Pryda wrote: ↑31/10/2020 07:02
_BataZiv_0809 wrote: ↑30/10/2020 21:47
Pryda wrote: ↑30/10/2020 19:29
A pornografski filmovi i masturbacija koja ide uz to (sto je tema ovdje) to definitivno izbjegavat ako je moguće do kraja života i nikad ne raditi.
Zbog?
U fizičkom smislu taj oblik stimulacije polnog organa se značajno razlikuje od seksa kod oba pola. Svi znate koji su to pokreti i kako otupljuju osjetila. Neki su ovdje čak pisali (muški) da to obave prije kao taktiku za produžavanje skorašnjeg seksualnog odnosa. I to zaista radi tako.. Kratkoročno.
Čovjek već u startu pravi ''razdvajanje'' i zadovoljavanje seksualne želje sada ne povezuje samo sa partnerom nego to postaju dvije opcije. Kako u opciji masturbacije ima puno manje faktora (npr činjenica da za seks moraš pronaći partnera a onda ga i zadovoljiti da ostane s tobom) ispada puno lakše za raditi često. To dalje prerasta u svakodnevnicu i neku vrstu ovisnosti. Svakodnevni hit dopamina kroz seksualni orgazam a iz čega? Iz gledanja ekrana i stiskanja rukom? Dakle samo dopamin lišen ljubavi, strasti, povjerenja pa i tog kardio aspekta fizičke aktivnosti. Kao da se hrani jednom vrstom hrane koja je lišena određenih vitamina, minerala, aminokiselina itd to mora doći na naplatu. Mi smo ipak socijalna bića.
Kad tu dodamo onu teoriju da 20% uspješnih muškaraca vrti 80% žena dobijemo mnoge mlade muškarce koji ne uspjevaju pronaći partnera i svoju frustraciju okrenu u tu masturbaciju koja ih dovodi do mrznje svega i svačega. Mrze sebe, mrze žene, mrze društvo.. Jer pročitaj gore - imaju samo dopamin. Ovo je ključni dio zašto ne treba masturbirati nego se treba suzdrzati, RADITI NA SEBI, uložiti tu energiju na poboljšavanje života.
Sad dolazimo do pornografskih filmova. Gledanje drugih ljudi kako imaju seks? Voajerizam? I to neki digitalni oblik bez osjeta bez mirisa bez... Dugotrajna izloženost ovoj pojavi dovodi do mijenjanja strukture mozga i ljudi idu sve dalje i dalje. Pravi se tolerancija. U početku je bilo dovoljno gledati 5 minuta vanila seksa da odljepiš, nakon par godina gleda se gangbang petorice crnaca na djevojci koja ima 50kg. Jos jedan period gleda se hentai ide se dalje I dalje sve za taj fiks dopamina. Kako nakon toga pronaci zadovoljstvo u normalnoj osobi koja želi obični seks? Kako zapravo uzivati u seksu kao učesnik a ne posmatrač? Digitalni heroin koji je uhvatio u zamku mnoge ljude.
Mada nauka još nije pošteno zagrabila u taj teritorij, mislim da je manje-više svima koji na to obrate pažnju jasno da postoji određena kauzacija između masturbacije i različitih bihejvioralnih aspekata.
Naime, seksualni nagon i jeste evoluirao kako bi "motivirao" pojedinca da traži partnera za ispunjenje njegove osnovne biološke funkcije, a to je reprodukcija. A kako je ejakulacija efektivno pražnjenje tog seksualnog nagona, onda je jasno da se masturbacijom (odnosno ejakulacijom) pojedinac demotivira u tom smislu.
Taj dio nam je poznat i jasan. Međutim, stvar se dobrano zamagljuje kada pokušamo dokučiti koje tačno oblike ponašanja kontrolira prisustvo/odsustvo seksualnog nagona, odnosno ejakulacija kojom seksualni nagon zadovoljavamo, a posredstvom hemije u mozgu. Naime, negdje možemo naslutiti, a cijeli no fap pokret se i temelji na sličnim pretpostavkama, kako u prvom redu pojedinac postaje nešto društveniji ukoliko apstinira od masturbacije.
Takvo šta je sa evolucijskog aspekta za očekivati. Naime, pretpostavka pronalaska partnera je socijalizacija, pa je logično da nezadovoljen seksualni nagon podstiče individuu na istu. Stoga su raznorazni no lajferi i introverti u apstinaciji od masturbacije pronašli svojevrstan life hack za neprijatni čin socijalizacije.
Također, umjetnici su kroz historiju nerijetko opservirali vezu između kreacije i seksualnog nagona. Recimo, bilo mi je zanimljivo kada je Avdo Sidran jednom kod Senada, nakon operacije prostate, izjavio kako ne vjeruje da će više pisati istim kvalitetom kao prije operacije.
Iako je kod umjetnika takvo šta najočitije, kreativnost ipak nije rezervisana za umjetnost. Stoga, hormalni balans koji kod umjetnika pospješuje kreaciju kod drugih ljudi također ima određeni efekat. Često ljudi govore da su duhovitiji kada ne masturbiraju, ili da prosto imaju više energije.
Međutim, ono što zagovornici no fap pokreta obično ne spominju, jeste da bilo kakvi benefiti koje apstitencija donosi važe samo na kratke staze. Drugim riječima, dugoročno apstitencija je nužno detrimentalna. Ko mi ne vjeruje, nek apsitinira nekoliko mjeseci, a onda pokuša riješiti integral. Brzo će mu postati neke stvari jasne.
Dugoročna apsistencija pretvara se u nezadovoljenu fiziološku potrebu. Ništa drugačiju od gladi ili žeđi. I baš kao što glad ili žeđ imaju detrimentalan učinak na fokus i mentalne kapacitete, ista stvar vrijedi i za ejakulaciju.
Da se vratim na početak. Kada sam se ozbiljnije bavio ovom temom, a to je bilo mnogo prije no fap pokreta, tragao sam za studijama koje povezuju apstinenciju sa različitim nivoom hormona, a zatim hormonalne nivoe sa ponašanjem. Zapravo, iznenađujuće je malo istraživanja napravljeno na ovom polju. Ali ipak postoje određene ozbiljne studije.
Sjećam se da je jedna takva studija pratila nivo testosterona kod muškaraca nakon apstinencije. Nivo testosterona povećavao se iz dana u dan, da bi dosegao peak otprilike nakon 15 dana, a zatim slijedi pad. Mada se složena veza hormona i ponašanja ne može svesti na testosteron, studija ipak sugerira sve što sam gore već pisao. Benefiti postoje, ali na kratke staze. Ipak ga treba trehnuti od pločice s vremena na vrijeme.
