Forum Klix.ba

MarlboroGold wrote:Nije mi se nikad desilo nešto vezano za smrt.

Međutim, jednom sam sanjao rodicu, a koja živi u americi, kako se udaje i to sam ispričao ostalim ukućanima to jutro. Dok sam pio kafu sa roditeljima u toku istog dana zazvonio je telefon - javili nam iz amerike da su se rodica i njen momak vjerili. Sjećam se dobro koliko sam tad bio sjeban, kao i oni... nemoguće je da je to bila samo slučajnost. Nikad je prije nisam sanjao i baš tad nađem sanjati to, da bi se isti dan potvrdilo.

Jednostavno ima nešto u nama čega još uvijek nismo svjesni.

cendlerbing wrote:

MarlboroGold wrote:Nije mi se nikad desilo nešto vezano za smrt.

Međutim, jednom sam sanjao rodicu, a koja živi u americi, kako se udaje i to sam ispričao ostalim ukućanima to jutro. Dok sam pio kafu sa roditeljima u toku istog dana zazvonio je telefon - javili nam iz amerike da su se rodica i njen momak vjerili. Sjećam se dobro koliko sam tad bio sjeban, kao i oni... nemoguće je da je to bila samo slučajnost. Nikad je prije nisam sanjao i baš tad nađem sanjati to, da bi se isti dan potvrdilo.

Jednostavno ima nešto u nama čega još uvijek nismo svjesni.

Nekako izbjegavam vjerovati u snove kao predskazanja i bilo šta više od produkta naše sopstvene podsvijesti.
Možda si kod nje, na fejsbuku, instagramu...vidio slike koje upućuju na to da će se udati, ali nisi svjesno to zapamtio, nego si u snu povezao.
Mislim...možda. Zamisli samo šta je sve skladišteno u našoj podsvijesti, čega nismo svjesni da znamo. I onda se jedna takva informacija manifestuje, a mi jedino umijemo objasniti deja vuom, ili predskazanjem.

human01d wrote:Nepunih godinu dana, prije nego li će mi najbliži član porodice preseliti, pojavio mi se osjećaj straha i brige da je pitanje trenutka kada će se desiti smrt. Do tada apsolutno niti jednom nisam o tome mislio i nekako sam živio u iluziji da moji nikada umrijeti neće. Pojavom tog straha i brige, par puta sam sanjao kao da se to nešto loše desilo. I bum, nepunih godinu dana od tih osjećaja ujutro se to i dešava. Posve pogubljen to proživljavam i nesvjestan svega što se dešava. Nebrojeno puta sam postavio sebi pitanje zašto? Potpuno do tada zdrava osoba i pokosi je uobičajeni tip smrti na našim područjima. Prošlo je evo devet godina, osjeti se dio mene da fali nedostatkom te osobe. Iz kojih se razloga pojavio sav taj osjećaj i naznaka smrti ni danas ne znam. Ako se samo Allah s nama igra, onda ok.
Budite mi svi pozdravljeni na ovoj temi

Plavo-bijeli wrote:

human01d wrote:Nepunih godinu dana, prije nego li će mi najbliži član porodice preseliti, pojavio mi se osjećaj straha i brige da je pitanje trenutka kada će se desiti smrt. Do tada apsolutno niti jednom nisam o tome mislio i nekako sam živio u iluziji da moji nikada umrijeti neće. Pojavom tog straha i brige, par puta sam sanjao kao da se to nešto loše desilo. I bum, nepunih godinu dana od tih osjećaja ujutro se to i dešava. Posve pogubljen to proživljavam i nesvjestan svega što se dešava. Nebrojeno puta sam postavio sebi pitanje zašto? Potpuno do tada zdrava osoba i pokosi je uobičajeni tip smrti na našim područjima. Prošlo je evo devet godina, osjeti se dio mene da fali nedostatkom te osobe. Iz kojih se razloga pojavio sav taj osjećaj i naznaka smrti ni danas ne znam. Ako se samo Allah s nama igra, onda ok.
Budite mi svi pozdravljeni na ovoj temi

Iskreno taj strah je non stop prisutan u većoj, ili manjoj mjeri. S obzirom da je često bezazlen i svi su živi i na broju, ne primjetimo ga. Tek onda kad se nažalost nešto desi, onda počnemo da ga vežemo sa tim mislima i mislimo da smo mi nešto predosjetili, a ustvari samo su to bile samo obične misli. Šta bi onda mogao nazvati pravim predosjećajem, pa možda da tačnu određenu osobu, tačan datum, vrijeme i način umiranja znaš, a još da je u pitanju zdrava osoba, hah. Strah od smrti sebe i bližih je najveći strah koji svaki čovjek ima i prisutan je tu od samog nastanka čovjeka, tako da kažem nije ništa nenormalno.

human01d wrote:

Plavo-bijeli wrote:

human01d wrote:Nepunih godinu dana, prije nego li će mi najbliži član porodice preseliti, pojavio mi se osjećaj straha i brige da je pitanje trenutka kada će se desiti smrt. Do tada apsolutno niti jednom nisam o tome mislio i nekako sam živio u iluziji da moji nikada umrijeti neće. Pojavom tog straha i brige, par puta sam sanjao kao da se to nešto loše desilo. I bum, nepunih godinu dana od tih osjećaja ujutro se to i dešava. Posve pogubljen to proživljavam i nesvjestan svega što se dešava. Nebrojeno puta sam postavio sebi pitanje zašto? Potpuno do tada zdrava osoba i pokosi je uobičajeni tip smrti na našim područjima. Prošlo je evo devet godina, osjeti se dio mene da fali nedostatkom te osobe. Iz kojih se razloga pojavio sav taj osjećaj i naznaka smrti ni danas ne znam. Ako se samo Allah s nama igra, onda ok.
Budite mi svi pozdravljeni na ovoj temi

Iskreno taj strah je non stop prisutan u većoj, ili manjoj mjeri. S obzirom da je često bezazlen i svi su živi i na broju, ne primjetimo ga. Tek onda kad se nažalost nešto desi, onda počnemo da ga vežemo sa tim mislima i mislimo da smo mi nešto predosjetili, a ustvari samo su to bile samo obične misli. Šta bi onda mogao nazvati pravim predosjećajem, pa možda da tačnu određenu osobu, tačan datum, vrijeme i način umiranja znaš, a još da je u pitanju zdrava osoba, hah. Strah od smrti sebe i bližih je najveći strah koji svaki čovjek ima i prisutan je tu od samog nastanka čovjeka, tako da kažem nije ništa nenormalno.

Imaš i ti ponešto tačno, ali da se ne dovodim u nezgodnu situaciju, fokus je bio na jednoj osobi isključivo, a ne na njih više, niti taj strah postoji danas. Tačan datum, vrijeme i način umiranja ne spomenu niko ovdje, nemoguće. Ali eto svi koji su osjetili, imali su neki predosjećaj za konekretnu osobu, tako i ja. Danas tog osjećaja nema.

Hakiz wrote: ↑15/01/2021 04:49 Šta je zajedničko svim pričama i na ovoj temi i inače kada se o ovome govori?

Zajedničko je to da kada neko umre, neko drugi kaže "Joj, sanjao sam prije neki dan pokojnika i vidi umro je". Ali, to uvijek kaže nakon smrti.

Nikada niko ne kaže, "Ljudi, sanjao sam danas XY, za najviše dva dana će sa tom osobom nešto biti".

Dakle, isključivo nakon nekog događaja u vezi sa određenom osobom neko se sjeti da je imao neki predosjećaj u vezi te osobe. Nikada taj koji je "osjetio" ne reaguje, ne kaže da će se nešto desiti, prije nego što se desi.

Naravno, ne treba miješati ove stvari sa "samoispunjavajućim proročanstvom", dakle sa situacijom kada neko stalno ponavlja da će se nešto desiti pa se to desi, na primjer kada majka stalno ponavlja da ne voli što joj se dijete penje na drvo jer osjeća da će dijete pasti i povrijediti se, pa kada jednog dana dijete padne, majka kaže "Eto, jesam li govorila, znala sam, osjetila sam da će pasti". A dijete se počelo penjati na drvo kada je imalo 5 godina, tada je i majka počela govoriti da ju je strah, a kada je dijeta konačno palo imalo je, recimo, 12 godina.

Naravno, u tom trenutku svi zaborave na milione majki koje takođe govore da ih je strah što im se djeca penju na drvo jer osjećaju da će pasti, ali čija djeca, nakon što su se penjala godinama na drvo i prestala jer su odrasla, nikada nisu pala sa drveta. Kao št ozaborave i to da što se nepto duđe i više radi, veća je šansa da će se nešto u vezi sa ti mdesiti. Pa ako imamo dijete koje se penjalo po drveću 10 godina, velika je vjerovatnoća da će barem jednom, ako ne i više puta, pasti. A to je naprosto matematika, teorija vjerovatnoće, nikakav "čudnovati, mistični, natprirodni osjećaj osmog čula".

Zajedničko i ispunjavajućem proročanstvu i predosjećaju o kojem je tema je to da su iluzije, zablude.

belfy wrote: ↑07/03/2021 17:48 jarane, postavljas isti post na vise tema. to se obicno cijeni kao reklamiranje sto je na forumu zabranjeno...