Anksioznost

[Great Cornholio]

Ovdje možete naći gotovo sve o anksioznosti, simptome, načine liječenja anksioznosti, mnogo opisa i ličnih svjedočenja osoba koje imaju ili su imale taj poremećaj
http://www.depresija.org/forum/index.ph ... howforum=4

Ja bih samo da kažem da je pojava anksioznosti jedan vid "alarma" koji nas upozorava sa smo se preforsirali, i ako ne budemo mijenjali nešto u svom životu prijeti nam opasnost da se anksioznost pretvori u neko teže oboljenje.

[Female_Sa]

Anksioznost se i javlja kad je covjek dugo vremena izlozen nekom stresu, bar je to kod mene slucaj. JAvilo mi se u 2. srednje jer sam bila po takvim pritiskom, bila ucenik generacije u osnovnoj, a onda dosla u srednju i u prvom tromjesecju prosla vrlodobrim, sa 3 zakljuucene dvice u knjizici. Mislila sam kako moram biti i dalje najbolja u razredu (greska mojih roditelja koji su me tako odgajali, ali i moja greska jer sam po prirodi perfekcionista).

Dugo vremena sam se borila sa tim, a da nisam znala ni sta mi je, btw., uradila sam sve moguce nalaze koji su bili ok. Onda su mi stavili dijagnozu "Anksioznost" i uputili neuropsihijatru kod kojeg sam otisla 2x i odustala jer mi se nije svidio. U to vrijeme sam imala problema samo sa napadima panike u guzvi (eh, da mi je to sad bar problem) ali posto sam u skolu isla busem, to mi je i bio problem. Četiri godine sam se borila protiv toga s tim sto su mi prve dvije godine bile najteze. Panicne sam savladala tako sto sam se pocela stalno izlagati guzvi kako bih se navikla na nju. Npr. krenem busem u skolu, stavim slusalice u usi i pojacam do maximuma muziku kako bih se "odvojila" od ljudi. KAd mi u busu ili tramvaju zagusti, ja izadjem pa udjem u sledeci. Panicni su postajali sve rjedji i rjedji dok nisu potpuni nestali.

Nije ih bilo 9 godina, mozda se za tih 9 godina desio jedan ili nijedan napad godisnje. Te povrmene napade sam uzasno dozivljavala ali vec nakon nekin 15-20 min. bih se oporavila. Panicni su mi se vratili prosle godine nakon sto sam se porodila, ali to vishe nisu bili samo panicni, to je bio DAnteov pakao, uzas, ne znam ni kako bih to vishe nazvala. Opet je stres bio uzrok tome, samo su ovi panicni sada puno gori, tezi, sa milion nekih popratnih simptoma koji mi se niakda prije nisu javljali. Depersonalizacija (koja me U B I J A L A), CRNE MISLI, DEREALIZACIJA, OSJECAJ BESTJESNOSTI...ma uzas, ko nije dozivio, neka se zahvaljuje Bogu svaki dan sto ga je postedio svega toga. Nisam mogla uzimati terapiju jer sam dojila bebu koja je tada imala svega 1 mjesec.

Sada sam ko malo bolje, s obzirom da nisam smjela izaci pred zgradu, sad mogu malo odmaknuti dalje od zgrade Koja ironija...ja sam inace po prirodi drustven tip, volim se kretati, druziti, izlaziti, volim koncerte i diskoteke i nikad mi nece biti jasno zasto i kako mi se ovo desilo...Ni danas ne smijem izaci vani sama sa bebom. Ta pomisao me ubija, kida..imas dijete ali stalno moras nekoga moliti da ide sa tobom kad hoces vani. Voljela bih kada bi mi se javila neka mama koja je imala ovaj problem..

Sve ovo sto sam napisala, napisala sam sa jednim ciljem, a to je da onaj ko ima ovaj problem nije sam i da treba samo cvrsta volja i mozda pomoc psihologa da se problem savlada. Ja nikada nisam pila lijekove jer sam jednom prilikom procitala na internetu istrazivanje koje je pokazalo da lijekovi brze pomazu i rjesavaju te simptoma panicnih, ali je problem kad se "skines" s lijekova. Pomoc psihologa i trud samog pacijenta je lijek "na duge staze". Meni je psiholog dosta pomogao.

ne znam da li cu ikada biti potpuno bolje kao sto sam to bila do prosle godine, ali zivim, borim se i trudim..sta cu..kao da imam neko drugo rjesenje

[staradis]

@Markioni znam prijatelju nema potrebe da se pravdas svaki savjet je dobro dosao.Spominjao sam razne simptome generalno imam sve osim osipa itd.Kupio sam jelly.

@Great Cornholio , to su mi svi ljekari rekli da je ovo samo upozorenje organizma prije nego se sta ozbiljnije desi, ali jao upozorenja promijenio mi se zivot totalno za manje od mjesec.Posjetit cu taj forum hvala ti.

@Female_Sa znam da je od stresa i pogresnog nacina zivota,meni su jos rekli da je to zbog pogresnog nacina nosenja sa emocijama.Najgore je sto sam ja sasvim zadovoljan svojim zivotom i nisam hvala bogu nikad imao vecih problema.Zivot me nije nesto mazio ali nije me ni unistavao ako tako mogu reci.Zato mi i nije jasno sto se ovo desilo.

Ja sam panicne napade savladao u prvoj sedmici ali bas kao sto ti kazes da mi je to jedini problem .Pucaju me faze slicne kao tebi od svih mogucih simptoma anksioznosti pa onda budem relativno ok pa me onda pokosi depresija izgubim dan dva tri vadeci se.Najgore su mi kao tebi Opsesivne misli i depersonalizacija.

JA mogu funkcionisati 80% vremena ali tebi svaka cast valjda ti se brinuti oko bebaca ja se jedva o sebi brinem.SKidam ti kapu i ako ti mogu ikako pomoci reci.

Nekad su lijekovi jedini izlaz ali sudeci po tvojim rijecima i cim ti mozes tako donijeti odluku mislim da ti ne trebaju.Ja sam odmah psihijatru rekao da ne zelim simptomatike hocu da nadjem uzrok i rijesim ga.

Da li ti trenutno radis ista,terapije ili bilo sta?

Bas danas idem na psihoterapiju,prvi pravi razgovor polazem jako puno nade u to.

Hvala sto si se javila,iz srca fkt hvala.Imam divnu porodicu,djevojku i prijatelje ali kad mi neko kao ti napise tekst kao iz moje duse pomogne mi jer znam da nisam sam.Ja njima mogu sve objasniti i razgovarati ali hvala bogu nisu ovo prosli i ne mogu shvatiti kad im kazem da hocu da umrem od muke npr.

MOlim te svrati ponekad na temu da koju razmjenimo.

P.S. i ja sam drustven tip tako da mi je ovo sve apsurdno

http://www.ringeraja.ba/forum/m_305720/ ... ey_/tm.htm ovdje su ti sve mame posjeti pomazu si ali nemoj nas zaboraviti ovdje

[Female_Sa]

I ja idem na terapije kod psihologa vec godinu ipo. Prije sam isla jednom sedmicno, sad idem jednom mjesecno. Sam razgovor sa psihologom mi da nekakvu cudnu snagu i odmah osjetim da mi je bolje. To me drzi nekoliko dana i opet se vratim u neku kolotecinu. Ali od 1 do 10 (pod brojem 1 mislim na tesko stanje panicnih, a pod brojem 10 mislim na potpuno ozdravljenje) trenutno sam na 7-mici i tu sam uz pomoc psihologa koji mi je na raspolaganju 24h. Imam i njen br tel i email tako da joj se uvijek mogu javiti i to mi predstavlja veliko olaksanje.

Ja sam zaista imala teske periode u zivotu kada je rijec o panicnim napadima i anksioznosti. Inace sam i kao dijete imala, ali i sad, kao odrasla osoba, imam fin i ugodan zivot. Imam divne roditelje, brata, supruga..oni mi pruzaju podrsku i mnogo mi pomazu ali se ja ne osjecam ugodno i samopouzdanje mi je zbog svega uveliko poljuljano. Osjecam se kao invalid..zapravo ne mogu se porediti ni sa invalidom jer i invalid u kolicima moze sam izaci vani ali ja ne. Zbog svega ovog osjecam ogromnu gruznju savijesti jer sam stalno nekome na teretu. Imam periode kada sam bas raspolozena, imam periode kada se uzasno tuzno i jadno osjecam.

Moj ti je savjet da se ne zatvaras u sebe i da se pokusas maksimalno truditi da savladas svoj problem. Ne razumije te niko osim onih koji su kroz to prosli. Kad su mi se prvi put pojavili panicni i kad nisam znala sta mi je, dok sam radila razne pretrage i analize kod ljekara, molila sam Boga da imam neku bolest samo da znam sta mi je i da pocnem koristiti neku terapiju.

Moja psihologica mi je rekla da kada promijenim nacin razmisljanja, da tada mogu ocekivati poboljsanje ali da nikad necu biti potpuno postedjena panicnih jer sam takav tip osobe=sklona panicnim napadima, perfekcionista i previshe odgovorna.

[Superhikk]

Blast from the past kad vidjeh temu. Fakat da samo ko je okusio na sopstvenoj koži anksioznost i panične napade može razumjeti onog ko ima tu vrstu problema. Mene je ta napast spopala 2006. i nakon svakodnevnih simptoma tokom skoro dvije pune godine uspio sam se izboriti sa time i od tada, hvala Bogu, ni na tren nisam osjetio te tipične simptome. Budući da sam tada završavao medicinski fakultet i djelimično bio upoznat sa dejstvom potencijalnih ljekova koji se prepisuju u tim slučajevima a takođe i dobro upoznat sa činjenicom da ti ljekovi kupiraju posljedice a ne uzrok bolesti, u startu sam imao negativan stav prema njima i liše par ksanaksa koje sam popio u baš kriznim situacijama nisam ih koristio. Takođe i razgovori sa psihologom, budući da sam znao sa kolikim uspjehom i "angažovanošću" meni dostupni tretiraju takvu vrstu problema, nisu mi izgledali kao opcija. Na kraju krajeva, apsolvent medicine, kome ću sjutra pomoći ako ne mogu sam sebi Najbitnije je bilo apsolutno prihvatanje da su simptomi uzrokovani anksioznošću i eliminisanje straha da je u pitanju neki organski problem, naravno nakon dijagnostičkih pretraga koje su to potvrđivale. Zatim je pomoglo čitanje iskustava drugih sa identičnim simptomima, a nakon toga i detaljno upoznavanje sa anksioznošću kroz svu dostupnu literaturu i net, razumijevanje mehanizama koji dovode do ekspresije simptoma. Jedan dio kognitivno-bihejvioralne terapije koja je trend u savremenom tretmanu anksioznosti i koja pokazuje izvjesne rezultate upravo obuhvata razumijevanje nastajanja simptoma. To je ključno u nastojanju da se promijeni način reagovanja na misli i strahove koji pokreću anksioznost. Još jedna pomenuta stvar koja mi je puno pomogla je fizička aktivnost. Bavio sam se sportom i prije i tokom studija al na samom kraju i dok sam imao probleme sa anksioznošću totalno sam bio prekinuo. Da li se poklopilo slučajno, vjerujem da nije,ali nakon već napravljenih pozitivnih pomaka upravo sam se oslobodio simptoma nakon što sam počeo da trčim svaki drugi dan po 10 kilometara. Neko je pomenuo zašto se ne preporuči umjesto fizičke aktivnosti bavljenje fotografijom ili slično. Babe i žabe. Poznato je da simptome anksioznosti uzrokuje povećan tonus simpatikusa, vjerovatno kod osoba predisponiranih da tako reaguju na određene misli, strahove, emocije. Pored mnogobrojnih pozitivnih efekata fizičkog vježbanja na organske sisteme, vježbanje utiče i na balans između simpatikusa i parasimpatikusa forsirajući uticaj parasimpatikusa u trenucima odmora. Takođe, supstance koje se oslobađaju iz mišića pri vježbanju djeluju na opioidne receptore u mozgu popravljajući raspoloženje. To su veoma poželjni efekti kod anksioznosti. Uz usvajanje ostalih zdravih navika, mijenjanje životne filozofije, težnju ka pozitivnom razmišljanju, što bi trebalo da bude navika i zdravih ljudi, to je ukratko neki put iz začaranog kruga anksioznosti. Ono što bih vam preporučio uz sve navedeno su i tretmani sa psihologom koji praktikuje kognitivno bihejvioralnu terapiju. Jasno da nema recepta istog za sve i generalno procenti potpunog izlječenja nisu baš ohrabrujući ali ipak kako je neko već rekao ne postoje neizlječive bolesti, postoje neizlječivi ljudi. I sam sam primijetio da osobe koje imaju anksioznost obično su hipersenzibilne, živahnog intelekta sa težnjom da previše analiziraju stvari. Vjerovatno je to dio predisponiranosti a nju nije lako promijeniti i pobijediti. Izazov je pred vama, samo hrabro.

[amphora]

Superhikk,

Super post, naročito posljednjih par rečenica. I ja se isto borim bez lijekova, ide sporo, ali nema te "bobe" koja će riješiti moje probleme - to moram sama.

[Female_Sa]

Upravo tako..moras sama. Ni ja ne koristim lijekove, a bilo je trenutaka kada mi je bilo toliko tesko da sam pomisljala "ma daj bilo sta samo da ovo ludilo prestane".

Znatno mi je bilo lakse kad sam procitala jednu knjigu o panicnim i o simptomima koji se javljaju uz panicne i anksioznost. Napisao ju je covjek koji je godinama imao probleme sa panicnim. Nakon sto sam knjigu procitala, bilo mi je mnogo lakse. Zaista se trenutno ne mogu sjetiti kako se zvala, ali ako se sjetim, napisat cu. Uglavnom, pomocu te knjige sam naucila kako se nositi sa tim problemom. I danas me strah nekih situacija. Npr. neki dan sam se vozila u autu i sjedila pozadi sa kolegicom. Jedva sam izdrzala voznju od nekoliko kilometara jer je vozac sve vrijeme vozio srednjom trakom. Ja sam stalno mislila ako dobijem panicni kako ce mi on stati da izadjem ako je u srednjoj traci..izdrzala sam voznju ali mi je zaista trebalo dosta truda. Tako je to sa panicnim Borba, borba, borba..i taman kad pomislis da si se izborio, eto ih ponovo, niotkud

[staradis]

Tek kada sam odlucio da citam o anksioznosti sam poceo da nalazim forume,ogromni broj ljudi boluje od ovoga samo se ovdje bas i ne prica.Cak sam i u svojoj okolini nasao par ljudi zo koje ne bi rekao nikad.

Ja slusam sve savjete.Fali mi jos samo neka ozbiljnija fizicka aktivnost ali vec plivam par puta sedmicno,cesto setam,vani sam koliko mogu biti planiram nesto konkretno naci i drzati se nekog rezima.

Kao sto Female Sa kaze imam sve predispozicije da budem sretan a ja e belaju :/ cudno i meni samom.
Malo sam se iznenadio kad sam procitao da ima nizak procenat izljecenja jer su mi i psihijatar i psiholog rekli da bi to trebalo biti izljecivo.

Hahahah citam ovo i bas sebe nalazim,psiholog mi je rekao da sam takav tip ili nesto radim ili o necemu razmisljam,sve analiziram i zatrpavam se svim i svacim.

Ja sam zavrsio kod psihologa koji se bavi gestalt metodom a na KBT iako znam da nju preporucuju.JUce sam bas bio na seansi poslije me par sati drzala blazenost.Stvari koje mi govori imaju logike nekako mi lako pada vjerovati u to i pokusati raditi na taj nacin.

Zaboravih najteze mi pada da promjenim kako razmisljam,prije sam bio materijalista i pesimista + dosta hladan.Sada se ucim da budem topao,da se radujem malim stvarima itd e to je prava borba.

Svima hvala za javljanje.

[Female_Sa]

Vidis, sad nesto razmisljam, i ja sam tip osobe koja stalno analizira i posto puta prevrce "film" u glavi, sto je ovo ovako, onako..i uvijek sam bila pesimista, cak i danas. Pokusala sam procitati knjigu "moc pozotivnog misljenja" i odustala, nije to za mene:) I kao sto kazes, pravo je tesko promijeniti nacin razmisljanja...ja npr. stalno razmisljam o negativnim stvarima, da se desi ovo ili ono itd. nikad o pozitivnim. Mislim da mi poprilicno fali samopouzdanja. Iako sam uvijek dobro ucila, diplomirala desetkom, uvijek sam smatrala da mogu bolje. U skoli ili na faxu kada bi profesor nesto upitao, svi shutili a ja znala odgovor, i ja sam shutila. Nisam htjela da se odvajam od mase.

Kada sagledam svoju proslost, mislim da je nedostatak samopouzdanja, perfekcionizam i stalno analiziranje i ispitivanje dovelo do panicnih.

[zahone]

Slicne simptome svi imamo, pogotovo sto se tice crnih misli koje znaju biti frustrirajuce, pogotovo pred spavanje, nebi lose bilo, ako neko ide kod nekog psihologa da ga preporuci, cijene i tako to..

[somerhalder]

imao sam i imam sve navedene simptome ove bolesti i po preporuci dr. nazovi stručnjaka sam koristio Seroxsat i Xsamak uporedo i tako 6 mjeseci u tom priodu sam imao rjeđe napade panične anksioznosti ali am bio kao zombi , uljuljkan tabletama postao sam sexsualno "mrtav" uz druge nus pojave preosjetljivosti na buku ,svjetlost , a kad bi dobio napad pritisak je sa blago niskog za veoma kratko vrijeme skakao na 200/120 pulsoko 120 i da sam redsovno morao ići hitnu da bi primio koktele jedan u debelo meso a drugi u venu drugačije nisam mogao oboriti pritisak i vratiti se u normalu.promjenio mi sekompletan bioritam dobio sam trigliceride i masniću tako da ih nemogu skinuti ni uz pomoć tableta.nedugo poslije nkon smrti prijatelja i komšije stanje mi se ponovo pogoršalo , doktorica nije mogla da vjeruje nakon 6 mj i dvojne terapije(mada sam trebao da pijem samo seroxsat ,a xsamak po potrebi da dodajem)predlaže mi da pijem ponovo isto i to 1 godinu neprekidno, što sam naravno odbio i tražio samoincijativno apaurine 5mg i eventualnu hospitalizaciju. i sada imam napade pokušavam se liječiti čaj apaurin po potrbi i samokontrolom.još uvijek se nesmijem zaključati u kupatilu kad se kupam tuširam, biti dugo sam u kući igledam tv dok me san ne slomi..

[staradis]

@Zahone ja evo idem 3 sedmice ne znam koliko ce ti preporuke pomoci.Osjecam se super tokom i poslije.AKo zelis mogu ti reci sve na pp ili ovdje.

@somerhalder, znam kako ti je ne daj se bori se svaki dan je borba.Mogu li znati sta si mimo te terapije promjenio u zivotu.

[cvrc]

.

[Lacrosse]

imao sam i imam sve navedene simptome ove bolesti i po preporuci dr. nazovi stručnjaka sam koristio Seroxsat i Xsamak uporedo i tako 6 mjeseci u tom priodu sam imao rjeđe napade panične anksioznosti ali am bio kao zombi , uljuljkan tabletama postao sam sexsualno "mrtav" uz druge nus pojave preosjetljivosti na buku ,svjetlost , a kad bi dobio napad pritisak je sa blago niskog za veoma kratko vrijeme skakao na 200/120 pulsoko 120 i da sam redsovno morao ići hitnu da bi primio koktele jedan u debelo meso a drugi u venu drugačije nisam mogao oboriti pritisak i vratiti se u normalu.promjenio mi sekompletan bioritam dobio sam trigliceride i masniću tako da ih nemogu skinuti ni uz pomoć tableta.nedugo poslije nkon smrti prijatelja i komšije stanje mi se ponovo pogoršalo , doktorica nije mogla da vjeruje nakon 6 mj i dvojne terapije(mada sam trebao da pijem samo seroxsat ,a xsamak po potrebi da dodajem)predlaže mi da pijem ponovo isto i to 1 godinu neprekidno, što sam naravno odbio i tražio samoincijativno apaurine 5mg i eventualnu hospitalizaciju. i sada imam napade pokušavam se liječiti čaj apaurin po potrbi i samokontrolom.još uvijek se nesmijem zaključati u kupatilu kad se kupam tuširam, biti dugo sam u kući igledam tv dok me san ne slomi..

Tipicna prica.
Krivi ljekovi jelde?
Pa je bolje umjesto SSRI piti Benzodiazepine na koje se mozes navuci i imati epilepticne napade ako prestanes naglo piti?

Da postavimo tvoju problematiku drukcije. Recimo da imas glavobolju. Imas glavobolju 15 dana u mjesecu. Jedna grupa ljekova se uzima da bi sprijecila da dobijes glavobolju uopste, a jedna da bi abortirala glavobolju koju vec imas. Prva grupa ljekova koja sprijecava napade su SSRI. Druga grupa su benzodiazepini.

Nus-posljedice SSRI se ljece na sljedeci nacin:
1. Za vikend ne pijes - seksualna funkcija se povrata u roku 24hrs. Seksualna funkcija kod muskarca je nemogucnost svrsavanja, vrlo rijetko se radi o nemogucnosti postizanja erekcije. Postoji mnogo zena koje bi dale sve da njihovi muskarci ne svrse za 2 minuta.
2. Mjenjajs SSRI dok ne naletis na onaj koji ti odgovora, ali moras biti na ljeku circa 6 sedmica prije nego sto odustanes. Iako imaju slican mehanizam po pitanju nus-efekata SSRI su svi razliciti jedan od drugih.
3. Umjesto SSRI prebace te na Wellbutrin/Zyban. Ovaj ljek nije SSRI, vrlo je siguran i efikasan i nema nijednu seks disfukciju, cak i pomaze u odvikavanju od pusenja.

Opsjednost vitalnim znacima dok imas panicne napade nema nikakve funkcije. Normalno da ti je pritisak 200/120 kad imas panicni napad. Normalno da imas tahikardiju kad imas panicni napad. Ali ovo traje koliko - 5 minuta? 10 minuta? Osim ako nemas panicne napade koji se pojavljuju jedan iz drugog, non stop, a za to nisam cuo, jos manje vidjeo.

Sto se tice trigricelirda, prvo, jesi li postio 8 sati prije nego sto je test uradjen? Ne mozes pojesti 10 cevapa i izvaditi onda trigliceride, bice i najboljem visoki. Imas li secer? Trigriliceridi su visoki kod ljudi s dismetabolicnim sindromom, dakle visoka kilaza, opseg kukova 40 incha, hipertonicari. Postoje i familiarne hipertrigliceremije. Prestani jesti slatko skroz, i izgubi 10 kg pa ces vidjeti onda trigliceride.

I covjek ti je fino napisao u postu iznad. Pocisti zivot. U teretanu. Vrece od 50 kg nosi na 5 sprat. Nosi kauceve. Cement prenosi iz hobija. Ako si blizu kakve rijeke, vadi pjesak iz rijeke. Idi raditi fizicki posao. Najcrnji, najgori. Zuljevi na ruke. Kosti neka pucaju. Ako mozes uzici uz stepeniste jedno od upale misica, nisi dobro trenirao. Ne za pare, vec za zdravlje. A ne sjediti, rokati se pilulama, vikati kako doktor ne zna. Idi trcati maratone. Izlizi djon na patikama za 10 dana. Biciklom idi uz brdo, gdje je najgora gudura. Polomi se fizicki pa ces vidjeti onda rezultate.

[staradis]

Svi vi koji mislite da mozete (i uspjevate u tome) bez tableta ste jos uvijek jako sretni, ja sam bila u fazi kada bih pojela pseci izmet samo da prodje, a godinama prije toga sam pokusavala sama.... naci uzroke, naci rjesenja, citala, razmisljala i tako se zatvarala u krug iz kojeg se nisam mogla sama ispucati... nisam osoba koja se lako otvara i tesko mi je bilo pricati o tome sa bilo kim.. deset godina sam provela tako, u pocetku nisam shvatala sta mi je, kasnije sam slucajno na sistematskom pregledu saznala da sam "pomalo anksiozna" ali doktorica je bila toliko strucna da je njen zakljucak bio da se moram izboriti protiv toga...
Na kraju sam dosla u fazu kada mi je puls bio 120 24sata dnevno, dlanovi mokri konstantno, srce se gotovo vidjelo na plucima koliko je lupalo, nije postojala nijedna stvar na svijetu koja bi me obradovala, svaki izlazak je bio teret, svaki odlazak na "odmor" kao kazna, zeljela sam biti sama, smatrala sam da me niko ne moze shvatiti, a nisam zeljela izgledati slaba...
Onda sam otisla psihijatru, ni njemu nisam mogla previse ispricati ali je valjda moja pojava bila dovoljna da shvati da mi je pomoc trebala ne odmah, nego jucer... Sada je otprilike pola godine kako uzimam terapiju Zoloft+Xanax pp, i da, osjecam se kao druga osoba, preporodjeno, rijesila sam se nerealnih strahova, ostali su oni realni ali valjda svi imamo te.. Doktor me namjerava skinuti sa terapije nakon godinu dana, smatra da napredujem vrlo dobro...
Malo me je strah sta nakon toga jer sam mislila da te terpapije stvaraju hormonalni balans, i da dovedu organizam u "samoodrzivo" stanje nakon prestanka uzimanja lijekova, ali doktor mi rece da lijekovi zapravo ne rade to nego "odrzavaju" hormonalnu ravnotezu jedan vremenski period za koji se pretpostavlja da je dovoljan da se covjek opusti i mirne i hladne glave sagleda probleme i pokusa ih rjesiti onoliko koliko je u njegovoj moci, tako da si nakon prestanka terapije opet prepusten sam sebi...
Ali eto, lijepo je znati da postoji lijek i ako (ne daj Boze) opet dodjem u situaciju da mi zatreba necu previse razmisljati, da mi je bila danasnja pamet skratila bih sebi muke bar 5 godina prije..
Tako da ja savjetujem da probate sami, dati sve od sebe da prevazidjete to, ali ako traje duzi vremenski period i vidite da se vrtite u krug nemojte pustiti da vam to unistava zivot (jer to svakako radi, i drustveni zivot a pogotovo fizicko zdravlje)..
Da, kod zena se jos preporucuje da se uradi nalaz prolaktina (zove se jos i hormon stresa), jer vrlo cesto to bude uzrok ovakvih stanja tako da je moguce i da je problem organske prirode (sto sa mnom ipak nije bio slucaj)
Pozdrav i drzim vam fige!

Pa kako si trenutno?
Ides li na psihoterapiju?
Sport ishrana?

[staradis]

Zadnji par dana sam ok.Osjecam da je sve negativno ispod povrsine ali se ne dam.
PIjem i jedem sve sto treba.Secer totalno izbacujem puca me kriza -.-.

KOntao da uplatim bazen ili teretanu mjesecno pa da moram ici.

Poceo sam raditi vjezbe disanja,osjetio sam razliku od prvog puta na psihickom nivou mozda podsvjesno ali na fizickom bukvalno osjetim kako mi se misici opustaju ledja ispravljaju jer sam konstantno u nekom grcu.

Danas sto je cudno nesto ne mogu da se opustim radio sam vjezbe ali nisam postigao efekat kao zadnjih par dana :/

Problem mi je strasan sa stresom bilo koje vrste odmah me izbaci iz balansa i osjetim svaku vremensku promjenu -.-.

Ne znam jeste li citali gornje postove svime preporucujem b kompleks i magnezij da pijete.Magnezij je meni nevjerovatan bukvalno utice kao tableta na mene.Jedno 2-3 sata poslije case misici mi prestanu da trne i nekako sam "laksi".

[amphora]

Ima li neko od vas iskustva sa prirodnim lijekovima?

Znam za kantarion da se koristi za popravljanje raspoloženja. Pomaže li kod anksioznosti?

[staradis]

Ima li neko od vas iskustva sa prirodnim lijekovima?

Znam za kantarion da se koristi za popravljanje raspoloženja. Pomaže li kod anksioznosti?

Jos ne http://blog.dnevnik.hr/anksioznost123/2 ... sanja.html imas sa lijeve strane sadrzaj pa imas foldere alternativna i biljna medicina.

[amphora]

hvala

[dudlov]

Ima li neko od vas iskustva sa prirodnim lijekovima?

Znam za kantarion da se koristi za popravljanje raspoloženja. Pomaže li kod anksioznosti?

Jos ne http://blog.dnevnik.hr/anksioznost123/2 ... sanja.html imas sa lijeve strane sadrzaj pa imas foldere alternativna i biljna medicina.

Sa dusevnim poremecajima se nije zajebavat.Prvo na kliniku kod psihijatra,al se prvo raspitaj koji je dobar,mada je i to relativno.Dobar je onaj koji potrefi terapiju.Imam druga koji je obolio od akutne psihoze i upornoscu,lijekovima a tek onda psihoterapijom se izvukao.Sad je ko lampa,druzi se,ide u prirodu na vikendicu a tu je kopanje po basti neizbjezno.Fizickom aktivnoscu se pravi izduv.



Sent from my LG-P970 using Tapatalk 2

[cvrc]

.

[Female_Sa]

Mislim da svi mi koji imamo problema sa anksioznoscu i panicnim u sustini mnogo patimo jer smo na neki nacin "odsjeceni" od zivota i mnogo toga nam je uskraceno.

- Ja imam auto i iako volim voziti, ne smijem da vozim zbog panicnih,
- Voim putovati ali ne smijem u avion,
- Volim plivati ali i kad odem na odmor (sto u nekom od prethodnih postova pise da je odmor patnja, i meni je tako) plivam samo nekoliko metara od obale jer dalje ne smijem da ne bih dobila iznenadni panicni..isto je i sa ronjenjem
- Voljela bih izvesti bebu u šetnju ali ne smijem..sta bi bilo sa djetetom kad bih ja dobila panicni
- voljela bih na koncert, na izlet, voljela bih toliko toga ali nista ne smijem. Osjecam se sputano, kao da mi je neko svezao krila i ne mogu da poletim...

Borim se protiv svojih strahova i uzasno mi i tesko i sporo ide..bolje mi je kako mi je bilo ali prodje zivot. Sto rece Meša Selimović (cini mi se da je on to rekao:) "Boj' se ovna, boj' se govna, pa kad cu zivjeti"

[staradis]

@crvc moras brate sve da radis,jer sve utice po malo a moras nakupiti puno toga pozitivnog.Znam kako ti je za otvaranje ja sam prije ovoga bio rupa bez dna samo gurao u sebe nikad nikome nista.E sad kad sam pukao po savovima vidim gresku moras pricati i to sve pricati.Ne moras hvala bogu pricati sve sa svakim jer niti to treba niti to svako razumijem ja kazem nesto djevojci nesto mami nesto prijatelju nesto psihologu.

Vjeruj samo pricaj kad pocnes bit ce ti odmah osjetno lakse.Pricaj ovdje hebo ga

@Female Sa ja nisam tako ogranicen ali jesam u smilu svi sjede zezaju se a meni se place.Svi pricaju a ja ne mogu da se ukljucim u razgovor.Neko mi kaze da me voli ili mi to pokaze a ja u sebi ili mrtav ili 6 emocija i minuti.

Svi ciljevi zivotni se raspali:/, sva misljenja za koja sam bio 100% isto.

Danas imao ispit.Stres me odmah izbacio iz takta.Radio vjezbe disanja od kuce do faksa.Tamo se malo druzio pa zaboravio.CIm se usutim opet.

Meni je najveci problem sto ne mogu biti samo sa jednom osobom dugo.Prvo mi postanu dosadni iako ja to ne zelim.Pa onda ja postanem odstutan ili pricam pa mi bude krivo sto ih peglam pa me krivica uhvati pa onda strah da me neko ne napusti itd.

A da budem sam sa svojim mislima nema sanse:/

Jos danas ovo vrijeme sav treperim.

Pozdrav za bebaca

[Lacrosse]

Mislim da svi mi koji imamo problema sa anksioznoscu i panicnim u sustini mnogo patimo jer smo na neki nacin "odsjeceni" od zivota i mnogo toga nam je uskraceno.

- Ja imam auto i iako volim voziti, ne smijem da vozim zbog panicnih,
- Voim putovati ali ne smijem u avion,
- Volim plivati ali i kad odem na odmor (sto u nekom od prethodnih postova pise da je odmor patnja, i meni je tako) plivam samo nekoliko metara od obale jer dalje ne smijem da ne bih dobila iznenadni panicni..isto je i sa ronjenjem
- Voljela bih izvesti bebu u šetnju ali ne smijem..sta bi bilo sa djetetom kad bih ja dobila panicni
- voljela bih na koncert, na izlet, voljela bih toliko toga ali nista ne smijem. Osjecam se sputano, kao da mi je neko svezao krila i ne mogu da poletim...

Borim se protiv svojih strahova i uzasno mi i tesko i sporo ide..bolje mi je kako mi je bilo ali prodje zivot. Sto rece Meša Selimović (cini mi se da je on to rekao:) "Boj' se ovna, boj' se govna, pa kad cu zivjeti"

Ako je ovo zbog neke traume, tu traumu treba prozivjeti i ostaviti iza sebe. Najbolji nacin je da se o njoj prica, da dijelis to s drugima, ne sa svakim ali sa drugim ljudima koji mozda to nisu imali. S vremenom, postane to lakse. Jednostavno se moras osloboditi. Shvatiti da milioni ljudi lete, i riskiraju svoj zivot, pa tako i ti. I bice sta bude. Zivot nije niko prezivjeo. A, i da je, sta ti vrijedi tvoj zivot kad odu svi koje volis i znas?

Druga stvar, treba gledati na to kako si odgajana. Ako te je mati i otac stitio jako, i uvijek forsirao nemoj ovo, ono, i slicno, trebas upravo to. Panicni napadi se rijese kad se neko suoci s izvorom panike. Ja znam da je tesko kad je izvor panike npr. neki ispit na univerzitetu od kojeg ti zavisi cini se u tom momentu sve, ali i na to se izadje na kraj, samo se moras suociti. Cim se suocis, izvor straha ce opasti do te mjere da ces se okrenuti i reci, joj u sta sam ja potrosila vrijeme...

Postoji emisija jedna koja se zove Obsessed, na Americkoj tv. Imaju epizode na internetu pa mozes pogledati kako rade s najtezim slucajevima psiholozi. A to je suocavanje. Nekad je tesko razluciti da li neko ima panicne napade, ili ima obsessive-compulsive disorder. Iako imaju dodirnih tacaka nisu isti. I moras raditi na konfrontaciji, inace ces zavrsiti toliko limitirana i handikepirana, da ce biti jako tesko zivjeti tebi s ljudima oko sebe, i drugima s tobom, npr. tvom partneru. Ako je tesko to uciniti sama, uzmi i nekog iskoluj za to, recimo svog muza ili partnera. Pa uzmes svaki vikend i konfrontiraj jedan od tih strahova. Panicni napadi su intenzivni, ali prodju. Kad se dese, zaustavis sve i sacekas 5 minuta. Bolje tako nego zaustaviti citav zivot. I znam ja da je lako meni govoriti, ali tvoj je zivot, sreca i sve drugo dovedeno pod upitnik, jos sad imas dijete za koje moras da se boris. Nema skrivanja u rupu, vec izadji i obracunaj se sa svijetom izvana, i sobom iznutra.

http://www.aetv.com/obsessed/

[dek]

http://socijalna-anksioznost.blogspot.c ... /uvod.html

zanimljiv blog, preporuka svima...20 seansi za prevazilaženje soc anksioznosti.