visoko to područje? Zašto ne bi bilo? Zašto može Egipat koji je pustinjska zemlja, zašto može imati kulturu i civilizaciju koja je tako visoko, koja se tako visoko vinula prije pet hiljada godina? A Visoko oko sebe ima ta.. toliko divne rijeke, tako divne šume, tako veličanstvenu prirodu, da postoji sasvim ovaj logička, logička pretpostavka da se ovdje mogla desiti takva jedna visoka kultura (Izjava za TV Visoko, 2. jula 2006).
Za razliku od svjetske naučne elite, koja za njega “nije naučna elita”, Repovac i njegovi 99 sljedbenici imaju nepogrješivu naučnu metodologiju: “Ako ima negdje, logično da ima i ovdje”. Stručni majanisti, i autori izvrsnog web sajta o drevnim Majama /THE REAL MAYA PROPHECIES: ASTRONOMY IN THE INSCRIPTIONS AND CODICES,
http://members.shaw.ca/mjfinley/mainmaya.html/, koji se, između ostalog bavi šarlatanima, poput “ufologa” Mauricea Chatelaina, najavljivača kataklizme 2012 Adriana Gilberta i Maurice Cotterella, te Osmanagićevog gurua Arguellasa, pisanja i izjave piramidalnog mentora i doktoranta mesije, odavno bi podveli pod: WARNING! Contains material offensive to the intellect (UPOZORENJE! Sadrži materijal uvrjedljiv za intelekt). Jednako bi se moglo reći za najnoviji “dokumentarac” FTV-a, nadasve originalnog naslova: “Potraga za misterioznim civilizacijama”, u kojem zahvaljujući novcu pretplatnika, svijetom putuju i nebuloze govore: koscenarist i producent ove sramote, Amel Baftić (za historiju kompetentan koliko i za kibernetiku), te nezaobilazni Semir Osmanagić, koji se, u svojoj “neizmjernoj dobroti”, “samo” u zamjenu za dvomjesečno, plaćeno, putovanje oko svijeta, odrekao honorara. Od ove “plemenite” geste, veću mučninu izaziva samo spoznaja da se u okviru dokumentarno-savremenog programa Federalne televizije još odavno nalazi “emisija” U potrazi za Bosanskom piramidom Sunca, koju kao i Baftić&Osmanagić piramidalni show, putem pretplate plaćaju građani BiH, odnosno da, u državi sa ionako katastrofalnim obrazovanjem, TV kući sa malo (često nimalo) obrazovnog programa, sami dajemo novac za medijsko sakaćenje ove i budućih generacija Osmanagićevim pseudomajanskim apokaliptičnim revizijama prošlosti i budućnosti.
Tako se nekada ozbiljna TV kuća od Hodoljublja, vrhunskih intelektualaca Zuke Džumhura i Mirze Idrizovića, srozala do snimanja ekskurzije, rasprodavača magle, najprije u Americi, a potom i u BiH, Semira Osmanagića i njegovog privatnog novinara Baftića. Stoga, ne bi bilo iznenađujuće da medijsku podršku, kao i državne finansije dobiju i kulturocidni planovi (“projekti”) Fondacije piramidalnog ludila za ovu godinu, jednoglasno usvojeni na sastanku upravnog odbora 14. 1. 2007, koji pored dosadašnjeg ogoljavanja brda u okolini Visokog i proglašavanjem prirodnog fenomena sferolita (tzv. kamenih kugli) za transmitere energije sa Atlantide, predviđaju i širenje “istraživanja” na, kako se navodi, “Prailirsku” gradinu Pošijak na Bjelašnici (“direktor” potencijalnog vandaliziranja prof. dr. Ibrahim Pašić), “praistorijske kamene hramove i tumuluse” u Bandolu kod Travnika (“direktor”, “stručnjak za kugle” Jovo Jovanović) i nešto što je nazvano “kameni hram/tumulus” (pod vodstvom Semirovog tate Murisa Osmanagića).
Očigledno je da ovo rukovodstvo, sada prošireno članstvom nekadašnje upraviteljice RTVBiH, Amile Omersoftić, svjesno da daljnje prekopavanje Visočice i Plješevice - odnosno iskopane stijene, kao i srednjovjekovni artefakti - nisu dovoljno dobar “materijal” za daljnju propagandnu djelatnost i zgrtanje novca poreznih obveznika, pa nastoje pažnju javnosti odvratiti širenjem na nešto “opipljivije”, odnosno “sigurna” nalazišta, koja se piramidalnom ideološko-propagandnom mašinerijom, pod državnim patronatom, vrlo lako mogu “alternativno” protumačiti, tj. uklopiti u sektaški revizionizam Osmanagića mlađeg.
Iliri nisu morali čekati
U tom kontekstu, nije slučajno da se u Fondaciji, kao jedan od direktora, ukazao i, već spomenuti prof. dr. Ibrahim Pašić. Dotičnom, izgleda nije mnogo trebalo, da u svoju, doduše interesantnu, ali labavu hipotezu, kako se na osnovu mogućeg ilirskog porijekla imena bosanskih banova Kulin i Prijezda, tj. na osnovu dva imena, može postaviti pitanje/zaključak kako Iliri nisu morali čekati “Slavene da im oni osnuju srednjovjekovnu Bosansku državu (!!!)” /I. Pašić, Kulin & Prijezda dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 2006, str. 52/ , uključi i Osmanagićevu “prailirsku” piramidu. Još jednom je Arguellesov učenik Osmanagić, vješto upleo svoje genetičke manipulacije u osjetljiva pitanja o istoriji bosanskohercegovačke državnosti i svojoj sektaškoj fondaciji pribavio, kako prećutne, tako i javne simpatije onih koji bi korijene te državnosti, radi trenutnih etnopolitičkih implikacija, rado tražili u razdobljima gdje ih ne može biti. U takvom ozračju - a koje, kako smo vidjeli doprinose i navodni stručnjaci u humanističkim naukama - Osmanagić bez ikakvih posljedica - javno licitra sumom od 300 000 KM državnog novca, “dobrohotno” ih nudeći naučnim institucijama (poput Zemaljskog Muzeja) kako bi s njim surađivale, a da pri tome ostaje nejasno od koga i za koga je ta precizno određena suma odobrena i kako Osmanagić, uopšte zna da će biti odobrena. Njegove namjere su jasne – s obzirom na nedavno piramidiotsko usvajanje “odluke o pokretanju inicijative o osnivanju Muzeja Fondacije”. Ovime se sasvim jasno poručuje Zemaljskom muzeju, da bi i crkavica koju trenutno dobijaju od države, mogla od strane piramidalno “prosvijetljene” vlasti, biti preusmjerena novom “alternativnom” muzeju ukoliko se Osmanagićeva “blagonaklona” ponuda o saradnji, tj. prihvatanju fantomskog novca ne uzme u razmatranje. Pored toga, Osmanagiću je jasno da bi ostvarivanjem saradnje sa Zemaljskim muzejem i sličnim institucijama, te proširenjem djelovanja na druge arheološke lokalitete, svojoj “Fondaciji” obezbijedio konstantno napajanje iz državne kase. Samoproglašeni mesija, u svemu računa i na strah arheologa i istoričara od nestručnog ugrožavanja lokaliteta, te da će – s obzirom na neprikosnovenu podršku koju njegova sekta dobija od države - htjeli ne htjeli, sarađivati i tako mu pomoći da i dalje nesmetano manipulira javnošću. U suprotnom, nije teško predpostaviti kakvi bi bili eksponati budućeg “muzeja” Fondacije. Tu bi se, valjda, uz stijene i kamenje proglašene za kamene blokove “piramide”, našli budući ostaci ostataka bagerom prekopanih grobišta, pod rukovodstvom Jove Jovanovića (tumuli, za informaciju piramidiotima, nisu hramovi, već grobnice), proglašenih za ostatke hramova “prailira”, a moguće i stećci samotnjaci, budući da je jedan od njih (blizu Zlokuća kod Kaknja), mesija Semir u svojoj Alternativnoj historiji, već proglasio za “vrh manjeg astronomsko-energetskog hrama”. Tako “oplemenjeni kosmičkom zrakom”, svi bi trebali preuzeti stavove “razdraganih” i “pozitivno vibrirajućih” sljedbenika piramidalnog kulta, poput izvjesne Medihe, koja putem interneta prijeti Edhemu Osmanoviću, autoru bloga «Bosanska piramida zablude» da će ga snaći sudbina kamenovanog profesora Edhema Šećerovića.
Slično “prosvijetljenoj” Medihi, sarajevski dizajner, Almir Kurt-Kugla, preko zvanične stranice tzv. Fondacije poručuje: “Ako se ikada pronađe dokaz da na ovom području nema ništa od piramida, prvog koji to bude ustvrdio treba likvidirat”./
http://piramidasunca.ba/news//
Mišel Lakroa je opet imao pravo kada je primijetio da new age sve više poprima totalitarne crte. “Ne osvrćite se...”, poruka je “alternativnog” vrha države, “alternativnih” gospodara i njihovog “alternativnog” prvosveštenika, jer naša “alternativnost” vam je jedina “alternativa”.
Dobro je za biznis
Najveći je skandal da poruka u vezi “piramida” dolazi direktno sa državnog vrha od sadašnjeg člana državnog Predsjedništva Harisa Silajdžića i glasi: “Besides, it’s good for business”. (The Guardian, 5. oktobra 2006.).
Parola/izgovor: “Dobro je za biznis” vrlo lako postaje glasnikom propasti svih vrijednosti (čiji su dio i korumpirani komercijalni new age pokreti), i zapravo je samo uvod u trenutnu svjetsku političku situaciju koju Noam Chomsky sažima u konstataciju: “Profit je bitniji od čovjeka”. Mogli bismo dodati – u slučaju cijele new age piramidalne histerije u BiH – profit je (po podržavaocima prevare) bitniji od časti, bitniji od digniteta, bitniji od trunke saosjećanja prema sopstvenom obmanutom narodu, na kraju krajeva - bitniji od sopstvenog kulturološkog identiteta. U tom smislu, više su nego zabrinjujuće (da ne kažemo “apokaliptične”) riječi koje je predstavnicima tzv. Fondacije Bosanska piramida Sunca, Haris Silajdžić uputio u Zgradi Predsjedništva BiH 10. januara 2007 (neka ovaj datum ostane upamćen): NE OSVRĆITE SE NA OPONENTE. Ovo je višedecenijski projekat veoma značajan za Bosnu i Hercegovinu./
http://www.piramidasunca.ba/default.asp/
Izgleda da, kada se u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini čovjek susretne sa društvenom bijedom za koju misli da od nje gora ne može postojati, za kratko vrijeme redovito shvati da je bio u krivu. Ovo ne znači ništa drugo nego da beskrupuloznost predstavlja generator političkog djelovanja. U skladu s tim, član državnog Predsjedništva poručuje skupini čija “istraživanja”, umjesto bazirana na (ne uzalud) naučno utvrđenim metodama, izviru iz spoja učenja kultova “sudnjeg dana”, “regresija u prošle živote”, prepričavanju loših romana, odnosno kombinaciji krivo protumačnih svjetskih religijskih tradicija i “patriotizma” zasnovanog na rasnoj podobnosti nosioca prailirskih “vibrirajućih” gena, da se ne osvrću “na oponente”, vrhunske svjetske stručnjake (između ostalih Evropsko udruženje arheologa), koji od početka sa zgražavanjem prate cijelu farsu.