Zox wrote:Eto vidite, komijevi kriteriji po cemu je neki film dobar su gotovo pa antipodno suprotni mojima. da ne bude zabune, ne zelim reci da su moji "objektivniji" od njegovih. Jednostavno, potpuno razlicito gledamo na film, razlicite smo osobe, razliciti su nam backgroundi.
Meni osnovni kriteriji nije "dobra prica" vec "dobro ISPRICANA prica". (bice da je to zasto sto je slican slogan i firme u kojoj radim

) To je stara dihotomija: da li je vaznije sta pricas ili kako pricas. Meni je u svakodnevnom zivotu vaznije STA se prica, u filmu i u umjetnosti mi je vaznije KAKO. Nisam pobornik poruka, poruke u filmu uglavnom zavrse pretenciozno.
Drugi kriterij mi je koristenje filmskog jezika na
pekulijaran nacin,
to jest na takav nacin da se ta prica ne moze ispricati ni u jednom drugom mediju a da dobrano ne izgubi na poenti. Isto mi je i sa svim ostalim umjetnostima. Zavrsio sam slikarstvo pa mi je lakse o tome govoriti: ako mozes ispricati sta je na slici, tu sliku nisi ni trebao slikati, bilo je dovoljno da je prepricas. Ako film mozes prepricati, jebo taj film. Ako pjesmu mozes pretvoriti u poeziju, nista od toga itd...
Kadriranje, ritam, montaza, diegeza, ekstradiegeza, volim kad se svaki pekulijarni aspekat filmskog jezika koristi kako bi se sto bolje ispricala prica (ne kazem da je to slucaj s Avatarom, u Avataru nista od toga nisam primijecivao, bio sam jednostavno utonuo u dozivljaj i, jos jednom, neizmjerno sam zahvalan Cameronu sto mi je omogucio da opet budem ONO dijete koje je sa 6 godina provodilo popodneva u kinu a da nije ni znalo sta je kadriranje). Nakon silnih ispita iz teorije i prakse jezika filma, masovne komunikacije, estetike, fotografije, kompozicije i tako dalje, rekao bih da je avatar na neki nacin na mene djelovao dezintoskirajuce.
Mala digresija: medij o kome, bez lazne skromnosti, i komi i ja znamo jako mnogo, strip, lagano propada jer se novi stripovi prave za odrasle koji cijeli zivot citaju stripove. Djeci se ne pruzaju remek djela pogodna ZA NJIHOV UZRAST koja bi ih priblizila mediju. Jednom kad citaoci Texa i Dylan Doga pomru, stripove vise nece imati ko citati. Zato ne znam zasto podcjenjujete KVALITETAN OBLIK ZABAVE KOJI CE DJECA PROGUTATI. I koji, ktomu jos, ima da im ponudi i nekakve poruke koje toliko volite. Sta je lose u tome?
Moj treci kriterij, da zavrsim s tim, je da me film provede kroz neki drugi svijet, koji moze biti jednostavno i necija tudja emocija, kako bih obogatio svoj zivot.
(Usudicu se reci, nadam se da mi komi nece zamjeriti: njemu je vazan broj filmova, i meni je nekad bio vazan, mislio sam da mi je gotovo pa DUZNOST odgledati i procitati sto vise kako bih izbrusio svoju estetiku. Bilo je to u vremenu kad sam citao 3 knjige sedmicno i gledao barem jedan film dnevno, vikendom i po pet. Sada mi je vazniji intenzitet dozivljaja nego broj.)