a) sto se tice Beca, mogu postaviti par privatnih fotografija, kad vec beclija ne vjeruje svojim ocima. Ako nista, dovoljno je progooglati, jer buduci da niJesam iz Beca, ne mogu tacno naredati imena ulica
Sto se tice ploca, princip obnove arhitektoskih cjelina ne kaze ta trebamo kopati do prahistorijskog doba da otkrijemo koji je to, eto, izgled autentican kako bismo ga obnovili. Da je tako pitanje je sta bi ostalo od crkve Sv. Petra, Louvrea, Trga Sv. Marka, Westminsterske palace... Zapravo, taj pristup je u osnovi djelovanja pogresan i cak i zabranjen medjunarodnim dokumentima koji se ticu zastite i obnove kulturnog nasljedja.
U biti, ocuvavaju se svi historijski slojevi prostora, uz preporuku da se obnovi i sacuva onaj postojeci a oni koji su nestali, a pronadjeni su negdje djelomicno tijekom obnove, da se otkriju i opet djelomicno pokazu. Ne restauriraju i imitiraju! Ili s druge strane, ne da se poruse i zamjene novim strukturama (ako vec postoje).
Sad, kada taj princip prebacimo na Bascarsiju, jasno je da... princip ne valja. Ja l' carsijski, ja 'l globalni.
Drugi princip na kojim insistira savremena doktrina ocuvanja bastije je ocuvanje ambijentalne vrijednost sredine. Sto... nije slucaj sa postavljanjem ovakvih kamenih ploca na Carsiji. Iako je ocuvanost ambijenta slaba (kad pogledam tute i mobitele po radnjama rekla bih nikakva), to nije opravdanje da je se dalje urusava.
I treci princip koji je bitan jeste da, ako vec neces obnavljati kako treba, onda radi sa savremenim materijalima, zanemari znacaj i drzi se modernog, a ne pokusavaj slagati nestrucnom obnovom da se radi o zastiti nasljedja, tj. ne pokusavaj kreirati lazni ambijent autohtonog.
I opet... Carsija pada.
Uglavnom, sad se ne klize. Do zimus
I ne upadaju stikle. Do prve kise
I, brate, ljepse izgleda nego prije (a niko ne kaze da je prije bilo dobro)
I neka nama nase Carsije, a ne da nam tamo Smrdska naprave tu srbograd
Neka...
Samo tad nemamo pravo ni materijal nazivati Carsiju carsijom, pricati o nekoj arhitektonskoj vrijednosti (zapravo, nismo ni do sad, s obzirom na tute i kanape, na istovjetne ducane, na dogradnje i nadogradnje...), trositi pare na raznorazne propoliticke kandidature koje se pravdaju arhitektonskom vrijednoscu i mahati Sarajevom kao kulturno-historijsko-arhitektonskim draguljom.