Filter wrote:vazi wrote:ovako, trebala bih promijeniti zidne plocice u kuhinji, nemam vremena da trazim majstora jer majstor za kuhinju dolazi prekosutra akbd, pa se mislim smEm li ja to sama?
povrsina minimalna, mozda 60 cm (koliko je vec od radne povrsine i donjeg dijela kuhinje do gornjih elemenata) pa tako mozda jedno 4i 1/2m (cetiri i po metra

)
sta mislite smijem li se u to upustati i akod a moze li mi neko objasniti kako se to radi?
kupim plocice , onu neku cimentu ili ljepilo (ako bih ih lijepila na stare plocice, na jednom dijelu je zid znaci bilo bi i lijepnjenja na zid..) uz to mi dodje i ono sto se zabada na krajeve plocica i da mi ih drzi u "redu" pri slaganju, navucem ljepilo/cimentu, poravnam, poslazem jednu po jednu plocicu i ostavim do sutra. sutra fuge (al' kako

) , ostavim da se osusi, sve dobro operem i to je to, jel' tako
znam da nije tako jednostavno , al' me majstori toliko nanerviraju da bih najradje sama, pa sta velite smijem li i moze li detaljnijih objasnjenja pliz

n e d i r a j nista. ne zelim da zvucim ruzno, ali samo ces se nasekirati, uflekati i vrlo vjerovatno upropastiti 3 m2 plocica.
moze se lijepiti plocica na plocicu, ali drugacijim ljepilom, ne klasicnim za plocice. trebaju ti krstici za razmak, vaser vaga da su pod cizu i alat za rezanje... batali, nije vrijedno srkleta.
umjesto plocica mozes postaviti i kaljeno staklo nakon sto ti ugrade kuhinju. sminka, a nema frke sa majstoranjem
Ja recimo nebih tako poletio sa "nediraj nista", ova tema bi trebala da sluzi svrsi i da neko objasni o cemu i kako se sta radi. Tacno je da lijepljenje plocica nije bas jednostavan zahvat i nije za nekoga (pogotovo zenu) koja nema slifa u rukovanju alatima i dodiru sa prljavstinom, ali da je neka filozofija izucavao bi se na fakultetima

pa cu ja ukratko:
za plocice moras imati alat, rezac (na pijaci oko 15-ak KM, sasvim dobar) i busac rupa, ima i u kobinaciji sa rezacem zajedno, nije mnogo skupo, dalje vaservaga dugacka i metar za mjerenje, spahtle, mistrija, kanta za mjesanje ljepila...i to bi bio minimum sa SSM. Mala brusilica sa vidij ili dijamantnom plocom je dobrodosla svakako.
Pri postavljanju plocica na zid nenanositi ljepilo na isti, dakle ne na zid pa lijepiti po tome nego na svaku plocicu nanijeti ljepilo. Kada se lijepe podne plocice onda se moze nanijeti ljepilo cijelom povrsinom po podu sa nazubljenom gletaricom pa po tom lijepiti plocice. Stare plocice najbolje obiti, istrugati i ev. popuniti rupe ili supljine po zidu, moze i keramickim ljepilom. Ako se plocice lijepe od pola zida na gore dobro je postaviti ravnu letvu pod vaservagu u ucvrstiti je (zakovati) za zid te po njoj poceti postavljati plocice.
Ljepilo zamutiti da masa bude kompaktna, dakle ne prerijetka i ne pregusta. Na plocicu spahtlom ili misrijom postavljas ljepilo, neko recimo namaze cijelu plocicu a ja sam stavljao "bombice" na svaki cosak plocice i u sredinu jer omogucava lakse manevrisanje / pomjeranje plocice kad je stimas na zidu. Ja bih recimo odmah postavio (u zavisnosti od velicine plocice) 3 komada, postavljas "odoka" ravno jednu do druge i stavljas krstice da se ivice poravnaju, nepritisces je jos puno na zid. Uzmes dugacku vaservagu ili ravnu letvu, pritisnes lagano uz plocice u tri pravca: ravno preko i 2x dijagonalno preko svih plocica i polako laganim cimanjem pritisces ih uza zid i usput ravnas. Pri tome vodis racuna da izmedju vaservage (letve) i tih plocica nema lufta, dakle da sve ravno lezi a ujedno voditi racuna da krstici i razmaci na ivicama budu ok, krstic nesmije ispadati, rukom mozes malo korigovati. E tu dolazi do izrazaja ovaj fol za nanosenjem ljepila na plocicu u tzv. "bombicama" jer omogucava lakse stimanje tj. pomjeranje i ravnanje plocice. Keramicari profesionalci vecinom stavljaju ljepilo preko cijele plocice ali oni su majstori, dakle citava ova prica se odnosi na pocetnika i "sam svoj majstor" sistem koji je podjednako efikasan i nece doci do opadanja ili pucanja plocica tek tako. Ova danasnja ljepila su toliko snazna da garantuju dugotrajni opstanak keramike na zidu. Naravno dalje imas mjerenja, rezanja, busenja plocica po potrebi koja se izvode gorespomenutim alatima, mjeris na zidu koliko ti treba odsjeci plocicu, obiljezis i stavis na rezac (vecinom imaju mjerni podioci i na rezacima) vodis racuna da noz tacno nalijeze na obiljezenu liniju i povlacis ga, zatim laganim pritiskom nozica rezaca cijepas plocicu (slican sistem rezanju stakla ako je nekad neko gledao staklare). Busenje rupa moze se izvoditi i sa kombinovanim rezacem i busacem ili se stavi poseban rezac/busac na bor masinu - busilicu. Za odredjene krivine, oblike i sl najbolje koristiti malu brusilicu sa vidij ili dijamant plocom. Sto se tica fuga, one su najlakse mada po nekim strucnim savjetima tamo kazu da fug masu nanosis preko cijelih plocica, dakle zamazes sve pa ona specijalnom spuzvom prebrises plocice, znaci skines svu masu sa plocica a fuge ostaju popunjene. Po meni je to bezveze jer umrljas sve i plus prekomjerno trosenje fug mase, najbolje zamutiti fug masu, uzeti malo na gletaricu (kao kad se malta) i spahtlom nabijati fug masu u fuge, potom ocistiti i unda uzeti recimo komadic kabla od struje, malo ga nakvasis i lagano prodjes s njim preko svih fuga koje potom dobiju lijepi poluovalni oblik.
E to bi "ukratko bilo to" opet kazem nemojte obeshrabrivati ljude koji zele sami nesto uraditi, samo naprijed pa makar i upropastio nesto, sam sebi ce, naravno nije niko mahnit da svjesno ide u neki veliki rizik i trosak ali mnogobrojni primjeri su i majstroskog fuseraja kojeg jos dobro platis i na kraju opet nevalja.