Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
MaNeTo wrote:A sta ako ti se pare tamo oslade i zaboravis na ljubav
Bitno je vjerovati u to sto imas i shvatiti da je to samo jedan period kroz koji morate proci. Ja ne shvatam kako se samo od ljubavi moze zivjeti?
Ne shvatam ni ja,a nije mi ni bila namjera reci takvo nesto ako je ispalo tako ja se izvinjavam sto se nisam izrazila kako treba,ali ja nikad i nikad ne bih ostavila zbog posla vani osobu koju volim.
Ni na godinu ili dvije,ma ni na mjesec dana.
Imam svoj posao i to mi je dovoljno,za sada ako vec bude htjela napredovati ne vidim razloga sto to ne bih mogla i ovdje
Zoya wrote:Sa cifrom od 50.000 mozes u Bosni zivjeti par godina, ili jos pametnije, uloziti ih u nesto gdje ce se nova okretati. Naravno ako bih shvatila da NAMA moze biti lijepo negdje drugo, ne vidim razloga da taj moj partner ne bi za mnom posao, ako to ne zeli, ako ne zeli da NAMA bude bolje, onda me dovoljno ne voli. Jednostavnije ne moze biti.
Ja u glavi imam situaciju iz uvodnog komentara i njoj govorim. Jedno ide, drugo ostaje.
Praktični život donosi toliko situacija da je nemoguće dati konačan odgovor. Taj stav koji iznosiš je "uzmi ili ostavi" i partnera (i sebe) bi tako dovela pred konačan izbor.
Zoya wrote:Sa cifrom od 50.000 mozes u Bosni zivjeti par godina, ili jos pametnije, uloziti ih u nesto gdje ce se nova okretati. Naravno ako bih shvatila da NAMA moze biti lijepo negdje drugo, ne vidim razloga da taj moj partner ne bi za mnom posao, ako to ne zeli, ako ne zeli da NAMA bude bolje, onda me dovoljno ne voli. Jednostavnije ne moze biti.
Ja u glavi imam situaciju iz uvodnog komentara i njoj govorim. Jedno ide, drugo ostaje.
Praktični život donosi toliko situacija da je nemoguće dati konačan odgovor. Taj stav koji iznosiš je "uzmi ili ostavi" i partnera (i sebe) bi tako dovela pred konačan izbor.
Samo i samo onda kad nam ne bi islo tu gdje jesmo. Kilometri/daljina, nikad ali nikad nisu razlog hladjenja, i opet naglasavam, da ako je nesto privremeno nije problem izdurati godinu il' dvije.
Zoya wrote:Sa cifrom od 50.000 mozes u Bosni zivjeti par godina, ili jos pametnije, uloziti ih u nesto gdje ce se nova okretati. Naravno ako bih shvatila da NAMA moze biti lijepo negdje drugo, ne vidim razloga da taj moj partner ne bi za mnom posao, ako to ne zeli, ako ne zeli da NAMA bude bolje, onda me dovoljno ne voli. Jednostavnije ne moze biti.
Ja u glavi imam situaciju iz uvodnog komentara i njoj govorim. Jedno ide, drugo ostaje.
Praktični život donosi toliko situacija da je nemoguće dati konačan odgovor. Taj stav koji iznosiš je "uzmi ili ostavi" i partnera (i sebe) bi tako dovela pred konačan izbor.
Samo i samo onda kad nam ne bi islo tu gdje jesmo. Kilometri/daljina, nikad ali nikad nisu razlog hladjenja, i opet naglasavam, da ako je nesto privremeno nije problem izdurati godinu il' dvije.
Nije ništa problem. Ipak, skeptičan sam da neko može prihvatiti poslovnu priliku života (jer sam tako shvatio uvodni komentar) i onda odustati od nje nakon godinu ili dvije. Ne vjerujem ni da bi me taj poslodavac uopće angažirao da mu kažem da ću raditi samo jednu godinu (pa i dvije).
kakav svijet, drzava, uredjenje moze biti dobar bez osobe koju volis? dakle da odem, imala bih para, manje stresa, vikende za nekog ludovanja, ali bez onih par ruku kao kalup pravljene za mene, to ne bi bio lijep svijet.
swemiracxx wrote:zanima me...
npr. imate savrsenu osobu kraj sebe...
i trenutno vam je sve divno i krasno...
ali...
ukaze vam se prilika da odete u ameriku da radite u svojoj struci
plata super
ugovor minimum na 3 godine i sve, sve , sve...
ali da li bi mogli da ostavite ovde ljubav i da odete...
msm, zivot nije bajka ni americki film i daljina, tolika daljina
i velika vremenska razdvojenost u velikom broju slucajeva uradi svoje...
Kao sto ja razumijem da je tebi stalo da je on uz tebe, da te mazi, pazi, grli, ljubi itd.
Ali nije svakome, niti su svi isti. Neki su ljudi sebicni, ne nuzno onaj kojem se nudi dobar posao u Americi. Bolje objasniti ne mogu.
Naravno da mi je stalo jbt
Svako ima svoje misljenje o tome,i kada bih se nasla u situaciji nikada ne bih odabrala posao (pare) umjesto osobe koju volim.Nikad
Ali ne znam sta bih kada bi se moj dragi odlucio da prihvati ovakvu priliku.Gadna situacija
ma ja sebi ne mogu doci kada odem na poslovni put koliko mi nedostaje, a kamoli da odem na godinu-dvije. ili skupa ili nikako! ma nijedan posao nije toliko los kada me nakon njega on ceka spreman da mi odagna sav umor i bijes... sumnjam da mi i najbolji posao na svijetu moze zamijeniti osjecaj kada ga zagrlim... tesko je naci osobu pored koje se mozes tako osjecati, a kljuc je da je ta osoba pored, a ne da nas razdvajaju okeani. jedno je kada ti svakodnevnicu dijelis sa osobom, a drugo kada se imaju razdvojene svakodnevnice koje druga strana ne moze da pojmi. npr. sumnjam da bi moj momak mogao shvatiti kako je zivjeti u americi, a da i sam nije zivio bas u istom gradu (velika je amerika i njeni gradovi). sto bi duze vrijeme prolazilo to bismo se manje shvatali, imam osjecaj.
Ako je to poslovna ponuda onakva kako sam je ja shvatio...ono, bas, bas dobra, once in a lifetime, a na odredjeni period, ne samo da bih ja otisao, nego bih, da njoj takva ponuda iskrsne, nju nagovarao da je prihvati...
Ako je ljubav, bice ljubav i za godinu-dvije...a imacete i bolju finansijsku i svaku drugu osnovu za ljepsu zajednicku buducnost...
jedna tamo wrote:glasala sam ili glasovala sam i iznenadila se više raje bi ostavilo voljenu osobu
pa kuda ide ovaj svijet
anketu sam postavio iz tog razloga ...da vidimo koliki smo vukovi postali jbt ...egoiste i materijalisti ... gdje smo se izgubili u ovom vaktu ...malo nas je ostalo !!!
Dalija_T wrote:Nisam citala sve, ali dovoljno da bih ostala bez teksta zbog cinjenice da bi toliko raje ostavilo voljenu osobu zbog novca... Ovako: muz ne radi, ja jedina radim i jedva izguramo mjesec jer imamo malu bebu, a uz to mi je muz u medjuvremenu obolio od MS. Ali: nikad i ni za sto na svijetu ga ne bih ostavila, pa makar mi nudili svo bogatstvo ovog svijeta! Jer sta bi to govorilo o meni i kakav bi to bio zivot? U svakom slucaju, ovakav kakav jeste je daleko vrijedniji od zivota bez njega... Naravno da bi nam zivot bio bolji da imamo novca, ali zivot uz novac i bez njega ne bi bio vrijedan zivljenja... Znam da zvucim pateticno, ali to je moje misljenje i moj odgovor na postavljeno pitanje. Pozdrav svima!
Nemogu ostati ravnodusan na ovo . Dalija evo podijelit cu i ja svoju pricu ...i zaokruzit ovu temu ...dugo sam sa tom osobom ...prosli smo kroz sve najbolje i najgore ...mama joj je u meduvremenu tesko obolila ...ja dobivam ponudu za ameriku i odbijam ...jer ona je moja amerika i moj san ...bez nje nebih bio ja vec neko drugi .Znam da ce sad pljustati masu komentara i povrsnih razmisljanja . Al zelim ti puno lijepih sitnica i boljih dana . Zasluzili ste . Lijep pozdrav !
madnessa wrote:ma ja sebi ne mogu doci kada odem na poslovni put koliko mi nedostaje, a kamoli da odem na godinu-dvije. ili skupa ili nikako! ma nijedan posao nije toliko los kada me nakon njega on ceka spreman da mi odagna sav umor i bijes... sumnjam da mi i najbolji posao na svijetu moze zamijeniti osjecaj kada ga zagrlim... tesko je naci osobu pored koje se mozes tako osjecati, a kljuc je da je ta osoba pored, a ne da nas razdvajaju okeani. jedno je kada ti svakodnevnicu dijelis sa osobom, a drugo kada se imaju razdvojene svakodnevnice koje druga strana ne moze da pojmi. npr. sumnjam da bi moj momak mogao shvatiti kako je zivjeti u americi, a da i sam nije zivio bas u istom gradu (velika je amerika i njeni gradovi). sto bi duze vrijeme prolazilo to bismo se manje shvatali, imam osjecaj.
A bi li otisla da ti se nudi super posao, i postoji mogucnost da i on i malecka beba idu sa tobom? tamo plata ne znam, 4000 dolara, ovdje ni milju, recimo.
Zasto se ovdje uporno govori o ostavljanju?
To sto je u doticnom uvodnom primjeru solucija takva kakva jeste, ne znaci da je svaka situacija identicna.
Postoje i oni koji ne zele, "ne mogu bez raje, bez Bosne, ne mogu ja tamo gdje ne znam nikog, gdje nema kafe sa komsinicom, pive s rajom", i tako sputavaju voljenu osobu. Ko da na Mars treba ici, ko da tamo ne zive ljudi. Posebno nas Bosanaca ima u svakom kutku svijeta, ako ti je do raje, naci ces nekoga.
Moj bliski rodjak radi (silom prilika) na zapadu, toliko daleko da mora avionom ici kuci, eto tako da objasnim... ima tu zenu, dijete, ali morao je otici. Vidjaju se jednom u pola godine, sedam, deset dana.
Od have se ne zivi.[/quote]
Ja sam shvatila da se ovdje radi o tome da li bismo ostavili voljenu osobu zbog novca. Sto se tice tvoga pitanja, otisla bih i na kraj svijeta s njima dvoma. Nebitno da li je povod odlaska odavde novac ili nesto drugo. Jednom se zivi, svi cemo umrijeti jednog dana. Nebitno gdje... Ali je bitno s kim cemo provesti ovaj zivot. Zivjela sam vani par godina (prije muza i bebe) i ne bi mi bio problem ostaviti Bosnu (pretpostavljam da se pitanje odnosi na to).
?
više raje bi ostavilo voljenu osobu
Pozdrav svima! 
