u Mekki narod po starome - malo trgovine, malo pijanke, malo poezije, malo robova, malo bogova..
i Kaba - dostojanstvena ljepotica, ponos Arapa i najvažniji hram monoteizma, privremeno pretvoren u magacin za preko 300 kipova...
međutim, kako čuše topote vojske, zvuk metalnog oružja i slonove surle - Mekkelije počeše strahovati! ovako snažan zvuk može napraviti samo jaka i obijesna vojska.. a tek slon.. ta čudna, ogromna životinja koju većina stanovnika Mekke nikada nije vidjela!
kako da se spase iz ovog belaja?! ni najpametniji, najhrabriji i najdomišljatiji među Mekkelijama nemaju rješenja. ostaje im jedino - bijeg!
noć prije no što će Ebrehina vojska stići u dolinu Mekke, njeni stanovnici pobjegoše na brda, ostavivši svoju imovinu nezaštićenu u gradu.
sa padina oko Mekke će skršenih ruku gledati pad voljenog grada
ali! pogledaj onog starca lijepe bijele brade koji hrabro korača suprotno od ostalog naroda - dok svi bježe od Ebrehe, on mu ide u susret... plašt mu se viori sa ramena, pogled mu ne skreće, a koraci su mu postojani. kao da je on Mekka sama.
međutim, ako misli da će pregovorima zaustaviti Ebrehu, vara se - Ebreha u očima već vidi Kabu kako na koljenima kleči pred njegovim "JA"..
došavši pred Ebrehu ovaj starac ga upita:
- čujem da si zarobio mojih 200 deva. hoću da mi ih vratiš.
- šta je tebi, starče?! govoriš mi o svojim devama, a ne spominješ Kabu koju sam došao srušiti, a ona je tvoj ponos i ponos tvog naroda?!
starac odmahnu na Ebrehine prijetnje, ostade samouvjeren i uporan:
Ja sam vlasnik deva, a Kaba ima svoga Vlasnika koji će je čuvati!
kakav je ovo hakkul-jekin?! - Ebreha svakako ne razumije bit ovog naroda, jedan manje-više starac ludih zahtjeva nije ništa.
on nastavlja.
međutim, slon ne nastavlja - kleknuo u mjestu Zi'l-Gamis i ne želi se dalje kretati prema Kabi
teško je sada gledati kako ga šibaju i ubadaju željeznim kandžijama - ogromna životinja, a mali ljudi je zarobili.
okreće se, želi pobjeći, surlom pravi krikove od koje se ledi krv u žilama - ni on ne želi na Božiju kuću nasrnuti, ali ne uspijeva pobjeći vojnicima!
kada ga usmjere na neku drugu stranu, slon potrči, a čim ga usmjere prema Kabi on staje, bez obzira kakvu mu bol nanosili...
i tako dokazuju da čovjek, kad hoće, može biti veća od najvećih životinja.
Bože dragi, da se hoće završiti ovaj strašni kijamet!
sjedimo u kombiju i gledamo ovo, ali bolje je da izađemo i raštrkamo se - slon kakav je pomahnitao ako krene u našem pravcu, ima da nas zgazi i napravi novi specijalitet "kombi punjen faširanim mesom".
najednom u po tog meteža - nebo se zacrni!
prekriše ga stotine ptica.. vojnici se prepadoše, slon se dodatno uskomeša, a Mekkelije koji sve to gledaše sa okolnih brda pomisliše:
evo spasa! Allah nije ostavio Svoju kuću nezaštićenu!
svaka ptica nosi po 2 kamenčića u kandžama i jedan u kljunu - bacaju ih na vojsku i brane Kabu!
koga kamen pogodi - i ovaj pada.
šta je ono - među njima ima neka ogromna ptičurina?! možda je to njihova mama?

neeeeee! to je onaj ba lik, arzuhal, na svojoj letjelici - zad'o se aškile, pa ne baca kamenčiće, već pećine!
potamaniše ih, Boga mi...
kakva je ovo čorba od ljudi na tlu Mekke, hem izgaženo, hem pregaženo

-
lišće izjedeno
ovaj događaj je ostao snažno uklesan u svijest Arapa. njima je ovo bio direktan dokaz da je njihova Kaba uistinu Sveti Hram, kojeg sam Bog čuva.
godina u kojoj se ovo desilo prozvat će se imenom "godina Slona".
no, to nije najvažniji događaj koji se dogodio te godine.
naime, onaj starac sa početka priče će dobiti unuka
on je Abdul-Muttalib, a njegov unuk će se zvati Muhammed. kada bi ga pitali kada je rođen, naš Poslanik bi ponosno odgovarao:
Rođen sam u godini slona!
tom dječaku će biti objavljena sura "El-Fil - Slon":
Zar nisi vidio šta je uradio Gospodar tvoj sa vlasnicima slona?!
Zar lukavstvo njihovo nije omeo,
i poslao na njih jata ptica,
koje su na njih bacale grumenje od gline pečene,
pa ih učinio kao lišće izjedeno?!
Ibn Abbas (Poslanikov, a.s., amidžić) će pričati da je godinama poslije ovog događaja, kod Umm Hani pronašao nekoliko ovih kamenčića, bili su prošarani crvenom bojom.
u Mekku ćemo se možda vratiti nekom drugom, sretnijom prilikom.. nada naraste ovaj dječak što se sada treba roditi
_______________________________________
eh, jel vam bilo, da prostite, napeto?
slon gaca, narod vrišći, Ebreha pjeni, ptice zamračiše sunce, kamenje pada sa neba
ja sam se umorila, hajmo mi kod naše kraljice Belkise, kod nje sve miriše, lijepo je i niko ne ide na tebe da te zgazi...
umorni, šokirani i radosni što smo se domogli ugodne palate, žurimo da Kraljici ispričamo šta smo vidjeli...
međutim, ona ima svoje brige neke. pomalo zabrinuto izgleda..
- šta Vam je, draga kraljice? - upita eddin
O velikaši - reče ona - meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo
Od S. i glasi: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! - Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!
- kome je to hudhud ocinkao Kraljicu?
- kakvo je ovo pismo i ko je S. koji ga šalje?
- kako će se Kraljica izboriti sa ovom prijetnjom?
...
već znate šta ćete sa tim pitanjima
