Skyfox wrote:Black swan wrote:sumnjam u ta avazova piskaranja
šine jesu loše ali su mijenjane vremenom na vise lokacija...
Slazem se za izvor, mada navodno je iz GRAS-a upucen dopis Kantonu da je stanje alarmantno i da je jedino vrsena rekonstrukcija od MD do Carsije u oba smjera. Po izgledu sina ne bi me iznenadilo da je takva situacija...
Onaj članak je primjer "novinarske pismenosti". Kažete njima da kokoš daje neko jaje, i na kraju čitate u dnevnoj štampi kako se od ovaca prave čačkalice.
Niti nije meni jasno zašto je ona budala koja je ono napisala istakla "Betonske pragove" kao podnaslov, kao da je to neki problem. To je NORMALNO da se šine stave na betonske pragove.
Ona tvrdnja "Dionica od Čengić-Vile do Tehničke škole jedna je od najstarijih, potječe iz vremena Austro-Ugarske." je glupost godine na temu "trambaj u Rajvosa". Ovom formulacijom se kaže da ona pruga jeste takva kakva je bila već prije 1918. godine i da se na njoj ama ništa nije promijenilo. Ustvari je direktor rekao da na OVOJ RELACIJI VOZI TRAMVAJ već od vremena Austro-Ugarske. Naravno da je pruga više puta remontovana, zamijenjivali su se pragovi, šine, stubovi električne mreže isto kao bakrena žica za dovod struje. U jesen 1960. godine je cijela pruga kompletno iskopana i zamijenjena novom prugom normalnog kolosijeka. Stari tramvaj "bosanskog kolosijeka" (što je međunarodno priznati terminus technicus) je imao razmak šina od 760 mm, dok "normalan željeznički" kolosijek, uveden 1960. godine, iznosi 1435 mm. Čak i u periodu "Vašingtonaca" dakle tramvaja normalnog kolosijeka pruga je više puta premještena jer se postepeno radilo na proširenju današnje glavne ulice sa više traka za automobile na svakoj strani.
Istina jeste da je dionica Ilidža-Nedžarići ustvari u istom stanju kao što je bila prije 55 godina, samo se tu i tamo mijenjale istrošene šine i stubovi kontaktne mreže.
Dionica Nedžarići-Čengić Vila isto kao Čengić Vila-Marijin Dvor jesu u davnoj prošlosti remontovane, naprimjer od Čengić Vile do Marijinog Dvora su šine kasnije postavljene na armiranu betonsku ploču umjesto prethodnih pragova.
Činjenica jeste da se u tramvajsku prugu otprilike od Olimpijade (dakle preko 30 godina) nije ustvari NIŠTA uložilo. Svi primjećujete kako su tramvaji bučni, kako kotrljaju i nagibaju se kao brod na burnom moru. To je zbog toga što je pruga izgubila potrebne karakteristike, šine i armirana ploča ustvari na mnogim mjestima sjede u blatu (umjesto u tucaniku kako treba) i situacija je katastrofalna.
Imam evo kući neki stručni izvještaj jedne češke firme napravljen prije 15 godina, već tada je rećeno da je ovaj najveći dio tramvajske mreže u veoma lošem ili kritičnom stanju. Navodi se da je primac izvještaja (GRAS) tražio prijedlog rješenja koja bi "koštala što manje". Naravno je to bilo nerealno.
Tramvajska pruga se mora privremeno zatvoriti, buldožerom i bagerom otkloniti do metar-metar i po dubine, i počevši od drenažnih cijevi, donjih slojeva, kamenja, tucanika, preko pragova, šina sve do perona na stajalištima mora se sve izvesti kao novogradnja. Ovaj poduhvat u solidnom kvalitetu koji bi osigurao dobro stanje za 10-20 godina koštao bi 20-30 miliona maraka. To tvrdim na osnovi cijena remonta tramvajskih pruga u istočnoj Evropi.
S obzirom na proguravanje Centrotransa i na opću besparicu javnih budžeta je više realno da će Sarajevo uz veliko slavlje uvesti u najboljem slučaju opet konjski tramvaj.