hercegovac_pravi wrote:Smiješne teme majko draga....
Čuj Sarajevo "izdalo" Mostar.
Baš me interesuje koliko je ovih forumaša koji su "zabrinuti" za Mostarske Bošnjake i "boje se izdaje" Sarajeva bilo u Armiji u Mostaru? Velim samo da priupitam..
Ukoliko se hoće objektivno analizirati nešto iz historije, onda se prvo stvari moraju staviti u historijski kontekst. Vrati se u 92. pa analiziraj. U Mostaru i Hercegovini pritisnutim sa 10000 crnogorskih rezervista, šešeljevaca, SPO sokolova iz Nevesinja i ostalih nije baš ni bilo bitno gdje se vodiš u jedinici, jedino je bilo bitno odbraniti se. Problemi su počeli nakon povlačenja četnika u junu 92. vrlo sitno, da bi polako rasli i kulminirali 9. maja 93. Bošnjaci koji su ostali u HVO nakon tog dana mogu se na prste izbrojati. Veći daleko problem je to što je oko 1500 naoružanih boraca ABiH 8. maja bilo ostalo na zapadnoj strani Mostara sa porodicama, jer jebeš ti vojsku ako je vojniku prepušteno da sam (pored živog komandanta) procjenjuje treba li i može li ići obići ženu i djecu ili ne! Jesu li to sve izdajnici ili ih je neko zavalio? Ili ćemo razglabati otkud im tamo žene i djeca? Pa i komandant Korpusa je tamo imao ženu i djecu i nije im falila ni dlaka s glave. I neka nije. Ta vojska sva završi u logorima, nije sva priča u Vranici.
Ili hoćeš naglasiti tekuću tezu u Mostaru da su Mostarci ostali u HVO, a da ne bi Gačana i Nevesinjaca, belaj. Vidiš, došli su kao izbjeglice na teritoriju koju nisu kontrolisali četnici, a ni HVO im se nije obradovao. Neko ih je ipak, kako-tako dočekao i dao im pušku i municiju.
Nisu ništa donijeli, niti su mogli donijeti iz četničkog okruženja.
Zato u Mostaru i danas pobjeđuju karikature tipa SDA, za koje ovi znaju da NIKADA od njih neće tražiti da se vraćaju u svoja prijeratna mjesta, čak i ako bi bilo moguće i slobodno. U Mostaru jedino nema mjesta Mostarcima (koji za tvoju informaciju, prvi stvoriše PRVU organizovanu jedinicu OS RBiH – pročešljaj datume).
Oni koji su glat mogli svi pobjeći od rata, ne dadoše HVO-u i HV ni METRA! Da je bilo po rahmetli Hujki i Mostarcima, ne bi se vojska vraćala nakon osvajanja Huma, niti bi se Zuka vraćao sa Vrda kada je žagao artiljerijom po Lištici.
Ne bi se usrani Juka sa onom jadnom zavedenom sarajevskom djecom dovukao u Mostar da još doda ulja na vatru i da se sukob ubrza. Ne bi se u zatišju silom i bez ikakve potrebe pravile Grabovice!
Zvanična politika je onda zavaljivala Mostar, a to radi i danas. Za šta Tuđman odlikova Izetbegovića, Silajdžića, Ganića i Šaćirbega, a oni ponosno primiše odlikovanja. Mogao ih je isto tako odlikovati i Milošević.