kv99 wrote:@poznanik
Spomenuo si da su borci ABIH zalazili u cetnicku teritoriju radi osmatranja itd. Da li ste i kakve mjere vi poduzimali da bi sprijecili cetnike da to isto urade ? Da li je bilo patrola, zasjeda , osmatrackih mjesta, zabrane kretanje u pojedinim mjestima i vremenskim intervalima (da bi se lakse moglo razlikovati ko je ko) u cilju da bi se oni zaustavili od upada u dubinu ?
Da li ti je bilo poznato da li su postojale jedince ili neki drugi nacin za prikupljanje izvidjackih podataka na taktickoj / operativnoj osnovi npr. jedince koje su davale podatke rahmetli Imamovicu ili njegovom stabu na nivou potrebnim za njegovo planiranje tj divizijski nivo ? Spomenuo si da je tvoja jedinica imala izvidjace koji su osmatrali pojedine tacke na vasem pravcu djelovanja ali da li su postojale jedince koje su isle dublje u teritoriju, vrsile osmatranje duze vremena i na sirem podrucju tj da stvore "sliku" neprijateljskih snaga na sirem i dubljem podrucju ? Da li ti je poznato kako se stvarala "slika " polozaja neprijatelja na tom sirem podrucju ili se sve svelo na vizualni pregled sa prvih linija odbrane/ medjuzone ?
Na oslobođenim teritorijama nije bilo zabrane kretanja. Na područjima pod kontrolom moje brigade bilo je i nekoliko naseljenih sela, i u njima se život odvijao gotovo normalno, tako da je bilo nemoguće sprovesti sličnu zabranu.
Krajem '94, a posebno '95. godine, na bjelašničko-treskavičkom ratištu učestvovale su mnoge vojne jedinice, neke čak i izvan sastava 1. Korpusa, i u pojedinim fazama rata ovdje se okupljao ogroman broj vojnika. Neprijatelj je znao za ove aktivnosti, i sasvim je moguće da je slao pojedince ili manje grupe svojih izviđača u zadatke prikupljanja informacija o našim položajima, namjerama itd. Brdsko-planinsku liniju, kakva je bila naša, nije bilo moguće potpuno zatvoriti, bilo bi to besmisleno jer bi moralo biti angažovano jako mnogo vojnika. Mi, takođe, nismo minirali zemljište ispred naših položaja, jer bi i to bilo besmisleno, obzirom da tada nismo vodili odbrambene aktivnosti već napadačke.
Moja brigada je u svom sastavu imala samostalni izviđačko-diverzantski vod, sastavljen od boraca koji su prije rata živjeli na ovim područjima, ili na područjima koje smo namjeravali osloboditi, i svi su izuzetno dobro poznavali teren. Komandir im je bio raniji šumar, tako da su "žmireći" mogli prolaziti naše i neprijateljske linije bez bojazni od otkrivanja. Mnogo puta su to i radili, sjetimo se i akcije neutralisanja većeg broja srpske vojske i oficira na Pandurici, duboko u neprijateljskoj teritoriji, dok je linija razgraničenja bila još na Igmanu. Osim njih, i mi smo dobijali zadatke izviđanja, posebno nekoliko dana prije samih akcija, a najčešće su ta izviđanja vodili komandiri odjeljenja, tako da smo, uglavnom, znali za planirane aktivnosti.
Sjećam se jednog našeg borca - u to vrijeme nižeg oficira, koji je samostalno, samionicijativno, odlazio u izviđanje neprijateljske teritorije. Ostajalo je nekad i po par dana tamo, nosio je pušku sa snajperom, ali se jednog dana nije vratio, navodno - stradao je od mine. To je bilo u vrijeme borbi na Hojti.
Paralelno s ovakvim načinom prikupljanja informacija o položajima i snazi neprijatelja, informacije smo dobijali i od IFOR-a, ali je ta linija obavještavanja išla preko više komande, preko Korpusa. Iz ovog zaključujem da su, analogno tome, oficiri IFOR-a prosljeđivali i VRS informacije o nama, možda čak i detaljnije, obzirom da im s naše strane nije bio zabranjen pristup u našu zonu odgovornosti.
Vrijedne informacije pružali su nam i "trgovci" i ostali, koji su odlazili u Goražde preko Grepka. Mi smo, nakon osvajanja Lupoča i čišćenja terena poslije, u jednom šumarku, u blizini sela Miljanovići, našli zakopanu ogromnu količinu hrane: francuskih i američkih "lanč" paketa, graha, leće, ulja, čak i svježih jabuka, i sl. što dokazuje da su linije bile itekako propusne.
... ptica. 
.Nego ,smijel neko po joju da je na prvoj slici ,Palma de Grebak ? 
btw ,i zadnje dvije su M r a k