Peacemanost je rako/la:
"Ako je cilj bio da bosanski bude jezik dovoljno različit i od standardnog hrvatskog i od onog što bi po meni moglo biti standardni srpski (tj. srbijanski-srpski jezik iz Srbije-ekavica), onda je jednostavnije rješenje bilo ostaviti onaj prijeratni bosanski jezik (onaj kakvim još uvijek govore u RS-u) jer se taj dovoljno razlikuje od srpskog, a od hrvatskog daleko više od ovbog današnjeg federacijskog.
Jazz_Junkie odgovara:
"Razlike su vidljive samo na televiziji, u novinama, na forumima i znanstvenim radovima. U svakodnevnoj praksi narod u BiH govori istim jezikom, istim dijalektom, htjelo se to priznati ili ne. "
Peacemenost:
Izvinjavam se, ali ja ovdje zaista imam drugačije iskustvo. Dakle, pored zamjene nastavaka "ovan" (npr. "cilivzovan") nastavkom "iran" ("civliziran"), zamjene nastavka "isan/isati" ( "informisan/informisati") nastavcima "iran/irati" ("informirati/informirati") itd. u medijima, ja apsolutno to primjećujem i u svakodnevnom govoru svojih kolegica i kolega na poslu, pogotovo ako se obraćaju službeno, verbalno i pismeno...na ulici je možda nešto drugačije, ali definitivno i tu primjećujem da su "iranja" uveliko ušla u svakodnevni govor...kao i "općina", naravno...u najboljoj namjeri svakako, a kako bih što bolje procijenio svoju objektivnosti, izuzetno bih cijenio da mi ti il bilo ko drugi dostavi vlastita zapažanja iz okoline....ja sam zaista najiskrenije prenio moja zapažanja....uostalom, bilo kakva mogućnost da je moja razmjena info. ovdje motivisana stavom " ja sam pravu" je automatski otklonjenja činjenicom da smo odrasle osobe, naravno....cilj nam je doći do što objektivnije predstave nečega, te zato i cijenim što više povratnih informacija....
Jazz-Junkie je rako/la:
"Posto je "srpska" varijanta srpskohrvatskog dominirala u bh. skolstvu i medijima, oni se glede udaljavanja orijentiraju prema hrvatskom."
Peacemenost:
Ovdje također nisam siguran u kojoj se mjeri može govoriti o nekim apsolutnim kategorijama, jer ne znam zapravo šta je tada spadalo u "srpski" standard, tj. "srpsku" varijantu SH jezika. Da li je to bio ustaljeni govor iz Srbije, jer ako jeste, onda ta varijanta SH jezika definitivno nije dominirala prije nekih 30 i kusur godina kad sam se ja obrazovao...ako je ono što samo mi u Sarajevu učili u školi bila tzv. "srpska" varijanta SH jezika (a sjetimo se, učili smo (i)jekavicu, kao i sada), onda je i tada kriterij za odredjenu varijantu SH jezika mogao/morao biti etnički kriterij, tj. to je onda mogla biti "srpska" varijanta SH jezika jedino ako je bila verzija Srba iz BiH, jer oni govore (i)jekavski, zar ne? Dakle, moram priznati da mi ostaje nejasno po kojim kriterijima bi se varijanta srpskohrvatskog koja je dominirala u bh. skolstvu i medijima prije rata mogal definisati kao "srpska", da budem iskren.
Nemam naročitih dvojbi o pogledu tvojih ostalih konstatacija....meni bar djeluju smisleno...
pozdrav
Peacemenost
Jazz_Junkie wrote:Peaceman-ost wrote:Ne isključujem to. Inače nisam sklon isključivosti.
Samo sam postavio pitanje koji su stvarni/pravi motivi za uvodjenje ili ako želiš povrat onih staroslavenskih riječi koje dijelimo sa standardnim hrvatskim jezikom?
Sve me navodi da su motivi za taj izbor političke prirode, a konkretno sve mi liči na izvjesnu vrstu "odmazde" ( koja je inače nama svojstvena) u smislu. "E dosta su nama Srbi odredjivali kako ćemo govoriti, sad ćemo fino govorit' "afirmirati" a ne više afirmisati, iako se to rijetko moglo čuti od jednog Sarajlije prija rata ...uostalom sad imamo pravo i vretiti izraze koji su atuokntono naši , ali prije nismo smjeli ( ili htjeli?..ili nam je bilo svejedno možda?)"...
Nigdje nisam izrazio zelju za povratom nekih staroslavenskih rijeci. Samo sam pokusao ukazati na cinjenicu da termini koji se u bivsoj Jugoslaviji smatraju kroatizmima nisu iskljucivo hrvatski. Izuzev "novogovornih" izuma kroatistike u proteklih 20 godina, i tzv. kroatizmi posjeduju svoju legitimnost u BiH, a iz povijesnih izvora znamo da joj nisu ni nepoznati. Slavenska tisuca ne moze biti manje autohtona od grcke hiljade, ali ne smije biti nametnuta norma nego stvar licnog izbora. Crnogorski knjizevnik Mirko Kovac pise hrvatskim standardom, iz estetskih razloga kako sam kaze. Miroslav Krleza je tokom svojih ranih knjizevnickih dana nerijetko pisao na srbijanskoj ekavici. Isto tako i Ivo Andric. Svi oni su preferirali da pisu kako im se u zavicajima ne prica i na to imaju svako pravo.
Imam dojam da si pogresno citao moj post. Koliko znam, u svakodnevnoj govornoj praksi u Sarajevu slabo tko upotrebljava kroatizme. Mislim da govor sa FTV nije sarajevska stvarnost.
Dakle, apsolutno nemam ništa protiv izmjene sarajevskog prijeratnog govora u ovo što imamo danas sa tim starslavenskim izrazima koje djelimo sa standardnim hrvatskim, ali i dalje to ostavlja tri pitanja:
1. Koji su stvarni motivi i "racio resonem" iza njih, jer ako je "iz inata drugima" ili "samo da budemo drugačiji od onih istočno" bio glavni motiv, ne znam koliko je racionalan, iako se uspjelo u tome (današnji federacijski bosanski se sad zaista mnogo više razlikuje od srpskog i srbijanskog od onog kojim je većima Sarajlija, a vjerovatno i ostatka Bošnjaka, govorila prija rata.
Kao sto sam vec rekao, bosanski je fakticki srpskohrvatski i u tome lezi mozda njegova snaga. Oni koji su svjesni da se na tim prostorima govori policentricni zajednicki jezik bosansku govornu stvarnost mogu mozda uzeti za uzor. Sto se tice pokusaja oko standardizacije bosanskog, mislim da se jezikoslovci tu oslanjaju na hrvatski, ocigledno iz politickih razloga. Posto je "srpska" varijanta srpskohrvatskog dominirala u bh. skolstvu i medijima, oni se glede udaljavanja orijentiraju prema hrvatskom. Da je dominirala "hrvatska" varijanta, stvar bi mozda tendirala ka suprotnom smjeru. Ja nisam siguran u cemu sadrzajno lezi standardizacija bosanskog jezika. Ako se recimo pokusavaju ubacivati suvisni turcizmi, taj projekt postaje apsurdan. Strane rijeci se koriste kada za njih ne postoji domaca zamjenica i zbilja je glupo recimo govoriti "hefta" kada za nju postoje cak tri domace rijeci: sedmica, tjedan i nedjelja. No, posto do sada nisam zapazio nijednog bosanskog autora koji se "suvisno" koristi turcizmima, zakljucujem da je ta ideja ili odbacena ili nikada nije uzeta za ozbiljno.
2. Da li je da se taj potez (izmjena govora/izraza) mogao izvesti malo transparentnije i demokratičnije ( tj. u dijalogu sa širom javnošću koja do tada nikada ranije nije tako govorila, barem u čitavoj jednoj generaciji, koliko znam iz prve ruke)....
Ponovo kazem da se na terenu stvar nije puno promijenila od predratnog stanja. Citaj samo postove forumasa i kakvim se govorom sluze. Kada bi se sprovodila izmjena, mislim da danas postoji mogucnost za siru participaciju i kriticne osvrte. Radikalnu izmjenu su jedino forsirali hrvatski jezikoslovci, no koliko su u tome uspjeli ostaje upitno.
3. Ukoliko je cilj bio sačiniti govor (jezik) koji se razlikuje i od srpskog i od hrvatskog , uspjelo se samo u tome da se on razlikuje od srpskog, ali usvajanjem izraza identičnim onima koje nalazimo u standardnom hrvatskom, ovaj federacijski "iranje" jezik je sada skoro identičan standardnom hrvatskom i nije ni čudo što ih mnogi van ovih ex-ju prostora ne umiju razlikovati.
Ja cu prvo za sebe reci da cesto ne znam razlikovati, tako da se koristim svim verzijama i to mi ne smeta.
Ako je cilj bio da bosanski bude jezik dovoljno različit i od standardnog hrvatskog i od onog što bi po meni moglo biti standardni srpski (tj. srbijanski-srpski jezik iz Srbije-ekavica), onda je jednostavnije rješenje bilo ostaviti onaj prijeratni bosanski jezik (onaj kakvim još uvijek govore u RS-u) jer se taj dovoljno razlikuje od srpskog, a od hrvatskog daleko više od ovbog današnjeg federacijskog.
Razlike su vidljive samo na televiziji, u novinama, na forumima i znanstvenim radovima. U svakodnevnoj praksi narod u BiH govori istim jezikom, istim dijalektom, htjelo se to priznati ili ne.
u svemu je najžalosnije što se i te standardizacije jezika donose bez dijaloga i uvažavanja mišljenja šire javnosti, tj. večinskog gradjanstva, čije mišljenje zapravo i ne znamo konkretno po ovom pitanju....
To je nazalost istina. No ta sira javnost ili gradjanstvo samo slijepo prihvaca standardizaciju koju nude politicki i s njima povezani akademski krugovi.
Peacemenost
