ok dokle smo stigli??
napustila hotel, poslije puno dugih sati provedenih po hotelskom lobiju razgovarajuci sa njim.
nasli stan na Grbavici, nije nesto, ali je ok za tri mjeseca, dok ja ne nadjem ili posao ovdje ili se opet ne ispalim vani.
a situacija sa njim?
ne moze ni on sa majkom vise, pije mu krv sa mnom ili bez mene,sad on hoce da idemo vani zajedno. dosta mu je svega, a pogotove njihove kuce i zena u kuci. (mada nesto kontam koliko god daleko bili, one ce uvijek biti tu sve doke on se ne opameti)
napokon sam preskocila preko svog ponosa i objasnila svojim roditeljima situaciju (otac mi ima problema sa pritiskom, ne zelim ga u grob tjerati zbog ovih gluposti). Oni, gle cuda, totalno razumljivi i pruzaju mi punu podrsku a da NI JEDNOM nisu rekli :vidis, bili smo u pravu.
tako da sada cistim stan (zasto ljudi izdaju prljave stanove?), gledam oglase za posao i saljem aplikacije i ovdje i vani, pa gdje prvo upali. ali sam mirna barem 3 mjeseca.
nasla sam i neku kucu koju bih mogla cuvati, tj besplatno stanovati od ljeta, ako ipak ostanem u Bosni, dok ne skontam da kupim nesto svoje.
a ja??
pa ne mogu reci da ne boli, inace ne bih postavila ovaj roman na forum, ali bolje je, iako jos ima dana kad ne znam ni ja sama gdje sam ni sta sam, meni treba ljubav i treba mi ljubav sa njim, no ako ne ide ne ide. ipak sacekat cu da vidim razvoj situacije ovako dok smo malo razdvojeni. da ne bude da nisam i to pokusala. mada je sad to u drugom planu.
hvala svim forumasima na komentarima i idejama!
