vox-populi wrote:Da sam iz BiH otisao ne svojom voljom, mozda bih drugacije razmisljao. Medjutim, kako sam cijeli rat i dobar dio poratnog perioda proveo u BiH, i tek prije nesto vise od tri godine definitivno otisao vani, apsolutno ne osjecam potrebu da se vratim. Ma ne osjecam potrebu ni da posjetim BiH, ni da prodjem kroz nju kada negdje drugo putujem.
Uz duzno postovanje drugacijih misljenja, ovo je samo i iskljucivo moj stav.
Sto se jezika tice, vrijedis onoliko koliko jezika poznajes.
Ovo vjerujem ima veze sa 'friskim ranama' (nisi dugo vani)... kao i godinama starosti (vjerovatno si mladji) i s cim jos sve ne...
I sam sam se tako osjecao, ljut i frustriran, prodevero sve sto jesam do
kraja - prve godine se ljutio na sve prijatelje sto su mi zdusili i na one sto nisu htjel puske, druge godine poceo da razmisljam, a trece mi dokurcilo sve i ja skonto!!! Kad sam skonto koja smo mi Juzni Slaveni (ili kojigod) - gamad... ne mozemo ni sa samim sobom a kamo li s drugim (samo pogledaj dijasporce protiv maticara ili gradsku raju - onu sto se znaju ponasat - protiv doslja, da ne spominjemo gluho bilo - 'narode' protiv 'naroda') ... tako poso trazit sebi srecu.
Prvih godina nisam htjeo ni da cujem za BeHa ili Sarajevo - da mi nije oca bilo dole, ne bi ni moj elektronski signal dokucio tu oblast. Vrijeme prolazilo i nakon jedno 5 -7 godina, pocelo popustat, ta frustracija. Necu sad rec' da jedva cekam (ko sto neko rece prije - ima puno mjesta na kugli koja se mogu i trebaju obic' za zivota) ali svako jedno 3 godine sada odemo. Treba familija vidjeti djecu, da nismo stranci
Komlikovana je ovo stvar.
Jebena je ta nostalgija - ja i dalje kazem da je ona vremenski fenomen vise nego geografski. Geografija je samo asocijacija koja ide uz prolaznost vremena, a ovo je
najljepse proslo dok smo, eto, bili tamo.
Velika je stvar je li ti najbliza familija u dijaspori sa tobom ili ne. Ja ovdje imam sve najblize, mislim da je to 50%. Idemo na odmore skupa, zapijamo se na izletima i rostiljanju, bavimo sportom... imamo krug prijatelja da i nemam vremena brinuti o Amerikancima.
Ova prica o gradjanima grugog reda mi nije jasna, mozda je tako u nekim Evropskim drzavama, ali ovdje dje sam ja sigurno nije.
Povratak je individualna odluka koja dosta ovisi o tome sta si napravio od sebe (u svojim ocima - bez da krivis druge), u kakvim socijalnim krugovima si se okupio, kakve ambicije imas i kakve zelje imas za potomstvo. Ovo zadnje mi je mislim najjace.