jedna tamo wrote:i ja sam mislila da će me pojest mrak..
i da će me cigani odvesti, uvijek su me plašili daćemo te ciganima ..i sad ih nevolim

I mene su stalno prepadali tim pričama o Ciganima koji kradu djecu. Plašio sam se toga i onih buba za koje se priča da se zavlače ljudima u uho. Tek sam nedavno skonto da su te bube bezopasne
Kad sam bi mali imao sam drugove.

Igrali smo se ninja kornjača. Ja sam bio Rafaelo. Tad mi je to bila najmrža kornjača a sad mi je najdraža. Kad bih se sad igrao volio bih biti Rafaelo.
Čitao sam stripove. Nisam se mogao zasititi. Dešavalo mi se da cijeli dan provedem čitajući (Zagor, Dylan Dog, Tex Viler, Blek Stena i milion drugih...)
Uvijek sam bio najbolji učenik u razredu
Jednom sam sam sebe ošišao. Šteta je bila nepopravljiva pa me je frizerka morala ošišati na jedinicu. Drugovi su pjevali: "ćelo, ćelo, dođi mi na sijelo..."
Mislim da sam hranio međeda iz ruke al ne smijem se zakleti. 99% sam siguran da sam hranio međeda iz ruke (puštao ga da jede sa mog dlana...)
Jedini u raji sam imao biciklo. Nisam nikome davao krug. Ja sam se vozio a oni su trčali za mnom.
Mislio sam da sam najljepši na svijetu. Danas mislim da sam u top 10
Mislio sam da ću kad porastem biti neki špijun ili nešto slično (još uvijek me niko iz OSA-e nije kontaktirao)
Gledao Branka Kockicu, Evokse, Leteće medvjediće, kornjače...
...