Forum Klix.ba

sanabe wrote:

BarbaDue wrote:opet kazem,

meni je sad dobro i prija mi malo da sam singl, mada ne namjeravam sebe da ubjeđujem da je to ono sto zelim

po meni samo faza koju treba max. iskoristiti

sta ti ba pricas, pa ti si ozenjen

Izgleda da više nije . Ma šta je tu je ja sam ga već utefterila kao potencijalnog kandidata za drugu rundu.

plain vanilla wrote: Zato sam htjela izbjeci jednu svadbu i umalo pokvarila dugogodisnje prijateljstvo
sit se gladnom ne vjeruje

Ja sam proslo ljeto bila na svadbi..Osjecaj-neprocjenjiv, k'o bijela vrana medju crnima..Al' mi je bilo drago zbog osobe koja se udala i samo zbog nje sam isla na tu svadbu..

Mene ili prijateljice mnogo vole ili dobro glume. Ne vidim razloga da se osjecam strano ili da mi bude krivo sto one imaju nekog a ja ne. Nema se tu sta trpiti i muciti se sister, ako si odabrala sama da budes single onda pokusaj da nesto pozitivno iz toga izvuces ili da eventualno promjenis trenutno stanje i u krajnjem slucaju budes sa nekim eto, cisto da se imas sa nekim vodati za rukicu.
Ovo za usvajanje necu ni da komentarisem, cuj da mu uskratis jednog roditelja? Koja ti je garancija da i u braku djete nece ostati bez jednog roditelja (mislim na razvod) ?

sandra01 wrote:Ajde da pricamo o tome kako smo organizovali svoje single zivote i sta smo naucili iz tog iskustva.Da se razumijemo ,biti single na mora da znaci da je osoba bez sexualnog partnera,zivot je puno vise od toga .Hajde da pricamo kako vas upareni gledaju kao neuparenog Nedavno je na ovom forumu bila tema djevojke koja je single i koju najbolja drugarica ne poziva na party jer nema pratioca ,kako vasa gledaju na poslu,u drustvu.Sta odgovarate kad vas pitaju zasto ste sigle.Lazete li ponekad o svom statusu? Ja sebe u ovakvom statusu smatram SLOBODNOM a kad pricam s prijateljima oni me smatraju SAMOM ,sto je velika razlika.
Koliko vas je single zivot promijenio nacin na koji gledate druge ljude oko sebe,na same sebe,zivot uopste?

Pa "upareni" nas uglavnom gledaju ko mecku na vasaru, i svi znani i neznani dusebriznici se uglavnom trude da nas sto hitnije "upare" sa nekim, "da ne propadamo" ne razmisljajuci da je mozda nekome trenutno i dobro u single statusu, da je to stvar licnog izbora nakog godina cimanja, ili ja nekog jurim, ili neko juri mene, ili sam u vezi, pa konstantna igranja igrica... Na svu srecu ne zivim za mahalu vec za sebe, i smatram se dovoljno savremenim i emancipovanim da me misljenja dusebriznika ne doticu... To kako mene neko gleda je njegova stvar, ni ja ne osudjujem niti se zamaram svim onim retardima i fejkererima koji glume sretne veze na ulici, a u stvari ih je strah samoce i da se nece udat/ozenit, pa nedaj boze da mahala prica o njima... da im nesto ne fali ili ih niko nije htjeo... Mozda ja nikog necu trenutno Ta djevojka koju prijateljica ne poziva ocigledno ima pogresne prijatelje, i problem je u njima a ne njoj! Kad god negdje treba da idem, uzdignute glave sam, sto, nisam gubav pa da se krijem u kuci! Vedar sam, pozitivan i u mome drustvu se uvijek svi dobro osjecaju! Nikad ne lazem o svom statusu, zasto bih?! A nikome i ne polazem racune da se moram pravdati sto sam single, jednostavno stvar moga izbora... Skoro me je prijateljica pitala zasto sam dugo sam i jeli mi se bas niko ne svidja, moj odgovor je bio da nemam potrebu (emotivnu) trenutno ni za kim... Single zivot na duze staze me je dosta promijenio, postao sam bolja osoba u svakom slucaju, i sutra cu nekome biti kvalitetniji partner... Dobro je biti sa nekim kvalitetnim i provoditi vrijeme, dijeliti zivot, ali ako nemogu pronaci nekoga za koga smatram da je za mene... ne treba mi niko polovican! Veza i status nije ono sto definise covjeka, vec mi trebamo biti ti koji ce definisati vezu!

Ljubav je kao guza neke ljepotice , iako izgleda savrseno svi znamo sta se iza toga krije

Ne znam, moje iskustvo, a igrom slucaja uznam za dosta slucajeva jer volim pitati i posebno primjetiti, vecina brakova nisu sretni brakovi. Na zalost ali tako je.

To je moj dojam, dzaba osmjesi i zagrljaji, kada ja vidim da recimo on ili ona nisu sretni, ali se zadovoljavaju time sto imaju. Nisu sami, pa hajde, nije lose, moglo je biti i gore.

Mada, mozda grijesim, neki ljudi vole biti tlaceni u braku. Onako, da ih se gazi verbalno, da su uvijek donji, iskoristeni itd. Primjeti se to, ali svi se prave da ne vide, jer... to je nas bosanski stil ponasanja, pretvaranje.

Ovo sa single temom ima veze utoliko sto licno ili osobno nikada nebi pristao na brak u kojem ne bih bio sretan. E sad, ko zna sta zivot nosi, ali...

Ovo je islo malo i BJB vezano za "nesretno dijete ako nema jednog roditelja"... nekako mislim da to i nema puno veze. Ja sam oca izgubio jako rano, prakticno sam odrastao samo sa majkom, pa mogu reci da mi nista nije falilo. Nisam nikada imao osjecaj praznine jer nema oca, mada, mozda i jesam a nisam to ni znao. Mozda ni sada ne znam kako je to imati oca, i koje su prednosti ili mane toga. Ne znam.
Sjecam se da je bio strog, ali nas je volio, svoju djecu. To je sve cega se sjecam.

Ako ces ti pruziti ljubav svom djetetu, makar i uvojenom, makar i kao samohrana majka... cak mislim da bi to moglo biti i sretnije dijete od dobrog procenta ovih koji imaju oba roditelja. Cinjenica je da danas mnogi brakovi funkcionisu na aparatima, zasto je to tako nemam pojma... ja sam idealist u zivotu, po tom pitanju.

A mozda sam i potencijalni papucar, jer ko zna kada ce neka iskoristiti moje ideale u tom segmentu. Covjek vise ne zna ni kako se postaviti, biti los ili dobar, i koliko los a koliko dobar. I ono najvaznije, koliko se isplati biti ovakav ili onakav.

johnny-bravo wrote:

sandra01 wrote:Ajde da pricamo o tome kako smo organizovali svoje single zivote i sta smo naucili iz tog iskustva.Da se razumijemo ,biti single na mora da znaci da je osoba bez sexualnog partnera,zivot je puno vise od toga .Hajde da pricamo kako vas upareni gledaju kao neuparenog Nedavno je na ovom forumu bila tema djevojke koja je single i koju najbolja drugarica ne poziva na party jer nema pratioca ,kako vasa gledaju na poslu,u drustvu.Sta odgovarate kad vas pitaju zasto ste sigle.Lazete li ponekad o svom statusu? Ja sebe u ovakvom statusu smatram SLOBODNOM a kad pricam s prijateljima oni me smatraju SAMOM ,sto je velika razlika.
Koliko vas je single zivot promijenio nacin na koji gledate druge ljude oko sebe,na same sebe,zivot uopste?

Pa "upareni" nas uglavnom gledaju ko mecku na vasaru, i svi znani i neznani dusebriznici se uglavnom trude da nas sto hitnije "upare" sa nekim, "da ne propadamo" ne razmisljajuci da je mozda nekome trenutno i dobro u single statusu, da je to stvar licnog izbora nakog godina cimanja, ili ja nekog jurim, ili neko juri mene, ili sam u vezi, pa konstantna igranja igrica... Na svu srecu ne zivim za mahalu vec za sebe, i smatram se dovoljno savremenim i emancipovanim da me misljenja dusebriznika ne doticu... To kako mene neko gleda je njegova stvar, ni ja ne osudjujem niti se zamaram svim onim retardima i fejkererima koji glume sretne veze na ulici, a u stvari ih je strah samoce i da se nece udat/ozenit, pa nedaj boze da mahala prica o njima... da im nesto ne fali ili ih niko nije htjeo... Mozda ja nikog necu trenutno Ta djevojka koju prijateljica ne poziva ocigledno ima pogresne prijatelje, i problem je u njima a ne njoj! Kad god negdje treba da idem, uzdignute glave sam, sto, nisam gubav pa da se krijem u kuci! Vedar sam, pozitivan i u mome drustvu se uvijek svi dobro osjecaju! Nikad ne lazem o svom statusu, zasto bih?! A nikome i ne polazem racune da se moram pravdati sto sam single, jednostavno stvar moga izbora... Skoro me je prijateljica pitala zasto sam dugo sam i jeli mi se bas niko ne svidja, moj odgovor je bio da nemam potrebu (emotivnu) trenutno ni za kim... Single zivot na duze staze me je dosta promijenio, postao sam bolja osoba u svakom slucaju, i sutra cu nekome biti kvalitetniji partner... Dobro je biti sa nekim kvalitetnim i provoditi vrijeme, dijeliti zivot, ali ako nemogu pronaci nekoga za koga smatram da je za mene... ne treba mi niko polovican! Veza i status nije ono sto definise covjeka, vec mi trebamo biti ti koji ce definisati vezu!

Mišljenja sam iz vlastitog iskustva da nije ništa strašno ili loše biti sam/sama.No isto tako mislim da to ne treba da traje predugo, ja sam bila 8 mjeseci sama (naravno ne volim ništa na silu pa da je to trajalo i osam godina-zaboli me!) ali zato sada imam problem: ne mogu da se opustim, ne vjerujem i sumnjam u sve što mi sadašnji partner kaže,zaista ne znam kako da se oslobodim tog nekog straha.I kad razmišljam onda mi je bolje biti sama nego ovako kao sada: strahovati da li on laže ili ne, da li je uradio to što kaže ili ne, itd.....................

Ja imam tu srecu (na moju nesrecu,mislim drago mi je zbog njih, a u isto vrijem mi se sve teze jer imam osjecaj da puno toga propustam) da sam okruzena ljudima u skladnim brakovima..Malo je onih koji su bas nesretni/zapostavljeni/zlostavljani, znam da ih ima, al' puno je vise onih sretnih ..

ma sve je to do glave, tj. kako čovjek posloži stvari...


nakon 5 godina, soliram... izgradila sam se u tih 5 godina u jednom pravcu, primijenila, ali nikada nisam bila u potpunosti svjesna koliko sam se promijenila (naravno nabolje). Tek sada kada gledam sebe kao solo tek vidim ko sam u stvari... u vezi ne možeš biti svoj 100%... tu su prilagođavanja i onda shvatiš da si u nekim stvarima kopija one druge strane...

nakon duge veze nije GREAT biti single... nije zbog onih navika koje su se formirale u tome periodu... bar ne u početku, dok ne prođe period adapetacije... poslije se osjećaš kao ptica slobodna i radiš sve one stvari koje nisi dugo radila...
Međutim, ono što je bitno je činjenica da iako sam single, ja nisam usamljena... okružena sam divnim ljudima, provodim svaki slobodni trenutak najbolje što mogu, imam nove hobije...

ali nije baš sve tako sjajno... s vremena na vrijeme, posebno u trenucima koji su teški, zbog raznoraznih dešavanja i stresova, poželim da imam nekoga da se mogu izjadati, nekoga ko će me samo zagrliti bez ijedne riječi i gdje mogu znati da se na nekoga mogu osloniti... to mi jedino nedostaje...

BJB wrote: Ja imam tu srecu (na moju nesrecu,mislim drago mi je zbog njih, a u isto vrijem mi se sve teze jer imam osjecaj da puno toga propustam) da sam okruzena ljudima u skladnim brakovima..Malo je onih koji su bas nesretni/zapostavljeni/zlostavljani, znam da ih ima, al' puno je vise onih sretnih ..

nije to lose, imas cemu tezhiti
lose je kad se u sve razocaras,..iz tog razloga sam ja radije za single nego za losu vezu
dok si single postoji nada da ce biti bolje
kad se zakopas u losu vezu, nema napretka, tj, nade

RosaSpinosa wrote:ma sve je to do glave, tj. kako čovjek posloži stvari...


nakon 5 godina, soliram... izgradila sam se u tih 5 godina u jednom pravcu, primijenila, ali nikada nisam bila u potpunosti svjesna koliko sam se promijenila (naravno nabolje). Tek sada kada gledam sebe kao solo tek vidim ko sam u stvari... u vezi ne možeš biti svoj 100%... tu su prilagođavanja i onda shvatiš da si u nekim stvarima kopija one druge strane...

nakon duge veze nije GREAT biti single... nije zbog onih navika koje su se formirale u tome periodu... bar ne u početku, dok ne prođe period adapetacije... poslije se osjećaš kao ptica slobodna i radiš sve one stvari koje nisi dugo radila...
Međutim, ono što je bitno je činjenica da iako sam single, ja nisam usamljena... okružena sam divnim ljudima, provodim svaki slobodni trenutak najbolje što mogu, imam nove hobije...

ali nije baš sve tako sjajno... s vremena na vrijeme, posebno u trenucima koji su teški, zbog raznoraznih dešavanja i stresova, poželim da imam nekoga da se mogu izjadati, nekoga ko će me samo zagrliti bez ijedne riječi i gdje mogu znati da se na nekoga mogu osloniti... to mi jedino nedostaje...

E, tu je kvaka, nekad i počesto..

Mislim, s jedne strane, apsolutna sloboda, radi šta hoćeš, budi šta hoćeš, idi gdje hoćeš, ostvaruj se na koji god način hoćeš, i onda nakon tih svi nekih ekstra iskustava, dođeš do toga da nešto fali. Iako se rijetko to prizna....

sanabe wrote:

BarbaDue wrote:opet kazem,

meni je sad dobro i prija mi malo da sam singl, mada ne namjeravam sebe da ubjeđujem da je to ono sto zelim

po meni samo faza koju treba max. iskoristiti

sta ti ba pricas, pa ti si ozenjen

uvjek si raspolagala sa polovnim informacijama

Ovo za los brak, neki prebrzo dizu sidro i ne znaju definiciju loseg braka.

Jedino sto me nervira u ovom trenutnom stanju su kone/strine i ostali koje mi nude svoju bracu, djevere, rodjake Nosite se i vi i vasa braca i vasi rodjaci!

johnny-bravo wrote:

sandra01 wrote:Ajde da pricamo o tome kako smo organizovali svoje single zivote i sta smo naucili iz tog iskustva.Da se razumijemo ,biti single na mora da znaci da je osoba bez sexualnog partnera,zivot je puno vise od toga .Hajde da pricamo kako vas upareni gledaju kao neuparenog Nedavno je na ovom forumu bila tema djevojke koja je single i koju najbolja drugarica ne poziva na party jer nema pratioca ,kako vasa gledaju na poslu,u drustvu.Sta odgovarate kad vas pitaju zasto ste sigle.Lazete li ponekad o svom statusu? Ja sebe u ovakvom statusu smatram SLOBODNOM a kad pricam s prijateljima oni me smatraju SAMOM ,sto je velika razlika.
Koliko vas je single zivot promijenio nacin na koji gledate druge ljude oko sebe,na same sebe,zivot uopste?

Pa "upareni" nas uglavnom gledaju ko mecku na vasaru, i svi znani i neznani dusebriznici se uglavnom trude da nas sto hitnije "upare" sa nekim, "da ne propadamo" ne razmisljajuci da je mozda nekome trenutno i dobro u single statusu, da je to stvar licnog izbora nakog godina cimanja, ili ja nekog jurim, ili neko juri mene, ili sam u vezi, pa konstantna igranja igrica... Na svu srecu ne zivim za mahalu vec za sebe, i smatram se dovoljno savremenim i emancipovanim da me misljenja dusebriznika ne doticu... To kako mene neko gleda je njegova stvar, ni ja ne osudjujem niti se zamaram svim onim retardima i fejkererima koji glume sretne veze na ulici, a u stvari ih je strah samoce i da se nece udat/ozenit, pa nedaj boze da mahala prica o njima... da im nesto ne fali ili ih niko nije htjeo... Mozda ja nikog necu trenutno Ta djevojka koju prijateljica ne poziva ocigledno ima pogresne prijatelje, i problem je u njima a ne njoj! Kad god negdje treba da idem, uzdignute glave sam, sto, nisam gubav pa da se krijem u kuci! Vedar sam, pozitivan i u mome drustvu se uvijek svi dobro osjecaju! Nikad ne lazem o svom statusu, zasto bih?! A nikome i ne polazem racune da se moram pravdati sto sam single, jednostavno stvar moga izbora... Skoro me je prijateljica pitala zasto sam dugo sam i jeli mi se bas niko ne svidja, moj odgovor je bio da nemam potrebu (emotivnu) trenutno ni za kim... Single zivot na duze staze me je dosta promijenio, postao sam bolja osoba u svakom slucaju, i sutra cu nekome biti kvalitetniji partner... Dobro je biti sa nekim kvalitetnim i provoditi vrijeme, dijeliti zivot, ali ako nemogu pronaci nekoga za koga smatram da je za mene... ne treba mi niko polovican! Veza i status nije ono sto definise covjeka, vec mi trebamo biti ti koji ce definisati vezu!

because_of_you wrote:

RosaSpinosa wrote:ma sve je to do glave, tj. kako čovjek posloži stvari...


nakon 5 godina, soliram... izgradila sam se u tih 5 godina u jednom pravcu, primijenila, ali nikada nisam bila u potpunosti svjesna koliko sam se promijenila (naravno nabolje). Tek sada kada gledam sebe kao solo tek vidim ko sam u stvari... u vezi ne možeš biti svoj 100%... tu su prilagođavanja i onda shvatiš da si u nekim stvarima kopija one druge strane...

nakon duge veze nije GREAT biti single... nije zbog onih navika koje su se formirale u tome periodu... bar ne u početku, dok ne prođe period adapetacije... poslije se osjećaš kao ptica slobodna i radiš sve one stvari koje nisi dugo radila...
Međutim, ono što je bitno je činjenica da iako sam single, ja nisam usamljena... okružena sam divnim ljudima, provodim svaki slobodni trenutak najbolje što mogu, imam nove hobije...

ali nije baš sve tako sjajno... s vremena na vrijeme, posebno u trenucima koji su teški, zbog raznoraznih dešavanja i stresova, poželim da imam nekoga da se mogu izjadati, nekoga ko će me samo zagrliti bez ijedne riječi i gdje mogu znati da se na nekoga mogu osloniti... to mi jedino nedostaje...

E, tu je kvaka, nekad i počesto..

Mislim, s jedne strane, apsolutna sloboda, radi šta hoćeš, budi šta hoćeš, idi gdje hoćeš, ostvaruj se na koji god način hoćeš, i onda nakon tih svi nekih ekstra iskustava, dođeš do toga da nešto fali. Iako se rijetko to prizna....

ispočetka je to bilo izraženije, ali sad mi sve manje i manje nedostaje sve to... Čovjek je socijalno biće i bespotrebno je opirati se činjenici da nam je u dvoje u većini slučajeva lakše... naravno pod uslovom da pored sebe imaš normalnu osobu

because_of_you wrote:

RosaSpinosa wrote:ma sve je to do glave, tj. kako čovjek posloži stvari...


nakon 5 godina, soliram... izgradila sam se u tih 5 godina u jednom pravcu, primijenila, ali nikada nisam bila u potpunosti svjesna koliko sam se promijenila (naravno nabolje). Tek sada kada gledam sebe kao solo tek vidim ko sam u stvari... u vezi ne možeš biti svoj 100%... tu su prilagođavanja i onda shvatiš da si u nekim stvarima kopija one druge strane...

nakon duge veze nije GREAT biti single... nije zbog onih navika koje su se formirale u tome periodu... bar ne u početku, dok ne prođe period adapetacije... poslije se osjećaš kao ptica slobodna i radiš sve one stvari koje nisi dugo radila...
Međutim, ono što je bitno je činjenica da iako sam single, ja nisam usamljena... okružena sam divnim ljudima, provodim svaki slobodni trenutak najbolje što mogu, imam nove hobije...

ali nije baš sve tako sjajno... s vremena na vrijeme, posebno u trenucima koji su teški, zbog raznoraznih dešavanja i stresova, poželim da imam nekoga da se mogu izjadati, nekoga ko će me samo zagrliti bez ijedne riječi i gdje mogu znati da se na nekoga mogu osloniti... to mi jedino nedostaje...

E, tu je kvaka, nekad i počesto..

Mislim, s jedne strane, apsolutna sloboda, radi šta hoćeš, budi šta hoćeš, idi gdje hoćeš, ostvaruj se na koji god način hoćeš, i onda nakon tih svi nekih ekstra iskustava, dođeš do toga da nešto fali. Iako se rijetko to prizna....

Nekad i previse slobode zna da zarobi

Ma u principu, da ne filozofiramo u prazno, svi dobro znamo da je ideal zivota imati nekoga ko te voli, koga volis, ko te postuje, koga postujes, i da zajedno idete kroz zivot i sve nedace i svu srecu dijelite.

Sve drugo je suplja, realno.

Covjek moze biti sretan sam, ali to jednostavno nije to. Dugorocno, ne.

Kada legnes sam navece i mislis kako bi bilo lijepo da nekome ili da ti neko ugrije noge, da te nego zagrli i da nekog zagrlis, da je poljubis za laku noc, pomazis po kosi ili bilo sto slicno... nisi ti sretan covjek, a-a.

Iskreno, zavidim sretnim parovima, nije me blam to priznati, zavidim im na sreci koju imaju. Uzasno je kada nemas nekoga kome mozes reci sve ono sto ne govoris "bilo kome". I kada nemas nekoga ko ce biti uz tebe u svakom losem momentu kojih je zivot prepun.
Kada nemas oslonca, prijatelja (u tom smislu), nisi sretan covjek.

Ali sta covjek moze izdrzati, ne moze ni konj podnijeti

dječak sa šibicama wrote:Ma u principu, da ne filozofiramo u prazno, svi dobro znamo da je ideal zivota imati nekoga ko te voli, koga volis, ko te postuje, koga postujes, i da zajedno idete kroz zivot i sve nedace i svu srecu dijelite.

Sve drugo je suplja, realno.

Covjek moze biti sretan sam, ali to jednostavno nije to. Dugorocno, ne.

Kada legnes sam navece i mislis kako bi bilo lijepo da nekome ili da ti neko ugrije noge, da te nego zagrli i da nekog zagrlis, da je poljubis za laku noc, pomazis po kosi ili bilo sto slicno... nisi ti sretan covjek, a-a.

Iskreno, zavidim sretnim parovima, nije me blam to priznati, zavidim im na sreci koju imaju. Uzasno je kada nemas nekoga kome mozes reci sve ono sto ne govoris "bilo kome". I kada nemas nekoga ko ce biti uz tebe u svakom losem momentu kojih je zivot prepun.
Kada nemas oslonca, prijatelja (u tom smislu), nisi sretan covjek.

Ali sta covjek moze izdrzati, ne moze ni konj podnijeti

kao što rekoh sve ima svoje prednosti i nedostatke, ali ne vjerujem da neko može reći da je 100% sretan što je sam i što nema nikoga pored sebe...

dječak sa šibicama wrote:Ma u principu, da ne filozofiramo u prazno, svi dobro znamo da je ideal zivota imati nekoga ko te voli, koga volis, ko te postuje, koga postujes, i da zajedno idete kroz zivot i sve nedace i svu srecu dijelite.

Sve drugo je suplja, realno.

Covjek moze biti sretan sam, ali to jednostavno nije to. Dugorocno, ne.

Kada legnes sam navece i mislis kako bi bilo lijepo da nekome ili da ti neko ugrije noge, da te nego zagrli i da nekog zagrlis, da je poljubis za laku noc, pomazis po kosi ili bilo sto slicno... nisi ti sretan covjek, a-a.

Iskreno, zavidim sretnim parovima, nije me blam to priznati, zavidim im na sreci koju imaju. Uzasno je kada nemas nekoga kome mozes reci sve ono sto ne govoris "bilo kome". I kada nemas nekoga ko ce biti uz tebe u svakom losem momentu kojih je zivot prepun.
Kada nemas oslonca, prijatelja (u tom smislu), nisi sretan covjek.

Ali sta covjek moze izdrzati, ne moze ni konj podnijeti

Pa u tome i jeste poenta ove nase rasprave
Zasto se ljudi koji su single osjecju tako?Zasto single zene ne idu na svadbe i druzenja?Zasto ne vole svoje single zivote?Zasto misle da su manje vijedni ili osteceni zato jer nemaju drugu polovinu?Zasto ti za tvoju srecu treba druga osoba?Govoris o potrebi da te neko drugi voli.A sta je sa ljubavlju prema samom sebi?Sta je sa nagradjivanjem samog sebe jer si single?Sta je sa postovanjem svog single zivota?
Hiljadu pitanja i na sva sam dobila isti odgovor:pa eto ljepse je kada navece legnes s nekim ili mu se pojadas i problemima.Zar vi stvarno mislite da svi "sretno" upareni sa zadovoljstvom svako vece lijezu i jedva cekaju da zagrle i pomaze drugu osobu.Da svi oni svoje dileme i probleme govore svojim supruznicima?Ja sam najsretnija kad svoj problem rijesim sama,ponosna na sebe Zar ste svi toliko nezreli i nesigurni da vam za vase odluke,poteze,misljenja treba neko drugi ko ce to potvrditi ,dati ideju,utjesiti?
Zasto mislite da su upareni sretniji ?Sta je to sto njih cini respektabilnijim,prihvacenijim,boljim od sigle osoba?

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 7#p6039667

hajmo ljudi, pomozimo, svaki sekund i svaki poziv je bitan!

Moderaciji se izvinjavam na OT, vjerujem da će razumjeti!

A ko ti brani da volis sebe kada si uparana? Fol je sto uparen moze sve sto moze i single

sandra... mislim da ideš iz krajnosti u krajnost... život nije crn ili bijel... teško ćeš naći nekoga ko je u potpunosti zadovoljan i sretan time što je sasvim sam... čak i ako ti kaže da je sretan, vjeruj mi da laže, jer pokušava u sebi zatomiti tu prirodnu potrebu da budemo s nekim... u nama ima još mnogo životinjskih nagona lijepo upakovanih u termin ljudska potreba...

isto tako ne znači da su svi "upareni" u potpunosti sretni...

znači poenta je sebi dobro činiti i kad si single i kad si uparen...

voljeti sebe i stavljati sebe na prvo mjesto treba uvijek bez obzira na relationship status...

sandra01 wrote: Pa u tome i jeste poenta ove nase rasprave
Zasto se ljudi koji su single osjecju tako?Zasto single zene ne idu na svadbe i druzenja?Zasto ne vole svoje single zivote?Zasto misle da su manje vijedni ili osteceni zato jer nemaju drugu polovinu?Zasto ti za tvoju srecu treba druga osoba?Govoris o potrebi da te neko drugi voli.A sta je sa ljubavlju prema samom sebi?Sta je sa nagradjivanjem samog sebe jer si single?Sta je sa postovanjem svog single zivota?
Hiljadu pitanja i na sva sam dobila isti odgovor:pa eto ljepse je kada navece legnes s nekim ili mu se pojadas i problemima.Zar vi stvarno mislite da svi "sretno" upareni sa zadovoljstvom svako vece lijezu i jedva cekaju da zagrle i pomaze drugu osobu.Da svi oni svoje dileme i probleme govore svojim supruznicima?Ja sam najsretnija kad svoj problem rijesim sama,ponosna na sebe Zar ste svi toliko nezreli i nesigurni da vam za vase odluke,poteze,misljenja treba neko drugi ko ce to potvrditi ,dati ideju,utjesiti?
Zasto mislite da su upareni sretniji ?Sta je to sto njih cini respektabilnijim,prihvacenijim,boljim od sigle osoba?

Zato sto ja mogu sebi dirnuti sama al' to nije nista naspram onoga kad me iznenada dodirne neko drugi na pravi nacin..
Nismo manje respektabilni ni prihvaceni ni gori, samo smo sami.
NIsam svojim izborom single, vrijeme/okolina/manjak izbora mi namece to, i ne mogu lagati da sam sretna kad nisam.
Sretnija sam od zena koje su zlostavljane u braku al' da sam sretnija od nekoga ko je u sretnoj vezi ne mogu tvrditi..
Bog nas je stvorio takve, da trazimo musko/zensko, ddrugu polovinu...
Zamisli da se ukinu brakovi/veze i da su svi single, i samo po potrebi sa drugi ljudima..
Je l' mislis da bi bili sretni?


Znam za lika koji je imao nadimak Samac, tuzno nekako..

madner wrote:A ko ti brani da volis sebe kada si uparana? Fol je sto uparen moze sve sto moze i single

Moze, moze al' koliko dugo?