Amel Tuka, dijamant bh atletike

[Patriotska_Liga]

Neko spomenu da li je 29 godina puno. Ne, za njegovu disciplinu su to sasvim regularne godine. U Tokiju problem sigurno neće biti godine.

Treba imati u vidu specifičnost njegove discipline i specifičnost velikog (najvećeg) takmičenja. Jedan Kszczot, za kojeg sam bio ubijeđen da uzima medalju, napravio je veliku glupost kada je počeo juriti Rudishu 250 metara prije cilja, ostao je bez snage za finiš i bez finala. On, ako ćemo biti realni, ipak znači više u ovoj disciplini od Amela. I on i Amel su se precijenili jer su mislili da je to što su planirali istrčati dovoljno za prva dva mjesta, ali nije bilo. Nije bilo jer su i mnogi drugi u formi, i uz to mnogi drugi nisu napravili taktičke greške. Amel nit je bio u prošlogodišnjoj formi nit je otrčao taktički nešto pretjerano dobru trku. I nema tu, jedan Makhloufi koji je na prošlim OI uzeo zlato na 1500 metara sad izgleda pravo dobro na 800, liči da bi mogao do medalje. Jedan Murphy koji do juče za nas predstavljao samo jednog od trkača u jednoj kvalifikacionoj trci na 800 metara iskoristio je Kszczotovu glupost i ide u finale. Onaj Elliot Giles, koji je Amelu uzeo bronzu ispred nosa u Amsterdamu, ovdje je lagano ispao u kvalifikacijama, nije ga bilo nigdje. Mi smo uzeli za pravilo da, ako je Amel jedne vedre i zvjezdane večeri u kneževini Monako istrčao ono što je istrčao, to znači da se svaki put mora to desiti. Ne ide to tako, pogotov ne u ovoj disciplini. Tad se sve poklopilo, prvo pace koji je trku napravio izuzetno brzom, pa savršeni vremenski uslovi, pa Amelov peak forme, pa savršena taktika i na kraju faktor iznenađenja. Na krilima te forme, ali bez ostalih elemenata osvojio je bronzu na SP-u, kada neki opet nisu bili zadovoljni jer su mislili da je i tad, baš kao i one vedre monegaške večeri, Amel trebao da trči oko 1:42.5, kao da je to uvijek samo po sebi moguće. Nije. Pa i Rudisha, svjetski rekorder i olimpijski prvak iz Londona, nije bio posve dominantan u zadnje četiri godine, to nam valjda najbolje govori kako je specifična ova disciplina. Oduvijek su postojali sportovi i discipline gdje je lakše i gdje je teže ispoljiti razliku u kvalitetu usljed raznih okolnosti. Svi znamo da je npr. u košarci puno lakše ispoljiti razliku u kvalitetu nego u fudbalu. U atletici i plivanju uvijek je najveći problem srednja distanca, dakle 200 metara plivanje i 800/1500 metara trčanje. Moraš bit brz, a ne prebrz da ne bi pao na samom kraju. Nemaš nikakav uvid u to kako je protivnik rasporedio snagu. Gledali ste Ledecky, ona na 400 i 800 (a i 1500 koja nije olimpijska disciplina) lagano uzima jer joj razlika u kvaliteti dozvoljava da to iskontroliše, ima prostora da se popravi neka greška. Ali na 200 metara to ide teže. Ona je bez ikakve sumnje jača od Sjostrom na 200 metara ali ako ne otpliva onako kako treba prvih 150 onda će je Sjostrom uzet zadnjih 50. To se sad nije desilo ali je moguće. Mo Farah garantovano ne bi bio ovako dominantan da trči 800 ili 1500, ali na 5 i 10 km njegov kvalitet 'odgovara mi svaki pace + imam odličan finiš' je dovoljan da mu niko ništa ne može. Ima recimo i biciklizam, onaj drumski. Koliko god si bolji od protivnika nemaš nikakvu garanciju da ćeš prvi kroz cilj jer toliko stvari ne zavisi od tebe kao možda ni u jednom drugom sportu.

Naš problem je što je Amel jedini koji je možda mogao do medalje, ostali nisu ni blizu. Zato je razočarenje veće. Čekamo prvu medalju i po prvi put imamo čovjeka sa ne velikim ali u okviru razumnog realnim šansama i opet ništa od medalje. Kad neko ima 20 kandidata za medalju, jedan kiksne, hajmo ima drugi, on kiksne ima treći... do 20-og će biti neka medalja. Mi ne znamo kad ćemo uopšte imati jednog kandidata za medalju u narednih, šta ja znam, pet olimpijada. Zato imamo pet-šest zlatnih medalja u Grandu. Nemam ništa protiv, nek svako radi šta želi, ali ako se posvetiš Grandu, ako pola populacije gleda i glasa na Grandu onda je logično da si dobar na Grandu, a nije logično da si dobar na OI. Mi smo sportski liliputanci, dobri smo (ali samo dobri) u nekoliko timskih loptaških sportova, a što se tiče individualnih i svih ostalih sportova nema nas nigdje realno. Tu i tamo iskoči neki pojedinac u nekom sportu i to je to, nikakvog sistema, ništa. Obzirom da je konkurencija u timskim sportovima žestoka, a da je mjesta samo 12, ni tu ne možemo da izborimo ni plasman, o medalji da i ne govorim. I eto, to smo mi, sportsko ništa. Pa jedna Jugoslavija u to doba je osvajala po 7-15 medalja i tek poneko zlato. Mi nemamo uopšte kulturu bavljenja sa više od pola olimpijskih sportova. Šta nama predstavljaju badminton, jedrenje, hokej na travi, streličarstvo, hrvanje? Ništa. Naš mentalitet nije sportski po svojoj prirodi, a ako nešto od njega i jeste, sveo se na pomenute timske sportove. Mi živimo u ubjeđenju da su to sve irelevantni sportovi koje niko ne benda, što uopšte nije tačno. Za nas (u Bosni) veslanje je špansko selo, a na regatama širom svjeta tamo se okuplja na hiljade ljudi i gleda to. Za nas je kajak na divljim vodama kad šest polupijanih likova sjedne u gumeni čamac sve sa gajbom pive i prevrne se 20 puta u toku pola sata na Uni ili Vrbasu.

Hoću da kažem slijedeće. Nije da ja kritikujem ljude zato što su takvi nego samo konstatujem zašto smo na OI obične ništarije. Nemoguće je živjeti nesportski a očekivati sportske rezultate. Nemoguće je nemati nikakvu sportsku strategiju a očekivati sportske rezultate. I kad nam se na jedan Amelov nastup svede cjelokupni 24-godišnji olimpijski sportski angažman, pa to propadne, onda smo kao nešto ljuti. Bavite se sportom, pratite sport, šaljite djecu da treniraju sport, ulažite u sport, pričajte o sportu narednih 24 godine pa ćete vidjeti i medalje. I vi i ja s vama. Mislite da smo tek tako slučajno uspjeli na Grandu? Nismo, uprli smo svu raspoloživu energiju tamo. Čak ni na jednom Grandu se ne može uspjeti bez da se ne radi na tome. Imamo brojnost, imamo logistiku, imamo sve što je potrebno da se tamo bude najbolji. Da se bude najbolji na OI potrebno je mnogo više od toga, ali da se uhvati poneka medalja... pa ne znam baš.

[bosan]

E cuj to mi smo razocarani sto jos nemamo medalju . E pa svi koji su razocarani od danas nek pritegnu tene sebi i svojoj djeci pa nek nam oni donesu te madalje . Pa ko bi bio sretniji od njega da je mogao osvojiti tu medalju i to prvu .Zasto nije to on zna najbolje .Ali mi smo najbolji primjer licemjerstva i supljiranja , da mi je znati samo koliko je BiH gradjana pratilo Amela na svjetskim takmicenjima , mislim gledalo ga uzivo , navijalo ? A koliko ljudi prati nase fudbalere koji nece nikad nista osvojiti ? Meni je drago i kad hrvatski sportisti osvoje madalju jer i kod njih nije puno bolje ulaganje u sport , jebiga fukaraluk svuda okolo . Dok svjetske sile iza svojih sportasa postavljaju citavu masineriju i gdje su tanki to sredjuju nedozvoljenim sredstvima tj dopinzima . Bas zbog tih prljavih igara a bilo ih je oduvijek meni je medalja stvar trenutka nije mi mjerilo jacine u nekim sportovima . Jebiga ispade Djokovic odmah a covjek dere sve redom a ne uze ni bronzu .

[KatarinaKosaca]

Katarina, izvini što ću sada da potegnem ovo, kao odgovor na tvoju konstataciju, ali mislim da je dobro poređenje:

Nije ni meni država dala uniformu do kraja 1994. već sam kupio za 100 DEM svoju početkom 1993.godine pa sam branio zemlju bez ikakvih pogovora, kao i gomila moje raje također u kupljenim uniformama.

O budžetu nećemo, to je ispričana i sažvakana priča do gadosti. Kada staviš onaj grb na prsa, i odeš vani, znaš da predstavljaš bar 2 miliona ljudi. A danas je vrijeme da te međunarodni komiteti plaćaju za svaki uspjeh.

Kenijac Yego je gledao J.Železnog na YT kako baca koplje, sam sebi napravio koplje približno onom sportskom, jer nije bilo sportskog koplja u cijeloj Keniji, nije imao trenera, o budžetu da ne pričam da je imao nešto od države pa se čovjek izdignuo do svjetskog i vjerovatno olimpijskog pobjednika.
Nije stvar samo u budžetu ima nešto i u volji i u srcu.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

Posto je na temi o cukama vrlo aktualna fiskalna svijest « necu to da placam», eto necu ni ja salteruse, lijene cinovnike ni ljubavnice politicara, a hocu sportiste. Od vremena Monike Seles, sport , vrhunski sport se promjenio. Monika Seles je jela cevape pred mec a Nole ne jedeni brasno i ima nutricionistu u timu. Danas Monika Seles ne bi bila ni broj 20 sa tatom trenerom. Prica o uniformi nije usporediva, a crnac koji je sam sebi napeavio koplje iznimka.ciji se slucaj prepricava. Sport je danas baziran na svim uvjetima, od prehrane do terena.

[Oligarh]

Katarina, izvini što ću sada da potegnem ovo, kao odgovor na tvoju konstataciju, ali mislim da je dobro poređenje:

Nije ni meni država dala uniformu do kraja 1994. već sam kupio za 100 DEM svoju početkom 1993.godine pa sam branio zemlju bez ikakvih pogovora, kao i gomila moje raje također u kupljenim uniformama.

O budžetu nećemo, to je ispričana i sažvakana priča do gadosti. Kada staviš onaj grb na prsa, i odeš vani, znaš da predstavljaš bar 2 miliona ljudi. A danas je vrijeme da te međunarodni komiteti plaćaju za svaki uspjeh.

Kenijac Yego je gledao J.Železnog na YT kako baca koplje, sam sebi napravio koplje približno onom sportskom, jer nije bilo sportskog koplja u cijeloj Keniji, nije imao trenera, o budžetu da ne pričam da je imao nešto od države pa se čovjek izdignuo do svjetskog i vjerovatno olimpijskog pobjednika.
Nije stvar samo u budžetu ima nešto i u volji i u srcu.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

Posto je na temi o cukama vrlo aktualna fiskalna svijest « necu to da placam», eto necu ni ja salteruse, lijene cinovnike ni ljubavnice politicara, a hocu sportiste. Od vremena Monike Seles, sport , vrhunski sport se promjenio. Monika Seles je jela cevape pred mec a Nole ne jedeni brasno i ima nutricionistu u timu. Danas Monika Seles ne bi bila ni broj 20 sa tatom trenerom. Prica o uniformi nije usporediva, a crnac koji je sam sebi napeavio koplje iznimka.ciji se slucaj prepricava. Sport je danas baziran na svim uvjetima, od prehrane do terena.

Gledao sam reportažu prošle godine na Al Jazeere o Majlindi Keljmendi iz Peći, olimpijskoj pobjednici u džudou. Misliš da je ona imala nekakve uslove?! Ista priča kao i kod nas, cura nema uslove, nije imala ni podršku neku financijsku, ali je imala i volju i inat i pobjednički mentalitet. I donijela je zlato svojoj zemlji. Nije baš da Amel nema sve uslove, ali se takmiči u disciplini koju je kolega iz adžić sasvim dobro opisao i na to se nema šta dodati. Ja i dalje stojim iza svoje tvrdnje da je nama pogubniji nedostatak pobjedničkog mentaliteta zbog nas samih, takvi kakvi jesmo. Pa i sam naziv ove teme je indikativan i ide tome u prilog. Svaki poludrogirani sportski novinar može dati nadimak "Dijamant" nakon par golova svakome našem sportisti i gle čuda, odjednom su svi sa iole solidnim rezultatima "dijamanti". Mi smo toliko imuni na uspjehe svake vrste da nam i nešto malo bolje od prosjeka sjaji poput dijamanta. Takvi smo, kakvi smo.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

[hrasno38]

Katarina, izvini što ću sada da potegnem ovo, kao odgovor na tvoju konstataciju, ali mislim da je dobro poređenje:

Nije ni meni država dala uniformu do kraja 1994. već sam kupio za 100 DEM svoju početkom 1993.godine pa sam branio zemlju bez ikakvih pogovora, kao i gomila moje raje također u kupljenim uniformama.

O budžetu nećemo, to je ispričana i sažvakana priča do gadosti. Kada staviš onaj grb na prsa, i odeš vani, znaš da predstavljaš bar 2 miliona ljudi. A danas je vrijeme da te međunarodni komiteti plaćaju za svaki uspjeh.

Kenijac Yego je gledao J.Železnog na YT kako baca koplje, sam sebi napravio koplje približno onom sportskom, jer nije bilo sportskog koplja u cijeloj Keniji, nije imao trenera, o budžetu da ne pričam da je imao nešto od države pa se čovjek izdignuo do svjetskog i vjerovatno olimpijskog pobjednika.
Nije stvar samo u budžetu ima nešto i u volji i u srcu.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

Posto je na temi o cukama vrlo aktualna fiskalna svijest « necu to da placam», eto necu ni ja salteruse, lijene cinovnike ni ljubavnice politicara, a hocu sportiste. Od vremena Monike Seles, sport , vrhunski sport se promjenio. Monika Seles je jela cevape pred mec a Nole ne jedeni brasno i ima nutricionistu u timu. Danas Monika Seles ne bi bila ni broj 20 sa tatom trenerom. Prica o uniformi nije usporediva, a crnac koji je sam sebi napeavio koplje iznimka.ciji se slucaj prepricava. Sport je danas baziran na svim uvjetima, od prehrane do terena.

Ma pazi tesko da ljudi koji prate samo sport preko TV ekrana ili na sportskim borilistima mogu znati da je sport davno prestao da bude to i da je presao u kompleksnu nauku u kojoj vise prirodne fizicke predispozicije apsolutno ne znace nista na profesionalnom nivou. Pa zar moze neko i pomisliti da recimo Bolt od prirode onako izgleda ili recimo NBA igraci da izgledaju tako jer ih je majka takve rodila. Sport je danas jedna ogromna industrija u kojoj se okrecu boasnoslovne pare a u kojoj recimo ishrana i suplementacija sportasa uzima veliki postotak. Iznimke postoje ali su one kao igla u plastu sjena. Medjutim jedan od najvaznijih aspekata za dobijanje medalje na OI je razvoj omladinskog sporta. Bivsa YU je bila kosarkaska velesila ali je malte ne ispred svake zgrade bio kos....mi kao tadasnja djeca vrijeme smo provodili u sportu (na male, basket, skijanje...) a ne ganjajuci Pokemone. Sportisti su dolazili sa ulice a sport je bio rjesen tako da ti roditelji nisu ni znali sta i gdje treniras nego samo dodjes kuci sa kompletnom opremom. Danas roditelji placaju sve i s obzirom na nase ekonomske neprilike tesko da prosjecan gradjanin ove zemlje moze platiti ono sto je potrebno da bi imali nekog novog olimpijca. Zato ih imamo samo 9....20 godina iza rata a Hrvatska i Srbija 100-tinjak jer su prepoznali da sport je isto tako bitan u svijetu kao i politika. Ne kaze se dzaba da su sportisiti ambasadori. Da su umjesto silnih vjerskih objekata napravili makar pola sportskih terena i te kako bi i mi isli u smjeru sportkih sila. Evo ja cu opet navesti primjer plivanja gdje se bazen Otoka gusi koliko ima klubova i plivaca i klubovi se tuku za termine i pametna drzava bi to iskrostila i sirila taj sport izgradnjom jos bazena ali ne onako glupavih kao sto je Otoka na kojoj se samo na krov potrosilo bruka miliona KM. Otoka se trebala razvijati kao sportski centar a ne graditi zgrade na livadama okolo.

[Muhamed Đakmić]

Mi se hronično ne bavimo nepopularnim i netimskim sportovima, od tog sve kreće.

Tuka je izabrao stvarno tešku disciplinu i veliki je uspjeh što je tu gdje jeste. Nije jednako teško osvojiti medalju u ''dvojcu na pariće'' i osvojiti medalju na 800 metara. Naravno, ne obezvređujem druge discipline, nego jebiga, konkurencija mu je stvarno strašna.

To ne opravdava njegov lošiji nastup sinoć, toliko je puta promijenio brzinu da se i prije samog finiša potrošio. Ali ne treba sad ni tovariti mu da se obrukao.

[hrasno38]

Katarina, izvini što ću sada da potegnem ovo, kao odgovor na tvoju konstataciju, ali mislim da je dobro poređenje:

Nije ni meni država dala uniformu do kraja 1994. već sam kupio za 100 DEM svoju početkom 1993.godine pa sam branio zemlju bez ikakvih pogovora, kao i gomila moje raje također u kupljenim uniformama.

O budžetu nećemo, to je ispričana i sažvakana priča do gadosti. Kada staviš onaj grb na prsa, i odeš vani, znaš da predstavljaš bar 2 miliona ljudi. A danas je vrijeme da te međunarodni komiteti plaćaju za svaki uspjeh.

Kenijac Yego je gledao J.Železnog na YT kako baca koplje, sam sebi napravio koplje približno onom sportskom, jer nije bilo sportskog koplja u cijeloj Keniji, nije imao trenera, o budžetu da ne pričam da je imao nešto od države pa se čovjek izdignuo do svjetskog i vjerovatno olimpijskog pobjednika.
Nije stvar samo u budžetu ima nešto i u volji i u srcu.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

Posto je na temi o cukama vrlo aktualna fiskalna svijest « necu to da placam», eto necu ni ja salteruse, lijene cinovnike ni ljubavnice politicara, a hocu sportiste. Od vremena Monike Seles, sport , vrhunski sport se promjenio. Monika Seles je jela cevape pred mec a Nole ne jedeni brasno i ima nutricionistu u timu. Danas Monika Seles ne bi bila ni broj 20 sa tatom trenerom. Prica o uniformi nije usporediva, a crnac koji je sam sebi napeavio koplje iznimka.ciji se slucaj prepricava. Sport je danas baziran na svim uvjetima, od prehrane do terena.

Gledao sam reportažu prošle godine na Al Jazeere o Majlindi Keljmendi iz Peći, olimpijskoj pobjednici u džudou. Misliš da je ona imala nekakve uslove?! Ista priča kao i kod nas, cura nema uslove, nije imala ni podršku neku financijsku, ali je imala i volju i inat i pobjednički mentalitet. I donijela je zlato svojoj zemlji. Nije baš da Amel nema sve uslove, ali se takmiči u disciplini koju je kolega iz adžić sasvim dobro opisao i na to se nema šta dodati. Ja i dalje stojim iza svoje tvrdnje da je nama pogubniji nedostatak pobjedničkog mentaliteta zbog nas samih, takvi kakvi jesmo. Pa i sam naziv ove teme je indikativan i ide tome u prilog. Svaki poludrogirani sportski novinar može dati nadimak "Dijamant" nakon par golova svakome našem sportisti i gle čuda, odjednom su svi sa iole solidnim rezultatima "dijamanti". Mi smo toliko imuni na uspjehe svake vrste da nam i nešto malo bolje od prosjeka sjaji poput dijamanta. Takvi smo, kakvi smo.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

Pazi sa dosta toga se sa tobom slazem ali recimo nadimak Dijamant je dat vise nego zasluzeno jer je Edin postigao skoro pa sve sto se moze postici u fubalu i njegov uspjeh je zaista dijamantski. E sad naravno osim Pjanica tesko da postoji jos neko ko bi mogao u fudbalu dobiti taj naziv. I ja ne znam ali svi imate uzasno pogresno razmisljanje o Kosovu i Albaniji kao banana drzavama i dzudasica je kad je bilo potrebno budi siguran imala sve sto joj je trebalo te zato i jeste tamo gdje stoje najbolji. Naravno slazem se apsolutno za pobjednicki mentalitet ali on se stice a ne dobija rodjenjem.

[stalaktit]

Veslanje je sport u kojem je izuzetno teško uzeti medalju. Pogledaj samo koje su velesile tu - sve zemlje sa sistematskim radom i ulaganjima, opremom, sveučilišnim sustavima, i sirovom snagom, tehnikom, balansom, usklađenošću. Dajte nemojte potcjenjivati sportove. Postoje neki kraljevski, košarka, atletika, veslanje, plivanje u koje se ne može dirati.

[hrasno38]

Mi se hronično ne bavimo nepopularnim i netimskim sportovima, od tog sve kreće.

Tuka je izabrao stvarno tešku disciplinu i veliki je uspjeh što je tu gdje jeste. Nije jednako teško osvojiti medalju u ''dvojcu na pariće'' i osvojiti medalju na 800 metara. Naravno, ne obezvređujem druge discipline, nego jebiga, konkurencija mu je stvarno strašna.

To ne opravdava njegov lošiji nastup sinoć, toliko je puta promijenio brzinu da se i prije samog finiša potrošio. Ali ne treba sad ni tovariti mu da se obrukao.

Kako ces biti 12 na svijetu i obrukat se.....ni slucajno samo sto mozda svi mi imamo nerealna i prevelika ocekivanja. Sportista odabere ono sto mu najvise lezi pa je tako recimo i Ceprkalo uvijek plivao 1500 i 400 slobodno te 200 delfin kao svoje osnovne discipline iako su najteze uz 400 mix u plivanju. Ali je decko sa 17 godina ostvario B olimpijsku normu od 850 FINA bodova sto do sada ja mislim nikada niko nije ostvario u BIH.

[Dr Baltazar]

Jarane, a što je dozvoljeno ispišavanje po Amelovim vjerskim ubjeđenjima?

Ovo neukusno prozivanje za rekate i to. To je ponižavanje samog frajera.

Pa prihvatite da frajer vjeruje u to i da je to dio njegove ličnosti.

Nemojte biti debili.

Takvi bolje i da ga ne prate.

[hrasno38]

Veslanje je sport u kojem je izuzetno teško uzeti medalju. Pogledaj samo koje su velesile tu - sve zemlje sa sistematskim radom i ulaganjima, opremom, sveučilišnim sustavima, i sirovom snagom, tehnikom, balansom, usklađenošću. Dajte nemojte potcjenjivati sportove. Postoje neki kraljevski, košarka, atletika, veslanje, plivanje u koje se ne može dirati.

Zlatna medalja Hrvatske u veslanju nije nikakvo iznenandjenje s obzirom da iz Hrvatske dolazi jedan od najvecih veslaca u istoriji ovog sporta Matija Ljubek.....dakle tradicija!!!!

[Muhamed Đakmić]

Veslanje je sport u kojem je izuzetno teško uzeti medalju. Pogledaj samo koje su velesile tu - sve zemlje sa sistematskim radom i ulaganjima, opremom, sveučilišnim sustavima, i sirovom snagom, tehnikom, balansom, usklađenošću. Dajte nemojte potcjenjivati sportove. Postoje neki kraljevski, košarka, atletika, veslanje, plivanje u koje se ne može dirati.

Ma nije mi cilj da potcjenjujem, ali mogu ja prvi poslužiti kao primjer lošeg mentaliteta spram tih manjih sportova.

Jednostavno, kod nas 95% populacije seljački razmišlja spram tih sportova. Baš kao ja u tom svom postu.

Eh eto vam odgovora što nas nigdje nema. Kod nas da nekom prosječnom ocu sin kaže da hoće da se bavi gimnastikom prvo bi ga slomio, a onda bi mu platio prostitutku da ga oduči od pederluka.

[Patriotska_Liga]

Veslanje je sport u kojem je izuzetno teško uzeti medalju. Pogledaj samo koje su velesile tu - sve zemlje sa sistematskim radom i ulaganjima, opremom, sveučilišnim sustavima, i sirovom snagom, tehnikom, balansom, usklađenošću. Dajte nemojte potcjenjivati sportove. Postoje neki kraljevski, košarka, atletika, veslanje, plivanje u koje se ne može dirati.

Ali moraš priznati da ima razlike po disciplinama. Ove jače nacije se uglavnom baziraju na rimen tako da je u skulu uvijek veća šansa da se ugrabi medalja za ostale. Četverac i osmerac naravno bez ozbiljnog sistema ne može se ni imati, a kamo li očekivati od njega medalju. To mogu samo najjači.

[stalaktit]

Hrvatski osmerac ima medalju iz Sydneya, ako se ne varam. Broncu ja mislim. Gdje su našli osmoricu ja ne znam, sjećam se da su dvojica bili na fakultetu trenirali, doktori. Što je otprilike jedan od dva sporta koji na medicinskom fakultetu možeš izabrati za tjelesni, i treneri su ti amateri. U cijeloj Hrvatskoj imaš jedan sportski centar za treniranje veslanja, Jarun, i on je i za sveučilišni tjelesni, i za građane, i za profesionalce, s infrastrukturom i opremom od prije 30 godina (Univerzijada) a treneri su ti amateri.

Ovaj jedan kolega trenira sad tako svog sina, on doktor sin mu na fakultetu istom, čovjek uzima sad neke medalje i na dobrom je putu, od države ništa. Samo otac amater i termini od faksa.

U konkurenciji sa zemljama koje ulažu milijune i milijune, meni je medalja u veslanju skandal.

Može se i bez novaca

Evo ja razmišljam koja je to žrtva i volja morala biti za te ljude, uz studij medicine uzeti medalju u veslanju. Pa ti ljudi kreveta vidjeli nisu.

Glava je to ljudi. Ako netko na Olimpijadi otrči slabije nego u ostatku sezone, nije to ništa drugo nego glava. I to puno slabije. Nisu novci, nije vjera, nije ulaganje. Podbaciš pshički.

[USAblues]

Barcelona, Atlanta, Sidney, Atina, Peking, London, Rio...

Od Amela sam realno najviše očekivao da prekine ovaj niz. Ali kada govorite o mentalitetu, molim vas da imate samo jedno u vidu: Našu sportsku, ali i opštu javnost stvaraju polupismeni poltroni od novinara, a javnost se realno napali kao da smo u najmanju ruku neka velesila. Pogledajte komšiluk i susjedstvo. Tamo novinari raskuju i sportiste i saveze ako se ne uspije u nečemu što bi za nad bila misaona imenica. A pogledajte kod nas ko su sportski novinari. Sve samo dupeuvlakači i žetoni, bez ikakvih moralnih skrupula da se ulizuju svakom sportisti pa makar i za selfie da ispadnu na jebenom fb face. I kada mi neko počne pričati o tome kako država nikome nije ništa dala. Nije dala ni Ivici i Janici Kostelić u njihovim početcima već im je dao njihov otac Ante, pored kojeg su oboje morali krv pišati na privatnim treninzima koje je on financirao po austrijskim glečerima. E zato je Janica sama donijela 6 zlata Hrvatskoj. Kod nas nakon jedne utrke i jedne medalje (svaka čast na njoj) idu slikanja sa političarima, SLS AMG od tenderskih gospodara, crveni tepih (da je Amel više posh prošetao bi i on po rc SFFa). Ljudi, sport je odricanje, asketizam dok se uspjesi ne pretvore u pobjednički mentalitet. A i onda sve mora dozirano biti. Jedan Ronaldo baca mikrofon u jezero novinaru, nema prilaza ekipi koja kasnije postaje evropski prvak. A kod nas sa reprezentacijom u avionu lete Brajlovići sa pečenim janjcima, teferiče novinari po hotelima... Amel je dobar momak, i iskreno je svojom bronzom iz Pekinga napravio najveći uspjeh bh sporta (kvalitativno gledajući) u zadnjih 32 godine, nakon zlata A.Josipovića na OI u LA (ja to gledam kao uspjeh bh sporta u zajedničkoj državi).
Ali za više se morao ušutiti i radi naporno, a ne postati polu-celebrity.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

[dječak sa šibicama]

Kad je vec tema veslanje, meni je nevjerovatno da bihacki kraj nikada nije dao nekog veslaca ili kajakasa koji bi makar isao na OI, tamo Bihac, Krupa, svi nesto veslaju, da li ladje da li kanue. Ili ovi sa Vrbasa.

Nekakvi preduslovi postoje.

O ulaganju u sport se moze nasiroko, ali kad pogledas pricu familije Kostelic, sve teorije padaju u vodu. Ljudi su spavali u staroj Ladi, treninzi po sumi, preskakanje granja, bacanje balvana sa ramena, Lada i spavaca soba i kuhinja i prevozno sredstvo. I Gips napravio jednu od najboljih skijasica svijeta svih vremena.
Sa druge strane, olimpijski grad Sarajevo ima servirane uvjete, mojne price bio rat spaljeno sruseno ovo ono, i prije rata a nakon ZOI, ne napravi se nijedan skijas spomena vrijedan u Sarajevu. Rat je samo ubrzao propadanje olimpijskih objekata, evo prodje 20 godina a nikome ne pada na pamet da obnovi bob stazu, Bjelasnica vise lici ne Cevljanovice nego na ski centar, grad do unazad nekoliko godine nije jednog bazena imao, i tako dalje i tako dalje. U Americi se bazicni sportovi (atletika, gimnastika, plivanje) po srednjim skolama forsiraju, stipendije fazoni, kod nas je sat tjelesnog daj djeci lopte da sutaju.

Cudno mi je da nema bas nijednog primjera u bih sportu, recimo kao Jakov Fak, sam od sebe napravio osvajaca olimpijske medalje. Niko u njega nije ulozio, osim nesto sitno lokalna zajednica.

Za Tuku mogu reci samo razocarenje, ne on nego rezultat. Ocekivao sam sigurno finale, mozda ne medalju ali neko 5 mjesto u finalu. Ocito je forma u banani.

[Laertes]

Mi se hronično ne bavimo nepopularnim i netimskim sportovima, od tog sve kreće.

Tuka je izabrao stvarno tešku disciplinu i veliki je uspjeh što je tu gdje jeste. Nije jednako teško osvojiti medalju u ''dvojcu na pariće'' i osvojiti medalju na 800 metara. Naravno, ne obezvređujem druge discipline, nego jebiga, konkurencija mu je stvarno strašna.

To ne opravdava njegov lošiji nastup sinoć, toliko je puta promijenio brzinu da se i prije samog finiša potrošio. Ali ne treba sad ni tovariti mu da se obrukao.

Kako ces biti 12 na svijetu i obrukat se.....ni slucajno samo sto mozda svi mi imamo nerealna i prevelika ocekivanja. Sportista odabere ono sto mu najvise lezi pa je tako recimo i Ceprkalo uvijek plivao 1500 i 400 slobodno te 200 delfin kao svoje osnovne discipline iako su najteze uz 400 mix u plivanju. Ali je decko sa 17 godina ostvario B olimpijsku normu od 850 FINA bodova sto do sada ja mislim nikada niko nije ostvario u BIH.

Pazi, Čeprkalo je svoj uzrast (i starije) razvaljivao u svakoj disciplini u kojoj se pojavio. Na državnim prvenstvima, plivači i njihovi roditelji bi prvo pogledali startne liste da vide šta je Čeprkalo prijavio (a plivao je sve stilove, delfin i mix najčešće). Onda je neko prepoznao da je malac prerastao taj nivo i krenuo ulagati u njega, procijenio discipline i fokusirao se na to. Ulaganje nije samo finansijski. Mihajlo je, koliko znam, oslobođen školskih obaveza, polaže razrede i tu mu se izašlo u susret. Ima još jako dobrih plivača, no broj jedan je "jesi li donio članarinu za ovaj mjesec?". Boli nekog hašim da li bi to dijete za 4 godine u Tokiju moglo biti naš predstavnik. Boli "trenera", njemu je do prihoda od članarine, boli nastavnika u školi jer, zaboga, ono nema drugu ocjenu u ovom polugodištu iz njegovog predmeta, boli načelnika/ministra/premijera jer u tome nema pinke za njega niti će mu to donijeti glasove...
Ljudi u svijetu imaju olimpijske cikluse i sad razmišljaju i planiraju za 2020. Kladio bih se da u OKBiH ne bi znali nabrojati koji će to sportovi biti u Tokiju. A dobre djece imamo, sa dobrim rezultatima... Npr. karate (a uvodi se 2020). Uzmi 20 najboljih, omogući im koliko može, 10 će otpasti, 10 otići na OI, nek' 8 "samo učestvuje", a 2 imaju šanse za medalju, pa 1 osvoji.
Jbg, naglas razmišljam, možda totalno fulam.

[Patriotska_Liga]

Hrvatski osmerac ima medalju iz Sydneya, ako se ne varam. Broncu ja mislim. Gdje su našli osmoricu ja ne znam, sjećam se da su dvojica bili na fakultetu trenirali, doktori. Što je otprilike jedan od dva sporta koji na medicinskom fakultetu možeš izabrati za tjelesni, i treneri su ti amateri. U cijeloj Hrvatskoj imaš jedan sportski centar za treniranje veslanja, Jarun, i on je i za sveučilišni tjelesni, i za građane, i za profesionalce, s infrastrukturom i opremom od prije 30 godina (Univerzijada) a treneri su ti amateri.

Ovaj jedan kolega trenira sad tako svog sina, on doktor sin mu na fakultetu istom, čovjek uzima sad neke medalje i na dobrom je putu, od države ništa. Samo otac amater i termini od faksa.

U konkurenciji sa zemljama koje ulažu milijune i milijune, meni je medalja u veslanju skandal.

Može se i bez novaca

Evo ja razmišljam koja je to žrtva i volja morala biti za te ljude, uz studij medicine uzeti medalju u veslanju. Pa ti ljudi kreveta vidjeli nisu.

Ne varaš se, ima. Ipak, ako pogledaš rezultate osmeraca iz OI u OI dođeš do zaključka da je to ipak izuzetak. Tu su veslala i braća Skelin, skupila se kvalitetna ekipa željna uspjeha, radila vrijedno, poklopilo im se i uzeli su medalju. Nije prvi put da se tako nešto dešava na OI. Ipak, kako koja godina prolazi sve je teže jer i u veslanje su polako ali sigurno došle karakteristike strogo profesionalnh sportova, nutricionisti, kvalifikovani treneri, vodi se računa o detaljima. U to doba veslanje je po tome daleko zaostajalo za atletikom ili plivanjem, ali danas to više nije slučaj.

Jarun kakav god da je pruža uslove da se barem krene, da se stekne neki nivo. A kad se stekne neki nivo onda se može usavršavati i negdje drugo.

Bez novca će uvijek biti moguće uzeti medalju, mada sve teže naravno. Ipak se u svakoj zemlji može roditi neki Bolt, Phelps ili Đoković svog sporta, ili neko jednostavno dovoljno dobar za medalju. Kod nas (mislim u BiH) i kad se rodi neko ko može biti olimpijski prvak on to jednostavno neće biti jer je okruženje takvo da se on vjerovatno neće baviti nikakvim sportom.

[dječak sa šibicama]

Hrvatski osmerac ima medalju iz Sydneya, ako se ne varam. Broncu ja mislim. Gdje su našli osmoricu ja ne znam, sjećam se da su dvojica bili na fakultetu trenirali, doktori. Što je otprilike jedan od dva sporta koji na medicinskom fakultetu možeš izabrati za tjelesni, i treneri su ti amateri. U cijeloj Hrvatskoj imaš jedan sportski centar za treniranje veslanja, Jarun, i on je i za sveučilišni tjelesni, i za građane, i za profesionalce, s infrastrukturom i opremom od prije 30 godina (Univerzijada) a treneri su ti amateri.

Ovaj jedan kolega trenira sad tako svog sina, on doktor sin mu na fakultetu istom, čovjek uzima sad neke medalje i na dobrom je putu, od države ništa. Samo otac amater i termini od faksa.

Pa dobro, Jarun je ipak nekakav sportski centar sa solidnim uvjetima za veslanje. BiH nema nista slicno, iako citam da su ovi veslaci vjezbali na ramskom jezeru, nisam upratio koji tacno.

Imala je hrvatska jak cetverac na parice, svjetski prvaci, i onda Sinkovici odluce da idu samostalno kao dvojac, a Martin na skif. Onaj cetvrti ne znam gdje zavrsio. I eto ih sad, nakon 3 godine, olimpijsko zlato i srebro. Zamalo dva zlata, boba falila.

[Patriotska_Liga]

Barcelona, Atlanta, Sidney, Atina, Peking, London, Rio...

Od Amela sam realno najviše očekivao da prekine ovaj niz. Ali kada govorite o mentalitetu, molim vas da imate samo jedno u vidu: Našu sportsku, ali i opštu javnost stvaraju polupismeni poltroni od novinara, a javnost se realno napali kao da smo u najmanju ruku neka velesila. Pogledajte komšiluk i susjedstvo. Tamo novinari raskuju i sportiste i saveze ako se ne uspije u nečemu što bi za nad bila misaona imenica. A pogledajte kod nas ko su sportski novinari. Sve samo dupeuvlakači i žetoni, bez ikakvih moralnih skrupula da se ulizuju svakom sportisti pa makar i za selfie da ispadnu na jebenom fb face. I kada mi neko počne pričati o tome kako država nikome nije ništa dala. Nije dala ni Ivici i Janici Kostelić u njihovim početcima već im je dao njihov otac Ante, pored kojeg su oboje morali krv pišati na privatnim treninzima koje je on financirao po austrijskim glečerima. E zato je Janica sama donijela 6 zlata Hrvatskoj. Kod nas nakon jedne utrke i jedne medalje (svaka čast na njoj) idu slikanja sa političarima, SLS AMG od tenderskih gospodara, crveni tepih (da je Amel više posh prošetao bi i on po rc SFFa). Ljudi, sport je odricanje, asketizam dok se uspjesi ne pretvore u pobjednički mentalitet. A i onda sve mora dozirano biti. Jedan Ronaldo baca mikrofon u jezero novinaru, nema prilaza ekipi koja kasnije postaje evropski prvak. A kod nas sa reprezentacijom u avionu lete Brajlovići sa pečenim janjcima, teferiče novinari po hotelima... Amel je dobar momak, i iskreno je svojom bronzom iz Pekinga napravio najveći uspjeh bh sporta (kvalitativno gledajući) u zadnjih 32 godine, nakon zlata A.Josipovića na OI u LA (ja to gledam kao uspjeh bh sporta u zajedničkoj državi).
Ali za više se morao ušutiti i radi naporno, a ne postati polu-celebrity.

Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk

Ne vidim ovaj post, valjda je negdje ranije pa ću citirati ovako.

Sve je odlično rečeno, a ključno je to što je Amel 'dobar momak'. On sad razmišlja da li će se zamjeriti vaskolikoj bh. javnosti ukoliko ne bude fin. Ali njega mora da boli đon zbog toga, on mora za vrijeme priprema za OI da nestane sa javne scene, da ga ne zanima ko će to kako komentarisati i šta će reći. Da ne poziva nikog, da se ne obraća svako malo, da se izoluje od svega. Eno su Amerikanci već osvojili 60 medalja. Misli li neko da se neko od tih možda 45-50 medaljaša nastoji da svidi američkoj javnosti i medijima. Dobiješ kratku izjavu na kraju takmičenja i doviđenja. Samo kod nas neka jaransko-familijarna atmosfera na koju je Amel nažalost nasjeo jer teško je reći ne onom ko ti stalno povlađuje i hvali te. Političari su i ranije preko nekih sportista nastojali da se izreklamiraju i uzmu predizborne poene. Amel mora da to ignoriše jer u krajnjoj liniji ne zavisi od njih uopšte. Dakle, Amel je i previše dobar i upao je u zamku da ga zanima šta će neki NN iz neke nedođije misliti o njemu. Profesionalnog sportistu mora da boli đon šta ko misli o njemu i njegov mu rezultat mora biti najvažniji. Upao je u zamku da medalju osvaja za svoju zemlju a ne za sebe i tako sebi natovario grozan pritisak. Medalju osvajaš za sebe, a kad je osvojiš ona će se fino upisati tamo među medalje koje je osvojila BiH. I Danis je rekao na dodjeli Oskara da je to za njegovu zemlju, ali dok je radio film nije razmišljao o tome. Ja mu želim da osvaja medalje taman me sreo na ulici i rekao mi da sam stoka. Ne zanima me previše kakav je čovjek, zanima me kao sportista. I Džekin privatni život je u našoj javnosti postao primaran u odnosu na ono šta radi na terenu. Svi su pametni da kažu kako bi on trebao da živi i s kim. Šta te briga? Džeko je za ljubitelja sporta onih 90+ minuta na terenu i to je to, normalnog čovjeka ne bi trebalo uopšte da zanima šta radi i čime se bavi privatno. I Džeko se nažalost nije znao nositi na pravi način s tim, s početka je bio kao Amel, a kad stvari nisu išle najbolje onda je ušao u rasprave sa ruljom. On mora da se izdigne iznad toga i da ga uopšte ne zanima šta rulja priča, a i rulji bi bilo najbolje da se prestane baviti privatnim životom Džeke nego njegovim sportskim angažmanom.

I tačno je da Kostelići i mnogi drugi nisu ležali na parama ali ništa ne bi postigli bez odricanja kakvo običan čovjek ne može ni da zamisli. Obični ljudi bi poludili, to mogu samo strašno jaki karakteri. Odricanje od titule favorita mahale za Amela bi bio veliki plus.

[stalaktit]

Pa dobro, Jarun je ipak nekakav sportski centar sa solidnim uvjetima za veslanje. BiH nema nista slicno, iako citam da su ovi veslaci vjezbali na ramskom jezeru, nisam upratio koji tacno.

Imala je hrvatska jak cetverac na parice, svjetski prvaci, i onda Sinkovici odluce da idu samostalno kao dvojac, a Martin na skif. Onaj cetvrti ne znam gdje zavrsio. I eto ih sad, nakon 3 godine, olimpijsko zlato i srebro. Zamalo dva zlata, boba falila.

Ma solidno je, ali u odnosu na ono što imaju po silnim Harvardima, Princetonima, Cambridgeu i Oxfordu (ekipe koje konkuriraju tim ljudima) je jadno. Ko da osvojiš formulu 1 u golfu 2. Kako drugo nego prosipanjem krvi.

Dok toga ne bude, neće biti ni medalje. Eto, Martin trenirao na ramskom jezeru, tko smeta nekome odavde da tamo trenira. Nedostatak radne etike i volje, ja kažem.

[hrasno38]

Hrvatski osmerac ima medalju iz Sydneya, ako se ne varam. Broncu ja mislim. Gdje su našli osmoricu ja ne znam, sjećam se da su dvojica bili na fakultetu trenirali, doktori. Što je otprilike jedan od dva sporta koji na medicinskom fakultetu možeš izabrati za tjelesni, i treneri su ti amateri. U cijeloj Hrvatskoj imaš jedan sportski centar za treniranje veslanja, Jarun, i on je i za sveučilišni tjelesni, i za građane, i za profesionalce, s infrastrukturom i opremom od prije 30 godina (Univerzijada) a treneri su ti amateri.

Ovaj jedan kolega trenira sad tako svog sina, on doktor sin mu na fakultetu istom, čovjek uzima sad neke medalje i na dobrom je putu, od države ništa. Samo otac amater i termini od faksa.

U konkurenciji sa zemljama koje ulažu milijune i milijune, meni je medalja u veslanju skandal.

Može se i bez novaca

Evo ja razmišljam koja je to žrtva i volja morala biti za te ljude, uz studij medicine uzeti medalju u veslanju. Pa ti ljudi kreveta vidjeli nisu.

To se zove totalno nepoznavanje sporta. Prije svega Hrvatska ima 30 veslackih klubova i veliku istoriju ovog sporta protkanu velikim uspjesima.

http://www.veslanje.hr/klubovi_hvs.html

Olimpijske igre 1952. - Helsinki
Veslanje, četverac bez kormilara - zlato
Na Olimpijskim igrama u Helsinkiju četverac bez kormilara uzeo je zlatnu medalju. U njemu su veslali Splićani Duje Bonačić i Petar Šegović, Velimir Valenta iz Klisa i Mate Trojanović iz Trpnja.

Kajak i kanu - zlato i bronca
Matija Ljubek s dvije medalje doveo je Jugoslaviju u sam vrh svjetskog kajaka na mirnim vodama.

Olimpijske igre 1980. - Moskva
Za još jedno veslačko odličje pobrinuo se dvojac s kormilarom u sastavu Duško Mrduljaš, Zlatko Celent i Josip Reić.

Olimpijske igre 1984. - Los Angeles
Matija Ljubek nastavio je niz započet u Moskvi osvojivši zlato i srebro. Ovaj put do obje medalje došao je u dvokleku s Mirkom Nišovićem. Na 500 metara uzeli su zlato ispred legendarne rumunjske postave Patzaichin/Simionov da bi od istih tih Rumunja upisali poraz na 1000 metara i zadovoljili se odličnim srebrom.

Plus 2 srebra i jedna bronza nakon osamostaljenja Hrvatske.

[Patriotska_Liga]

Eto, Martin trenirao na ramskom jezeru, tko smeta nekome odavde da tamo trenira. Nedostatak radne etike i volje, ja kažem.

I to, ali nije samo to.

Nedostatak pojma. Prosječni stanovnik BiH može 50 godina gledati u jezero da mu ne padne na pamet da se bavi veslanjem.

Nedostatak opreme. Veslanje se jel ne može ozbiljno trenirati u drvenom čamcu sa polupuknutim drvenim veslom. Gdje se u BiH ima kupiti iole ozbiljan čamac sa veslima? Zna li iko? Koliko košta?

I naravno jedna opšta neradnička i nepoduzetna atmosfera, atmosfera koja nikog ne tjera da postigne nešto vrijedno kako bi se istakao. Kad nekog vidiš da trči u gradu uglavnom se sreće sa čudnim pogledima i podsmjehom. Gle'aj one budale. Vid' mu glave. U takvoj atmosferi samo mentalno jaki karakteri mogu uopšte poželiti da se profesionalno bave nekim sportom, a pogotov sportom koji nije fudbal/košarka/rukomet/odbojka.

[Patriotska_Liga]

Prije 90-ih to je realno bio amaterski sport bez ozbiljnih ulaganja pa je tradicija mogla da donese i uspjehe. Danas je to dosta teže.

Imaš i u BiH možda 100 registrovanih odbojkaških klubova pa nas nema nigdje u tom sportu.

[hrasno38]

Eto, Martin trenirao na ramskom jezeru, tko smeta nekome odavde da tamo trenira. Nedostatak radne etike i volje, ja kažem.

I to, ali nije samo to.

Nedostatak pojma. Prosječni stanovnik BiH može 50 godina gledati u jezero da mu ne padne na pamet da se bavi veslanjem.

Nedostatak opreme. Veslanje se jel ne može ozbiljno trenirati u drvenom čamcu sa polupuknutim drvenim veslom. Gdje se u BiH ima kupiti iole ozbiljan čamac sa veslima? Zna li iko? Koliko košta?

I naravno jedna opšta neradnička i nepoduzetna atmosfera, atmosfera koja nikog ne tjera da postigne nešto vrijedno kako bi se istakao. Kad nekog vidiš da trči u gradu uglavnom se sreće sa čudnim pogledima i podsmjehom. Gle'aj one budale. Vid' mu glave. U takvoj atmosferi samo mentalno jaki karakteri mogu uopšte poželiti da se profesionalno bave nekim sportom, a pogotov sportom koji nije fudbal/košarka/rukomet/odbojka.

jablanicko jezero se ubilo za tog sporta ali jebi ga....cak se ljeti i odrzava neka veslacka regata ali sa onim starim tradicionalnim camcima