Forum Klix.ba

mam pitanje: šta ako stan od majke nasljedjuju joj djeca - sin i kćer. Može li kćer koja živi u inostranstvu da istjera sina koji želi da živi u tom stanu? Ona npr. već sada tvrdi da je to ''njegov'' stan, ali šta se zapravo dešava nakon smrti majke? Uz naglasak da sin i majka i sada ovise o pomoći te kćeri jer sin nema posla. Koja su prava i mogućnosti sina koji je tu živio s majkom i želi i dalje da tu živi?
Top

Jesam li dobro shvatila--kcerka, tj sestra tvrdi a je stan bratov?
Ako je tacno, cemu ostala pitanja??

Na ostavinskoj se odrekne svog dijela i stvar gotova.

bordo gandalf wrote:.

Ti sigurno nista.

moonca wrote:

Jesam li dobro shvatila--kcerka, tj sestra tvrdi a je stan bratov?
Ako je tacno, cemu ostala pitanja??

Na ostavinskoj se odrekne svog dijela i stvar gotova.

Prije da tvrdi majka, tako sam shvatila.

Nije dosta što vas cura/žena izdržava nego bi joj još i uzeo njenu polovinu stana, a i majka također potencira da njeno muško čedo bude vlasnik stana

Ja da sam na mjestu te sestre, namjerno se ne bih odrekla svog dijela.

macchiato wrote:

moonca wrote:

Jesam li dobro shvatila--kcerka, tj sestra tvrdi a je stan bratov?
Ako je tacno, cemu ostala pitanja??

Na ostavinskoj se odrekne svog dijela i stvar gotova.

Prije da tvrdi majka, tako sam shvatila.

Nije dosta što vas cura/žena izdržava nego bi joj još i uzeo njenu polovinu stana, a i majka također potencira da njeno muško čedo bude vlasnik stana

Ja da sam na mjestu te sestre, namjerno se ne bih odrekla svog dijela.

Ipak je izgleda kako si ti shvatila.
Da, to je kod nas pa i normalna pojava bila, da majke zele da sinovi naslijede, ako ista ima da se naslijedi. Posebno, je to zastupljeno u Krajini, a tek Sandzak.
Shvatanje je, da ce kcerke, kada se udaju imati imovinu od muza, koju su po toj logici, naslijedili od svojih roditelja.

Mah, vraga će imati svoju imovinu. Neke da, neke ne, ali tu su uvijek nepredviđene situacije.

Imam mamu i dvije tetke, sve tri bez muževa (moja se razvela, drugoj tetki umro u ratu, treća se nije ni udavala) i sve tri se na kraju snašle. Grabile rukama i nogama i imaju svoje nekretnine, što stan što izgrađena kuća, niko im ništa nije dao.

A dajdža dobio dvospratnu kuću. I kontam kako nije fer, njih tri se toliko namučile, naradile, istrošile novca, a on sve na gotovo dobio.
Naravno na ostavinskoj raspravi nijedna se nije odrekla svog dijela u korist brata. Eto te, budi tu, živi, neće te niko tjerati, ali ne odričem se svog dijela.

Zakonski, stan nasljeđuju zakonski nasljednici iliti djeca i supružnik umrlog, osim ako se neko od zakonskih nasljednika ne odrekne svog dijela nasljedstva u korist drugog zakonskog nasljednika.
Ovdje je valjda prilično jasno da sestra nema interesa da nasljedi svoj dio, voli brata, pa teše priču kako je to bratov stan svakako, jer ona eto živi u inostrastvu i ne treba joj taj stan. Aliiiiii.... Sestra je možda udata, pa zet možda ne dijeli njeno mišljenje. A onda ona, da ne bi pokvarila odnose u braku, staje na muževu sranu i polako mijenja priču. Jer lakše je biti u zavadi s bratom koji je miljama daleko, nego sa čoooooojkom s kojim živi. Ja to tako vidim. Šteta ako sam u pravu.

biggrin wrote:

weca89 wrote:

biggrin wrote:mrsko mi čitati sve, al koliko upratih ovdje je najbolje rješiti pitanje ugovorom o poklonu majke na sina, plati se samo notar i voila

Pa i ne baš. I ugovor o poklonu se može pobijati od strane zakonskih nasljednika, ali dosta teže nego testament. U suštini, najsigurniji je ugovor o doživotnom izdržavanju, jer je dvostrano obavezujući i ne može se pobijati od strane drugih zakonskih nasljednika. Opet ponavljam, jeste da se mora platiti porez, ali ako hoćeš da si siguran 100% , to je jedini način.

pa za života se zaključi, upiše se novi vlasnik i gotovo. Osporiti takav ugovor za života poklonodavca je na nivou teorije, sem ako može dokazati neuračunljivost... ako je uz to prošlo još par godina, pa tek onda poklonodavac umro, haman pa ni teoretske šanse za osporavanjem nema

Bez obzira što se poklonoprimac upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama, taj ugovor o poklonu se može pobiti. Tada se nastavlja ostavinski postupak ili se pokreće dopunski i taj poklon se ubraja u ostavinsku masu. A pokloni se mogu pobijati ako su učinjeni zakonskom nasljedniku za života ostavioca (npr. sinu) ili ako su učinjeni nekome drugom (npr. komšiji ili nekom srodniku koji nije zakonski nasljednik) unazad 1 godine od smrti ostavioca.[/quote]


sve se može pobiti teoretski, pa i ugovor o dozivotnom izdrzavanju. kazem da je u praksi to tesko izvodivo, a za ovu situaciju najoptimalnije i finansijski gledajući najbolje rješenje

Nek sestra napravi izjavu u kojoj se odriče stana, ovjeri kod notara i odnese bratu. Završena priča. Onda je Ugovor o poklonu validan i ne može ga niko pobit, pa ni zet.

turbofolk wrote:Zakonski, stan nasljeđuju zakonski nasljednici iliti djeca i supružnik umrlog, osim ako se neko od zakonskih nasljednika ne odrekne svog dijela nasljedstva u korist drugog zakonskog nasljednika.
Ovdje je valjda prilično jasno da sestra nema interesa da nasljedi svoj dio, voli brata, pa teše priču kako je to bratov stan svakako, jer ona eto živi u inostrastvu i ne treba joj taj stan. Aliiiiii.... Sestra je možda udata, pa zet možda ne dijeli njeno mišljenje. A onda ona, da ne bi pokvarila odnose u braku, staje na muževu sranu i polako mijenja priču. Jer lakše je biti u zavadi s bratom koji je miljama daleko, nego sa čoooooojkom s kojim živi. Ja to tako vidim. Šteta ako sam u pravu.

..tipicno..

studiorum_tuzlaensis wrote:Nek sestra napravi izjavu u kojoj se odriče stana, ovjeri kod notara i odnese bratu. Završena priča. Onda je Ugovor o poklonu validan i ne može ga niko pobit, pa ni zet.

Samo da bratu nanese jos vecu patnju. Hem sto ne radi, hem sto i nema namjeru da radi -izgleda, jos mu samo treba teret posjedovanja imovine, koju nije u mogucnosti odrzavati.

može prodati

Moze, al' ne zna s parama ..

moonca wrote:Moze, al' ne zna s parama ..

Ti monka ko da nisi iz bosne svih mi, ko ce znat sa parama ako nece musko?

weca89 wrote:Ma, u suštini, ako majka hoće da bude sigurna da sin dobije taj stan, neka zaključe Ugovor o doživotnom izdržavanju. Jest da će morati platiti porez, ali će bar biti siguran da neće morati se sporiti oko tog stana. Ako sestra se slaže da on svakako dobije taj stan, onda neka ništa ne diraju.

A što se tiče ove rasprave oko testamenta, to je najslabija pravna kategorija, koja je lako rušljiva i nikome ne bih preporučio da testamentom raspolaže svojom imovinom. Jer mu zadnja volja neće biti poštovana, ukoliko sam nasljednici ne budu tako htjeli.

Može li se zaključiti Ugovor o doživotnom izdržavanju, ako sin nema posla? Koliko znam, poreza je oslobodjen jer je prvi nasljedni red? Sestra tvrdi da će on svakako da dobije stan, ali već je tako pričala za jedan drugi stan, pa je kasnije sa nekom novom pričom ipak prodala taj stan. Kad mati umre, ona može da na ostavinskoj raspravi potakne ucjenu da se njoj ili isplati polovina ili da se ide ja javnu dražbu. No, koliko znam, ako on nema druge imovine, onda se sina ne može istjerati sa te adrese.

biggrin wrote:

biggrin wrote:
sve se može pobiti teoretski, pa i ugovor o dozivotnom izdrzavanju. kazem da je u praksi to tesko izvodivo, a za ovu situaciju najoptimalnije i finansijski gledajući najbolje rješenje

Pišem ti iz iskustva. Dakle, i u praksi i teoretski je ugovor o poklonu jako lako oboriti ako je ispunjen jedan od ona 2 uslova koje sam naveo, a sve u odgovarajućem parničnom postupku. Zato u tim situacijama svi preporučuju ugovor o doživotnom.

mubamay wrote: Može li se zaključiti Ugovor o doživotnom izdržavanju, ako sin nema posla? Koliko znam, poreza je oslobodjen jer je prvi nasljedni red? Sestra tvrdi da će on svakako da dobije stan, ali već je tako pričala za jedan drugi stan, pa je kasnije sa nekom novom pričom ipak prodala taj stan. Kad mati umre, ona može da na ostavinskoj raspravi potakne ucjenu da se njoj ili isplati polovina ili da se ide ja javnu dražbu. No, koliko znam, ako on nema druge imovine, onda se sina ne može istjerati sa te adrese.

Može se zaključiti ugovor o doživotnom, bez obzira što sin nema posla. To nema nikakve veze, jer izdržavanje nije samo finansijska nego i svaka druga pomoć. Apsolutno nema nikakve prepreke da se zaključi ugovor o doživotnom, čak ne moraju ni na istoj adresi živjeti.
Što se tiče poreza, on se mora platiti bez obzira što je 1. nasljedni red, jer se radi o dvostarano obavezujućem ugovoru. Međutim, stupanjem izmjena Zakona o porezu na promet nekretnina u KS, od 01.01.2019.godine taj porez će se malo izmjeniti. I biće manji što primalac doživotnog izdržavanje duže živi nakon sklapanja ugovora o doživnotnom. Drugim riječima, u konkretnom slučaju, što bi mama duže živjela poslije sklapanja ugovora, porezna stopa bi padala.

studiorum_tuzlaensis wrote:Nek sestra napravi izjavu u kojoj se odriče stana, ovjeri kod notara i odnese bratu. Završena priča. Onda je Ugovor o poklonu validan i ne može ga niko pobit, pa ni zet.

Nije baš preporučljivo, jer prema našem Zakonu o nasljeđivanju nije moguće unaprijed odricanje ili ustupanje nasljedstva. Dakle ona može ustupiti bratu tek po smrti majke, nikako prije. Razlozi za to su brojni, a jedan od njih je taj što hipotetički ona može umrijeti prije majke. Tako da odricanja prije smrti nema.

Jedno je preporucljivo -sa roditeljima nakon punoljetsva imati samo biznis odnos.
Ok, poklone -- to se kupuje i ne gleda, za sve ostale kombinacije ....dokumentovano.

U ovakvim situacijama kada netko govori jedno, a vjesto izbjegava da to sto govori stavi na papir i potpise , tu ce uvijek biti ogromnih problema.
Ljudska cud je nepredvidiva, ljudi se mijenjaju i sve ono sto se tvrdi danas - ne znaci da ce sve to isto vaziti sutra.

Nitko se danas ne odrice imovine u korist drugoga, bez interesa.
Radi ovakvih imovinskih delikata, procesi po sudovima znaju trajati desetljecima.
Ovo su jako osjetljive stvari koje se rjesavaju jedino u pismenoj formi, bez usmenih garancija.
Mozda jedan drugome jesmo braca, ali nam novcanici nisu braca.

bas bezveze. znaci cura salje lovu i izdrzava njih dvoje a sin kuje i vec razmislja o tome kako ce sebi zgrnuti vlasnistvo stana.
pa zar nije dovoljno sto im je cura rekla da se ne brinu oko toga i da nije spala na to da joj treba pola jebenog stana, nego se sin uspanicio.
pa sigurno cura ima dobre namjere, da namjerava zajebat ne bi uhljebima sad slala para i izdrzavala ih.
eh sad da sam ona, namjerno bi potego rucnu i ne bi se tako lako odreko svog udjela jer su ovo dvoje poprilicno bezobrazni i sebicni.

Jedno, vise onako teorijsko, pitanje.

Npr. dajdza i dajdzinica imaju stan i nemaju djece (stan je na dajdzi, ali je stecen u braku). Ako dajdzinica prva umre, stan ostaje na dajdzi. Kada on umre, stan se dijeli nasljednicima sa dajdzine strane (meni i mojoj sestri), a naslejdnici sa dajdzinicine strane ne dobivaju nista.

Sa druge strane, ako dajdza umre prvi, cijeli stan 1/1 pripada dajdzinici. Kada ona umre, stan se dijeli na nasljednike sa njene strane, a sestra i ja ne dobivamo nista.

Jesam li ja dobro ovo razumio? Nije li ovo onda na neki nacin nepravedno da samo redoslijed umiranja dajdze i dajdzinice odredjuje ko ce dobiti sve, a ko nista?

cadburry wrote:Jedno, vise onako teorijsko, pitanje.

Npr. dajdza i dajdzinica imaju stan i nemaju djece (stan je na dajdzi, ali je stecen u braku). Ako dajdzinica prva umre, stan ostaje na dajdzi. Kada on umre, stan se dijeli nasljednicima sa dajdzine strane (meni i mojoj sestri), a naslejdnici sa dajdzinicine strane ne dobivaju nista.

Sa druge strane, ako dajdza umre prvi, cijeli stan 1/1 pripada dajdzinici. Kada ona umre, stan se dijeli na nasljednike sa njene strane, a sestra i ja ne dobivamo nista.

Jesam li ja dobro ovo razumio? Nije li ovo onda na neki nacin nepravedno da samo redoslijed umiranja dajdze i dajdzinice odredjuje ko ce dobiti sve, a ko nista?

Nije baš tako. Kada ostavioc umre, a nema djece, nego samo bračnog partnera, tada bračni partner ne nasljeđuje sam, nego dobija 1/2 ostavinske mase i ulazi u 2. nasljedni red i nasljeđuje sa nasljednicima 2. nasljednog reda. U konkretnom slučaju, da tvoj daidža prvi umre, pola stana bi dobila njegova žena, a drugo pola bi raspodjelili nasljednici 2. nasljednog reda. Tj.roditelji umrlog, a ako nisu oni živi onda njihovi potomci.

Da, dakle obe strane nasljedjuju.

karanana wrote:bas bezveze. znaci cura salje lovu i izdrzava njih dvoje a sin kuje i vec razmislja o tome kako ce sebi zgrnuti vlasnistvo stana.
pa zar nije dovoljno sto im je cura rekla da se ne brinu oko toga i da nije spala na to da joj treba pola jebenog stana, nego se sin uspanicio.
pa sigurno cura ima dobre namjere, da namjerava zajebat ne bi uhljebima sad slala para i izdrzavala ih.
eh sad da sam ona, namjerno bi potego rucnu i ne bi se tako lako odreko svog udjela jer su ovo dvoje poprilicno bezobrazni i sebicni.

Mislim da se brat samo interesuje da li ga drugi vlasnik koji ima 50% imovine moze izbaciti iz stana.

ne moze.

moonca wrote:Da, dakle obe strane nasljedjuju.

Da. Zato često bračni partneri koji nemaju djece međusobno zaključuju ugovore o doživotnom izdržavanju i na taj način regulišu imovinske odnose između sebe i isključuju svoju braću, sestre, bratiće, sestriće iz nasljedstva. Da se ne desi da jedan bračni partner umre, a da ovog drugog istjeraju njegova braća i sestre iz vlastitog stana.....