dejvidbovi wrote:Mješaju se ovde pojmovi, vidim. Nekako bi ste se morali bolje obavjestiti o podjeli pravoslavne crkve. Makarije Sokolović je postao patrijarh nakon što je njegov brat, Veliki Vezir Mehmed- paša Sokolović obnovio pećku patrijaršiju, i od tada nesporno postoji SPC i u Bosni. Ranije u prošlost nema potrebe ići, jer je ovim oborena postavka iz naslova topica o postojanju SPC u Bosni tek od 1920-e (!!!)
Moguće da autor topica, kada govori o SPC u Bosni, misli na prvobitnu Bosnu. O tome vjerovatno ima ko stručniji od mene polemisati. Što se tiče SPC u Hercegovini- fakat, nigdje veze. Od kad postoji SPC tu je...okamenila se, ne možeš da je ne vidiš, a sve fino datirano, uklesano, zapečaćeno, ugovoreno, arhivirano......
Ajde ti fino dokazi da se crkva sluzbeno zvala SPC i da je Mehmed Pasa obnovio crkvu koja se zvala SRPSKA pravoslavna crkva. Pecka patrijarsija nije NI SLUCAJNO obuhvatala cijelu Bosnu, nego ni pola, dokle su stigli izgradit hramova pod Turcima do tada. I same granice Pecke patrijarsije koju je obnovio SOkolovic govore da su Turci sirili pravoslavlje vise nego iko - tako da ne razumijem ljutnju Srba prema njima - oni su im bili najveci prijatelji. Jel crkva pored stecaka, njena je i nekropola velis? Slazem se samo da je Hercegovina imala par gradjevina i to je sve. Ovkavim nacinom price mozes macku kacit o rep svoje tvrdnje, s tom nevidljivom linijom izmedju srpskog i pravoslavnog. Vrijeme tih floskula je proslo, sada ce se sve morati DOKAZATI.A izvini, kako će se drugačije zvati crkva koju je utemeljio Rastko Nemanjić, alias sveti Sava, koji je osnovao humsku episkopiju, dakle na teritoriji današnje Hercegovine, nakon što mu je vaseljenski patrijarh u Nikeji dao naslov arhiepiskopa. Kako će se zvati crkva koju je zatim car Dušan proglasio patrijaršijom 1346 sa sjedištem u Peći i koja je osmasnkim osvajanjima polagano gubila samostalnost, budući da su Osmanlije svu crkvenu hijerarhiju na osvojenim područjima potčinjavali carigradskoj patrijaršiji. Upravo je tu situaciju preokrenuo Mehemd paša Sokolović, koji se, budući odveden u janjičare kao stariji momak, dobro sjećao svoga porijekla. On je tako uspio obnoviti srpsku Pećku patrijaršiju i za patrijarha psotaviti svoga brata od strica Makarija Sokolovića. Isto je tako službeni naziv Hercegovine bio Hercegovina od svetog Save, a Stipan Vukčić Kosača je nosio titulu "Herceg od svetog Save". E sad, čiji je ono sv. Sava bio arhiepiskop i kojoj su crkvi pripadali pravoslavci u oblasti kojom je vladao?Velis ono pravoslavna crkva, pa cim je to, srpska je, ovo-ono? Ajde ti fino dokazi da se crkva sluzbeno zvala SPC i u Hercegovini i da je Mehmed Pasa obnovio crkvu koja se zvala SRPSKA pravoslavna crkva. Ovkavim nacinom price mozes macku kacit o rep svoje tvrdnje.
Nagradno pitanje: Kako da zovemo crkvu, koja je nastala, tj. postala autokefalna, tako što je sin srpskog velikog župana Stefana Nemanje, Rastko Nemanjić, alijas monah Sava, postao, dozvolom vaseljenskog patrijarha u Nikeji, njen prvi arhiepiskop i koji je utemeljio, pored ostalih i Humsku pravoslavnu eparhiju (Hum je tada, u 13. vijeku bio pod vladavinom Nemanjića)? Napomena: Iz te crkve je nastala Pećka patrijaršija, koju je obnovio Mehemd paša Sokolović!"a izvini, a kako ce se drugacije zvati"
Nagradno pitanje: Kako da zovemo crkvu, koja je nastala, tj. postala autokefalna, tako što je sin srpskog velikog župana Stefana Nemanje, Rastko Nemanjić, alijas monah Sava, postao, dozvolom vaseljenskog patrijarha u Nikeji, njen prvi arhiepiskop i koji je utemeljio, pored ostalih i Humsku pravoslavnu eparhiju (Hum je tada, u 13. vijeku bio pod vladavinom Nemanjića)? Napomena: Iz te crkve je nastala Pećka patrijaršija, koju je obnovio Mehemd paša Sokolović!"a izvini, a kako ce se drugacije zvati"
Ovi podebljani su bili vise maniheji i tek prihvatali pravoslavlje....neki se krstili kao danasnji Hrvati...lutali su odEnergični leptir wrote:Nagradno pitanje: Kako da zovemo crkvu, koja je nastala, tj. postala autokefalna, tako što je sin srpskog velikog župana Stefana Nemanje, Rastko Nemanjić, alijas monah Sava, postao, dozvolom vaseljenskog patrijarha u Nikeji, njen prvi arhiepiskop i koji je utemeljio, pored ostalih i Humsku pravoslavnu eparhiju (Hum je tada, u 13. vijeku bio pod vladavinom Nemanjića)? Napomena: Iz te crkve je nastala Pećka patrijaršija, koju je obnovio Mehemd paša Sokolović!"a izvini, a kako ce se drugacije zvati"
Stefan Nemanja, Sv, Sava i vaseljesnki patrijarh manigeji... vrlo zanimljivo...Ovi podebljani su bili vise maniheji
Irelevantno!i tek prihvatali pravoslavlje....
????neki se krstili kao danasnji Hrvati..
Kakve to veze ima sa činjenicom autokofealnosti pravoslavne crkve u državi Nemanjića, a čiji je prvi arhiepiskop Sava osnovao humsku eparhiju?.lutali su od
jednih do drugih sve do dolaska osmanlija...
Dao je Mehmed paša Sokolović, kojeg su kao 15-godišnjaka odveli kao dio adzami oglana (danka u krvi) iz pijevnice u manastiru Mileševa! Svoga brata od strica je postavio za patrijarha. Je li i on bio manihej, kojem su Turci dali autokefalnu pravoslavnu crkvu?koji im dadose autokefnu pravoslavnu crkvu ..
???..al morali su se dobrim pokazati osmanlijama da to zasluzno dobiju..ko zna kako su to oduzili osmanlijama..
a tema je SPC u BiH.Kao sto je receno od 1920 god.SPC postoji u BiH.Da ti kazem nesto frajeru... Moji preci su u jedno mjesto juzno od Sarajeva dosli iz onog dijela danasnje Crne Gore koji se naziva "Stara Hercegovina" i to u vrijeme prije nego sto je ta oblast pripala Crnoj Gori na berlinskom kongresu. Dakle smatram se Hercegovcem. I garantujem ti da ogromna vecina naroda u RS ima slicnu pricu sa porijeklom. Moji ...-ići su se odatle selili u danasnju BiH, u Srbiju, i ostajali u Crnoj Gori. Danas je stanje ovako: ...-ića ima 110 porodica u Crnoj Gori, 220 u BiH (tacnije RS), i 450 u Srbiji. Skoro svi smo istog porijekla jer je prezime rijetko i gotovo svi slavimo istu krsnu slavu.Goran_35 wrote: Svaki Bosanac pravoslavac koji je rodjen u Bosni i ciji je djed rodjen u Bosni,dakle koji nije dosao iz Srbije,nema ama bas nista,osim vjere, zajednicko sa Srbijancima.Totalno razliciti mentaliteti a i porijeklo...
Kako se zvala crkva koju je osnovao Sveti Sava?_majevica_ wrote:@Energicni leptir....
Citaj vise druze ...da se ne ubjedjujemo
Da je SPC postojala prije ne bi spominjali taj vazni dogadjaj 1920 god. za SPC u BiH.
Znaci kako se zvala crkva koju su stovali preci Save?A koju on prekrsti..Energični leptir wrote:Kako se zvala crkva koju je osnovao Sveti Sava?_majevica_ wrote:@Energicni leptir....
Citaj vise druze ...da se ne ubjedjujemo
Da je SPC postojala prije ne bi spominjali taj vazni dogadjaj 1920 god. za SPC u BiH.
Ne, nego kako se zvala crkva koju je sveti Sava utemeljio, uključujući humsku eparhiju, a čiji je direktni kontinuitet pećka patrijaršija, u čijem su sastavu bile sve bosanske eparhije, a koje su 1920. samo ponovo ujedinjene u obnovljenu patrijaršiju, koja i dan danas formalno-pravno ima sjedište u Peći! Kako se zvala ta autokefalna pravoslavna crkva?Znaci kako se zvala crkva koju su stovali preci Save?A koju on prekrsti..
Vidis da grijesis...Prvo Savo nije bio patrijarh te pravoslavne crkve i nije bila patrijarsija...nego tek kasnije 13xx je ustolicen prvi patrijarh te patrijarsije...tada je patrijarh bugarski ustolicio i podrzao patrijarsiju..Znaci sv.Savo nije bio patrijarh te crkve nego je i dalje bio patrijarh carigradski...A to je mislim moralo tako biti proglasenjem tek drzave carevinom u to vrijeme dobija se i zvanje patrijarha u crkvi...Energični leptir wrote:Ne, nego kako se zvala crkva koju je sveti Sava utemeljio, uključujući humsku eparhiju, a čiji je direktni kontinuitet pećka patrijaršija, u čijem su sastavu bile sve bosanske eparhije, a koje su 1920. samo ponovo ujedinjene u obnovljenu patrijaršiju, koja i dan danas formalno-pravno ima sjedište u Peći! Kako se zvala ta autokefalna pravoslavna crkva?Znaci kako se zvala crkva koju su stovali preci Save?A koju on prekrsti..
Ko koga i kako prekrsti posve je irelevantno za ovu temu. Dakle, još jednom kako se zvala crkva koju je sveti Sava osnovao, a čiju je patrijaršiju obnovio Mehmed paša Sokoović?
Nema nagradnih pitanja, nema nista, osim onoga sto pise u osnivackim dokumentima organizacije o kojoj govorimo i samo to je ono sto je validno u razgovoru ovdje. Od kada se sluzbeno zove SPC i u Srbiji? To je pitanje a ne to tvoje "izvini a jeba te kako ce se drugacije zvati"? To se prica ispred vojvodjanskih ducana poslije 10 navecer, ne sa ljudima koji znaju sta pricaju a ti se ovdje predstavljas kao jedan od njih. Ovakvim odgovorima si skroz srozao svoj kredibilitet, nemas ga vise. A mislio sam da si u stanju normalno razmisljati i razumijevati stvari. Nisi u stanju iskljuciti emocije, zato sam sebi urusavas kredibilitet.Energični leptir wrote:Nagradno pitanje: Kako da zovemo crkvu, koja je nastala, tj. postala autokefalna, tako što je sin srpskog velikog župana Stefana Nemanje, Rastko Nemanjić, alijas monah Sava, postao, dozvolom vaseljenskog patrijarha u Nikeji, njen prvi arhiepiskop i koji je utemeljio, pored ostalih i Humsku pravoslavnu eparhiju (Hum je tada, u 13. vijeku bio pod vladavinom Nemanjića)? Napomena: Iz te crkve je nastala Pećka patrijaršija, koju je obnovio Mehemd paša Sokolović!"a izvini, a kako ce se drugacije zvati"
Nije bio, niti sam to napisao. Vrati se na moj prvi post. Sava je zadobio autokefalnost crkve u Srbiji. Kasnije, u vrijeme dušana je arhiepiskopja uzdignuta na rang patrijaršije. Da bi shvatao o čemu se radi moraš razlikovati hijerahiu rukopooženja i hijerarhiju jurisdikcije u pravoslavnim crkvama. Al, vidim da si ekspert...Vidis da grijesis...Prvo Savo nije bio patrijarh te pravoslavne crkve i nije bila patrijarsija..
Dobro, a kako se zvala crkva kojoj je Janićije postao patrijarh 1346, tj. čiji je nasljednik bio arhiepiskop pećki, koji je postao srpski patrijarh??? Sveti Sava, tj. Rastko Nemanjić bio je prvi arhiepiskop samostalne srpske pravoslavne crkve u državi svoga brata Stefana Prvovjenčanog. Evo kako je glasila titula pećkog patrijarha Јanićija, utoličenog na tronu svetog Save: "po milosti Božjoj arhiepiskop i patrijarh svih srpskih i pomorskih zemalja ", budući da je i sveti Sava bio srpski arhiepiskop.Makarije Soklovića, njegov sinovac i nasljednik patrijarha Antonije Sokolović, a za njim Gerasim i Antonije Sokolović, patrijarha "svim Srbljem i Bugarom". Dakle, na području Bosne i Hercegovine je oduvijek postojala samo jedna pravoslavna crkvena jurisdikcija, a to je jurisdikcija srpskih arhiepiskopa i parijarha. 1920 je samo obnovljena patrijaršija ponovo ukinuta 1766, iako je u austrijskim zemljama imala kontinuitet u karlovačkim patrijarsima! Evo i karte jurisdikcije srpskih pećkih patrijarha u Osmanskom carstvu:nego tek kasnije 13xx je ustolicen prvi patrijarh te patrijarsije...tada je patrijarh bugarski ustolicio i podrzao patrijarsiju..
Kao što vidiš, napisao si glupost!samo se prefiks srpske,srpska ubacuje iz skorasnjih vremena radi stvaranja malo duze historije.
Zato što vama patološkim mrziteljima "drugih", bilo koja činjenica koja se ne bi poklopile sa bajkom o ur-Bosni, koja je domaći ekvivalent bajke o Nebeskoj Srbiji, smetaju činjenice, pa pokušavam, spustivši se na nivo pedagoga djece u "maloj" grupi, iznošenjem činjenica, dobiti odgovor, koji zahtjeva razmišljanje. Ali, kad ne pali, evo ti odgovora, zvala se Srpska arhiepiskopija, kako to jasno proizlazi iz djela jednog od Savinih nasljednika Danila II (1324-1337) Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih Evo di direktan link:http://www.scribd.com/doc/17477488/-1935-IIZasto ti ne odgovoris kako se zove crkva koju je osnovao Sveti Sava?
Ti ne poznaješ ni najosnovniju terminologiju međucrkvenih odnosa. Srpska patrijaršija je priznata nakon Dušanove smrti, kada dolazi do izmirenja dviju autokefalnih crkava i priznanja pećke patrijaršije. Vaseljenska patrijaršija je 1920 samo priznala obnovu srpske patrijaršije kakva je postojala do svoga drugog ukinuća 1766, kada je crkveno jedinstvo eparhija pećke patrijaršije razbijeno, te su neke priznavale vlast izbjeglih patrijarha u Karlovcima, a one što su ostale u Osmanskom Carstvu, carigradskog patrijarha. To se razdoblje u istoriji SPC naziva razdobljem vladavine fanaroita, tj. vladika Grka, koje je postavljao vaseljenski patrijarh. U Osmanskom Carstvu je postojala velika konkurencija koja će od autokefalnih Crkava biti u milosti sultana, tj. ko će sjediti na glavnoj kasi. Pećki patrijarh je nosio titulu "patrijarh Srbljem" i upravo je ta crkva, rekao bih nažalost, kroz svoje kultove srpskih vladara, bila protoplast nastanka moderne nacije u 19. vijeku!kada je sluzbeno internim aktom proglasena SRPSKOM pravoslavnom crkvom i kada je to Vaseljenska patrijarsija priznala?
Nego kako se zvao?Cara Dusana nije umjesno spominjati kao argument ovdje isto, jer niti se zvao Dusan
Ma da, nije imao ni imena! Srbi, zapravo, nisu znali za imena do nedavno, a sporazumjevali su se nekim jezikom urlikanja sličnog orangutanima. Ali, ne vidim kako je to relevantno za ovo o čemu govorimo., niti je znao da ga tako zovu, niti je bio car
Bilo je anatemisano svojevremeno i krunisanje Karla Velikog. No, ovdje sada nije bitna "legalnost" nečijeg krunisanja, ni Dušana ni jednog drugog mafioze iz srednjeg vijeka., jer je njegovo krunisanje anatemisano od institucije
Te površne anahronizme ostavi za kafanu. Međusobna proklinjanja i anatemisanja su učestala pojava u srednjem vijeku, kada su pravoslavne crkve dio vladarskog državnog aparata. Činjenica je da je pećka patrijaršija proglašena na tom krunisanju kontinuitet srpske arhiepiskopije, koju je osnovao sv. Sava, i da je upravo ta Pećka patrijaršija obnovljena aktom Mehmed paše Sokolovića, čiji brat Makarije, nosi titulu "patrijarha Srbljem". To su činjenice, a to što se to ne uklapa u viziju širitelja nacionalističke mržnje sa Bosna Historije, silno mi je žao.koja te potvdjuje za cara. Nesto kao izbacivanje iz UN danas- ekvivalent.
Energični leptir wrote:
Zato što vama patološkim mrziteljima "drugih", bilo koja činjenica koja se ne bi poklopile sa bajkom o ur-Bosni, koja je domaći ekvivalent bajke o Nebeskoj Srbiji, smetaju činjenice, pa pokušavam, spustivši se na nivo pedagoga djece u "maloj" grupi,
Orangutane, ne znas ni kako se je Dusan zaista zvao, a to je Stefan Uros IV.Ma da, nije imao ni imena! Srbi, zapravo, nisu znali za imena do nedavno, a sporazumjevali su se nekim jezikom urlikanja sličnog orangutanima.
Koje besramno relativiziranje cinjenice da je VASELJENSKA PATRIJARSIJA anatemizirala to "carstvo". Nista licno ni medjusobno - oni koji su davali legitimitet carstvima su rekli da "Dusan" nema taj legitimet. Znaci, Carstva nije bilo. Tacka.Energični leptir wrote: Te površne anahronizme ostavi za kafanu. Međusobna proklinjanja i anatemisanja su učestala pojava u srednjem vijeku, kada su pravoslavne crkve dio vladarskog državnog aparata.
Nauka i kupusarija
(Obrazovanje: Borba protiv pseudohistorije, Dani 606, 23. 1. 2009, 42 - 45)
Iz pera uglednog Vuka Bačanovića, Dani u 606. broju donose prigodan prikaz knjige Historijska čitanka CDRSEE, Sarajevo, 2007., obima oko 500 strana (HČ). Bačanović, i pored dobrih konstatacija, nažalost, pravi grešku zloupotrebe naučnog metoda i slično. On nije vidio da su autori HČ, zbog akcidencije (isticanje nečega kao bitnog, a ne mora biti tako), spomenuti rad objavili čak i pod neprikladnim nazivom, što je spomenuti kritičar morao da primijeti.
Imenica "čitanka" se pravilno koristi samo za hrestomatski odabrane književne radove, pa je nelogično taj leksem "nakalemiti" i na kompilaciju (napabirčenih) arhivskih dokumenata. Jer, nema dokaza da su ti tekstovi odabrani među milion sličnih dokumenata, po nekom znanstvenom kriteriju. Eto zašto se ne može kazati da su pokazani dokumenti pravi reprezentanti povijesne istine. Marx je govorio da nauka postaje istinita tek kad "uspije da se izrazi na matematički način", a ne i na poluistinit način, što se nudi sa subjektivno odabranim dokumentima HČ. Sve druge i drugačije teorije, Engels je nazivao "kupusarija"!
U prvom dijelu spomenutog rada, recimo, obrazlaže se kako je Osmansko Carstvo, krajem XIV i početkom XV stoljeća, osvojilo Balkansko poluostrvo. U pitanju je pogrešan navod. Jer, spomenuta se sintagma literarno koristi tek u XVIII stoljeću. Osmanlije su, ustvari, željele da obnove Vizantijsko carstvo, pa su radi tih planova, krajem XIV stoljeća pokorile Bugarsku, zatim, među despotima podijeljenu državu Rašku itd., a ne Balkansko poluostrvo, kako se tvrdi u HČ. Bačanović u spomenutom tekstu sasvim nekorektno spominje i "kraljeve Srbije", što ne odgovara materijalnoj istini. Jer, Svištovskim mirovnim ugovorom iz 1791. godine, Smederevski sandžak (Beogradski pašaluk) je prvi put nazvan Srbija (Vojna enciklopedija - Beograd, 555/1). A Konstantin Jireček je davno obznanio da knezovi nomadske države Raške nisu mogli dobiti, valjda, zbog nomadskog statusa vladarske krune (Istorija Srba, Zmaj, Zemun, 1990., 169, 222). Radi toga je Sv. Sava, 1217. godine, i to kad nije bio arhiepiskop tzv. Srpske pravoslavne crkve (koju nije priznavala Pravoslavna crkva iz Carigrada), krunisao za kralja Raške, koga drugog nego svog brata Stefana. Navedena se država (gdje su živjeli Srbi, Iliri, Tračani, Bugari, Grci itd.) pogrešno u srpskoj literaturi sada poistovjećuje sa Srbijom.
Spomenutu, dakle, lokalnu kraljevsku krunu je nosio i Stefan Uroš IV, realno, veliki župan Raške (1331-1355), kojem srpski povjesničari (iz milja) daju ime Dušan (Jireček, 212), a nisu imali pravo da krste ljude. Koliko je tzv. Dušan bio vlastoljubiv, pokazuje i činjenica da se uz pomoć tzv. SPC, 16. aprila 1346. godine, proglasio čak za "cara Grkljem i Srbljem"! Ali, navedenu carsku krunu, što srpski povjesničari prešućuju, anatemisala je Vizantija (Jireček, 223), gdje se nalazilo vrhovno sjedište Pravoslavne crkve. Prema konfesionalnom dogovoru još iz 459., Pravoslavna crkva u Carigradu je mogla davati carske, a katolička crkva iz Vatikana kraljevske krune (R. Lopez, Rađanje Evrope, Zagreb, 1978., 48). Kako ondašnja Srpska pravoslavna crkva nije bila patarenska (otpadnička), ona je ta pravila morala poštovati.
U drugom dijelu HČ se govori o nacijama i državama jugoistočne Evrope, što je dobro. Ali nije dobro što se propušta kazati da je u Bosni "stvorena politička vlast prije hrvatske i srpske". O tome je davno pisala Nada Klaić, ugledna povjesničarka, pa taj važan navod za BiH nije trebalo ignorirati ni u HČ. Treći dio HČ je posvećen temi tzv. balkanskih ratova, gdje se ističu sasvim pogrešni navodi, a objektivni dokumenti zanemaruju. Evo i kako. Po scenariju tajnog ugovora (zaključenog 15. januara 1877. godine) između Austro-Ugarske, Rusije i Srbije, tvrdi Grgur Jakšić (Iz novije srpske istorije, Prosveta - Beograd, 1953., 61) planirana je podjela vilajeta Bosne. U navedenom aktu piše, kakva drskost, kako Austro-Ugarska daje suglasnost Rusiji da može anektirati neke teritorije na Kavkazu, a Rusija se suglasila da Austro-Ugarska anektira Bosnu i Hercegovinu, "izuzimajući zemljište koje se nalazi između Srbije i Crne Gore o kome će se obe vlade imati da dogovore kad bude došao trenutak da njime mogu raspolagati". Epilog prethodnog ugovora je već poznat, pa dalji komentar nije potreban.
U četvrtom dijelu HČ se opravdano polemizira o Drugom svjetskom ratu, gdje se objektivno govori i o fašizmu, a nešto manje loše o boljševizmu. Ali, nigdje se ne kaže i kolika je bila ratna šteta Bosne i Hercegovine, mada je na osnovu popisa utvrđeno da je ona iznosila oko 6 milijardi dolara (Arhiva BiH, Fond Zemaljska komisija za ratnu štetu, 1945. - 1950.). Navedeni iznos ratne štete, najvećim je dijelom kompenziran za ratnu štetu partizana nad Nijemcima Vojvodine, jasno piše Nikola Živković (Ratna šteta koju je Njemačka učinila Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu, Institut za savremenu istoriju Beograd, 1975.). Ni spomenuti dokument, makar se radilo o krunskom aktu, nije u mnogo hvaljenoj HČ objavljen. Što li?!
Ako se rezimiraju prethodni redovi ovog komentara, jasno se može zaključiti da je Bačanovićev spomenuti članak (ne)korektan prikaz Historijske čitanke CDRSEE. Istina, prethodna ocjena, zbog složenosti teme, može biti i stvar subjektivnog shvaćanja. Bilo kako bilo, potpisnik ovih redova je iznio svoj stav, bez obzira na druga i drugačija mišljenja.
Dr. Hakija Đozić
Srpska arhiepiskopija se tako zove od svoga osnivanja, budući da je titula arhiepiskopa bila "arhiepiskop srpski"! Srpska pravoslavna Crkva jeste kontinuitet arhiepiskopije koju sv. Sava utemeljio u 13. vijeku. Sasvim je drugi par rukava transformacija uloge koju je crkva imala u društvu i koja je postala nacionalistička institucija nastankom nacionalne države, koja u vrijeme njenog osnivanja nije postojala, baš kao ni bilo gdje u Evropi, niti na svijetu. Ovdje to, međutim, nije pitanje! Ovdje se pokušava objasniti da je SPC odnekud pala s neba 1920! Nije pala s neba, nego je obnovljena kao kontinuitet Pećke patrijaršije, koju je utemeljio Dušan, a obnovio Mehmed paša Sokolović! To što je ta i takva obnovljena crkva, preuzevši dakako to od eparhija koje je obuhvatila, postala nacionalsitička institucija, to je već drugi par rukava. Mi sad govorimo o kontinuitetu koji je neosporan!Fino te se pita od kada se SPC tako zove, a ti ne znas odgovor a drugima govoris da ne znaju osnove.
Za ovo vrijeđanje ćeš vjerovatno, popiti ban. A Sefan Uroš IV je bilo Dušanovo vladarsko ime, baš kao što je Tvrtkovo bio Stipan, tj. Stefan! Dakle Stefan Uroš IV Dušan! Baš kao i njegov deda Stefan II Uroš Milutin,tj. Milutinov brat baš Stefan Dragutin "sremski kralj". Baš kao što je i svaki docniji bosanski kralj dodavao svome imenu koje je dobijao na rođenju Stipan/Stjepan/Stefan, budući da je to, u kraljevskoj ideologiji srednjega vijeka, značilo preuzimanje svtačkog imena i samo posvećenje kraljevske vlasti!Orangutane, ne znas ni kako se je Dusan zaista zvao, a to je Stefan Uros IV.
Faštička idelogija iz 13. vijeka. Zanimljivo! O ovom anonimusu Đoziću, čija je argumentacija na nivou Ante Starčevića i sličnih nadri-povjesničara ne vrijedi posebno raspravljati! "Osmanlije su, ustvari, željele da obnove Vizantijsko carstvo"... "Navedena se država (gdje su živjeli Srbi, Iliri, Tračani, Bugari, Grci itd.) pogrešno u srpskoj literaturi sada poistovjećuje sa Srbijom." itd... Kakve veze ima činjenica da ni jedna srednjovjekovna država nije bila nacionalna već feudalna, tj. da nije bila bazirana na nacionalnom principu, ima s neobrivim crkvenim kontinuitetom srpske Pečke patrijaršije zadnji put ukinute krajem 18. vijeka i današnje SPC. Stoji činjenica da se na području prvobitne Raške glavnina vladajuće elite uzdigla iz etnosa, koji je zavladao tim prostorima, baš kao što je to bilo i u Hrvatskoj i Bosni, gdje je vladajuća elita bila iz reda doseljenih slavenskih etnija. Te etnije u feudalizmu gube svaki značaj, ali ime teritorija se ostaje nazivati po njma. Baš tako je i sa Srbijom i crkvom u toj Srbiji! Naravno da ona nije bila narodna država, baš kao ni jeda druga država tog vremena, baš kao što Srpska arhiepiskopija nije bila narodna crkva, već instrument feudalne klase! Transformacija srpske Pećke patrijaršije u nacionalističku instituciju jeste noviji fenomen, ali on ne osporava njen crkveni kontinuitet. Dakle kao što ni značenje "srpsko" nije isto u 14. vijeku i danas, tako je i sa Crkvom, ali to ne mijenja činjenicu da ona postoji u kontinuitetu od 13. vijeka i da je je upravo ona, pa i rasparčana u 18. vijeku, kroz svoje održavanje kultova svetih Nemanjića i kneza Lazara postala protoplastom modernog srpskog etnonacionalizma. Pa hebote, Petar I Petrović, cetinjski arhiepiskop, još krajem 18. vijeka stvara projkat Slavjano-Srbskog Carstva, koje se, po njemu, uz rusku pomoć, treba sastojati od Hercegovine, Dalmacije, Boke Kotorske Crne Gore i Dubrovnika!Iste ideje ima i karlovački mitropolit Stefan Stratimirović, kao i arhimandrit Pivskog manastira, hercegovački narodni prvak Arsenije Gagović! Iako razdrobljeni u različitim crkvenim organizacijama od ukidanja patrijaršije krajem 18. vijeka svi su oni znali da pripadaju crkvi koja je srpska! Ja ne govorim ovdje da je ta ideologija dobra, diva i krasna, moje mišljenje je posve suprotno nazi-klerializmu, ali to ne mijenja ČINJENICE o pravoslavnoj crkenoj organizaciji u BiH!braniocu fasisticke ideologije koja se moze nazrijeti u tvojim odgovorima.
Izgleda da Hakija zna bolje od Velkog župana Stefana Nemanje koji je i vladao tom "nomadskom državom":Jer, Svištovskim mirovnim ugovorom iz 1791. godine, Smederevski sandžak (Beogradski pašaluk) je prvi put nazvan Srbija (Vojna enciklopedija - Beograd, 555/1). A Konstantin Jireček je davno obznanio da knezovi nomadske države Raške nisu mogli dobiti, valjda, zbog nomadskog statusa vladarske krune (Istorija Srba, Zmaj, Zemun, 1990., 169, 222).
Znaci nije bila SPC u vrijeme Sv Save...A druga stvar sta oznacava pojam "Srbljem"Energični leptir wrote: samo se prefiks srpske,srpska ubacuje iz skorasnjih vremena radi stvaranja malo duze historije.
Kao što vidiš, napisao si glupost!
slika
Patrijarh "svim Srbljem" Makarije Sokolović
Bojim se da je ipak bilo SPC od 13. vijeka pa naovamo. Samo su se društvene prilike mijenjale a ona se prilagođavala, pa je tako iz institucije garanta feudalnog poretka, postala isntitucija garanta romantičarskog etno-nacionalizma. Da pojednostavimo, nekada su sveti Nemanjići proslavljani kao posvećenje feudalnog poretka, a kasije su pretvoreni u ikone nacional-romantizma. Međutim crkveni kontinuitet Srpske crkve sa arhiepiskopijom koju je osnovao sv. Sava i kasnijom Pećkom patrijaršijom je neosporiv. Uostalom, vrati se na mapu njene jursidikcije u Osmanskom carstvu, pa ćeš naći da se pravoslavno stanovništvo poklapa sa njegovim granicama, tj. granicama njene jurisdikcije, sve do ukidanja krajem 18. vijeka i rasparčavanja.Znaci nije bila SPC u vrijeme Sv Save...A druga stvar sta oznacava pojam "Srbljem"
Ma nije bilo SPC u XIII st.Energični leptir wrote:Bojim se da je ipak bilo SPC od 13. vijeka pa naovamo. Samo su se društvene prilike mijenjale a ona se prilagođavala, pa je tako iz institucije garanta feudalnog poretka, postala isntitucija garanta romantičarskog etno-nacionalizma. Da pojednostavimo, nekada su sveti Nemanjići proslavljani kao posvećenje feudalnog poretka, a kasije su pretvoreni u ikone nacional-romantizma. Međutim crkveni kontinuitet Srpske crkve sa arhiepiskopijom koju je osnovao sv. Sava i kasnijom Pećkom patrijaršijom je neosporiv. Uostalom, vrati se na mapu njene jursidikcije u Osmanskom carstvu, pa ćeš naći da se pravoslavno stanovništvo poklapa sa njegovim granicama, tj. granicama njene jurisdikcije, sve do ukidanja krajem 18. vijeka i rasparčavanja.