nebi wrote:Ragibe,apsolutno si u pravu,kao i Don.Ali neki na ovom forumu se ponasaju
kao da imaju tapiju na vjeru i istinu.Zar ne kaze Allah dz.s.:
"Kad moji robovi ne bi grijesili,mi bismo ih unistili i stvorili narod koji ce grijesiti i traziti oprosta".
Uostalom,Ghasali kaze da covjek nije stvoren na bozji lik(kako neki tvrde)
vec na boziju priliku,pa treba prihvatiti najveci boziji epitet:
milost.
A pravedan sud je samo kod boga.
otprilike se radi o ovom chlanku sa dzemat.org o fatmiru alispahichu za koji je BigusDickus dao link:
Porazno je po ovog kolumnistu (a nezvanično se saznaje da ga u dotičnom islamskom časopisu drže za vodećeg bošnjačkog intelektualca), da ovakvo promišljanje nije neka originalna zabluda koju je kreirao naš intelektualac, nego je svako od nas mogao ćuti neuke nane i dede, kojima se ne klanja, kako mudruju po istom šablonu. „Mi smo vjernici u duši, ne znaš ti sinko koga će Allah u džennet i čije je vrijednije“, pa ergo - džaba trud, nizašto Allahovi propisi i objesi namaz kad je sve to tako relativno, kad se ne zna ko će uspjeti. Način na koji ovakvo relativiziranje nipodaštava trud, uvreda je za inteligenciju prosječnog insana. Ne zna se ko će uspjeti, ali se zna kako do uspjeha! To su dvije stvari koje Alispahić, nane i dede numušto miješaju. Ako se ne zna krajnji ishod trke, ne znači da se ne zna trasa i da se ne znaju pravila. Zna se tačno kako treba trčati do cilja, koje prepreke preskakati i legitimno je pravo osposbljenih osoba (u ovom slučaju IZ-a) da na ta pravila upozoravaju. Makar Alispahić ne imao o čemu pisati.
nebi, za tren chu te poshtedjeti pjesmice

i ozbiljno ti odgovoriti na ovo shto si napisao, jer ja lichno mislim, a Allah zna, da je to vrlo opasno po islam i muslimane i da ih vodi u grijeh.
ovaj ajet:
"Kad moji robovi ne bi grijesili,mi bismo ih unistili i stvorili narod koji ce grijesiti i traziti oprosta".
sam chula u dosta prilika kao opravdanje da se uradi bilo shta shto
islam jasno zabranjuje. tako sam chula priche muslimanki o tome -"odoh ja kod momka da prenochim". -"to je grijeh". i onda chujem taj ajet kao opravdanje za provodjenje nochi u bludu sa momkom. ili brachu koji kazhu: "odosmo mi vecheras na dernek, malo chemo piti, malo chemo shta probati smuntati, Allah bi nas unishtio kad ne bismo grijeshili".
vjerovatno si i ti, nebi, imao taj ajet u vidu (jer ga i sada citirash), kad si govorio da si svjesno pio alkohol, iako si znao da je zabrana. i rekao si "no risk, no fun".
ja taj ajet, kao Bozhiju rijech, ne negiram, ali mislim da trebamo svi prochitati tekst o fatmiru alispahichu, pa taj ajet, pa onda shvatiti da je Bog chovjeka uchinio dovoljno obdarenim strastima da che grijeshiti i protiv svoje volje, a ne namjerno, unaprijed znajuchi da chini grijeh. po mome mishljenju, taj se ajet odnosi na grijehe koje chovjek uchini nehotice, bez da je unaprijed planirao. mozhe se desiti da mlad par u osami ("kad su dvoje sami, shejtan je trechi") popusti shejtanu. mozhe se desiti i da na derneku popusti atmosferi i molbama prijatelja koji piju, pa i on prihvati alkohol i napije se. a nakon toga se iskreno i zhestoko pokaje. ja mislim da o takvim grijesima i oprostu takvih grijeha govori uzvisheni Allah dz.sh. u tom ajetu.
ja isto mislim, a Allah najbolje zna, da mnogi zloupotrebljavaju taj ajet i tumache ga kao otvoren poziv od Allaha dz. sh. za svjesno i planirano chinjenje grijeha.
dakle, mislim da se taj ajet odnosi na to da NIJEDAN CHOVJEK nije bezgreshan, da je u ljudskoj prirodi chinjenje grijeha i da Allah dz.sh, koji je sam chovjeka stvorio tako slabog, o tim grijesima pricha. ovaj zadnji dio kudsi-hadisa govori o tome da je Bog chovjeka stvorio obdarenog strastima za koje je, iako je dzehennem najstrasnije boravishte, Dzibril pomislio da che svi ljudi popustiti strastima i otichi u dzehennem:
Kada dođe do Džehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i reče:
- Tvoje mi moći, niko ko čuje za Džehennem neće ući u njega!
Allah naredi da se Džehennem okruži strastima, i reče Džibrilu da ga ponovo pogleda. Kada ugleda Džehennem, Džibril progovori:
- Tvoje mi moći, bojim se da će se iko spasiti Džehennema!"
dakle, ja mislim da se ajet odnosi na oprost grijeha za koje se ljudi kaju i koje nisu planirali uchiniti. u suprotnom je taj ajet poziv na grijeh (a stotine drugih ajeta jasno govore o kazni za razlichite grijehe i zabranjuju ih). a Allah dz.sh. najbolje zna.