Transformacija straha i anksioznosti procesom svjesne manifestacije, Eckhart Tolle
Dobro došli u drugi dio serija specijalnih videa o svjesnoj manifestaciji 2020. U drugom dijelu Eckhart Tolle objašnjava kako kad smo jednom razvili nivo prisustva i svijesti misli i emocija, kako da radimo sa anksioznosti i strahom koji nastavljaju da eruptiraju, koje nastavljamo da osjećamo ili iskušavamo. Ovo je drugi dio svjesne manifestacije sa Eckhart Tolle.
Sada, šta u vezi sa strahom? Šta u vezi sa anksioznosti? Anksioznost koja je bila u vama...za mnoge ljude to je osjećaj u pozadini tokom većine vremena njihovog života, neki strah, neka anksioznost, i kad budu izazvani kao sad, anksioznost koja je bila kao pozadina, udaljeni pozadinski zvuk, koji je za neke ljude uvijek tu, nekad prikriven, odjednom postane predstavljena kao anksioznost u obliku izazova, anksioznost koja je već bila tu u pozadini, strah, sad dođe potpuno. I to vas uhvati. I sad postanete svjesni veze između procesa mišljenja i vaših emocija. I shvatite da vaši nesvjesni misaoni procesi, poput zabrinutosti, ustvari nastavljaju da snabdijevaju emociju koju mi zovemo strah ili anksioznost. Dešava se zloćudni krug. I onda emocija koju osjećate, koju inače osjetite u stomaku, osjetite kao skoro bolno stezanje u stomaku ili prsima, ali to može zahvatiti i čitavo tijelo, cijelo tijelo može biti zahvaćeno, i to ometa harmonijsko funkcioniranje tijela. Ta anksioznost slabi vaš imunitet. Čak i standardna medicina priznaje činjenicu da ono što zovu stres, a stres je većinom strah i anksioznost, vam slabi imuni sistem i čini vas osjetljivijim na bolesti. To ne znači da ako niste anksiozni da nikad nećete biti bolesni. Ali bit ćete podložniji bolestima ako ste u skoro stalnom stanju stresa ili anksioznosti. Onda strah se popne u vaš um i napravi još više emocionalno nabijenog strašnog mišljenja. To više nije samo strašno razmišljanje, to je sad emocionalno nabijeno strašno razmišljanje. I to stvori još više emocije. Zato se to zove zloćudni krug. Strašno razmišljanje hrani emociju energijom. Može se reći, strašno razmišljanje vibrira na istoj frekvenciji kao strašna emocija, pa je to hrana koju emocija voli. Pa ona još želi više tog. Jednom kad ste u kandžama zabrinutosti, anksioznog razmišljanja, ne želite da prestanete. Dobro, možda vi želite prestati, ali vi niste više ni tu kad ste se potpuno poistovjetili, tako da ono ne želi da prestane. Vi ste u zamci u zloćudnom krugu emocije. Strašno razmišljanje stvara emociju straha, i emocija straha se uzdiže u vaš um i stvara emocionalno nabijeno strašno razmišljanje, i kad ste u tom stanju vi ne možete razmišljati jasno. Koja god vam misao dođe, "šta trebam uraditi sad", "šta mogu uraditi sad", vrlo je mala šansa da ćete imati kreativnu i korisnu misao. Koja god vam akcija proizilazi iz strašnog razmišljanja, vrlo vjerojatno nije mudra. Nije efikasna. I vjerojatno pogrešna i dovodi do više patnje. Kako god da interpretirate svijet kroz strašno razmišljanje, to će biti skroz pogrešna interpretacija. Ali za vas, kad ste se poistovjetili sa tim, to je realnost. Prvi korak koji trebate učiniti je postati svjesni misli i emocija. Postati svjesni znači primijetiti da je to tu. I jednom kad uvidite uzaludnost strašnog razmišljanja, moći ćete odustati od tog, i zamijeniti, ne odmah nužno sa pozitivnim mislima, već je bolje da...jer vi i dalje imate u sebi negativnu emociju, i ako odmah zamijenite nesvjesno strašno razmišljanje pozitivnim mislima, onda će se desiti konflikt između emocije koja je i dalje u vama tj. straha, i misli koji vam lebde u glavi, i osjetit ćete da nešto nije uredu, jer emocija vam govori da ste u kritičnom stanju, a misli vam kažu "sve je uredu, život je dobar, bit ću nezavisan", mala je šansa da će to biti efikasno. Zato, ponovo, shvatite kakve misli idu kroz vaš um, spoznajte uzaludnost i ometajuću prirodu tog tipa misli, i onda zamijenite te misli, ne odmah pozitivnim mislima, već pažnjom. Zamijenite, umjesto negativnog razmišljanja, postanite više prisutni. Budite što više možete u sadašnjem trenutku. Jer nakon svega, to je jedino što postoji. Um izgleda da ne zna tu istinu. Sve što ikad postoji je sadašnji trenutak. Nikad nema ništa drugo u životu. Pa biste vala i mogli dati sadašnjosti malo pažnje. Mogli biste i vala učiniti sadašnjost fokusom svog života. Jer život i sve vam se odvija u ovom trenutku. Budućnost nikad ne dođe. Uvijek je sada. Kad budućnost dođe, to je sada. Kad se prošlost dešavala, bila je kao sadašnjost. Kad se sjetite prošlosti, sjetite se je sada. Kad pomislite o budućnosti, pomislite o njoj sada. Samo postoji sadašnjost. Pa vala mogli biste toj sadašnjosti pokloniti punu pažnju i učiniti je centralnom tačkom života, i onda vidite šta možete učiniti sa tzv. budućnosti. Ali prvo morate stupiti u odnos sa sadašnjosti, i vidjet ćete da je ta sadašnjost prijateljsko mjesto. Većinu vremena, sadašnjost nije strašno mjesto, osim kad se dešava kakav hitan slučaj pa morate učiniti nešto, kad je istog trenutka nekom život ugrožen. Ali sadašnjost je mnogo dobroćudnije mjesto nego što ga može um spoznati. Ali morate biti prisutni u sadašnjosti da biste spoznali da sadašnjost ustvari može biti vaš prijatelj. Sadašnjost nije vaš neprijatelj. Sadašnjost je vaš prijatelj. Postanite prijateljski sa sadašnjim trenutkom. Tako počnete prekidati vezu između vašeg razmišljanja i vaših emocija. Prekinete strašne misli, primijetite uzaludnost, postanete mnogo prisutni, i dalje vam može doći pokoja misao, i primijetite ih, i postanete više prisutni. Ipak, u tom prisustvu, emocija straha možda neće odmah nestati, jer bila je tu mnogo vremena. Znači, čak i ako više ne snabdijevate emociju svojim razmišljanjem, i postanete prisutniji, i primijetite da ste svjesniji čulnih spoznaja, osjećate živost ovog trenutka, možda možete sad vidjeti ljepotu u stvarima kojima ranije niste poklanjali pažnju, ipak također možete osjetiti strah ili anksioznost kako su i dalje u vama, iako ih ne hranite više svojim mislima. Možete osjetiti taj strah i to postaje dio vašeg iskustva sadašnjeg trenutka. Ta anksioznost. I šta ćete uraditi sa njom? Normalno biste rekli "ne želim ovo osjetiti, ne trebam ovo osjetiti, hoću da se otarasim ovoga". I neki ljudi ne mogu tolerirati svoju anksioznost, i mogu otići svom doktoru, i reći "molim vas uradite nešto sa ovom mojom anksioznosti". Onda će vam doktor propisati vaše lijekove. U nekim ekstremnim slučajevima takve stvari mogu privremeno pomoći. U nekim ekstremnim slučajevima. Ali mnogo vremena biste onda propustili priliku. A to je prilika evolucije kroz suočavanje sa bolom i patnjom. Ako se suočite sa emocionalnim bolom koji osjetite, tj. sa anksioznosti i strahom, tako što ni ne pokušavate da pobjegnete od tog, i postane vam toliko neugodno u svojoj koži da želite samo pobjeći, ili kažete "molim vas samo mi dajte nešto da ovo više ne osjećam". Ali, ne pomaže željeti se otarasiti tog. To samo stvara još jedan sloj anksioznosti po vrhu te emocije. Ja preporučujem, kao alternativni pristup, da učinite tu emociju što osjećate dijelom vašeg iskustva sadašnjeg trenutka i prihvatite je kao što prihvatate i totalitet sadašnjeg trenutka. To je novi način življenja. Vrlo moćan način življenja. Vrlo moćan način povezivanja sa dubljim nivoom svijesti u sebi, način nalaženja enormne moći u sebi, ako možete prihvatiti sadašnji trenutak kakav jeste, s van i iznutra. To vas neće ubiti. Anksioznost je tu, ali neće vas to ubiti. Može vas ubiti ako reagirate i tako stvarate više anksioznosti. I onda dopustite anksioznosti da bude tu kakva jeste potpuno. To je kao da kažete, zvuči malo čudno, ali to je kao da kažete "ne smeta mi biti anksiozan". Zvuči vrlo paradoksalno. Ali to je vrlo zanimljiv eksperiment koji možete sprovesti. Bilo koja nesreća, naravno neka nesreća može biti van vas u životu, to je druga priča, ali naviknuta nesreća koja se pojavljuje u vama, bez obzira gdje idete i šta radite, u vama su i dalje strah i anksioznost. To se pojavljuje u bezbroj ljudi na planeti. Kao eksperiment, kao što sam rekao, šta se desi ako kažete "ne smeta mi biti nesretan", "ne smeta mi biti anksiozan". Ali naravno da ne snabdijevate svoju anksioznost razmišljanjem, već da je budete svjesni, i ako ste došli do te tačke gdje joj više ne dajete više gorivo ili hranu, i postanete svjesni anksioznosti. I kad usmjerite pažnju na to, što je dio pažnje za sadašnji trenutak, postat ćete svjesni da postoji jaka energija u tom strahu. Skoro kao da gori energija u tom strahu. Ali nije energija koja teče, već zatočena energija, kao ključali čajnik, vi držite pritisnut poklopac, energija je zaglavljena, ali ima enormna životna energija u tom strahu. I ako možete potpuno prihvatiti svoj strah u ovom trenutku, bez da ga dalje hranite svojim razmišljanjem, već samo da ga budete svjesni, "to je kako je", možete primijetiti da se dešava promjena. I ta promjena je transmutacija te energije straha, kad ga prihvatite skroz, desi se transmutacija te energije straha u prisustvo. I tu je bila zaglavljena enormna moć koja sad postane gorivo za vašu svijest. Postane transmutirana u vašu svijest ili prisustvo, kad se skroz preobrazi, i to više nije strah, već jako prisustvo. I to jako prisustvo je kao visoka inteligencija koja počinje da radi u vama odjednom. Više ne računate samo na uslovljavanje svog uma, već tu postoji jako prisustvo. Možda se kasnije opet vratite na strah i možda to prisustvo neće trajati dugo. Strah se može opet više puta uvući u vaš um da vam stvara strašne misli, i sa vremena na vrijeme će vjerojatno uspjeti ponovo. I zapadnete ponovo u isti obrazac. Ali u sve kraćim i kraćim intervalima, i vi se opet probudite. I shvatite da vam se to dešava. I uđete u stanje prihvaćanja i primijetite da vam se opet desila transmutacija. I tako se dešava sa bilo kojom patnjom u životu, kad je potpuno prihvatite, dešava se transmutacija. I patnja je bitan dio evolucije ljudske svijesti. Jer vaša patnja postane gorivo za vašu novu svijest, prisustvo, pažnju.