Čitajući Kuran vidjela sam da piše "I mi smo..." . Što se tiče Hebrejskog, znam sigurno za Elohim , jer je Eloh - funkcija kao Adonai. A množina na hebrejskom se stvara dodavajući - im. Znači Elohim- Gospodari , dok je YHVH ime Boga. A to jeste, da je svaka monoteistička religija (neću da navodim primjere koje monoteističke religije) kažu da : Bog je beztjelesni, samo jedan. Čak i sama monoteistička okultna učenja kažu : Jedan Bog, beztjelesni, bez imena, u vidu energije.
Inače, ako se može gdje na internetu naći taj tekst profesora, rado bih ga pročitala jer me zanima orijentalna filologija

Ako može link! Hvala!
Množina se u semitskim jezicima može koristiti u smislu veličanja - odatle ovi primjeri.
Bog se u islamskom vjerovanju ne smije opisivati niti jednim atributom koji je imanentan ovom svijetu, štaviše to je "prekršaj", najjednostavnije rečeno "Božija kakvoća" po islamu je apsolutno neshvatljiva, nepojmiljiva i neopisiva: "Ništa i niko nije kao on!" (42:11)
Dakle islam Boga ne opisuje ni kao tjelesnog, ni kao beztjelesnog, ni kao energiju, nego kao nešto što ničemu ne sliči - dakle po islamu Bog je "iznad svega", koliko god to "iznad" nemalo opipljivog fizičkog smisla za nas. Ovo je doktrina nekih 80% muslimana, tzv. sunije u 90% slučajeva vjeruju na taj način u skladu sa eš'arijskim pravcem.
Zanimljivo je da su u mnogim bilješkama pronađenim iz vremena krstaških ratova tadašnji krstaši za muslimane govorili da vjeruju u - ništa; da su heretici i ateisti, jer njihov Bog nije opisiv i previše je transcedentan (bar za njihov ukus i doživljaj tada). Sa druge strane po islamu "Bog je čovjeku bliži od njegove žile kucavice".
Elohim je i singular i plural na hebrejskom jeziku - kako modernom tako i drevnom, dok je eloh (karakteristično za sjeverno-zapadne semitske jezike) kao i arapski ilah, božanstvo. Kada se kaže Elohim na hebrejskom, to je kao da kažeš Bog (the God), veličanje i davanje značaja. Dakle nema veze to sa paganstvom. Da dodam da je taj izraz prisutan u svim semitskim jezicima - na surjanskom Alaha, na aramejskom Elaha, sa onim "nazalnim" E, u arapskom je to najjasnije riješeno u riječi Allah.
Ovako, prije svega stari Hebreji kada su htjeli reći "the God", odlučili su da za to koriste izraz Elohim, riječ sa pluralnim nastavkom ali sa karakteristikom singulara (imaju oni još dosta primjera van ovog izraza, tipa Ba'alim, vlasnik). Kod njih je etimološki riječ poprimila oblik plurala a značenje singulara. Riječ El, Il, Al, kod semita, čak i pagana, označavala je onog koji je stvoritelj, koji je stvorio čak i "druga božanstva". Kako se monoteizam kod semita kristalizirao, tako je i potreba za izrazom the God rasla. Kod Hebreja je to Elohim, kod Arapa je to puno jasnije - kod njih je kod riječi Ilah (božanstvo) dodan određeni član El, El-Ilah, pa u brzom izgovoru Allah, doslovce the God, dakle onaj pravi Bog, onaj koji je stvoritelj, a ne ovi drugi kojima su oni davali titulu božanstva, ali nisu oni bili "the"...
Svi semiti su se "utopili" u Arape, njihov jezik je prevladao, i svi su "postali" Arapi. Hebreji su sa svojim jezikom donekle preživjeli - vidi ironije - ponajviše zahvaljući andalužanskim Arapima, dok su drugi semitski jezici poput aramejskog ostali na nivou folklora u par sela u Siriji i Iraku.