suspect_zero wrote: ↑25/01/2026 01:09
Hakiz wrote: ↑23/01/2026 12:50
yoda82 wrote: ↑19/01/2026 08:24
Da, ali to nema veze da li si samac ili ne. Ljudi vole da sve komentarišu. Ako si sam, što si sam, ako sa sa nekim što si sa nekim, ako nisi u braku, što nisi u braku, ako si u braku, što si u braku....
Generelno ljudi samtaraju da svi treba da žive onako kako oni žive. Da je sve drugo naopako i nesipravno. Tako da vjeruj, šta god da radiš bićeš izložen nekoj vrsti stereotipa i stigme.
Ljudi pokušavaju one koji su drugačije odabrali da ubijede da su pogriješili. Jer, zaboga, ne može biti da sam ispao glup pa pogrešno izabrao, nemoguće, oni drugi su pogriješili.
A na kraju se ispostavi da ubjeđuju, zapravo, sebe
Vidi onog samca, ganja studentice po birtijama, a ja moram ovoj mojoj starki da čuvam torbicu dok probava kreme za smanjivanje bora i čarape koje u struku kompresuju stomak. Ma onaj je levat, jadnik, ne zna šta je stvaran život, nemoralni bijednik, fuj...
A to kada se ostari pa onemoća i teško biti sam, treba pomoć. Pa, ima rješenje: Umrijeti na vrijeme.
Aha, ja dok tako rovim po prnjama i gledam te pomade, sve kontam sad ovaj moj bi rado rasitnio petobu za 2x25
I dalje mislim da smo mi svakako sami sa sobom....kad me nesto muči, boli, tišti, neraspolozena sam...ne ide da to prebaciš onom drugom i kazes eto sad se ti pati i dumaj o tome.
A to, lakse imas sa kim podijeliti....ma zajebi ti to, kad me safata prehlada i boli svaka kost, kakve fajde od priče....mogu sama drmnut saku tableta
Ovi što još nisu podigli novac mogu na bankomatu birati, dok ovi što su podigli, podigli su, gotovo.
Pa sad ovima koji još nisu podigli prigovaraju kako će bez novca, moraju požuriti, nestat će, inflacija. A zapravo im krivo što ne mogu i oni više da podižu.
A jeste, kada me nešta zaboli, najviše volim da me niko ništa ne pita. Znam da hoće da mi pomognu, ali samo me nerviraju. Kao pseto, sam u ćošku ližem rane.
Ma, najgore je kada jedni drugima govorimo što nisi kako je red, šta ti nešto foliraš, drugačiji od ostalih. A, opet ću reći, to govorimo često jer nam je krivo što i mi ne možemo tako. Da nam nije krivo, šutjeli bismo i pustili druge da rade kako hoće, ne bismo se petljali u tuđe živote. Ne bismo pričom ubjeđivali da je baš naš način jedini ispravan.
Uniforme se ne nose samo na tijelu...