Prije nekih 5 godina sam bila u istoj situaciji kao ti. Prekinula sam duzu vezu (malo kraca od tvoje) sa momkom do koga mi je bilo jako stalo. Prekid se desio iznenada, na njegovu inicijativu i bacio me u ocaj. Svaki moj pokusaj da uspostavim bilo kakvu normalnu komunikaciju s njim zavrsavao je jako grubo s njegove strane, nije zelio komunicirati sa mnom. Bukvalno receno - odbacio me kao jedan otirac za noge!
Pitala sam se u cemu sam pogrijesila, sta bi mogao biti razlog, stalno sam preispitivala sebe i svoje postupke u proslosti... Mozda mi je najvise bilo zao vremena koje sam investirala u pogresnu osobu - njega. Pala sam u duboku depresiju, nisam imala volje ni za cim, da sam mogla ne bih nikako ustajala iz kreveta...
Mislila sam da je on ljubav mog zivota i da vise nikada necu sresti i voljeti nekoga poput njega!
Sada sam u sretnoj, ozbiljnoj vezi sa momkom koji mi mnogo bolje odgovara u svakom pogledu, a kada se samo sjetim koliko sam patila i razmisljala o besmislenosti zivota, sada na to mogu samo da se slatko nasmijem, vjeruj mi!

Ako je ona "ona prava", sama ce ti se vratiti ako joj je stalo... Vrijeme ce najbolje pokazati. Ako nije, nemoj tugovati, vjeruj da ces mozda jednog dana biti sretan sto se ta veza zavrsila.