Merhaba, Zoya....Ih, nemaš pojma koliko volim pozdrav " Merhaba"

Podsjeća na djetinjstvo i sarajevske mahale
A svim cyber džematlijama , donosim večeras mahsuz selame iz Srebrenice

Ramazanska atmosfera u srebreničkoj čaršiji na svakom koraku se osjeti....I bez obzira na sve, postača Bogu hvala ima, džamije pune, miriše ramazan u srebrenom gradu, jako, jako....Gledam danas u predikindijski čas...U hladovima srebreničkih sokaka, igraju se dječica....Plave, kuštrave glavice....budućnost ovog grada....Koji skuplja krhotine onoga što je ostalo od negdašnjih života...Nikad više neće biti isto, kaže mi jedan starina, sa francuzicom na glavi, blijedoga lica obajsanog svjetlom ramazanskog posta....Napravi pauzu,uzdahnu, pa nastavi: " Ali, mora se dalje, zbog ovih maksumčića, što se raduju životu....."Zapara srebreničko nebo, ikindijski ezan.....Srebreničanke i Srebreničani, odlaze laganim korakom u Bijelu džamiju, čija se alem na munari, presijava na popodnevnom suncu,koje se lijeno kreće ka magrebu.....
Nakon ikindije,mahnu mi hadži Zejneba,s čijeg staračkog lica, uokvirenog bijelom , keranom jemenijom, ne silazi lagani smiješak....Poljubih joj ruku, mubarek joj učinih ramazan.... Ona posla selame svima u lijepom Sarajevu, blago me prekorivši što nemam kad ostati na iftaru, zatraživši obećanje da ću to učiniti do kraja Ramazana...Obećah joj....Jedno od one dječice , prekide igru i uhvati joj se ručicama za dimije "zeleni" boje, prošarane sitnim grančicama.....i nešto joj objašnjava, pokazujući kao biser bijele zubiće.... Gledam novu munaru novoobnovljene čaršijske džamije....Razdragan smijeh nekoliko mladića i djevojaka, koji se spuštaju niz crnorječku mahalu.....Kažu, odoše da prekrate vrijeme do iftara, šetnjom po čaršiji....
Prolazim kraj Potočara.....Selam alejk, šehidi.....Selam alejk, svima vama koji ostajete u Srebrenici.....