palermo wrote:
Naravno da imam vjere. Imam vjere da moje dijete neće morati kao što sam ja morao provoditi noći u rovu, imam nadu da neće biti želja i gladan svega kao što se meni dešavalo, imam nadu da će uvijek biti u mogućnosti da mi pomogne kao što ja nažalost nisam mogao svojim roditeljima u njihovim najtežim trenucima.........
Podsjećate me na senilne starce koji stalno vrte istu priču, pri tome zaboravljajući najvažnije detalje........
Jugoslavija jeste bila uređena država, ali Jugoslavija je prolila isuviše krvi da bi se za njom sada žalilo. Koliko god se ti nastojao sjećati samo jadranskih galebarenja, i ludih studentskih ekskurzija (stavi ovdje šta hoćeš, po svome izboru)
ja pisem konkretno o bosni i hercegovini, a ne o jugoslaviji. ok?
e pa da vidimo. ko ti garantije da nece sjediti u rovu? dejtonski sporazum? visoki predstavnik? brisel? de ga onda posalji u ono sto danas zovu istocnim sarajevom, recimo sa bosanskom zastavom. ili sa muslimanskim imenom. toliko je dovoljno. bas me zanima hoce li ti se vratiti ziv. ne moras ni tako daleko. posalji ga da malo proseta vilsonovim.
kako ce ti pomoci? gdje ce naci posao? da li ce tamo imati topli obrok, zdravstveno, penziju? danas ni drzavne firme ne uplacuju, a kamoli privatne. to se nije moglo desiti u ono vrijeme.
hoce li mozda otici u zatvoreni zemaljski muzej da nauci nesto o svojim pretcima ili ce pare ostaviti u kladionici?
hoce li mu sutra otvoriti humanitarni telefonski broj preko batka da se lijeci u parizu ako nedaj boze oboli?
smijes li ga pustiti da ode do neuma sam? onako, par dana na more?
smijes li ga pustiti da ode do banjaluke? imas li pare da mu platis sportsku skolu? muzicku? ima li negdje folklorno drustvo u tvom komsiluku/gradu da dijete nesto nauci o kulturi svoga naroda? ko ga financira? ministarstvo kulture? ima li neko novo kino u blizini? ima li bolnica? pozoriste? nesto sto nismo napravili za vrijeme one drzave? ima li kakav novi park, igraliste, sportska dvorana gdje ga mozes poslati? ima li kakve stipendije? ima li kakvog interesa drzave za talent tvog dijeteta? ja sam trenirao karate u kk bosna. placao clanarinu u vrijednosti male koka kole .25l. klub mi kupio kimono. svako ko je osvojio medalju na saveznom takmicenju je dobio stipendiju. trenirao kosarku kasnije. nisam bio dobar za kk bosnu, otisao u omladinac. skupljali stari papir da kupimo opremu. skupili za carape. ostalo platio klub. placali nam trenere, salu, putovanja. sve. ima li tako nesto da drzava financira danas?
cekas li ti svoje dijete pred skolom u autu, ili dodje samo kuci? smijes li ostaviti to auto bez straha da ga neces sutra naci ispred kuce? mozes li biti siguran da ti djiete nece zavrsiti pod tockovima nekog hankinog sina? hoces li ganjati pravdu, kada ti se bude smijao u lice pred sudom jer vec zna presudu?
eto, par nabacanih pitanja. ne moras meni odgovoriti. odgovori sebi.