Forum Klix.ba

ultrajvosa wrote:I ja mislim za sebe da sam depresivan i to vec duzi period, oraspolozim se kad mi se nesto dobro dogodi mada uvijek ubrzo se to promjeni, dovoljno je da mi nesto neko kaze opet padam u depresiju

jasminaaaa wrote:Ja mislim da sam 24 sata pod stresom..mozda je razlog tome sto sam se preopteretila ucenjem.. po cijeli dan smisljam da cu ucit nesto..i onda sve ostane samo na tome..ne taknem nista cijeli dan..i to se neprestano ponavlja.. prije i nisam imala nekih problema s ucenjem..naprotiv,sve je bilo uredu..al sad me definitivno uhvatila kriza..ne znam sto da radim

lara b. wrote:

jasminaaaa wrote:Ja mislim da sam 24 sata pod stresom..mozda je razlog tome sto sam se preopteretila ucenjem.. po cijeli dan smisljam da cu ucit nesto..i onda sve ostane samo na tome..ne taknem nista cijeli dan..i to se neprestano ponavlja.. prije i nisam imala nekih problema s ucenjem..naprotiv,sve je bilo uredu..al sad me definitivno uhvatila kriza..ne znam sto da radim

pa vjerujem da nisi motivisana, ne uci ti se to sto trebas
prisili se, tacno vrijeme i mjesto kada i gdje ucis... i sjedes i prvo citas, a onda ucis
i kada se uci, ide se malim koracima...nemoguce je odmah sjediti cio dan i strebati 100 strana dnevno...zato uci nor.od 8 do 12, pa pauza, pa opet uci od 15 do 18... onda se fino spremis i van...malo se nagradis

jasminaaaa wrote:Ja mislim da sam 24 sata pod stresom..mozda je razlog tome sto sam se preopteretila ucenjem.. po cijeli dan smisljam da cu ucit nesto..i onda sve ostane samo na tome..ne taknem nista cijeli dan..i to se neprestano ponavlja.. prije i nisam imala nekih problema s ucenjem..naprotiv,sve je bilo uredu..al sad me definitivno uhvatila kriza..ne znam sto da radim

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

jasminaaaa wrote:Ja mislim da sam 24 sata pod stresom..mozda je razlog tome sto sam se preopteretila ucenjem.. po cijeli dan smisljam da cu ucit nesto..i onda sve ostane samo na tome..ne taknem nista cijeli dan..i to se neprestano ponavlja.. prije i nisam imala nekih problema s ucenjem..naprotiv,sve je bilo uredu..al sad me definitivno uhvatila kriza..ne znam sto da radim

jasminaaaa wrote:Ja mislim da sam 24 sata pod stresom..mozda je razlog tome sto sam se preopteretila ucenjem.. po cijeli dan smisljam da cu ucit nesto..i onda sve ostane samo na tome..ne taknem nista cijeli dan..i to se neprestano ponavlja.. prije i nisam imala nekih problema s ucenjem..naprotiv,sve je bilo uredu..al sad me definitivno uhvatila kriza..ne znam sto da radim