#1501 Re: Okupatorske zastave na Bobovcu
Posted: 15/08/2017 06:13
Dvije knjige su gore u pitanju , ne jedna - Historia Critica Regum Hungariae i Notitia rerum Hungaricarum. Imas i Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe od Nade Klaic, Geschichte des ungarischen Mittelalters I od Bálint Hómana, Imas "The Military Orders: On land and by sea" gdje se opisuje prva donacija zemlje u Slavoniji koju je Boric darovao templarima, John Fine-ova The Late Medieval Balkans, >Paul Gautierova Byzantinische Prinzessinnen in Ungarn zwischen 1050-1200 . Imas i masu u nacionalnoj arhivi Madjarske i par dobrih doktorskih radova. Od svega je najvaznija recenica : Banus Culinus, Borichii filius iz Historia Critica knjige - Ban Kuli, Boricev sin. Ignaz Lenkova Erklärung des Stammbaumes sämmtlicher dreiundfünfzig Könige von Ungarn tvrdi da je Predislava od Kijeva sa Kolomanom imala sina Boricha, neki tvrde da je ovo ban Borich, ali mnogi drugi navode Evfemiju, Kolomanovu drugu zenu kao majka Borisa koji postaje Boric. Oboje je vezano za Kiev. Banus Boris spominje i Homan i Klaic Nadam se da je od koristi.BosnaOnlineOrg wrote:Moze neki link ili izvor osim ove jedne knjige Hvala!emi_eft wrote:Inace se slazem s tvojim postovima, ali kad preuzmes "cinjenice" sa fanaticnog katolickog portala je malo smijesno, u najmanju ruku. Mrsko mi je sve debunkirat sada, ali evo Boric npr. Lik rodjen u Kievu, mater bila ukrainka, otac madjarski kralj, zena bizantska princeza..(A ti o nakoj bosanskoj genezi pricashrasno38 wrote:
Nije tacno da su bili iz stranih porodica koliko se sjecam svi bosanski kraljevi su rodjeni u BiH i po ocevim stranama su bili bosanci e sad po majcinim bi se mogli raspredati Markovi konaci. Uglavno u svim vladarima ponajvise ima bosanstva a vjerovatno u malim kolicinama i ponecega van BiH. E sad vjeroispovjest bi ponajprije mogla naginjati ka katolicanstvu bar po onome sto pise u istoriji....
a) Ban Borić prvi je po imenu poznati bosanski ban. Vlada od 1130. do 1163. i usko surađuje s ugarskim kraljem. Da je bio katolik vidi se po tome što je za pokoj svoje duše ostavio templarskom redu selo Erdel. Nakon njega vladaju Bosnom neko vrijeme Bizantinci.
b) Ban Kulin vlada od o. 1180. do o. 1204. i surađuje s ugarskim kraljem. Radi vlastitih političkih interesa njega je kod pape optužio Vukan Nemanjić, vladar Zete, da je zajedno s porodicom prišao krivovjercima. Kulin je odgovorio i papi i ugarskom kralju Emeriku da je krivo optužen i da je pravi katolik te da je spreman popraviti ako je što iz neznanja pogriješio. Svoju pravovjernost pokazao je podigavši dvije crkve (jedna od njih bila je u selu Muhašinovićima kod Visokog). Osim toga on sam šalje bosanskog biskupa Radogosta u Dubrovnik da ga tamošnji biskup posveti.
c) Ban Stjepan, nasljednik Kulinov (oko 1204.–oko 1221.), njegov je sin i iste vjere kao i otac. Priznaje ugarsko vrhovništvo.
d) Ban Matej Ninoslav vlada oko 1232. do oko 1250. On je bliski Kulinov rođak ali "patarenski" odgojen pa se djelovanjem papina legata Jakova Prenestinskog g. 1228-9. obratio na katoličku vjeru. Unatoč tome, on se uporno brani kad ugarski križari napadaju Bosnu. Zbog toga je papa mislio da se on odmetnuo, no on se u pismima papi (osobito Inocentu IV.) od toga uspješno brani. On je dao i određeni novac za gradnju katedrale u Bosni.
e) Ban Prijezda Veliki (tj. Stariji) vlada od 1254. do 1287. pa i ranije (za izbivanja Ninoslavova). Bio je ugarski štićenik i dobio od kralja lenski posjed Novak. Još u mladosti obratili su ga dominikanci. Bio je oženjen Šubićkom.
f) Ban Stjepan I. Kotromanić, Prijezdin sin, vlada od 1287. do 1302. i ovisan je o ugarskom kralju. Oženio se g. 1284. s Jelisavom, kćerju srpskoga raskralja Dragutina, koji je postao katolik i bio vojvoda Mačve. Iako je i po ocu i po majci bio katolik, bio je snošljiv prema bosanskim krstjanima. Nakon njega Bosnom nakratko upravljaju Šubići.
g) Ban Stjepan II. Kotromanić vlada od 1312. do 1353. Mavro Orbini napravio je kod njega zbrku proglasivši ga pravoslavcem, kojega su tek franjevci obratili. Tu Orbinijevu zabludu preuzeo je kasnije D. Farlati a za njim i F. Rački i Vl. Ćorović. Orbinija je zaveo neki njegov izvor da je ban bio orthodoxae fidei, što na ovom mjestu znači da je bio pravovjeran (a ne možda pataren). Čitav niz okolnosti pokazuje nemogućnost da ban Stjepan bude pravoslavac. Najprije to što mu je otac bio katolik, zatim što je neko vrijeme u Dubrovniku odgajan i učio latinsku knjigu, zatim činjenica da ga papa – i prije dolaska franjevaca – naziva dragim sinom (npr. 1319., 1325., 1345., 1346.), što on usko prijateljuje s fra Peregrinom, što pomaže uspostavu Franjevačke bosanske vikarije, što sam naziva pravoslavce šizmaticima (raskolnicima), te što ga pravoslavna crkva poimence proklinje i što je sagradio franjevcima u Milama samostan. – U drugu ruku, on nije pataren, kao što su neki pomislili, iako se služi (kao i drugi banovi prije njega) uslugama djeda Bosanske crkve, jer su poglavari Bosanske crkve po ustaljenoj predaji bili svjedoci vjerodostojnosti; kad bi zabacio takvu tradiciju, ban bi mogao izazvati građanski rat.
h) Ban i kralj Tvrtko I. On kao ban vlada od 1354. a kao kralj od 1377. do 1391. Osim što je po odgoju katolik, već pri nastupu na vlast protiv njega su se digli bosanski krstjani i istjerali ga iz zemlje. Za njih Tvrtko veli da su najprije bili nevjerni Bogu pa onda i njemu. On fra Peregrina zove svojim duhovnim ocem. Da ne duljim, dovoljno je navesti da srpski povjesničar Ilarion Ruvarac rječito dokazuje da je Tvrtko katolik. Kasnije se bosanski krstjani nisu protiv njega dizali a i on se pokazao snošljivim. Čudna je tvrdnja M. Imamovića (Historija Bošnjaka, Sarajevo, 2. izd. 1998. str. 62) da je Tvrtko bio samo nominalno katolik.
i) Kralj Dabiša, mlađi brat Tvrtkov (sin istog oca i neke nepoznate Bosanke), vlada od 1391. do 1395. Sudeći po ocu on je bio katolik, a tako i žena mu Jelena.
j) Jelena-Gruba, kraljica, Dabišina žena, katolkinja, vladala je vrlo kratko od 1395. do 1398.
k) Kralj Ostoja, mlađi brat Dabišin, vlada od 1398. do 1404. i kasnije od 1408. do 1416. Kao sin pučanke, bio je (po svoj prilici) odgojen patarenski; nastupom na bosansko prijestolje, prešao je na katoličku vjeru, ali je trajno ostao sklon bosanskim krstjanima.
l) Kralj Stjepan Ostojić, sin Stjepana Ostoje i Kujave, vlada od 1418. do 1420. Bio je katolik; sudimo to po tome što je imao franjevca fra Stjepana za svoga dvorskog kapelana.
m) Kralj Tvrtko II. Tvrtković, sin Tvrtka I., vlada od 1404. do 1408. i ponovno od 1421. do 1441. Bio je odgojen katolički i ostao katolik cijeloga života. On zaštićuje franjevce od pretjerano revnoga sv. Jakova Markijskog i pismeno saobraća s papom Martinom V.
n) Kralj Stjepan Tomaš, sin kralja Ostoje, vlada od 1443. do 1461. Bio je odgojen patarenski a obratio ga je dominikanac, hvarski biskup Toma. Papa je proglasio njegov prvi brak s Vojačom, koji je bio uvjetno sklopljen, ništetnim pa je on onda uzeo za ženu Katarinu Kosača. Zajedno s njom gradio je po Bosni crkve. G. 1459. on je stavio preostale bosanske krstjane pred izbor: ili se pokrstiti ili napustiti kraljevstvo. Pokrstilo ih se oko 12.000 a zemlju napustilo četrdeset ili malo više, kako je to zabilježio ondašnji papa Pio II. (Usp. Commentarii rerum memorabilium..., Cittŕ del Vaticano 1984. str. 316-317). Uvažimo da se ove brojke ne odnose na Hum (Hercegovinu, jer su tamo prognani i otišli).
o) Kralj Stjepan Tomašević, sin kralja Tomaša i Vojače, vlada od 1461. do 1463. U pismu papi on naglašava svoj katolički odgoj i svoju vjernost i traži od njega pomoć.
Medjutim da odmah razjasnimo stvari biti katolik ne znaci biti Hrvat na prostoru BiH u to pa i u danasnje vrijeme jer vjera katolicka je puno puno straija od Hrvata. A to se kod nas poistovjecuje i koliko vidim i ti pokusavas da navedes na taj putBez obzira na sve u vrijeme kada je kraljevstvo bilo najvece i najsnaznije najsnaznija je bila crkva Bosanska koja da ponovim je sa stanovista katolicke i pravolsvane crkve bila hereticka. Tako da je to doba veoma veoma komplikovano sa te neke vjerske strane.
) Borio se za ugarsko predstolje nekolicinu puta, neuspjesno i u pretenzijama pokusavao pokazati odanost ugarima boreci se na njihovoj strani u cilju postizanja krune ugarske. Vidjeti poklanjanje posjeda u SLAVONIJI (ne Bosni!) kao dokaz vjerske pripadnosti znajuci istoriju je presmijesno. Ovo je bio Boricev poslijednji pokusaj da osigura "dokaz" o neheretickoj Bosni (kako bi osigurao da templari ne napadnu sina Kulina) i kako bi osigurao da ugari(ciji se to templarski redovi i bili) budu na strani Bosne i odbrane je od bizantskih napada. Taj politicki cin pomjesati sa dokazom vjeroispovjesti, kako rekoh, moze samo uraditi neko ko se bori u suprotnom smjeru od tebe(jer vidim da pricas inace prilicno objektivno), tj dokazuje nekakvo hrvatstvo u Bosni i sl. Kulin je dokazani heretik koji se povijao Rimu kako ne bi dozivlajvao udare u obliku krstaskih ratova. Ne postoji mogucnost da tadasnji teski katolik koji gradi crkve i brani katolicanstvo dopusti toliku herezu i gradnju protivnih crkava, djelovanje didova i sl. Stjepan II omogucava omasovljavanje crkve bosanske i dokazani je katar/bogumil/krstjanin. Preuzmeo si kompletan tekst fanaticnih izvora. Izvotr je najbitniji, a tvoj je pre, prelos. Kad stignem, povrgnut cu jos par, jer stvarno nema smisla
bljak 
ustaške nemani 
da konačno bre živimo sretno
