Forum Klix.ba

Ovaj camaro je dosao u sa pocetkom 96-e (r)

Čini se da je ovaj snimak inspiracija za scenu u filmu Savršeni krug. Čak isto kaže "Igram(o) se malo"
https://youtu.be/ogwyKt0GIKo?t=3971

Koji je ovo dio grada?
Ne kontam otkud ovo drveće okolo ako je fakat snimljeno 1994-godine?

Jeli moguce da je Muse Cazima Catica, one zgrade imaju ovakve ulaze

Ne znam za drveće, ali znam da datum i godinu iz gornjeg snimka pamtim do kraja života...čini mi se da bješe i mjesec ramazan

ljudi kukaju za jednu brezicu, do sad je narasla 5 puta veca na istom mjestu

Vidim samo dead links,zašto se sve to fino ne uploaduje na Goole drive i podjeli javno link.

Ovaj Vlado Kajević je sarajevska legenda neopjevana.

Dozer wrote:

Moderna scena. Necu spominjati imena ni lokacije. I malo je OT, ali je na fonu ove kompletne price "jucer, danas, sutra".
Prije 3-4 godine desava se program strane organizacije, sa sjedistem u Sarajevu, za odlazak BH srednjoskolaca u studijsku posjetu vani. Prijavljuju se djeca iz Banja Luke i Prijedora. Kako to obicno biva, i roditelji se moraju pojaviti na jednom informativnom sastanku, da bi znali ko, sta, gdje, kad i kako. I uredno su roditelji odabrane djece informisani o svemu, pa se doslo i do dijela "Imate li pitanja?".
Otac neke prijedorske curice, onako bahato, govori zeni koja je medju voditeljima programa ispred organizacije, a koja je sarajka, muslimanka - ja hocu da moje dijete tamo bude smjesteno u pravoslavnu kucu. Dobija odgovor da o tome ne odlucuje organizacija ovdje, nego organizatori tamo, na destinaciji. Ide malo bla,bla, on je nezadovoljan odgovorom, i uporan da nece da mu dijete bude s ljudima druge vjere. Nekako ga smire i objasne kako to funkcionise, ali da ce oni uraditi sve sto mogu da mu ispune zahtjev.
Otisla djeca, i stigla na odrediste. Tamo sve OK, curica se ni na sta ne zali. I vratila se djeca nakon 20-30 dana.
Otac spomeute curice prilazi zeni iz organizacije koja mu odmah govori - eto, nazalost nismo mogli ispuniti zelju za pravoslavnom kucom tamo, a on je prekida i obraca joj se onako, malo stidno, sa - pa, dobro...mozda nije ni trebalo.

Razlog: curica je tamo dodijeljena - arapskoj porodici. Ali! Zapala je prebogata porodica u kojoj su sve muska djeca, a arapu san oduvijek bio da ima kcer. Malu pazili samo tako. Limuzine, bazeni, pi.de materine, pticje mlijeko i sl. Danas je mala na studiranju vani, na nekom ober fakultetu, a sve joj placa - arap.

Naravoucenije - ne srati dok voz stoji

Malo listam temu i zapade me ova šuplja Dozera iz 2013.

Zasto mislis da je suplja?

AUH... 1 post. Haj' vozdra

Dozer wrote:Zasto mislis da je suplja?

AUH... 1 post. Haj' vozdra

Auuu, al' si mi odgovorio...

Ocit klon radi podjebavanja. A nisi ni ti meni odgovorio, tako da ...

Dozer wrote:Ocit klon radi podjebavanja. A nisi ni ti meni odgovorio, tako da ...

Vidi se da je šuplja iz aviona.

Vjerovao ili ne - nije.

karanana wrote:bio je onaj domaci zuti kamaro na dobrinji ako se ne varam. vidjen je po nekim slikama unisten i naslagan kao zastita od snajpera i vatre.

https://youtu.be/vdqVilU3lY0?t=323

.

trambusek88 wrote:
https://youtu.be/vdqVilU3lY0?t=323

jedno pitanje za tebe,da li si igdje naletio na snimcima ili slikama da se vide ratne SA tablice koje su se kratko koristile mislim 1993-1994.?
prije ovih
bile su istih dimenzija ali imale su drugaciji font i bile u obliku npr SA-0003H i koliko se sjecam izmedju SA i brojeva je bio mali grb s ljiljanom.

http://balkans.aljazeera.net/blog/sjeca ... injani-dan

BLOG
8. juni 2018.
Sjećanje na osmi juni, najmanje spominjani dan

Tog dana je najdeblje izdanje smrtovnica u sarajevskim dnevnim novinama...

Piše:
Zvonimir Nikolić



Ima nekoliko dana u godini kada u dnevnim novinama najviše stranica zauzmu smrtovnice i sjećanja. Jedan od dana kada i Oslobođenje i Dnevni avaz imaju najdeblja izdanja, je i 8. juni.

To je u javnosti jedan od zaboravljenih datuma, ali duboko urezanom u sjećanje svakog Sarajlije.

Osmog juna 1992. godine je bio pokušaj prve deblokade opkoljenog Sarajeva. Osmog juna je poginulo najviše sarajevske mladosti u pokušaju da oslobode svoj grad.

Osmi juni je najmanje spominjani datum u odbrani Sarajeva. Zašto?

U jednom svom tekstu poznati novinar Sejo Omeragić je napisao da je nekoliko dana poslije u mrtvačnici sarajevske bolnice, lično izbrojao 157 tijela poginulih boraca Teritorijalne odbrane Bosne in Hercegovine. 157!

A niko nikada nije iznio podatak koliko tijela je poslije razmijenjeno, koliko nije ni pronađeno. Tužno je da se taj dan još uvijek spominje u ljudskim pričama iz Sarajeva, ali nema ga u značajnim datumima odbrane grada. Možda zato što bi neko trebao odgovarati za sve te mrtve? Možda zato što se nikada nije saznalo ko je naredio akciju ili možda zbog najvećeg pitanje od svih: Ko je naredio povlačenje sa osvojenih teritorija. I koja je onda uopšte bila svrha te akcije? Da li je iko i da li će iko odgovarati za širenje dezinformacija koje su taj dan zasipale grad sa svih strana?

Ljubav veća od mržnje
Da li se iko sjeća glasa koji je taj dan u radioprogramu iznosio „provjerene“ informacije da je sin ratnog zločinca Radovana Karadžića prešao u redove Teritorijalne odbrane i to čak uz riječi koje on nije nikad izgovorio, kako je njegova ljubav prema gradu Sarajevu mnogo veća od mržnje njegova oca, da četnici masovno bježe sa Grbavice i Ilidže, glasa koji je pozivao narod da iznesu zvučnike na prozore i puštaju patriotske pjesme našim borcima. Da im dodatno podignu moral i da oslobode još više teritorije i probiju blokadu oko grada.

Slabo. Niko to ne spominje. Kao da se nije ni dogodilo.

Taj dan je poginuo Vinko Šamarlić, momak koji je umjesto učestvovanja na Olimpijadi u Barceloni, izabrao ostanak i borbu sa svojim drugovima i saborcima. Taj dan je poginuo Muhidin Dino Magoda, kojem je poslije Hanka Paldum otpjevala pjesmu, taj dan je poginuo braneći Čolinu kapu i Sulejman Zolj, za kojeg kažu, da kada su ga teško ranjenog pokušavali prebaciti do Sarajeva, rekao svom saborcu: "Podigni me malo da još jedan put vidim svoje Sarajevo".

Taj dan je poginuo moj drug iz djetnjstva i mladosti Elvedin Dino Brkan, najmlađi od trojice braće Brkana. Najmlađi sin divne sarajevske porodice. Zbog tog dana je umrla i majka Džemila jer se nikada nije oporavila od smrti svoj najmlađeg sina.

Hum i Trebević
Taj dan je oslobođen plato brda Žuč. Brda za kojeg do početka rata nisam ni znao da postoji u Sarajevu. Kao što nisam znao da postoji Špicasta stijena, Grdonj i sl. Sve smo to saznali u ratu. Prije toga sam znao svako naselje u i oko grada. Brda me baš nešto nisu ni interesovala. Do tada su za mene postojali samo Hum i Trebević.

Sjećam se i jednog snimka na TV na kojem se vidi vojnik Teritorijalne odbrane čak ispred hotela na Ilidži. Oslobođen je i dobar dio Trebevića na potezu Vidikovac-Osmice-Zlatište.

Tih dana su Sarajevom kružile priče i o nekom brodskom topu kojeg je navodno Dajdža donio na Igman. Prve informacije su bile da je 205 mm, poslije je spominjano 305, a u nekim pričama i 405 milimetara, i da će kao od šale gađati Pale i sravniti sa zemljom Lukavicu sa tog lokaliteta. Neki su ga već nazvali Sultan. Naravno, od tog topa nije bilo ništa osim glasine.

Osmi juni 1992. je dan kada je poginulo najviše vojnika Teritorijalne odbrane, mladih momaka, patriota, boraca koji će mjesec dana kasnije zvanično postati Armija Bosne i Hercegovine. Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude puno više.

Pamte Sarajlije
Možda i zato što nikad niko i vjerovatno i neće, odgovarati za toliki broj mrtvih naših najboljih momaka, za nikada zvanično utvrđen broj poginulih, za pogrešne naredbe, za naivne dezinformacije i jeftinu propagandu i za naredbe povlačenja sa osvojenih teritorija.

Taj dan je ratovalo srce i hrabrost tih momaka protiv neprijateljske sile, ali i protiv nestručnosti, površnosti i propusta vlastitih komandanata i onih koji su rukovodili ovom akcijom. Taj dan je bio krvavi dan u Sarajevu.

Vlast slabo pamti.

Ali pamte Sarajlije.

I zato je taj dan najdeblje izdanje dnevnih novina.

Zbog smrtovnica i sjećanja na divne ljude.

Izvor: Al Jazeera

bitanga_sa_otesa wrote:

trambusek88 wrote:
https://youtu.be/vdqVilU3lY0?t=323

jedno pitanje za tebe,da li si igdje naletio na snimcima ili slikama da se vide ratne SA tablice koje su se kratko koristile mislim 1993-1994.?
prije ovih
bile su istih dimenzija ali imale su drugaciji font i bile u obliku npr SA-0003H i koliko se sjecam izmedju SA i brojeva je bio mali grb s ljiljanom.

Ne ali mislim da sam na nekom klipu sa tuzlanskog područja vidio tablice, TZ 5 brojeva 1 slovo.

trambusek88 wrote: Ne ali mislim da sam na nekom klipu sa tuzlanskog područja vidio tablice, TZ 5 brojeva 1 slovo.

hajd ako naletis opet i ako ti ne bude mrsko postavi,moguce da je to to .

bitanga_sa_otesa wrote:

trambusek88 wrote: Ne ali mislim da sam na nekom klipu sa tuzlanskog područja vidio tablice, TZ 5 brojeva 1 slovo.

hajd ako naletis opet i ako ti ne bude mrsko postavi,moguce da je to to .

Iskreno, ja ne mogu da se sjetim da sam ikad vidio ovakvu SA tablicu.