Katarina, da prostis, samo zato sto se tebi ne svidja necije svjedocenje ne znaci da je neistinito ili lazno.
Ovo dole je napisao sarajevski Hrvat, a ne neki Bosnjak ciji je cilj da blati Hrvate ili HVO...zasto bi on lagao?
o HVO , evo iz prve ruke , ovako su stvari stajale , kad je počeo rat , imali smo dva HVO-a u Sarajevu , jedan na Stupu i jedan u Novom Sarajevu , ono što je bitno je da niti jedan nije bio zainteresiran za borbu ( zašto , objasnih na drugoj temi , ali uglavnom se svodi na činjenicu da je ABIH u Sarajevu imala oko 50000 vojnika , Srbi opet oko sarajeva jedno 20-25000 neznam točno , a nas u brigadi 5000) . Od tih 5000 , mi smo imali oko 1200 aktivnih , što su išli na crtu ,ostalo je bio pričuvni sastav . Dakle jasno je da u tom odnosu snaga i nismo mogli značajniju ulogu igrati i da se vodila politika ne zamjeranje nikome . Ovi sa Stupa su se udružili sa Srbima u smislu da su imali dobre odnose , to su bili prvi susjedi , pa je i logično , još su slijepo slijedili naredbe iz Gruda . Ovi iz N.Sarajeva su više se oslanjali na muslimane iz prostog razloga što je tu bio urbani dio hrvata Sarajeva , koji su živjeli izmješani sa muslimanima , pa samim tim moraš s njima , a i odbijali su ideje o preseljenju , napuštanju grada itd koje su dolazile iz Gruda . Ovi sa Stupa su ubrzo ,tj negdje u 8 mjesecu 92 razbijeni kad je uletio Juka sa svojima i napao Srbe preko njihovih kuća i položaja , gdje su Srbi kontaudarom to sve razjebali , te je tu propala sva saradnja , te se uspostavljaju prave crte obrane (dodata se sjedilo skupa i cugalo) . Dosta njih izlazi preko srpske teritorije za Kiseljak , predvođeni zapovjednikom Velimirom Marićem , i onda u Sarajevu sve preuzima stožer iz Novog Sarajeva , te se formiraju bojne Novi grad , Novo Sarajevo , Stup , Mejtaš , Pofalići . Linija se držala na Otesu , pa kad je to palo Azići , pa kad je to palo na Pijačnoj , pa kad je to plao zaustvilo se na Stupu kod hladnjače i držala se linija na cijeloj dužini Miljacke prema Grbavici . Sad još treba objasniti od kuda 5000 bojovnika na papiru , a 1200 svega aktivnih , pa to je iz prostog razloga jer se primao svako ko se htio i trebao zaštiti od angažiranja u abih ili njihovim radnim vodovima , najviše stariji ljudi , kao npr moj otac , kojem su iz Abih poslali poziv da se javi na kopanje rovova , pa ga ja fino prijavi u HVO i onda odnesem potvrdu da je u nas i oni ga se prođu. To je bio jedini način da se zaštite Hrvati a i dobar dio Srba , jer bi u protivnom tamo zaplatili glavom , kopajući za njih . Oni su stalno preturali evidencije , te slali pozive naročito srbima i hrvatima . Tako da se kod nas zvanično iz zapovjedništva reklo , ovo u Sarajevu nije naš rat (čitaj odnose snaga ranije napisane) , ovo je rat izmedju muslimana i srba , naš cilj je da sačuvamo što više hrvatskih života kao i života svih onih koji su sa nama bez obzira na naciju . dalje kaže se ako znate da ima neko od naših da ga progone iz općine za mobilizaciju u abih , dovedite ih ovamo . Tako sam ja npr osim mog oca ,doveo još par starijih ljudi ,da ih spasim od rintanja i ratovanja za Abih . Lijepo im dam iskaznice HVO i mogu im pušiti . Nekome to možda neće biti jasno ,ali to je bio jedini način da spasiš ljude od služenja interesima Abih . Muslimani su mogli srediti sebi da se izvuku i radnu obavezu , i da ima pod navodnicima šum na srcu pa se oslobodi vojske ili da rade u mjesnoj zajednici oko humanitarne , ali Hrvat to nije mogao dobiti , stoga je jedino HVO mogao zaštititi tako naš narod . Uglavnom na crtu nije išao niko stariji od 35 godina , osim izuzetaka koji su bili dragovoljci . Od svega toga dolazi priča da je HVO izbjegavao borbu , ali kad se sagleda , eto zašto je to , npr u mene dvojca komšija , neznaš ko je veči konj , ali babo mu sredio da je nesposoban , a ovamo konju rep iščupat , e to Hrvata nije moglo zapasti. Ali muslimani to ne govore ...
Nismo nigdje napadali , bili smo prava domobranska jedinica ,ali smo bili jako slabo naoruzani , imali smo jedan minobacač 62 mm na Stupu i jednu granatu , koja je kod napada na Stup ispaljena, pa je poslije vozan bager ,rovokopač pa turiran da Srbi misle da imamo oklop , jezivo je bilo slušatu zimi kad zbog niskih temperatura ujutro pale svoje tenkove udaljene nekih 200 metara od nas u tvornici energonvest pa ih turiraju jedno pola sata da prorade zbog zamrznute nafte ,nikad neznas , jel zbog toga ih pale ili se spremaju u napad , pa smo i mi jedan bager turirali :-zubati
Jedan od najvećih boraca HVO Sarajevo je bio Ivica Stanić Čićo , koji je i poginuo tu na stupu , odlučno se borio da obrani Aziće gdje mu je kuća bila , sjećam se kad mu je pod srpskim napadima kuća došla malte ne na prvu crtu i mi u njoj spavali , zima srce puca , mi navalili na parket da ložimo , upada on i viče jebovas sjebašte mi parket :-zubati , dva dana kasnije Srbi zauzimaju tu kuću , ništa nije ostalo od nje , zezali se poslije ,hajd bar se mi ograijašmo . Također je zajeban borac bio i zapovjednik stupske bojne zvani Arkan , on je doduše baš bio mahnit , najviše se proslavio kad je pijan ostao u rovu i krenuo napad idu tenkovi oko njega , ovi se njegovi svi razbježali , on kad je došao sebi , vidi nema izlaza , uhvatio se 84-tvorke raspucao se i ispalo odbranio Stup . Poslije je pregazio Miljacku prešao na Srpsku stranu , gdje su ga namarali dobro , pa je razmjenjen za Kiseljak i zadnje što sam čuo je da je bio u gardi u Šibeniku . Eto raspisah se , ako se šta još sjetim dodat ću ...
zaboravih dalje kad su nas pridruzili armiji u novembru 93 , onda smo prvo išli kopati rovove za njih na Žuč , jebeno januar mjesec , srce puca od minusa , po cijelu noć vani , nesmije se po danu prići tu . To mi je bilo najteže u ratu , sjećam se s jedim prijateljem se vraćam s takve jedne ture i negdje 100 m prije zgrade sjeli na jedno auto , zapalili , nemožemo ni koraka dalje , što zbog umora,što zbog iscrpljenosti , pa nekako skupimo snage pa hajd još malo , pa pred ulazom u zgradu opet sjednemo , nemam snage popet se na kat . Uđeš u kuću , mati napravila čaj da se zgijem , a nema šečera , pijem gorak čaj i kontam bolje da sam u četnike otišao , bar bih imao jesti ....tako smo nekoliko mjeseci i onda malo što nije imalo efekta taj prislni rad , niko nije ništa radio , odeš i sjediš , čekaš zoru da bježiš kući, malo politika , i vrate nam crtu na Miljacki , i tu nikakvog rata nije bilo , okačimo hrvatsku zastavu da srbi vide da smo tu da ne pucaju . Onda smo išli van sarajeva na nišičku visoravan , neka sela Nasići i Ilići , hrvatska , iznad Breze ohoho , gdje nigdje hrvata na kilometar nije bilo , sve napušteno , tamo smo u nekim brdima držali crtu , 45 dana sam bio tamo i bili smo na kazanu Abih , 45 dana samo grah ručku i večeri , margarin i čaj za doručak , koma , nakon mjesec Srbi doznaše da smo mi tu , a kako je moral bio nula , što je jasno , skontaše da je to najbolje mjesto da napadnu , pa su navečer krenuli pragama orati šumu , to je haos bio , večina je to večer pobjegla s crte koju su čuvali s kalašom i dva okvira municije i sa po jednom bombom , i nije se zaustavila do Kiseljaka , ko je ostao sutra ujutro kad su srbi napali su zarobljeni , niko se tu nije borio , odmah se predali . Poslije smo još jednom došli tu kao na ispomoć , ali nismo se dugo zadržali ,valjda vidjeli i ovi da od nas nema neke fajde . Zatim smo dobili crtu na Igmanu , to je bila banja , mi na jednom brdu , Srbi na drugom , kad je bila fol akcija deblokade Sarajeva , tad smo samo sišlli niz brdo do ceste gdje nas dočekao UN , francuzi i nema dalje , jbg to 95 već bila , nije nama ni bilo krivo , nije nam ni padalo na pamet da se lomimo i borimo za ove . U medjuvremenu su nas zvali da idemo s njima na Treskavicu , što opet mi odbišmo , kad im (generalu Ajnadžiću) u lice rekošmo da nećemo da se borimo za njihove ciljeve , ode samo 10-15 momaka iz Hos-a ,koji su bili u sastavu naše manevarske brigade , ali oni su svakako na svoju ruku .
.Čuj mi imali loše logističare? Ne, oni su imali extra veze sa četama.
i doživjela, pa tako ne volim kad se to izvrće...