Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[medvjed23]

a glas potpuno odgovara mojim očekivanjima.. nije me ni trunku razočarao..

[medvjed23]

mogu misliti kakav romantični naboj nastane kad se onako muževnim glasom obrati voljenoj <3

Vratim se kasno noću, pijan trešten.
Otvorim frižider, oborim saksiju, traaas!,
sve od mene trešti. To probudi S.,
ona me gleda, ne trepće, sanjiva
na svjetlu frižidera. I kažem njoj:
"Pssst! Ti sve ovo sanjaš, ja sam u tvom
snu".

[John Cleese]

...

Zašto ti je nikčić poplavEo, druže?

[John Cleese]

[petunija]

Hoćemo još, Džoniiii

[¤ jelena ¤]

Diivno...baš...

Hm...ovdje neki, koje nećemo imenovat, opasno zabušavaju i zabrinjavaju nas redovne i vrijedne učenike, brojem neopravdanih časova...

[NeenaSa]

...

Zašto ti je nikčić poplavEo, druže?

+

[petunija]

Nije mi dobro radio internet, pa nisam mogla doći na temu, ali bili ste mi u mislima svi

[NeenaSa]

Rado chitam i proslijedim dalje,(tihi pratioci) bila il' ne bila moderatorka, nadam se povratu.

[medvjed23]

http://www.oslobodjenje.ba/kun/kultura/ ... ece/175399

žemsko..

[¤ jelena ¤]

Hm...zanimljiva pričica... ključna rečenica u istoj: Djed je bio uporan.

@petunijo i @Neeno...ispričnice prihvaćene, proslijediću ih @piupiu, čim se pojavi.

A to što, možda, više nemamo svog predstavnika u forumskom parlamentu...

[petunija]

A evo revolucije i kod nas:
https://www.youtube.com/watch?v=cx0GVgpQBj8

[medvjed23]

pih, tek sad promijetih te neke statusne promjene.. nisam ni pola one ažurne, fino informisane, dobro potkovane mahaluše od nekad

[medvjed23]

SJUTRA

Svake večeri, umoran od neostvarenih želja, ali uvijek s

drhtajem nade u srcu, prošapćem jednu riječ:

Sjutra!

Sjutra će mi neko reći: sine;

sjutra će mi neko reći: dragi;

sjutra će mi neko reći:... volim;

sjutra ću sve patnje u jedan grob sahraniti, u jedan grob

bez krsta, bez znaka, da ni spomena na njih ne ostane;

sjutra...

I tako trista šezdeset pet dana u godini –

Sjutra!... Sjutra!

[medvjed23]

Poznajem zveket lanca na bunaru,
Bezbroj bunara,
i kako vedro pljusne,
Odjek razmnožen u mokroj dubini,
I kako kaplje dok okrećem čekrk,
Sabran u žeđi, u mom opravdanju

[medvjed23]

danas mi je, tokom jednog razgovora o pojeziji, Neko skrenuo pažnju na to da je u stihovima crnjanskog mnogo toga - neveselo

O, gle ruže što se sagle bele
od nevinosti,
ispod one plave jorgovanske magle.

Drhte od radosti,
a kad ih dodirnem tako brzo
potamne, kao da se prozor smrzo
i raskido cvetove nevesele
ledene tajne.

O ničeg nek te nije žao.
Zato sam ti tu misao dao
tužnoj goloj i beloj,
neveseloj.
Gledaj u jesen mirno,
kako se gubi dan
i ljubi.

Ceo nam je dan dug, i dosadan,
i prolazi u ćutanju neveselom.
Tek, uveče, slobodan ko u travi cvet,
ja te čekam. Na jednoj klupi. Razapet.

O koliko puta kad pred tobom
osetim: da želim
da ostavim za sobom
moje tužne misli
u očima ti bistrim, neveselim…

I, tako, bez groba,
veselost je neka, u meni, rugoba.
I, tako bez tela,
duša mi je nevidljiva, i nevesela.

Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke, nad oblacima belim,
ali, polako, sad već jasno slutim
da umirem, i ja, sa duhom potamnelim,
teškim, neveselim.

[petunija]

Ne znam zašto, ali Crnjanskog nikad nisam voljela.
U gimnaziji sam vješto "eskivirala" čitanje

[medvjed23]

meni su dobri njegovi stihovi o vješalima, kao i onih par o miru:

Daleko, negde, oko sveta,
gde sneg i led i nebo cveta
sve će se sliti,
i od svega biti:
Mir,
mir,
mir...

na ostale nisam previše obraćao pažnju, tako da mi je i gore spomenuta neveselost promakla..

[Rubaija]

[Rubaija]

Može li ovo ovdje - ne vidim pogodnu temu. S obzirom na to da se ovo događa i raznim Frljićima i Mladenovićima, pretpostavljam da progonjenje intelektualaca, novinara i umjetnika možemo staviti u isti koš. Pitanje glasi - može li se danas u Bosni biti nezavisni intelektualac, umjetnik, novinar?

Rudić: U posljednja dva mjeseca 10 ozbiljnih prijetnji novinarima

SARAJEVO, 22. srpnja (FENA) – Generalna tajnica Udruge BH Novinari Borka Rudić upozorava da je Linija za pomoć novinarima (FMHL) u posljednja dva mjeseca registrirala 10 ozbiljnih prijetnji novinarima i ugrožavanja njihove sigurnosti.

-Jedan naš kolega je pretučen, fizički je napadnut u Vogošći i samo bijegom se spasio od težih povreda i, možda, još veće tragedije. Koleginici iz Banje Luke je poslodavac prijetio da će je "baciti u Vrbas" samo zato što je tražila isplatu honorara. Sudski policajac je snimatelju BN TV pokušao oteti i uništiti kameru, a koleginica iz Sarajeva je prije dva dana dobila ozbiljne prijetnje i uvrede putem telefona od majke jednog poznatog i politički angažiranog mladića – kaže Rudić za Fenu, navodeći neke od prijavljenih slučajeva napada na novinare.

Među slučajevima koji su prijavljeni FMHL je i napad na Nermina Bisu iz Stoca. Napad se, napominje Rudić, desio prije sedam dana.

-Naši pravnici i ja smo u kontaktu s kolegom Bisom gotovo svaki dan. Policija u Stocu privodi kraju istragu i očekujemo uskoro njihov izvještaj. Nakon toga ćemo poduzeti pravne radnje u skladu sa zakonom i FMHL procedurama. Već smo kontaktirali jednu advokaticu iz Mostara, članicu našeg tima advokata, u vezi s budućim akcijama – kaže Rudić.

Generalna tajnica BH Novinara naglašava da spominje samo nekoliko primjera, jer je o ostalima, kako kaže, opširno pisano u našim medijima i svi oni govore o užasnim okolnostima u kojima rade novinari i potpunoj radikalizaciji medijske scene. Tome su, po njenim riječima, doprinijeli posljednji događaji u Turskoj, koji su "vještim političkim manipulacijama preneseni i u BiH, ali i činjenica da se približavamo izborima."

-U cijeloj ovoj situaciji jako je važno koristiti pravne mjere koje su na raspolaganju. Svi slučajevi su prijavljeni policiji, neki i tužilaštvu budući da su bila u pitanju ozbiljna krivična djela prema novinarima i mi očekujemo da će i tužilaštvo i policija biti efikasni. Novinari moraju imati zaštitu, moraju se provesti ozbiljne istrage, kako bi i medijski djelatnici imali zaštitu i jednak pristup pravdi kao i ostali građani. Ne treba zaboraviti da se zaštitom novinara, njihove sigurnosti i prava na slobodu izražavanja štite temelji demokratije, sigurnog i otvorenog društva – upozorava Borka Rudić.

[Rubaija]

Ebul-feth Gijasudin Omar ibn Ibrahim Hajjam ili po arapskom izgovoru Hajjami je ličnost koja je živjela u 11. i 12. vijeku. U historijskim iranskim izvorima spominje se kao veliki naučnik i filozof, a o njemu kao pjesniku nema ni spomena. Njegovi savremenici ili neposredni njegovi sljedbenici u svojim hronikama ga spominju sa velikim naučnim i vjerskim titulama, ali nigdje kao pjesnika. Tako npr. Abdurahim Hazeni ga spominje kao El-Imam Omar Hajjami, a njegov suvremenik i učenik, hroničar Nizami Aruzi ga naziva Hodžetulhak Hadže el-imam Hajjami, ali bez ikakve aluzije da je bio i pjesnik. Hakani Širvani, pjesnik koji je rođen u godinama (1126.) kada je Hajjam umro (1122. ili 1132.) spominje Hajjama sa titulom hakim, a ova titula davala se samo onim naučnicima koji su bili upućeni u sve znanosti svoga vremena, svojevrsni enciklopedisti, i malo je bilo naučnika koji su nosili takvu titulu.


(…)


Ni veliki Imam Gazali, koji se susretao sa Hajjamom, nigdje ga ne spominje kao pjesnika, što je slučaj i sa Šehristanijem. Ni sam Hajjam u svojim brojnim djelima iz raznih naučnih disciplina nigdje ne spominje i ne ističe da je pisao stihove. U brojnim savremenim iranskim enciklopedijama za Hajjama se kaže da je veliki naučnik iz raznih disciplina, ali zbog nekoliko rubaija koje je pisao u trenucima odmora od rada na naučnim djelima, u svijetu je više poznat kao pjesnik nego kao naučnik. Zato Iranci sve do dvadesetih godina našeg vijeka nisu obraćali pažnju na Hajjama kao na pjesnika. No, nakon što je Englez Edvard Ficdžerald (Edward Fitzgerald) 1859. godine objavio dosta slobodni prijevod nekih Hajjamovih rubaija, i Iranci su počeli da se zanimaju za Hajjama kao pjesnika i počeli su da tragaju za rukopisima njegovih rubaija.


(…)


A kakav je stvarni historijski lik Hajjama?


Ukratko rođen je u gradu Nišaburu dvadesetih godina 11. vijeka u kući tkača šatora – hajjama, tačnije 1021. ili 1048. godine. Budući pjesnik je upravo po zanimanju svoga oca uzeo i pjesnički nadimak Hajjam. Vrlo rano je počeo pokazivati interesovanje za različite naučne discipline, a u tadašnjem Horasanu imao je dobre uslove da se temeljno školuje i da se sastaje sa znamenitim naučnicima i filozofima. Poslije Nišabura, školovao se u drugim naučnim centrima u Horasanu, u Belhu i Semerkandu. Kao vrlo vrijedan i sposoban učenik stekao je izvrsno poznavanje medicine, filozofije, matematike, astronomije, meteorologije, a nije zaostajao ni u teološkim znanostima. Zahvaljujući takvoj širini svoga obrazovanja stekao je titulu hakim. Kao dobar ljekar izliječio je Melikšahovog sina Sendžera od boginja i stekao naklonost seldžučkog dvora. Na prijedlog velikog vezira Nizamulmulka postavljen je za upravnika velike opservatorije u Isafahanu, tada najveće na svijetu. Izvršio je reformu staroiranskog kalendara. Sastavio je astronomske tablice koje je nazvao Melikšahove tablice. Iz raznih nauka napisao je oko dvadeset knjiga na arapskom i perzijskom jeziku. Posebno treba istaći Raspravu o Euklidovim tablicama u kojoj daje ispravke nekih Euklidovih postulata, djelo o tačnosti i nedostacima indijskog načina vađenja korijena i kubiranja. Iz fizike je napisao Raspravu o specifičnim težinama zlata i srebra. Iz filozofije je napisao Raspravu o sveukupnosti egzistencije. Komentarisao je Ibn Sininu peripatetičku filozofiju, a pripisuje mu se i knjiga na perzijskom jeziku Nevruzname, u kojoj govori o običajima drevnih Iranaca.


U filozofiji je slijedio i prihvatao učenja Ibn Sine (Avicene). Sastao se jednom i sa velikim imamom Hudžetulislamom Gazalijem, ali se u filozofiji nisu slagali i pri prvom i jedinom susretu su se posvađali i nisu se više nikada susretali. Historičari u Iranu pretpostavljaju da je Gazalijevo djelo Destrukcija filozofije nastalo nakon susreta Gazalija sa Hajjamom, jer Hajjam je bio sljedbenik aristotelovsko-plotinske misli koju je obrađivao i prihvatao Ibn Sina, a u interpretiranju islama bio mu je blizak mutezilitsko-šiitski pristup. Posebno mu je bilo blisko alegorijsko i ezoterično tumačenje Kur'ana, što je u njegovo doba smatrano vrlo opasnom jeresi.


(…)


U svom naučnom i intelektualnom razvoju pretrpio je široki spektar svih mogućih uticaja, a zahvaljujući svome intelektu, hrabrosti i nepomirljivosti sa svim i svačim, postao je jedna od najzanimljivijih i najkontroverzijnih ličnosti svoga vremena. Hajjam je kao pjesnik i filozof, bez imalo straha i sa svojom nemilosrdnom logikom odbacivao slabosti i jadno umovanje svojih savremenika, poltronsko filozofiranje vjerskih autoriteta. On ironično prigovara vjerskoj ulemi što iznose i tvrde ono što ni sami ne znaju. Zato je vrlo različito ocjenjivan, počev od tačnih ocjena od strane njegovih savremenika, do ocjena koje su o njemu davane kako je kome trebalo. Nazivan je od strane evropskih orijentalista Kraljem mudraca, Čudom svoga vremena, Velikim nevjernikom i sl. A tek u Iranu, broj nadimaka i atributa je mnogo veći i kontroverzniji. Tako je ocjenjivan kao: pobožnjak, prirodnjak, zervanista, sufija, optimista, pesimista, metempsihozist, opijumaš, bengist, pohotljivac, materijalist, odmetnik, bezvjernik, boem, raskalašenik itd. Ovoliki broj nadimaka svjedoči da nije uvijek ispravno shvaćan i da je imao dosta neprijatelja. Hajjam je umro u rodnom gradu Nišaburu 1122. ili 1132. godine.


(…)


Hajjam je u filozofiji slijedio učenja svoga prethodnika Ibn Sine (Avicene), a to znači učenje prve renesanse aristotelovsko-plotinske misli kod Ibn Sine i islamskih enciklopedista. Ako se, dakle, osvrnemo i na vijek prije Hajjama i zavirimo u biografije znamenitih naučnika – filozofa, vidjećemo da su progonima bili izloženi Farabi, Razi, Biruni, Ibn Sina i dr. Iako je Ibn Sina bio pobožni musliman, duboko religiozne prirode, što se manifestuje ne samo u njegovoj poeziji i komentarima Kur'ana, nego također i u njegovim filozofskim radovima gdje on na svaki način pokušava uskladiti različite poglede sa islamskim dogmama, ustvari, u mnogim aspektima svojih ubjeđenja bio je inspirisan učenjima i smislom islama [Sejjid Husein Nasr, Tri muslimanska mudraca, str. 53, Sarajevo 1951. (prijevod Bećir Džaka)], bio je proglašvan heretikom i nevjernikom i kao takav u nemilosti zvanične teologije.



(…)


Ako je Ibn Sina bio napadan i proglašavan nevjernikom, onda nije iznenađenje da je i Hajjam kao sljedbenik i poštavalac njegovih učenja doživljavao sličnu sudbinu. Čak je i Hajjamov suvremenik i veliki vjerski autoritet, veliki imam Gazali došao pod udar islamskim formalista i egzoteričnih teologa, a prigovarali su mu, između ostalog, i zbog toga što je zagovarao izučavanje logike koja je trebala da pomogne islamskim naučnicima da pri odbrani islama ne zapadaju u naivne greške.


(…)


Savremenici Omara Hajjama i poznavaoci njegova života prenose da je on u trenucima odmora za vrijeme pisanja svojih naučnih djela pokušavao u stihovima da iskaže neke probleme o kojima je raspravljao u naučnim djelima i za to je izabrao pjesničku formu rubaiju. Najnovija istraživanja u Iranu pokazuju da je Hajjam sigurno napisao oko sedamdeset rubaija. Međutim, kasnija izdanja Hajjamovih rubaija sadrže mnogo više rubaija koje se pripisuju Hajjamu, pa tako imamo izdanja sa 150, sa 250, a ima izdanja čak i sa 1200 ''Hajjamovih'' rubaija.


O recepciji Hajjamove poezije


Učenja i filozofija, koje je Hajjam izlagao u svojim proznim djelima, mogu se pratiti i u njegovim rubaijama. Među naučnicima i interpretatorima Hajjamovih rubaija ima mnogo razmimoilaženja. Jedna grupa Hajjamologa sklona je da njegove stihove tumači u sufijskom duhu i da ga smatra pjesnikom koji teži carstvu vječnog, svijetlog i divnog, glasnikom tople ljubavi prema Bogu (Valentin Žukovski). Ovome je blisko mišljenje da je Hajjam pravovjerni musliman čiji filozofski i etički pogledi ne izlaze iz okvira ortodoksnog islama (Smirnov, Tirtha, Furugi). Druga grupa, kao Kristensen, Arberi, Rozen, imaju drugačije mišljenje. Oni tvrde da je Hajjamova poezija daleko od sufijskih spekulacija i Hajjama proglašavaju pjesnikom hedonistom i pjesnikom vinske poezije. Moročnik za Hajjam kaže da je svjesni bogohulnik, ateista i materijalista, ne objašnjavajući otkuda onda elementi pesimizma i skepse u Hajjamovoj poeziji. Iranac Sadek Hidajet na jednom mjestu reče da je osnovna tematika Hajjamove poezije borba između dobra i zla. Generalno uzevši, moglo bi se i tako reći. Ima pak više problema kojima se Hajjam bavi u svojim rubaijama, uostalom kao i u svojim proznim djelima.


(…)


Jedan broj Hajjamovih rubaija tretira pitanje sudbine, odnosno pitanje fatalizma ili slobodne volje. Prva tumačenja sudbine u islamu dala je e'šaritska škola. Po tome tumačenju čovjekova sudbina u svim svojim detaljima unaprijed je određena i čovjek tu ne može ništa izmijeniti. Hajjamu je bilo bliže učenje mu'tezilita, po kojemu čovjek u životu ima određenu slobodu volje, i to samo u nekim sitnijim detaljima gdje dolazi do izraza i lični izbor. Ali glavni i osnovni fenomen čovjekove egzistencije su izvan njegove volje.


(…)

http://www.prometej.ba/clanak/kultura/p ... baije-1391

[medvjed23]

Jedan broj Hajjamovih rubaija tretira pitanje sudbine, odnosno pitanje fatalizma ili slobodne volje. Prva tumačenja sudbine u islamu dala je e'šaritska škola. Po tome tumačenju čovjekova sudbina u svim svojim detaljima unaprijed je određena i čovjek tu ne može ništa izmijeniti.

ova misao mi vremenom postaje sve bliža i bliža

[¤ jelena ¤]

Poznajem zveket lanca na bunaru,
Bezbroj bunara,
i kako vedro pljusne,
Odjek razmnožen u mokroj dubini,
I kako kaplje dok okrećem čekrk,
Sabran u žeđi, u mom opravdanju

aaaa baš si ovo fino povezao, medo...

Evo nam nešto o Džamonji i njegovom djelu iz ugla nauke o književnosti...

na ostale nisam previše obraćao pažnju, tako da mi je i gore spomenuta neveselost promakla..

Hm...Crnjanski...vrlo rado bih ti pomogla, ali.... ako se dočepam Crnjanskog kako bi' pronašla tu neveselost u njegovim stihovima, biću primorana da ti se, i protiv svoje volje, osvetim za svu onu... Šopenhauer-Bukovski propagandu... jer Crnjanski je idealan primjer za moju konačnu osvetu. Zato mislim da je najbolje za tebe da ne budeš lijen i sam pronađeš te...emo momente u stihovima tog, bez ikakve sumnje, velikog pjesnika, a da se ja tu ništa ne petljam.

Ili da ipak malkice pripomognem...eto...ti sam odluči kako god hoćeš...

[medvjed23]

dok traje prekid tekme, da našvrljam koju

lektiru sam gledao i super je fino kazaz to secira..

khm.. što se crnjanskog tiče, radije se ne bih upuštao u obračune sa žemskinjem.. neka me u bunaru, bar za sada..

međutim, nešto drugo me interesuje.. zapeo mi je, par puta, za oko tvoj post o dizdaru.. i svaki put mi je nadošla misao o njegovom rudarskom pristupu poeziji.. on je, koliko je meni poznato, smatrao da na pjesmi treba raditi mukotrpno, dugo, godinama.. i to je sasvim razumljivo, jer neka logika kaže: ako želiš da nešto bude dobro, trebaš u to uložiti dosta vremena i truda.. no, nasuprot dizdaru i njemu sličnim stoji nemalo pjesnika i to često jako dobrih pjesnika, koji smatraju da je poezija stvar inspiracije, spontanosti i trenutka, da pjesmu treba u trenu izliti iz duše na papir, te korekcije svesti na minimum, jer prvobitna verzija pjesme je najiskrenija i najvjernije oslikava ono što je pjesnik osjećao dok je pisao..

koji pristup pisanju stihova ti preferiraš i koji je, po tvom mišljenju, bolji za poeziju općenito?

[¤ jelena ¤]

dok traje prekid tekme, da našvrljam koju

lektiru sam gledao i super je fino kazaz to secira..

khm.. što se crnjanskog tiče, radije se ne bih upuštao u obračune sa žemskinjem.. neka me u bunaru, bar za sada..

međutim, nešto drugo me interesuje.. zapeo mi je, par puta, za oko tvoj post o dizdaru.. i svaki put mi je nadošla misao o njegovom rudarskom pristupu poeziji.. on je, koliko je meni poznato, smatrao da na pjesmi treba raditi mukotrpno, dugo, godinama.. i to je sasvim razumljivo, jer neka logika kaže: ako želiš da nešto bude dobro, trebaš u to uložiti dosta vremena i truda.. no, nasuprot dizdaru i njemu sličnim stoji nemalo pjesnika i to često jako dobrih pjesnika, koji smatraju da je poezija stvar inspiracije, spontanosti i trenutka, da pjesmu treba u trenu izliti iz duše na papir, te korekcije svesti na minimum, jer prvobitna verzija pjesme je najiskrenija i najvjernije oslikava ono što je pjesnik osjećao dok je pisao..

koji pristup pisanju stihova ti preferiraš i koji je, po tvom mišljenju, bolji za poeziju općenito?

Uuu, odlično pitanje. Napisaću ti ukratko što ja o tome znam...oni koji ovo pročitaju, a znaju više, neka me obavezno dopune...

To pitanje, koje ti postavljaš, datira još od antičkog doba. Postoje dva (zapravo tri) osnovna, meni poznata, viđenja i objašnjenja problema stvaranja poezije i oba su nastala u okviru filozofskih sistema koja su zastupali Platon i Aristotel.

Prvo objašnjenje kaže da je moguće stvoriti umjetničko djelo (pjesmu) u trenutku inspiracije, kada pjesnik biva nadahnut i do te mjere obuzet nekim izuzetno jakim osjećanjem (božanskog porijekla) kog se jedino može osloboditi ako ga uobliči u pjesmu. Ovo viđenje u teoriji književnosti se naziva entuzijastička poetika datira od Platona a karakteristična je i za romantičare...Šeli pogotovo.

Druga, oprečna prvoj, zove se poetika tehne i ona kaže da nije moguće stvoriti djelo u tom izuzetnom trenutku nadahnuća, već je neophodno vrijeme rada i truda uloženog u stvaranje, što je proces koji može trajati i godinama. Datira od Aristotela...

Pored ove dvije krajnosti, tu je i onaj treći, srednji put, koji kaže da djelo ne može nastati bez određenog stepena inspiracije i nadahnuća, ali ne može biti ni uspješno, vrijedno, korisno, ako se na njemu ne radi i ako se ono ne dotjeruje. Za ovaj treći put, sinteze, zaslužan je Horacije.

To je osnova, koja i nije baš ovako jednostavna i jasno podijeljena, ali shvati ovo objašnjenje kao nekakav... šematski prikaz osnovnih ideja.
Kasnije se pojam poetike širi i danas je mnogo kompleksniji, ali mislim da se svaki pjesnik može pronaći u ovim stavovima o procesu stvaranja.

Više o svemu ovome pronaći ćeš u Platonovim dijalozima: Ijon, Fedar, Gozba, zatim III i X glavi Države; Aristotelovoj O pjesničkoj umjetnosti i Horacijevoj Poslanici Pizonima.

A ja, kao jedno lijeno biće žemsko, najradije se držim one entuzijastičke poetike

kad me strefi ideja i emocija tj. ta inspiracija, ja nešto i napišem uz minimalne korekcije ali nisam ja mjerodavna.

Zato... kad pročitaš zbirke pjesama samo ovih naših velikih pjesnika, kao npr. Skenderove Sonete, Popino Nepočin polje i Makovog Kamenog spavača, sasvim jasno vidiš da je pisanje vrhunske poezije jedna ozbiljna igra u kojoj je svaka riječ, svaki stih pa čak i broj pjesama u svakom ciklusu zbirke dobro osmišljen, ciljano odabran i da je, ujedno, svaka pojedinačna pjesma u zbirci - svijet za sebe.

A to je nešto što se ne može postići bez talenta, ludila, posvećenosti i mnogo rada - što podrazumijeva i čitanje i pisanje.

Eto, ukratko...