Forum Klix.ba

Mr.alabaicroatia , ako vec prezentiras neku pasminu, onda se potrudi da pregledas, koje su pasmine vec predstavljene.Opsirnije o ovoj pasmini imas na stranibr.5. Osim toga taj isti tekst-kopiju ponovo je prebacio Batir Garawul na strani br.6 da bi uputiuo manje kritike i predstavio svoju odgajivacnicu.



Dakle, sa tvojim predstavljanjem, to je trece predstavljanje jedne iste pasmine na ovom podforumu. Ja mislim, da to treba izbjegavati ali isto tako smatram pozeljnim, pisanje komentara, pokazivanje interosvanja kroz postavljanje pitanje o ovoj ili nekoj drugoj pasmini.

Kad je u pitanju ova pasmina , onda moram kazati, da u Doboju imamo po svoj prilici vrsnog uzgajivaca i poznavaoca ove izuzetno lijepe pasmine. Nadam se da ces me razumjeti, jer moj komentar je pisan iskljucivo u dobroj namjeri.
Pozdrav i sve najbolje,Zah

pozdrav sad sam tek vidio da je vec predstavljena ova pasmina i sta je prije napisano - nema problema!

corsa wrote:Jeli ovaj srednjeazijski ovcar isto sto i Kangal?

srednjeazijski ovčar je jedna pasmina a kangal sasvim druga.

Ok. Ma pravo su mi slicni, pa sam pomislio da to nije isto. Kod nas u Sarajevu nema ni jednih ni drugih.

Deset najpopularnijih pasmina u Hrvatskoj
Piše: Ina Rogošić Blagojević



Alpski brak jazavčar
Najbrojnije pasmine u Hrvata nisu mali psi koji stanu u torbice, već one koje trče šumama i oranicama, gone divlje svinje ili fermaju fazane


Vjerujete li da su jorkširski terijeri, mopsovi ili neki drugi patuljasti psi, godinama isticani kao omiljene igračke naših ili svjetskih celebrityja, najpopularnije pasmine u Hrvata, prevarit ćete se. Sviđalo im se to ili ne, Paris i Britney slobodno mogu svoje psiće vratiti u torbe jer u trendu definitivno nisu mali psi. Najbrojnije pasmine u Hrvata trče šumama i oranicama, gone divlje svinje ili fermaju fazane.

Prema popisu uzgojenih i registriranih pasa Hrvatskog kinološkog saveza (HKS), lovački psi višestruko nadmašuju bilo koju drugu pasminu. Najpopularniji pas je alpski brak jazavčar, a slijede ga istarski kratkodlaki i posavski gonič. Popis lovačkih pasa dopunjava kratkodlaki njemački ptičar, a tek je na petom mjestu njemački ovčar. Medu najbrojnijim psima našli su se i engleski seter, epanjel breton, oštrodlaki njemački ptičar i njemački lovni terijer. Labrador retriver koji godinama dominira listom Američkog kinološkog kluba (AKC), u Hrvatskoj je tek na desetom mjestu.

Izreka - reci mi kojeg psa imaš, pa ću ti reći kakav si - i ovoga puta se pokazala točnom. Lovstvo je duboko ukorijenjeno u običaje našeg puka, a pravilno odgojen i školovan lovački pas neizostavan je, čak zakonski obavezan u lovištima. Hrvatski lovački savez okuplja gotovo 60 000 lovaca, a kako 'lovac bez psa nije lovac', tako njihov broj nadmašuje kućne ljubimce, radne i sportske pasmine. Životni vijek goniča nažalost je ograničen, pa je time i potražnja veća.

Od sportskih i službenih pasmina pasa svojim brojem prednjače rotvajleri, američki stafordski terijeri i zapadno-škotski bijeli terijeri, no njihova brojnost ne doseže ni 20 posto uzgoja goniča, ptičara ili retrivera.

HRVATSKA SAD
1. brak jazavčar
2. istarski kratkodlaki gonič
3. posavski gonič
4. kratkodlaki njemački ptičar
5. njemački ovčar
6. engleski seter
7. epanjel breton
8. oštrodlaki njemački ptičar
9. njemački lovni terijer
10. labrador retriver

SAD

1. labrador retriver
2. jorkširski terijer
3. njemački ovčar
4. zlatni retriver
5. bigl
6. bokser
7. buldog
8. jazavčar
9. pudl
10. shi-tzu


1. Alpski brak jazavčar vrlo je aktivan, srednje velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima. Od davnina se koristi kao krvosljednik za lov na zečeve i lisice u predjelima njemačkih i austrijskih Alpa te u bavarskim šumama. Pouzdan je tragač, a budući da se javlja štekčući, lovac ga dobro čuje. U kući je miran i srdačan s obitelji i djecom. Može biti dobar obrambeni pas. Svojeglav je i agresivan u lovu, brz, neumoran i siguran.


2. Istarski kratkodlaki gonič je pas profinjenog izgleda s tijelom tipičnog goniča. Vrlo je temperamentan pas, brzo pronalazi divljač i goni je na kratkom rastojanju. Hitro uočava i reagira na promjene oko sebe. Dobrog je njuha, a pri gonjenju se javlja glasom srednjeg do visokog tona.


3. Posavski gonič ima smiren temperament, ali još uvijek dovoljno živahan da ne bude previše trom pri gonjenju. Najbolji je za lov na zečeve lisice i divlje svinje. Iznimno je cijenjen u Hrvatskoj i Bosanskoj Posavini zbog brzine i pokretljivosti, a posebno zbog poslušnosti i privrženosti gospodaru.


4. Među lovačkim psima nema ni jednog psa koji je vodljiviji i sposobniji učenju od njemačkog kratkodlakog ptičara. Svom gospodaru čita želje iz očiju. Pravi je lovački pas, kojega možemo držati u stanu ili u kući. Izvanrednih je lovačkih sposobnosti te može raditi u brdima, šumama, močvarama i podnosi svaku klimu. Izvanredno je ugodnog temperamenta i prilagođava se svakoj situaciji ako mu se pruži dovoljno kretanja na otvorenom.


5. Njemački ovčar je najomiljenija službena pasmina na svijetu. Krasi ih otmjeni sklad u kretanju pa su poznati i kao 'leteći kasaći'. Posjeduju rijetku kombinaciju inteligencije, okretnosti, snage i neustrašivosti. Zahvaljujući tim karakteristikama, odlikuju se i širokim spektrom radnih uloga, uključujući i status kućnih ljubimaca. Postojana narav i poslušnost čine ih vrlo pogodnima za obučavanje, što ih čini idealnim psima za pratnju. Primjereni su za svakog ljubitelja pasa, a uz dosljednost pri odgoju mogu se postići izvanredni rezultati. Nije problematičan, no treba naglasiti da je to u osnovi radni pas s kojim se treba baviti.


6. Engleski seteri su plemenitaši među radnim psima otvorenih terena. Oni nisu samo izuzetni radni psi, već i pravi ljepotani sa svojom elegantnom linijom i svilenkastom dlakom koja prekrasno leprša dok su u pokretu. Umiljati su i privrženiji obitelji nego neke druge pasmine lovačkih pasa.


7. Epanjel breton najmanji je od svih ptičara. Snažan pas živahnog i inteligentnog izgleda vrlo je krotak i pomalo samovoljan. Voli aportirati, a njegov odgoj je prilično lagan jer vrlo brzo shvaća što se od njega očekuje. Nježan je prema djeci i dobro se slaže s drugim psima i kućnim životinjama. Ako ne ide u lov, mora imati alternativu kao što su plivanje, fly-ball, aportiranje, puno trčanja i igre.


8. Njemački oštrodlaki ptičar je najbrojniji medu ptičarima, a prema mišljenju vlasnika i najupotrebljiviji. Taj svestrani pas plod je osamdesetogodišnje pažljive selekcije. Nastao je od najboljih kratkodlakih i dugodlakih ptičara. Dobar je čuvar. Može živjeti vani, u psetarnici ili u kuci. Moramo voditi računa o tome da ima izvanredno razvijen lovački nagon.


9. Njemački lovni terijer je prije svega lovački pas, izrazito živahan, gotovo prepun energije. Tvrdoglav je i oštrog karaktera pa je i izvrstan čuvar. Zbog izuzetne oštrine koriste ga i lovci za zaustavljanje čopora divljači. Služi kao krvosljednik ili pas za lov na veliku divljač. Njemački lovni terijer ima samo jednog gospodara kojeg će slušati i nije za početnike.


10. Poznat kao "kralj svih retrivera", labrador retriver uvjerljivo dominira medu svim pripadnicima svoje skupine. Osvojio je srca ljudi diljem svijeta, pa mu popularnost iz godine u godinu raste. Najpopularnija je pasmina u Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj, a vrlo je brojan i u mnogim drugim zemljama. Izvanredna dobroćudnost, radost življenja kao i njegova odanost i privrženost stvorili su idealnog obiteljskog psa. Izvanredne inteligencije, svoju je dobroćudnost stavio u službu čovjeka.
Izvor:Jutarnji........

MEĐUSOBNA NETRPELJIVOST

Da li treba rizikovati i dozvoliti da se psi približe jedan drugom pri slučajnom susretu?Kao kad majka suviše pazi svoje dete i time mu oduzima deo samostalnosti i sigurnosti, tako i pojedini vlasnici suviše strahuju za svog ljubimca i čine istu grešku. Ko želi da svog ljubimca poštedi svih neprijatnih doživljaja zbog straha da bi to moglo da naškodi njemu ili nekom drugom psu, čini ga nesigurnim. Konačan efekat svega je agresivnost.



Kako pas stvara u svojoj glavi sliku neprijatelja?

Kad se u šetnji sretnu dva psa i pojure jedan prema drugom, ako se jedan od vlasnika uplaši za svoga psa isprovociraće agresivno ponašanje onog drugog psa. Čovekovo uzbuđenje i hvatanje psa, svaki put kad se pojavi drugi, asociraće ubuduće u glavi ovog psa sliku neprijatelja. Tako vlasnik svojim neosnovanim strahom nesvesno trenira svog psa da se ponaša agresivno čim ugleda drugog psa. Pas postaje agresivan najčešće u prisustvu svog vlasnika, inače čim ga šeta neka druga osoba - on ne pravi probleme. Samo ako psa prepustite samom sebi, može iz susreta sa drugim psom nešto i da nauči. Psi koji često sreću druge pse, ponašaju se sigurnije.

Glavni uzrok napada: strah vlasnika

Normalno je da se ponekad plašimo da bi neki veliki pas mogao da povredi našeg malog psa ili obrnuto. Ali, mi taj strah ne bi smeli da pokažemo i trebalo bi da ostanemo mirni i opušteni, jer psi lako osete promenu našeg raspoloženja. Oni su dobri - odašiljači, ali i dobri - prijemnici -. Komunikacija u čoporu vukova zasniva se na prenosu raspoloženja. Ko nije spreman da rizikuje pri susretu svog malog psa sa drugim psom, ne treba ni da drži psa. Tu se najčešće radi o ljudima koji malo znaju o ponašanju pasa i zbog toga imaju malo poverenja u njegovu sposobnost da može da bude društven. Ali, često se radi i o ljudima koji se ne bave dovoljno svojim psom. Tako stvore nevaspitanog psa čiju neposlušnost pokušavaju da savladaju preglasnim komandama. A psi osećaju nesigurnost svog vlasnika i to ih čini nervoznim i agresivnima. Ali, psi nisu ubice. Ako ih čovek sasvim ne iskvari, napad će proći bez povrede. Najvažnije je da se čovek ne umeša. Treba sačekati i ne približavati se psima, dok se oni upoznavaju i odmeravaju.

Šta učiniti pri jednom -rizičnom- susretu?

- Sačuvati mir i biti na odstojanju
- Imati poverenja u druželjubivost psa
- Dva mužjaka koji se dominantno ponašaju ne pozivati niti im se približavati
- Kad se onjuše i počnu da napadaju jedan drugog, sačekati, po pravilu se razdvajaju posle malo gurkanja
- Nikada ne treba zaboraviti da se naš strah i naše uzbuđenje prenosi na našeg psa i čini ga agresivnijim nego što bi on bio bez našeg mešanja.

Ako se držimo ovih pravila, sprečićemo da se u našem psu, u početku normalnog ponašanja, razvije agresivna reakcija pri susretu sa drugim psom.

(Novi Moj pas)

DOBERMAN



Povijest pasmine

Uzgoj dobermana počinje u drugoj polovici 19. stoljeća. U to vrijeme rasni psi bili su prava rijetkost. Nije bilo planskog uzgoja, a pažnja se posvećivala isključivo radnim sposobnostima pasa. U Apoldi ( gradić u Njemačkoj ), prvog vikenda u mjesecu održavan je sajam pasa. Lokalni uzgajivač čuvarskih pasa, g. Karl Friedrich Louis Dobermann idejni je začetnik pasmine te je u njegovu čast i dobila ime. Ne zna se točno da li je bio poreznik ili je bio zadužen za hvatanje pasa lutalica ( možda i oboje ) no cilj mu je bio uzgojiti snažnog i izdržljivog psa, oštrog i " čvrstog " karaktera. U tu svrhu je koristio sve pse koji su imali poželjan karakter ( izgled tada nije bio u prvom planu ). Koristio je i " mesarske pse " ( pretke današnjih rottweilera ) te ovčarske pse. Vrlo brzo se pasmina ustalila i postala poznata po svojoj oštrini i upotrebljivosti. Koristili su ih kao čuvare, pse za borbu, čak i za lov na visoku divljač. Početkom 20. stoljeća počela ih je koristiti policija i tada je krenula njihova planetarna popularnost. Dobermani su tada bili uglavnom crni sa žutim paležom. Zanimljivo je da su kupirani od prvog dana, a pokušaj da se uzgoje psi prirođeno kratkog repa je propao. Prema nekim podacima križali su ih sa pinčevima, greyhaundima, gordon seterima, manchester terijerima te beauceronima ( s kojim i danas imaju velikih sličnosti ), a sve s ciljem poboljšanja nekih od karakteristika pasmine ( npr. manchester terijer je ubačen u uzgoj da bi poboljšao boju paleža i kutovanost nogu).



Prvi standard pasmine je napisan 1899. godine. Nakon smrti gospodina Dobermanna brigu o razvoju pasmine preuzeli su gosp. Tischler i gosp. Goller koji je osnovao prvi klub uzgajivača dobermana. On je utemeljio izgled i karakteristike pasmine, te ga možemo smatrati zaslužnim za razvoj pasmine kakvu imamo danas.

STANDARD

ZEMLJA PORIJEKLA: Njemačka
UPORABA: Pas za pratnju i zaštitu, službeni pas, sa radnim ispitom.
FCI KLASIFIKACIJA: FCI grupa 2 -pinčeri i šnauceri ( sekcija 1., s radnim ispitom ).
OPĆI IZGLED: srednje velik, snažan i mišićav.Tijelo kvadratično, posebno kod mužjaka. Dužina tijela ne smije premašiti visinu za više od 5% kod mužjaka i 10% kod ženke. Masa tijela je poželjna, ali proporcije moraju ostati skladne, elegantne.
TEMPERAMENT: Stabilne i čvrste naravi, temperamentan, inteligentan. Lagano se školuje. Plašljivi i nervozni psi su nepoželjni.



GLAVA: Snažna i proporcionalna tijelu. Gledano odozgo glava tvori tupi klin. Nadočni lukovi su dobro izraženi, ali ne izbočeni. Stop je blago izražen. Mišići glave dobro razvijeni. Lubanja i njuška u pravilnom omjeru ( minimalna dužina gubice je jednaka dužini lubanje ). Nosnice dobro razvijene, kod crnih pasa crne, kod smeđih pasa smeđe boje. Njuška mora biti snažna, sa jakom donjom čeljusti. Usnice napete i priljubljene uz vilice, usta čvrsto zatvorena. Zubalo kompletno, škarasto, dobro razvijeno. Oko je bademastog oblika, tamno, kod smeđih pasa može biti nešto svjetlije. Uši su visoko nasađene. Ako je uho kupirano mora biti srazmjerno veličini glave. Prirodno uho je srednje veličine, priljubljeno uz glavu.

VRAT: Dug i elegantan, suh i mišičav. Nošen je uspravno. Greška je višak kože ( fanon ), kratak ili " labuđi " vrat.
TIJELO: Greben dobro izražen ( posebno kod mužjaka ). Leđa kratka, čvrsta, mišićava, dobre širine. Slabine široke, mišićave. Ženka smije biti nešto duža u slabinskom dijelu. Sapi su blago zaobljene, široke i mišićave, nisu ni ravne ni kose. Prsa moraju biti proporcionalna veličini tijela. Dubina prsnog koša iznosi 50% visine psa. Rebra blago zaobljena. Predprsje izrazito razvijeno. Donja linija tijela od točke prsne kosti prema stražnjem dijelu izrazito uvučena.
Općenito gledano, tijelo mora biti skladno, proporcionalno, kod ženki trup može biti nešto duži. Rep je visoko nasađen, kupira se na dva kralješka. U zemljama gdje je kupiranje zabranjeno rep se ostavlja u prirodnom obliku i mora biti nošen iznad leđa.

UDOVI: Prednje noge su ravne, okomite na tlo i snažne. Lopatice su priljubljene uz prsa, koso položene prema leđima, prekrivene snažnim mišićima. Nadlaktica je dugačka, mišićava, pod kutem od 105°-110°. Lakat je priljubljen tijelu, ne izbacuje se. Podlaktica je snažna i ravna, dužine u skladu s veličinom tijela. Došaplje je snažnih kostiju, gledano od naprijed mora biti ravno. Sa strane gledano, položeno blago ukoso, najviše 10°. Zglob došaplja je snažan. Šape su kratke i čvrste, prsti čvrsto stisnuti i kratki ( tzv. mačje šape ). Nokti su kratki, crne boje. Stražnje noge su ravne i paralelne. Prekrivene su dobro razvijenim mišićjem. Bedra su dugačka i široka, dobro zatvorenog kuta kuka, kosina u odnosu na horizontalu iznosi 80°- 85°. Koljeno je snažnog zgloba, kut između bedra i potkoljenice iznosi 130°. Potkoljenica je srednje dužine. Skočni zglob je srednje snažan i paralelan u stavu. Kut između potkoljenice i došaplja iznosi oko 140°. Došaplje je kratko i okomito na tlo.



KRETANJE: mora biti elastično, energično i izdašnog iskoraka. Stražnje noge daju tijelu snažan potisak. Prednja noga jedne strane i zadnja noga druge strane tijela kreću se istovremeno. Leđa moraju ostati čvrsta. Doberman je kasač, a pravilno kretanje je od velike važnosti za radnu sposobnosti psa.

DLAKA: kratka, čvrsta i gusta. Koža i dlaka dobro pigmentirane ovisno o boji psa. Boja crna ili smeđa s jasno izraženim paležom.
VISINA I TEŽINA: visina mužjaka u grebenu iznosi 68-72 cm, težina 40-45 kg. visina ženke u grebenu iznosi 63-68 cm, težina 32-35 kg.
GREŠKE: greška je svako odstupanje od standarda koje umanjuje skladnost i radnu sposobnost psa. Napomena: mužjaci moraju imati dva dobro razvijena testisa spuštena u skrotum.

NARAV

O naravi dobermana vodi se puno rasprava. Tipičan doberman je izrazito temperamentan pas, pun energije, velike inteligencije. Američki stručnjaci za školovanje pasa svrstali su ga na visoko peto mjesto kao jednu od najinteligentnijih pasmina pasa. Dobro odgojen i socijaliziran pas je ponos svakog vlasnika. Doberman je specifičan po tome štoje vrlo tankoćutan tj. osjetljiv na promjene u okolini. Brzo uči i brzo primjećuje promjene u okolini. Zato je bitno da štene odrasta u okolini razumnih i staloženih ljudi. Njegov temperament se neće zadovoljiti skakutanjem u dvorištu i u skučenom prostoru. On mora vidjeti, istražiti, doživjeti... Ako ga u tome ograničimo postat će nervozan i frustriran.
Lako se prilagođava na suživot s drugim kućnim ljubimcima, bez obzira na vrstu. Problemi se mogu javiti jedino uz druge jednako dominantne pse. Prirodno je doberman čvrst i oštar pas, ne smijemo zaboraviti da je njegova primarna funkcija čuvanje vlasnikove imovine.
Nažalost, posljedica masovnog uzgoja često su netipični, plašljivi i nervozni psi. Odgovorni uzgajivači zato provjeravaju narav svojih pasa ( polaganjem radnih ispita po IPO programu ).



TEST: JE LI DOBERMAN PAS ZA VAS?

Jeste li spremni dijeliti svoj životni prostor sa psom? Doberman nije pogodan za držanje vani, u " boksu " ili, još gore, na lancu.
Imate li volje svakodnevno provesti minimalno 1,5 sati u šetnji sa svojim ljubimcem?
Jeste li svjesni da odrasli doberman teži oko 40 kg i kao takav zahtijeva velike količine hrane?
Znate li da je za obostran ugodan suživot s dobermanom neophodno školovanje ( s obzirom na veličinu i temperament )?
Doberman je jako suptilan pas. Nestrpljive i nervozne osobe nisu pogodni držaoci dobermana.
Ako ste vlasnik velikog broja pasa, razmislite o njihovoj naravi prije nego nabavljate dobermana kako kasnije ne bi dolazilo do sukoba, pogotovo kod jedinki istog spola.
Nedavno mi je poznanik ( koji je i sam bio vlasnik dobermana ) rekao: "Jednom doberman, uvijek doberman!" Sigurna sam u to!

Raznolikost boja

Razlog koji me potaknuo da se osvrnem na boje jest da većina ljudi ( kad se spomene pasmina doberman ) u glavi ima sliku crnog psa. Mnogo puta sam se našla u situaciji ( sa svojim smeđim psima ) da me pitaju npr. hoće li pocrniti kad odraste, ili što ne valja s psom, izgleda kao doberman, ali ima čudnu boju.
Crni psi su najčešći, no istina je puno interesantnija. Postoje četiri boje kod dobermana: crna ( black ), smeđa ( red ), plava ( blue ) i izabel ( fawn ). Zanimljivo je da je prvi uzgojni pas g. Dobermanna bila Schnuppe, mišjesive boje. Prvi standard za dobermane napisan je 1899.g. Plavi i smeđi dobermani su u standard dodani 1901.g., samo dvije godine nakon prvog standarda. Izabel dobermani su dodani 1912.g. i od tada su sve boje uzgajane i izlagane ravnopravno. Sve do 80-ih godina prošlog stoljeća plavi psi su imali velikog uspjeha na izložbama.

Tada je FCI ( međunarodna kinološka federacija ) zabranila uzgoj plavih i izabel pasa. Razlog tome je povečana sklonost alopeciji. To je bolest kože uslijed koje dolazi do oštećenja dlačnog pokrova, dlaka otpada ( najčešće na leđima ), suši se i puca, koža je masna, prhutava, često puna prištića, neugodnog mirisa. U početku su ju ćak zvali "sindrom plavog dobermana", no pojavila se i kod drugih pasmina ( irski setter, plavi jazavčar, plavi vippet... ) Isti problemi se javljaju i kod izabel pasa. Danas se u Europi uzgajaju crni i smeđi psi. Oblikom su potpuno identični i na izložbama se cjenjuju ravnopravno. AKC ( američka kinološka organizacija ) i dalje dozvoljava uzgoj svih boja dobermana.

Albinizam

Albinizam je odsutnost normalne obojanosti tj. melanina ( pigmenta). Posljedica je mutacije melanosoma, stanice koja stvara melanin. Javlja se kod svih sisavaca, a genetički gledano javlja se fenotipski jedino kod homozigotnih životinja. Prvi albino doberman registriran je u Americi 1976. g. Naravno, vrlo je vjerojatno sa su se takvi psi rađali i prije.



Zanimljivo je da albino dobermani ustvari nisu potpuno bijeli, njihovo krzno je, u pravilu krem boje, jedino su područja oko gubice i na nogama ( tzv. palež ) bijele boje. Koža im je ružićasta, bez pigmenta ili djelomično pigmentirana, isto tako i njuška, a oči su uglavnom plave boje.
Nažalost, albinizam ima negativne posljedice na cijeli organizam. Neki oblici albinizma utječu na imunološki sistem, jetru, anemiju... a neki čak i na neurološko stanje psa i njegovo ponašanje. Albino psi su nepredvidivog ponašanja, van svog teritorija su nesigurni i izrazito plašljivi. Razlog tome je, najvjerojatnije, loš vid što je uzrok nesnalaženja u prostoru. Osjetljivi su na sunčevu svjetlost ( fotosenzibilnost ), a javljaju se i drugi problemi sa vidom. Koža im je sklona iritacijama i alergijskim reakcijama, opekotinama od sunca, a rak kože se javlja kod većine pasa. Životni vijek im je izrazito kratak.
Neki ljudi smatraju da je zabavno uzgajati " bijele " dobermane. JE LI TO ETIČKI?

Gradovi preplavljeni psima lutalicama
Datum: 15.08.2009 19:43
Autor: Dragan Sladojević

Svirepa ubijanja pasa lutalica u bh. gradovima su česta, tvrde u udruženjima za zaštitu životinja. U tim udruženjima naglašavaju da se nehumano odstrijeljenje životinja odvija uz podršku gradskih vlasti.



Tako u NVO "Prijatelji životinja u BiH" naglašavaju da širom zemlje, na vrlo svirep, okrutan i nečovječan način opštinske vlasti rješavaju problem napuštenih životinja.
Ističu da se u mnogim gradovima radi o odstrijelima napuštenih pasa u samim gradskim jezgrima, naočigled građana, ali i djece.U toj NVO kažu da problem napuštenih životinja neće biti riješen samo osnivanjem, odnosno postojanjem skloništa za njih."Potrebno je sankcionisati neodgovorno vlasništvo nad životinjama, registrovati životinje u vlasništvu, masovne sterilizacije i kastracije, te naglašavati i pozivati ljude da udomljavaju životinje iz azila, umjesto da ih kupuju", naglašavaju "Prijatelji životinja u BiH".S druge strane, u bh. opštinama kažu da nemaju izbora, te da pse moraju ubijati jer su prijetnja građanima.Broj lutalica, kako ističu u nekim opštinama, značajno se poveća za vrijeme godišnjih odmora. Neodgovorni građani, naime, nemajući gdje s ljubimcem, prije odlaska na odmor puštaju ih na ulice.

Životinje napadaju građane: Nebojša Vuković, načelnik Odjeljenja za inspekcijske poslove u opštini Kneževo/Skender Vakuf, priča da je lovačko udruženje u tom gradu prošle godine izvršilo odstrijel određenog broja pasa lutalica, te da od tada nije primjećen veći broj lutalica na ulicama tog grada.



"Mi nemamo evidenciju o broju napuštenih životinja u našem gradu. Problem s njima izraženiji je zimi, kada psi zbog hladnoće prilaze naseljima kako bi se hranili. Čak su dolazili i u stubišta zbog hladnoće. Zimi bi prišli kućama, raskopavali smeće, samo kako bi se prehranili", kaže Vuković.Fikret Murtić, šef Službe nadležne za rješavanje problema pasa lutalica u preduzeću "Komunalije" iz Velike Kladuše, kaže da se zbog tog problema nalaze u izuzetno teškoj situaciji."Lutalice koje se pojave mi uhvatimo, prevezemo van gradske zone, a zatim odstrijelimo. Mi nemamo drugog izbora jer od nas to zahtijevaju građani koji su zabrinuti za svoju bezbjednost. Dešavalo se da psi lutalice napadaju mještane, a i vizuelno se na nekima od njih može uočiti da su zaraženi, oboljeli... Nažalost, još nemamo sabirni centar, ali se radi na rješavanju tog problema", kaže Murtić.Naglašava da se dešavalo da napušteni psi ugrožavaju stanovništvo, ali i stoku. Kaže da su čak i od policije u Velikoj Kladuši, a na zahtjev građana, dobijali molbe da s ulica odstrane životinje.

U opštini Prnjavor kažu da, prema njihovoj evidenciji, broj pasa lutalica humano uništenih u julu iznosi 15, u junu dva, dok taj broj u februaru i martu iznosi 28."Ima i prijava građana zbog prisustva lutalica na ulicama. Oni se obraćaju u Odjeljenje za inspekcijske poslove opštine Prnjavor ili direktno u Veterinarsku stanicu. Po prijavi veterinarski inspektor daje nalog Veterinarskoj stanici, te ona djeluje u roku od 24 sata na prijavljenoj lokaciji", objasnila je Lidija Kalenjuk, portparol opštine Prnjavor.



Ubijanje napuštenih životinja osuđuju u udruženijima za zaštitu životinja. Ističu da postoje brojna druga rješenja tog, u nekim opštinama, značajnog problema.

Dragomir Mijić, predsjednik Udruženja za zaštitu životinja NOA iz Banjaluke, kaže da u BiH ne postoji registar životinja čiji je vlasnik poznat."Šinteraj nije azil": Naglašava da prema izvorima te NVO, ljudi kada idu na godišnje odmore, ako nemaju gdje da ih smjeste, kućne ljubimce nerijetko ispuste na ulice.
"Odnos čovjeka prema njegovom ljubimcu zavisi od njegove kulture, ali prije svega od poštivanja života uopšte, pa tako i života životinja. Naravno da ima ljudi koji svoje ljubimce bez imalo griže savjesti izbace na ulicu", kaže Mijić.On naglašava da zakon predviđa uspostavljanje registra kućnih ljubimaca - pasa i mačaka i njihovih vlasnika.Kaže da su opštinske vlasti do stupanja na snagu zakona uglavnom koristili "usluge" lokalnih lovaca i organizovali hajke, ali da su i na druge načine smanjivali broj životinja lutalica.

"Nedavno su u Višegradu postavili otrov po gradu i na taj način usmrtili nepoznat broj pasa i mačaka, ne samo lutalice nego i životinje poznatog vlasnika. Očekujemo da će odgovorni provesti istragu i protiv počinioca izreći najstrože sankcije. Opštinske vlasti moraju shvatiti ne samo da moraju poštivati odredbe zakona nego da i savjesni građani kontrolišu njihov rad i očekuju od njih human način rješavanja ovog problema", poručuje Mijić.Nijedna opština u BiH, kako kaže Mijić, do sada nije osnovala azil.



"To što pojedine opštine klasične šinteraje nazivaju azilima ne može prikriti činjenicu o hiljadama usmrćenih životinja, a oni malobrojni koji su imali 'sreću' da požive koji mjesec živjeli su u katastrofalnim uslovima. Činjenica je isto tako da niko nije kontrolisao način usmrćivanja tih jadnih životinja, a javnost zna da su korištene razne nehumane, ali zato jeftine metode", kaže Mijić.

Na nehuman odnos prema brojnim životinjama upozoravaju i u Udruženju "Prijatelji životinja u BiH". Naglašavaju da je problem napuštenih životinja u našoj zemlji sve prisutniji.Ljubimac kao član porodice: "Naše ulice za vrijeme godišnjih odmora postaju preplavljene životinjama, koje su zbog manjka brige postale neželjene svojim "vlasnicima", te jednostavno izbačeni na ulicu. Kada čovjek odluči imati životinju, kao ljubimca ili kao prijatelja, a većinom se tu radi o psu ili mački, potrebno je da razmisli o tome da li ima sve potrebne uslove za držanje životinje. Jedan od uslova jeste stalna briga o životinji, te stoga ako niste u mogućnosti stalno se brinuti o životinji kao o članu svoje porodice onda je bolje da je nemate", kaže Maida Šabeta iz Udruženja "Prijatelji životinja u BiH."Ona ističe da reprodukcijom kasnije imamo dosta povećan broj napuštenih životinja na ulicama, te se tako "konstantno vrtimo u krug nastojeći riješiti problem njihove 'poplave', a svake godine iznova imamo iste slučajeve".



Šabeta kaže da Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u BiH, koji je stupio na snagu u aprilu ove godine, propisuje stroge sankcije za slučaj napuštanja životinja. Naglašava da se radi o novčanim sankcijama koje mogu iznositi i do 200.000 KM."Mi se nadamo da će u narednom, što skorijem periodu doći do provođenja svih odredbi tog zakona, na što ćemo skretati pozornost kao i do sada, pozivati nadležne da djeluju u skladu sa zakonom, ali također i educirati građane o njihovim pravima, obavezama, ali i mogućnostima", pojašnjava Šabeta.

Pansioni za pse: Ako idete na godišnji odmor, vašeg ljubimca, ako ne znate šta s njim, možete ostaviti u neki od pansiona za pse, koji postoje u brojnim bh. gradovima.Goran Milivojac, vlasnik jednog takvog pansiona u naselju Trapisti u Banjaluci, kaže da je u cijenu od sedam do 10 KM uračunata kompletna usluga koja je potrebna psu."U zavisnosti od toga koliko pas hrane pojede, čuvanje po danu košta od sedam do 10 KM. Cijena može varirati ako se vlasnici odluče svog ljubimca ostaviti na duži period. Psu je za taj novac obezbijeđen smještaj u nekom od devet bokseva veličine tri sa 2,5 metra, svakodnevna šetnja, ishrana i kupanje po potrebi", pojašnjava Milivojac.



Dodaje da je smještaj napravljen tako da je životinjama u njemu ugodan boravak."Imaju dovoljno prostora, sve je sređeno, a u boksevima su čak postavljene i pločice. Takođe, imamo i četiri boksa koji su duži, pa u njih pse svakodnevno puštamo da se istrče. Ako se pas isprlja, obezbijeđeno je i kupanje. Pored bokseva sam postavio kadu s toplom vodom", naglašava Milivojac.

Mali je broj građana koji svoje ljubimce ostavljaju u pansione.

Većina njih pse ostavljaju na čuvanje kod poznanika ili ih vode sa sobom. Međutim, u udruženjima za zaštitu životinja upozoravaju da veliki broj tih pasa za vrijeme godišnjih odmora građani ispuste na ulice.Navode da uprkos rigoroznim kaznama, psi lutalice naseljavaju brojne ulice u bh. gradovima.
"Gradske vlasti tada moraju rješavati problem, a u najvećem broju slučajeva to čine odstrijelom lutalica. Nehumano ubijanje nedužnih bića, osim članova udruženja za zaštitu životinja, skoro nikoga ne brine", kažu u udruženjima za zaštitu životinja.Izvor:Nezavisne......

BERNSKI PLANINSKI PAS



Bernski planinski psi su izrazito lijepi psi. Njihov prijateljski izgled, bogata trobojna dlaka i veličina ih čine popularnom kamo god išli. Bernski su poznati kao prijateljski i obiteljski psi. Berneri jako vole najaviti tko dolazi ali Berner iz dobrog uzgoja nikada ne bi smio biti dobar pas čuvar. Poznati su kao jako dobri terapeutski psi. Najvažnije od svega je da su bernski predivni i odani prijatelji. Možda čak više nego druge pasmine, Bernski zahtijevaju jako puno vremena provedenog sa obitelji. Ovo je pasmina kojoj je izrazito važna svakidašnja interakcija sa svojom ljudskom obitelji. Ako je pas često dugo ostavljen sam, Bernski temperament će najvjerojatnije postati problematičan.

Aktivnosti sa vlasnikom su od izrazito velike važnosti Bernerima. Bernski planinski pas je bio uzgojen da bude radni pas i velika pomoć Švicarskim farmerima. I danas se struktura i kretanje Bernskog ocrtavaju od tih dana kada su radili na farmama.

Bernski mora biti jak i stabilan, dovoljno da može vuči kolica sa teškim predmetima kao što su bile boce mlijeka. Njihov temperament treba biti takav da je jednostavan za učenje baš zbog te njihove povezanosti sa vlasnicima. To znači da tipični Berner (uz rad) može biti jako dobar u natjecanjima poslušnosti (no nema ništa bez rada).



IZGLED Duge dlake, trobojni, jaki i agilni radni psi, iznad srednje veličine, jakog, harmoničnog i skladnog kostura.

VAŽNE PROPORCIJE - Visina grebena : duljina tijela (mjerenja od ramena do kraja - Idealni omjer visine grebena : širina prsiju = 2 : 1.
TEMPERAMENT Siguran, pažljiv, oprezan, neustrašiv u svakidašnjim situacijama; dobre naravi i odan svom vlasniku, samouvjeren i nepovjerljiv prema nepoznatim ljudima, srednjeg temperamenta, poslušan.
GLAVA Glava: Jaka, skladna s proporcijama tijela, ne previše masivna.
Lubanja: Gledana od naprijed i iz profila lagano zaobljena. Kost zatiljka jedva označena.
Stop: dobro naglašen, ali ne previše.
Nos: Crni.
Njuška: Jaka, srednje duljine, most nosa ravan.
Usnice: Blizu smještene i crne.
Usta/zubi: Jaka, potpuno škarasti zagriz. Treći molar se ne uzima u obzir. Klještasti zagriz je prihvatljiv.
Oči: Tamno smeđe, bademastog oblika, sa blisko smještenim očnim kapcima. Niti preblizu niti predaleko smještene oči. Opušteni očni kapci su greška.
Uha: Srednje veličine, visoko smještene, trokutastog oblika, lagano zaobljenih vrhova. Kada je pas opušten leže blizu glave, kada je uzbuđen dalji dio uha se pomakne naprijed dok je bliži dio i dalje smješten blizu glave.



VRAT Jak, mišićav i srednje duljine.
TIJELO UDOVI : Jakih kostiju.

PREDNJE NOGE: Kada se gledaju sprijeda moraju biti ravne, paralelne i podosta odvojene.
Ramena: lopatice dugačke, jake i dobro spuštene natrag, mišićava i dobro povezana sa prednjim nogama.
Nadlaktice: Duge, smještene koso.
Koljena : Blizu smještena; nisu okrenute niti unutra niti van.
Podlaktice: Jake, ravne.
Prednje šape : Kratke, okruglaste; dobro združeni i dobro zasvođeni prsti. Okrenuti niti van niti unutra.

STRAŽNJE NOGE: Gledane odostraga ravne i paralelne, ne preblizu.
Gornji dio butine : Duge, široke, jake i mišićave.
Donji dio butine : Dugi i kosi.
Stražnje šape : Lagano manje zasvođeni prsti nego na prednjim šapama, okrenute niti unutra niti van. Peti prst se odstranjuje osim u državama gdje je to zabranjeno.



UDOVI PREDNJI DIO:
Ramena su kosa,ugao varira između 110 i 115 stupnjeva. Gornji dio nogu je jak i mišićav, donji dio je ravan čvrstih kostiju, uspravan,potpuno prekriven dlakom.

STRAŽNJI DIO:
Gornje bedro je lagano koso dobro mišićavo. Skočni zglobov,niski, dobro uglovani. Došaplje uspravno.
ŠAPE:
Okrugle, široke, pokrivene dlakom.
KRETANJE Sigurno i balansirano kretanje u svim kutevima. Prekriva veliki prostor; slobodno kretanje ima dobar doseg sprijeda, sa dobrim praćenjem stražnjih nogu. U trku noge se kreću po ravnoj liniji.

DLAKA Duga, ravna ili lagano valovita, sjajna.

BOJE Glavna boja je crna, sa smeđim (boje hrđe) šarama iznad očiju, na obrazima, na svim nogama, na prsima i sa bijelim šarama kako slijedi:
- Čiste bijele simetrične šare na glavi: šire se prema nosu sa obje strane prema njuški; šara ne bi smjela dosezati smeđe šare iznad očiju a bjelina na njušci ne bi smjela prelaziti kraj usna.
- Umjereno široke neprekinute bijele šare sa donje strane vrata i na prsima.
- Preferira se : bijele šape i vrh repa.
- Tolerira se : malo bjeline na početku vrata.



VELIČINA Visina kod Grebena :

mužjaci: 64-70 cm
Idealna visina: 66-68 cm
Ženke: 58-66 cm
Idealna visina: 60-63 cm

GREŠKE Bilo kakva odstupanja od prethodno navedenih točaka se smatra greškom, a težina greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške.

- Nesigurno ponašanje.
- Nepravilan zagriz.
- Izostanak bilo kojeg drugog zuba osim 2 PM1; M3 nisu uzeti u obzir.
- Dlaka : - Izrazito frčkava dlaka.

Greške boja i šara:

- izostanak bijele šare na glavi.
- prevelika šara na glavi i previše bijele boje na njušci ako doseže iza granice usnica.
- Bijela boja.
- Velika bijela šara na vratu (maksimalno promjera 6 cm).
- Bjelina na nogama ako prelazi pola puta prema koljenima
- Izrazito ne simetrične šare na glavi i/ili prsima.
- Crne šare unutar bijele na prsima.
- Smazano bijela boja (jake točke pigmentacije)
- Crna dlaka sa dijelovima smeđeg ili crvenog.



DISKVALIFIKACIJA - Agresivnost, uzbuđenost ili sramežljivost.

- Split nose.
- Krivi zagriz.
- Jedno ili dva plava oka.
- Sfrkani rep, i rep u obliku prstena.
- Kratka dlaka.
- Druge boje osim navedenih tri.
- Druga glavna boja osim crne.

Bilo koji pas koji pokazuje abnormalno ponašanje će biti diskvalificiran.
NB Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

NAPOMENA:Opsirnije o standardu, manama
http://74.125.93.132/search?q=cache:R0c ... clnk&gl=us

LABRADOR



Ova pasmina vodi porjeklo od St. John retrievera, psa koji je bio prisutan na kanadskom polutoku Newfoundland a za kog se vjeruje da je na britanski otok stigao ribarskim brodovima koji su često saobraćali na ovoj liniji. Na novoj teritoriji, usjledila je dalja selekcija sa različitm pasminama ptičara sa glavnim ciljem da se pojačaju lovne osobine ovog psa.
Već sredinom 19. stoljeća, Labrador Retreiver postaje propoznatljiv po svojoj dlaci otpornoj na vodu, vidrastom repu i isključivo crnoj boji. Tek 1899. godine rađa se leglo sa prisutnom žutom bojom. U isto vreme se pojavljuje i čokoladna boja ali koja, u godinama koje slijede, nikad nije dostigla popularnost prve dvije.



Labradori su početno uzgajani da bi pomagali lovcima pri lovu ptica na vodi. Labrador još i danas sluzi tome. Danas se još koriste kao pomoć policiji pri otkrivanju droge, lovacki psi, terapeutski psi. Danas se ponekada javljaju sporovi, naročito u SAD između vlasnika labradora koji se uzgajaju za izložbe i onih koji ih uzgajaju kao lovačke pse. Jedni kažu da je labrador potpuno izgubio na karakteru, a drugi na izgledu... Međutim, prosječan vlasnik danas ce labradora imati za kućnog ljubimca, te ga ove priće vjerojatno manje interesiraju.

Ovi psi uče jako brzo ukoliko su u povoljnoj okolini. To je pasmina za koju se preporučuje da sa vlasnikom prođe školice za pse zbog svog vrlo živog karaktera. Odličan je kao porodični pas i sa svojim vlasnicima može sudjelovati u jako mnogo aktivnosti i igara. Dobro istreniran i socijaliziran pas je jako nježan prema djeci i starijim osobama. On nikada ne bi trebao biti agresivan, te nije pogodan za psa čuvara. Oni ce lajati da bi upozorili na dolazak stranaca. Dosta labradora je međutim izuzetno sretno i prijateljski raspoloženo kada je u bilo kojem ljudskom društvu, pa makar to bili i stranci . Najsretniji su kada su uključeni u svakodnevne aktivnosti. Ovo je aktivna rasa puna energije, pa stoga zahtijeva i aktivnog vlasnika . Dosada i usamljenost može kod njega prouzrokovati probleme u ponašanju. Crte karaktera i nivo aktivnosti ipak ce zavisiti od psa do psa i od genetike, treninga, socijalizacije, brige koju svakodnevno prima...



Pravi labrador potpuno je neagresivan u odnosu na ljude i druge životinje i sretan da zadovolji čovjeka.To je i glavna karakteristika ove rase. Labrador ima tako mnogo toga sto privlači ljude ... neagresivnost, inteligenciju, sposobnost prilagođavanja, sto ga čini gotovo idealnim psom. Izuzetno dobro se slaže sa djecom, te se i preporučuje za porodice koje imaju cak i malu djecu. No i pored velikog strpljenja koji prosječan labrador ima sa djecom, nikada ne ostavljajte jako malo dijete i psa na samo.

To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije. Unatoč jakoj postavi lagano se kreče. Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči. Poddlaka odbija vodu. Dlaka na nogama i na repu nije duža. Za tog retrivera tipičan je tzv. vidrin rep. Čeono koljeno je izraženo, gubica jaka i na krajevima nije bitno sužena. Smeđe oči su prijatnog izgleda. Uši su obješene tijesno uz glavu, srednje velike i postavljene prilično unazad.Boja je crna, čokoladno smeđa ili svjetlo žuta. Žuti psi imaju najgušću dlaku. Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg. Životna dob oko 12 godina.Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost. Kao samostalna rasa bio je priznat 1905. godine. Prvo su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i već u toku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gdje ima puno prometa). Dobro se razumije s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Također, koristi se kao vodič za slijepe, a uzgaja se i za izložbe. Ne obazire se na vremenske promjene, robustan je i otporan, pa mu čak ni snijeg ni hladnoća ne smetaju. Ubrajaju se među najomiljenije porodične pse. Posebno je dobrodušan pas.



Labrador jako voli vodu i aktivnosti na otvorenom. Ne voli biti usamljen i svojim lajanjem može postati prava noćna mora ukoliko ga zanemarujete. Jako je inteligentan i uvijek spreman na učenje. Treba posebno paziti na njegove kilograme, jer ima izrazitu sklonost gojenju zbog apetita .

OPĆI IZGLED Snažno građen, kratak u slabinskom dijelu, vrlo pokretan. Široka lubanja. Grudi i rebra duboki i dobro zaobljeni. Širok i snažan u slabinskom dijelu i zadnjim nogama.
KARAKTERISTIKA Uravnotežen, veoma budan, odličnog nosa, mekih usta, sa oduševljenjem ide u vodu, ima sposobnost prilagođavanja u predanog pratioca.
NARAV Inteligentan, oprezan i poslušan. Prijateljske prirode, nikada sa znacima agresivnosti ili jasne plašljivosti
GLAVA GLAVA I LOBANJA: Široka lubanja sa jasnim stopom, dobro modelirana bez mesnatih obraza. Vilice srednje duzine, pune snage ne špićaste.
OCI: Srednje veličine, pokazuju inteligenciju i dobru narav. Braon ili boje lješnjaka, sto tamnije to bolje.
UŠI: Ne velike ili teške, dobro priliježu uz glavu, visoko i prilično dobro unazad usađene.
ZUBALO: Vilice i zubi snažni sa perfektnim pravilnim i makazastim zubalom, pri čemu gornji sjekutići bez međuprostora pokriva sjekutiće donje vilice. Zubi postavljeni vertikalno u vilici.



VRAT Suh, jak, pun snage prelazi u dobro postavljene plećke.
TIJELO Grudi dobre širine i dubine, jako zaobljena, bačvasta rebra, ravna gornja linija. Široke kratke i snažne slabine.
ŠAPE Okrugle, kompaktne sa dobro izraženim jastučićima.
REP Veoma debeo u korenu, ravnomjerno se sužava ka vrhu, srednje duzine, bez zastavica, ipak odlakan ćelom duzinom, kratkom, debelom i gustom dlakom, koja ga čini okruglim. Pomjera ga radosno, ipak ne treba da bude nošen iznad leđa.
KRETANJE Slobodno osvaja prostor, pri tome prednje i zadnje noge su ravne i paralelne.
BOJA Jednobojno crna, žuta ili čokoladno braon. Žuta je od svjetlije krem boje do lisičje crvene. Čokoladna može varirati od svjetlije do tamne čokoladno braon boje. Bilo koja druga boja ili kombinacija boja vodi diskvalifikaciji. Prihvatljiva je mala bela fleka na grudima.
DLAKA Kratka, gusta, ne talasaste, bez zastava. Prilično oštra poddlaka, odolijeva lošem vremenu.
VISINA Idealna visina grebena: muzjaci 56-57cm, a ženke 54-56cm

Rodezijski ridgeback posvojio praščića



Rodezijski gonič Katjinga postala je majka sićušnom crnom praščiću s imenom Paulinchen. Patuljaste, vjetnamske svinje su i inače male, ali Paulinchen, rođena 21. kolovoza ove godine, toliko je malena da je biološka majka nije ni pogledala. Nije imala utočište i hranu kao njezina braća i sestre, već je ležala sama, napuštena i gladna. "Da nisam čuo njezino zapomaganje vjerojatno bi je ulovila lisica", rekao je Roland Adam koji je Paulinchen odnio od obitelji koja ju je odbacila i prepustio svom psu Katjingi da se brine o njoj. Ljubav između psa i praščića rodila se na prvi pogled pa sada Paulinchen napokon ima svu potrebnu brigu, nježnost i zaštitu.Izvor:Jutarnji......

Najstariji pas na svijetu preminuo mirno i bez muke



NEW YORK - Chanel, kuja koja je držala titulu najstarijeg psa na svijetu i čiji je posljednji rođendan bio proslavljen na hotelskoj zabavi, preminula je u dobi od 21 godine, što je usporedivo s ljudskih 147 godina. Chanel je preminula prirodnom smrću, od starosti, u obiteljskoj kući svojih vlasnika u predgrađu Port Jefferson Stationa, blizu New Yorka. Chanel je bila elegantna i pazila je na stil upravo kao i njezina slavna imenjakinja, modna kreatorica Coco Chanel. Posljednjih je godina nosila naočale zbog katarakte te je bila sklona izlaziti odjevena jer je postala osjetljiva na hladnoću, objavili su njezini vlasnici, Denise i Karl Shaughnessy. Rekli su da im je utjeha što se nije napatila te da su ponosni što im je toliko dugo uljepšavala život. (AP, Ah. Sa)Izvor:Jutarnji...

Fino je vidjet sve ove pasmine i mnogo toga lijepog o njima, ali primjetio sam da nema ništa o engleskim bull terrijerima... Nešto u kratko što znam o njima jeste da su nastali prije nekih 150 godina, imaju dobru gradju mišića, nisu agresivni, neustrašivi, bol "ignorišu", otporni na sve klimatske uvjete i da se sasvim slabo prodaju po BiH...
... eto Zah, ako budesh imao vremena nadi nesto teksta il' slićno o bull terijerima i unaprijed hvala! ... i pozz...

Sigurno cu pogledati ali mi prvo kazi, da li je tacan naziv pasmine "engleski bul terijer".Pregledao sam na brzinu ali nisam naso tu pasminu medju teririjerima .Da nema slucajno neki drugi naziv.
Pozdrav Zah

Najskuplji pas na svijetu



Yantgze River Number Two zanimljivo je ime tibetanskog mastifa, odnosno najskupljeg psa na svijetu, koji je prodan jednoj ženi iz kineske provincije Shaanxi za oko 350 000 funti, čime je postao najskuplji pas na svijetu.

Gospođa Wang ime je žene koja je za kućnog ljubimca isplatla golemu svotu novaca, a doznaje se kako je proputovala cijelu Kinu u želi da pronađe savršenog pripadnika te pasmine. Na poslijetku ga je pronašla u Qinghai provinciji, te je nakon što ga je ugledala, izjavila kako će učiniti sve kako bi ga 'usvojila'.

Po novog psećeg celeba Wang je poslala oko 30-tak luksuznih automobila, koji su pristigli u zračnu luku Xi'an, a njezin bogati prijatelj organizirao je i zabavu za psa, na kojoj su se okupli obožavatelji pasa, piše Times.

U Kini je biti vlasnikom psa, biti u trendu. U Šangaju je zabranjeno uvođenje pasa u javnim prostorima, dok je u gradu Guangzhou zabranjeno imati više od jednog psa po obitelji.

Najskuplji pas dosad stajao je 90 tisuća funti, a za njega je platila obitelj s Floride. Lancelot Encore je naime njihov klonirani pas labrador kojeg su obožavali.

Najtačniji naziv je Bull Terrier, porijeklom je iz Engleske, neko ga još zove i Pig Dog, al pravi naziv pasmine je Bull Terrier...
Evo i slika

Pozz

Iako danas imam puno obaveza koje moram zavrsiti za sutra, pokusao sam udovoljiti Tvojoj zelji.Malo me je bunilo ono "engleski".Istina slike nisu najbolje ali to je ono sto sam mogao naci na brzinu. Prosle godine sam u Njujorku u jednoj prodavnici zivotinja gledao jako lijepog bijeg bul terijera.Iako je cijena bila sve mi se cini 3.000 dolara, tesko sam odgovorio kcerku da ga ne kupe.Dugo je bio u prodavnici, najvjerovatnije zbog cijene ali je ipak prodat.Cudno je to kako zivotinje odmah primijete ko im je naklonjen.Jako je bio provrzen kcerki .Iamo sam dojam kao da su dugo zajedno, da se dobro poznaju iako je to bio tek prvi susret. Kcerka je kasnije isla svaki dan da ga uzme iz kaveza i da ga odnese u boks, gdje je mogao da trckara i da se valja.
Pozdrav Zah.

BULL TERRIER



James Hinks iz Birminghama u Engleskoj stvorio je Bullterriera želeći dobiti najboljeg psa za borbu. Najviše je volio bijele Bullterriere i oni su postali, a i danas su, moderni pratioci. Hinks je nehotice uzrokovao pojavljivanje mnogih zdravstvenih problema, koji se kod drugih Bullterriera mnogo rjeđe javljaju.

Bullterrier je bio uzgajan zadnjih 100 godina da bi se dobila životinja kakvu danas poznajemo dobrog temperamenta, na glasu po svojoj Ijubaznosti prema Ijudima i blagosti sa djecom. Često zvan i Engleski bullterrier, po zemlji svoga porijekla, on poput pravog Britanca predstavlja lik gentlemana među ostalim psima -ponosan, strpljiv, odan i sa sjajem u oku. Njegov karakter jednostavno ga ne svrstsrva u pse pogodne za borilački ring, bez obzira na izuzetne facijalne karakteristike koje ga čine pogodnim za takova zastrašujuća djelovanja.

Temperament bullterriera je takav da će on trpjeti znatne količine provokacija prije negoli uzvrati milo za drago - suviše spora za borilačku družinu. On po svom prirodnom oblikovanju jednostavno nije napadačka životinja. Bullterrier je najsretniji kada potpuno sudjeluje u obiteljskim aktivnostima i uživa u dječjem društvu. Bulltierrier potječe od više pasa. U selekciji su se koristili staroengleski bijeli terrier, fox terrier kratke dlake, buldog, pa čak ima i kontroverzije o učešću dalmatinskih pasa u tim križanjima radi dobivanja pigmentacije. Bullterrier je mirna pasmina koja voli ljude. Također je manje od prosjeka sklon ujedanju, no kada ugrize, nastaje znatna ozljeda, jer teško otpušta vilicu.
Vjeran i voli svoju ljudsku obitelj. Zaigrane i nestašan. Može biti agresivan prema drugim psima. Usprkos svom grubom izgledu, ovaj pas je prijateljski i osječajan pratilac. Mora redovito vježbati da zadrži mišičav izgled.



Klasična teorija kaže da su ovi psi nastali kao pokušaj stvaranja idealnog psa za Dog Fighting. Stari oblici buldoga su bili prespori za borbu psa protiv psa, pa je u njih ubačena krv terijera. Mješanci tih rasa postali su čudesno uspješna kombinacija – snage, čvrstine, i upornosti buldoga, spojene sa brzinom i okretnošću terijera. Novonastali psi nazivani su različitim imenima. ''half and half'' (pola i pola), ''Bulldog and Terrier'' (Buldog i Terrier), ali ipak najčešće zvani su ''Bull and Terrier''. Psi tipa ''Bull and Terrier'' došli su na glas zahvaljujući psu po imenu Trusty koji je navodno, pobijedio u 104 borbe. Trusty je pronio glas o ovoj rasi kao idealnoj za Dog Fighting. Odgajivači ''Bull and Terrier'' pasa su pazili isključiva na narav dok je izgled bio sporedan. Zato su ti psi bili vrlo šaroliki, kako po visini i težini tako i po boji i građi. Jedan vrhunski odgajivač te rase, James Hinks, odlučio je da se povijest te rase ne može vezati samo uz borbe pasa, već da ih treba učiniti prihvatljivim i za izložbe pasa, koje su oko 1850. godine ušle u modu. Hinks, odlučio je da popravi eksterijer svojih pasa ukrštanjem sa drugim rasama. Odlučio se za bijelu boju koja je tada bila veoma popularna ukrstio je ''Bull and Terrier'' sa jednom blažom rasom ''White English Terrier'' (bijelog engleskog terijera) i kasnije sa dalmatincem. Ti prvi primjerci nisu imali ''downface'' koji danas imamo, ali je on postigao veću čvrstinu čela u dužini i dubini kao i pravilne crte. Kada je 1862. godine predstavio pasminu nazvanu Bullterrier, ljubitelji pasa su je odmah prihvatili a većina odgajivača ''Bull and Terrier'' pasa nije podržala Hinksa. Međutim Hinks potpomognut od službenih kinoloških krugova Bull Terrier postaje cijenjen pas nasuprot ''Bull and Terrier'' gubi na popularnosti. Oko 1870. godine za ''Bull and Terrier'' pse se počinje koristiti novo ime – Pit Bull Terrier. Riječ ''pit'' na engleskom označava ring, borilište, pa se Pit Bull Terrier može prevesti kao Bull Terrier za borbe. Tim imenom se vjerojatno htjela naglasiti razlika prema Hinksovom Bull Terrieru koji je postao striktno izložbeni pas.



Poslije J. Hinksa poznati odgajivač bio je J. F. Godfree. Njegov pas Young Victor pobijedio je na izložbi u Hullu 1873. godine. Poslije I Svjetskog rata ''downface'' je bio ustaljen i do kraja druge decenije Hinksova rasa je došla do stanja približnog savršenstva. Nova glava uzela je prednost nad ostalim dijelovima tijela i zamalo nije upropastila rasu zauvijek. Sve je naglo zaboravljeno zbog ove neobične glave i neki zaista užasni bogalji postali su šampioni, te je kratko vrijeme oblik rase bio na opasno niskom nivou i bio je potrebno dosta godina rada da se rasa ponovo dovede na pravi put.

Posvetimo li mu dovoljno pažnje u vidu igranja, izleta, Ijubavi, ali i održavajući čvrstu disciplinu, dobit ćemo psa dobrog karaktera i naravi. Bullterrier se rijetko boji i nikad nije potpuno prestrašen, pa se zbog toga možemo u potpunosti osloniti na njega i s pouzdanjem ga ostaviti s djecom. Gotovo je neosjetiv na bol, pa može podnijeti razna maltretiranja od strane djece.
Očekivana životna dob od 11 do 13 godina.



OPĆI IZGLED Snažno građen, mišićav, dobro balansiran i aktivan pas, s odvažnim, odlučnim i inteligentnim izrazom.

KARAKTERISTIKE Bull Terrier je gladijator među psima, pun vatre i hrabar. Jedinstvena osobina je glava specifičnog oblika. Nezavisno od veličine pas mora izgledati muževno, a kuja ženstveno.

PONAŠANJE
TEMPETRAMENT Ujednačenog temperamenta, podložan disciplini. Iako je oštar prema psima, naročito je dobar prema ljudima.

GLAVA Glava i lubanja: glava je duga, jaka i duboka, ali nije gruba. Gledano od napred glava je oblika jajeta i kompletno popunjena. Njena površina nema šupljina i praznina. Gornji dio lubanje je ravan između ušiju. Profil je blago zaobljen unazad od vrha lubanje do vrha nosa, koji treba da bude crn i savijen prema dole. Nozdrve su dobro razvijene, a donja vilica duboka i jaka.

Oči: izgledaju uzane, sakriveno postavljene i trouglaste, dobro smještene u lubanji. Crne ili nešto vise braon tako da izgledaju crne s probadajućim odsjajem. Razmak od vrha nosa do ušiju je nešto veći od razmaka od razmaka od očiju do vrha lubanje. Nepoželjne su plave ili djelomično plave oči.
Uši: male, tanke, blizu postavljene. Pas treba da je u mogućnosti da ih drži čvrsto uspravljene kad gleda gore.

Usta: zubi zdravi, čisti, jaki, dobre veličine, perfektno pravilni s kompletnim makazastim zagrižajem. Usne su ciste i prikupljene.
Vrat: vrlo mišićav, dug, napet, sužava se od ramena do glave i nema i nema slobodne kože.



VRAT Dug, mišićav, u obliku luka
TIJELO Snažno, kompaktno i pravilno zaobljeno

REP Kratak, nisko usađen i nošen okomito. Debel u korijenu i sužava se u finu točku.
NOGE Prednje noge imaju najjači tip okruglih kvalitetnih kostju, pas treba da stoji čvrsto na njima. Noge treba da budu perfektno paralelne. Kod odraslih pasa dužina prednje noge treba da je jednaka dubini grudi.
Zadnje noge su paralelne kada se gledaju od pozadi, butine mišićave, potkoljenica dobro razvijena. Koljeno dobro razvijeno, a potkoljenica dobro uglovana s kostima šaplja koje su kratke i snažne.

Šape: Okrugle i kompaktne sa dobro prikupljenim prstima.
KRETANJE Lako prelazi teren sa slobodnim lakim korakom sa tipičnom živahnošću. Kada kasa kretnje su mu paralelne. Na većim brzinama noge nisu više paralelne nego idu ka centralnoj liniji. Prednje noge izbacuje naprijed, a zadnje se kreću lako u kuku i savijajući se dobro u koljenu sa velikim potiskom



DLAKA Kratka, polegla, podjednaka i oštra na dodir sa tamnim sjajem. Koža je zategnuta. Mekša podlaka može biti prisutna zimi.
BOJA a)za bijele-čista bijela dlaka, pigmentacije na koži oznake na glavi ne treba kažnjavati
b)za obojene-boja dominira, sve ostale varijacije u boji su jednake, s tim što se preferira tigrasta.
Dozvoljena je i trobojnost. Točkaste oznake na bijeloj dlaci su nepoželjne, kao i plava boja i boja jetre.
VELIČINA Ne postoji ograničenje u tjelesnoj masi i visini, ali trebalo bi da postoji impresija o maksimalnoj supstanci za veličinu psa u skladu sa kvalitetom i spolom.

GREŠKE Sva odstupanja od gore navedenih točaka trebalo bi da se uzmu kao greške, a ozbiljnost s kojom se te greške tretiraju treba da bude u proporciji sa njihovim stupnjem.
Mužjaci moraju imati dva razvijena i u skrotum spuštena testisa.

Zah hvala ti puno i oprosti što sam te na neki naćin omeo
Tačna cijena bull terrijera je od 400 do 800 € i ja mislim da se cijene po boji... Nema ih puno po BiH, većinom ih ima po Srbiji, a još više po Hrvatskoj...


Predivna pasmina: pas koji ima gradu "fighterskog" psa, a koji se ne koristi za bitke pasa, koji nije nimalo agresivan, a i koji se dobro ponaša prema djeci...
Imaju dosta kratku dlaku, snažni su, nisu prevelik, a ni premali, a što se tiće manjih imaju i miniaturni tzv. Mini Bull Terrier-i.


Pozz i opet hvala Ti puno Zah.

Prehrana starog psa i mace
Tamara Ferari Miškulin dr. vet. med.
veterinarska ambulanta “Kućni ljubimci” u Rijeci.



Kada naši ljubimci dosegnu treću životnu dob, potrebno je uvesti određene promjene u njihovoj njezi. Tako ćemo ih češće izvoditi, ponekad ćemo im pomoći pri penjanju na fotelju i u auto, intenzitet šetnji prilagoditi ćemo njihovim sposobnostima.

Šetnje su vrlo važne kako bi se održao tonus muskulature i kako bi i stari pas bio fizički aktivan jer takva aktivnost utječe i na metabolizam te praktički sve procese u organizmu. Pošto mace u pravilu ne šećemo, njima možemo pomoći igrom u kojoj će se maca razgibati u pravoj mjeri. Starijim životinjama svakako je potrebno prilagoditi i prehranu.

Pažljivo odabranom prehranom starijim psima i macama nastojimo produžiti život kao i poboljšati kvalitetu života. Da bi to postigli moramo održavati idealnu tjelesnu težinu, poznavati njihove zdravstvene probleme te ukoliko boluju od kroničnih bolesti, nastojati pravilnom prehranom ublažiti simptome i usporiti razvoj oboljenja.



Psi i mace, kao i ljudi žive sve duže i sve kvalitetnije.

Dugovječnost je sigurno povezana s boljim uvjetima života, tako da paženu i maženu macu od 16 godina možemo slobodno usporediti s dvostruko mlađom macom koja je životni vijek provela na ulici.

Prehrana starijih životinja posebno kod pasa ovisi i o njihovoj veličini. Veliki psi žive kraće od malih i nešto su drugačiji njihovi zahtjevi po hranjivim tvarima. Starije životinje manje su aktivne pa im je potrebna hrana s manje kalorija. Obrok mora biti visoko palatibilan jer zbog promjena na zubima, desnima te oslabljenog čula mirisa stariji psi i mace mogu biti vrlo izbirljivi. Hrana mora imati reduciranu količinu proteina, fosfora i natrija zbog toga što su vrlo često prisutne promjene na bubrezima i kardiovaskularnom sustavu. Ovo posebno važi za mace kod kojih je kronični zastoj bubrega vrlo često oboljenje. Potrebno je povećati unos vitamina A, vitamina B kompleksa te vitamina E zbog promjena koje se događaju na probavnom sustavu i u metabolizmu, a koje su vezane sa starenjem. Starijim ljubimcima, baš kao i onima sasvim mladima, nudimo više malih obroka tijekom dana. Važno je održavati i higijenu usne šupljine. To znači da je potrebno redovito odstranjivati naslage zubnog kamenca kako ne bi došlo do upale desni te održavati zube čistima. Nekim psima i macama čišćenje usne šupljine može se obaviti samo u općoj anesteziji. Stariji psi i mace ponekad imaju smanjeno izlučivanje sline što može otežati uzimanje hrane i početak probavnog procesa u ustima. Za takav problem postoje lijekovi koji se dodaju u obrok, a povećati će produkciju sline tijekom žvakanja.



Kućne ljubimce treće životne dobi treba barem jednom godišnje odvesti kod veterinara na sistematski pregled kako biste znali na koje eventualno prisutne probleme trebate obratiti pažnju.

Psi i inteligencija


Iako vjerojatno mislite kako vaš pas nema puno na pameti osim jela i šetnje pokazalo se kako su psi itekako sposobni brojati do pet, rješavati jednostavne matematičke zadatke i točno razumjeti značenje čak do 250 riječi što ih stavlja u potpuno ravnopravan položaj s prosječnim dvogodišnjakom.


Granicarski koli

'Prosječan pas je bistar otprilike kao i dvogodišnje dijete.No, kao što ni sva djeca nisu ista, nisu isti ni svi psi. Među najpametnijima su graničarski koli, njemački ovčar, pudla, labrador, zlatni retriver, rotvajler, itd., a među 'najglupljima' su engleski buldog, afganistanski hrt, krvosljednik, baset... Stanley Coren, kanadski kinološki stručnjak, objavio je studiju o tome kako psi razmišljaju, uključujući i nekoliko testova koji su prvotno napravljeni za praćenje razvoja djeteta, ali su prilagođeni psećem svijetu, piše The Daily Mail.


Avganistanski hrt

Psi mogu brojati do četiri ili pet

'Prosječan pas je bistar otprilike kao i dvogodišnje dijete. To znači da može razumjeti oko 165 riječi, znakova i signala. Oni bistriji, kojih je otprilike oko 20 posto, u mogu razumjeti oko 250 riječi, znakova ili signala kao otprilike prosječan dvoipolgodišnjak', istaknuo je profesor Coren. Studija je također pokazala kako psi mogu brojati do četiri ili pet, a mogu i primijetiti pogrešku u jednostavnim matematičkim zadacima što znači da mogu zbrajati. 'Psi znaju da je 1+1=2, a ne tri ili jedan', tvrdi profesor.

Kafilerija bez posla



Kliknite ovdje za povratak na početnu stranicu.Kafilerija bez posla već tri mjesecaPiše: Safet Huremović11/10/09 08:58Prihvatilišta nema, pozivi građana uzaludni • I dalje ćemo štititi životinje, a ne biti servis nadležnih, kaže Ivanišević Kafilerijska služba KJKP Rad više od tri mjeseca ne obavlja posao koji je radila već 50 godina. Novi zakon o zaštiti i dobrobiti životinja koji je donesen svezao je ruke njenim uposlenicima, jer više ne mogu odvoditi pse lutalice. Zakon podrazumijeva da kafilerijska služba uskladi svoj rad, a to znači da ima higijenski servis i prihvatilište. Za 50 godina nije uspjela osigurati adekvatne prostorije, pa se stoga postavlja pitanje šta sa psima sa sarajevskih ulica.

U pomenutom zakonu određeno je da se životinjama mora omogućiti adekvatan smještaj. Portparol KJKP Rad Ahmed Đipa naglašava kako postoji mogućnost da se Sarajlije u narednom periodu suoče sa ozbiljnim problemima.

"Osnovno pravilo u svim zemljama je da pas na javnoj površini ne može boraviti bez vlasnika. Svi psi koji hodaju, a nemaju vlasnika, napušteni su i mogu prenositi zarazne bolesti jer u većini slučajeva nisu vakcinisani. O napadima ne treba ni govoriti", ističe Đipa.

Pojava bjesnila



Za novonastalu situaciju Đipa je direktno okrivio udruženja za zaštitu životinja koja su pritiscima natjerala nadležne da usvoje pomenuti zakon.

"Sada se za rješenje ovog problema treba obratiti Ivaniševiću (Velimir Ivanišević iz Udruženja za zaštitu životinja SOS, op.a.). Po novom zakonu nije dozvoljeno eutanizirati psa. Higijenski servis bi trebao hvatati životinje, sterilizirati ih i smještati u prihvatilište, koje nemamo. Nemamo ni lokaciju za prihvatilište, a i da je imamo, broj napuštenih pasa u Kantonu je toliki da oni ne bi mogli stati u njega. Tako sada lutalice slobodno hodaju gradom", kaže Đipa.

O formiranju ove dvije ustanove jedva da se i govori, a novim zakonom postiglo se to da će se broj pasa dodatno povećati. Kafilerijska služba više ne odgovara na pozive građana vezane za pse lutalice, ali skuplja životinjski otpad. Pored toga, u Hadžićima, po nalogu veterinarske inspekcije, uklanjaju se psi zbog pojave bjesnila.

Izbjegavanje obaveza



Velimir Ivanišević kaže kako na ovaj način nadležni perfidno izbjegavaju svoje obaveze.

"Neke stvari treba dovesti u red u ovom društvu. Nastavićemo da se borimo za prava životinja. Stojimo na raspolaganju nadležnima, ali nećemo biti njihov servis. U Zakonu stoji da lokalna zajednica mora obezbijediti prihvatilište, ali i finansirati njegov rad. Novac nije nikakav problem, ali je potrebno malo dobre volje", ističe Ivanišević.

Ivanišević dodaje kako nadležni trebaju objasniti građanima zašto se na ulicama pojavljuje sve više lutalica, te ističe da je svaka ta životinja vlasništvo općinskog načelnika.

Izvor:Oslobodjenje.....

Molio bi da mi neko ko zna kaze ,gdje u BiH mogu da nabavim stene haskija i posto...I kada je najpovoljniji dio godine za nabavku ?
Unaprjed zahvalan.

Najbolje bi bilo da se obratis Kinoloskom drustvu BiH.Oni imaju spisak svih uzgajivacnica, pa tako i sibirskog haskija.Ranije sam nalazio sajt jedne od uzgajivacnice sibirskih haskija u BiH.Trenutno tog sajta nema ali nije iskljuceno da se uskoro pojavi.



Po onome sto se moglo vidjeti na slici, uzgajivac je dobar ali u svakom slucaju najbolje bi bilo da ga posjetis ili vise njih i da se sam uvjeris, kakve koji uzgajivac ima pse, koje boje pasa ima, jer svaki kupac ima svoj ukus, kad ce imati lagle i od kojih pasa, koje su cijene malog stneta.Kad se odlucis za jednog uzgajivaca, ponudi neku kauciju, kako bi imao pravo prvog izbora.

Savjeti veterinara: Čiščenje očiju

Imam jedan veliki problem..... imam mješanku maltezera i shi-tzua koji su poznati po osjetljivosti očiju. Znači uvijek ima krmelje. Kod nekih Pasmina se to može očistiti jednastavno rukom ili maramicom, ali ja mislim da mojoj kuji treba neko sredstvo za čišćenje jer ujedno kad su joj oči prljave, odmah se i ona doima prljava.

Odgovor:Žaklin Acinger Rogić, dr.vet.med. i vlasnica uzgajivačnice Mr.Springer.



Nikako nemojte koristiti kamilicu, ona može uzrokovati još veće tegobe kod nekih pasa. Ono što je kod takvih pasmina najvažnije to je svakodnevna toaleta očiju! Svaki dan ujutro i navečer oko treba isprati, očistiti sa najbolje fiziološkom otopinom ili nekim od komercijalnih sredstava za njegu očiju kod pasa. Ispiranje se vrši uvijek jednim potezom gazom ( sterilnom ) od vanjskog očnog kuta prema unutarnjem kako se nebi zmazanoća širila po cijelom oku. Postupak ponavljamo uvijek novom gazom namočenom u spomenutu tekućinu sve dok se kompletno ne odstrane krmelji i nečistoća. Zatim suhom gazom osušimo dlaku i ako je već na dlaci prisutan trag SUZA onda je potrebno to područje namazati neutralnom lanolinskom masti ( melem ) kako bi se zaštitila koža od vlage. Ako su krmelji žučkasti, tj. gnojni, dobro je uzeti neku antibiotsku mast za oči, pa ju upotrijebiti nekoliko dana, ali to je već davanje lijeka, pa je u tom slučaju potreban pregled veterinara i njegova dijagnoza s terapijom. U slučaju maltezera i drugih bijelih dugodlakih pasa možete potražiti specijalna sredstva za bijeljenje i njegu kože ispod očiju u specijaliziranim dućanima ili na slijedećoj zagrebačkoj izložbi gdje ćete to sigurno najprije naći.

Zah wrote:Najbolje bi bilo da se obratis Kinoloskom drustvu BiH.Oni imaju spisak svih uzgajivacnica, pa tako i sibirskog haskija.Ranije sam nalazio sajt jedne od uzgajivacnice sibirskih haskija u BiH.Trenutno tog sajta nema ali nije iskljuceno da se uskoro pojavi.



Po onome sto se moglo vidjeti na slici, uzgajivac je dobar ali u svakom slucaju najbolje bi bilo da ga posjetis ili vise njih i da se sam uvjeris, kakve koji uzgajivac ima pse, koje boje pasa ima, jer svaki kupac ima svoj ukus, kad ce imati lagle i od kojih pasa, koje su cijene malog stneta.Kad se odlucis za jednog uzgajivaca, ponudi neku kauciju, kako bi imao pravo prvog izbora.

Hvala na korisnim savjetima.

Hidroterapija u lijecenju pasa
Autor:Lea Kreszinger, dr.vet.med.

Riječ hidroterapija dolazi od grčkih riječi hydor (voda) i therapeia (cijeljenje), a povijest terapije u vodi kao metode u fizikalnoj medicini pratimo unatrag nekoliko tisuća godina.



Iako je često mišljenje da se hidroterapija primjenjuje samo nakon ortopedskih operativnih zahvata u humanoj medicini, ona je danas u razvijenijim zemljama postala sastavni dio liječenja kućnih ljubimaca. I u Hrvatskoj se danas našim ljubimcima, još uvijek najčešće psima, nudi mogućnost kontroliranog kretanja u vodi, korištenjem pokretne trake potopljene u temperiranom vodenom mediju. Koliko je kretanje važno može se sažeti u rečenici:» Dar pokreta je gotovo jednak daru života». Pokret u vodi, osim što im pruža neizmjerno sretan doživljaj, omugućuje i vrlo učinkovit način liječenja brojnih bolesti. Neke osnovne bolesti kojima su naši četveronožni prijatelji sve češće opterećeni, a hidroterapijom ih možemo liječiti su:

Displazija kukova - Artroze i artritisi
Displazija lakta, ramena - Spodiloza
Puknuće prednjih križnih ligamenata koljena - Pretilost (prekomjerna tjelesna težina)
Lomovi kostiju (frakture) - Pareze i paralize zbog promjena na kralježnici
Iščašenja zglobova (luksacije) - Bolesti srčanoga i krvožilnog sustava
Amputacija ekstremiteta - Poodmakla dob



Nerijetko se hidroterapija povezuje sa pre i post operacijskim liječenjima. Ona, osim što povećava uspješnost kirurške terapije tijekom poslijeoperativne rehabilitacije, ima zadatak i što bolje pripremiti životinju za operaciju. Poboljšanje kondicije, većinom pasa, prije operacije smanjuje rizik koji je neizbježan, tj. uvijek prisutan. Pretilost često povećava rizik anestezije. U takvim je slučajevima hidroterapija idealan način za smanjenje tjelesne težine u sklopu pripreme za operacijski zahvat.

Hidroterapija u poslijeoperacijskom tijeku liječenja ortopedskih problema zauzima vrlo važno mjesto. Smatra se standardnim pristupom u rehabilitaciji ortopedskih pacijenata. Neizostavan je i nerijetko najuspješniji oblik fizikalne terapije nakon operacija kuka, križnih ligamenata koljena, lakta, zbrinjavanja fraktura, neurokirurških zahvata, osobito kralježnice. Kretanje pacijenata nakon takvih operacija je vrlo bolno i otežano, a prema uputama kirurga mora biti kontrolirano i ograničeno. Vlasnici koji su pokušali poštovati ovakve upute znaju da je to teško izvedivo, pa je povratak opsega i tonusa mišićja usporen i nedovoljan, a učestalost komplikacija poput kontraktura, atrofija mišićja i smanjenog obujma kretnji zglobova vrlo velika. U takvim slučajevima hidroterapija čini iznimno uspješan način rješavanja problema. Ona proces oporavka znatno ubrzava i poboljšava.
Hidroterapija može biti oblik terapije stanja kao što su pretilost ili oslabljen srčani i krvožilni sustav. Posebno je važan kod stanja kod kojih su uobičajene šetnje ili kretnje onemogućene zbog boli (artritis, displazija kuka, displazija lakta).



Funkcija zglobova, mišića i kostiju u neposrednoj je ovisnosti o postojanju pokreta. Podražaj i sile, koje su samo tada prisutne, su presudne u očuvanju pokretljivosti. Kao što motor automobila propada i hrđa stoji li dugo u garaži i ne podmazuje se uljem, tako i zglobovi životinje koja se nedovoljno kreće podliježu degenerativnim promjenama i gubitku opsega kretnji. No kretnje na tvrdoj površini mogu uzrokovati trajna oštećenja zbog stresa koji se prenosi na tetive, ligamente i ponajprije zglobove.

Kretanje u vodi nije isto što i kretanje po betonu, stepenicama ili trčanje u parku ili vrtu. Silom uzgona u vodenom mediju uklanja se stres udarca o podlogu, kao i opterećenje zglobova, što izravno pridonosi smanjenju boli i olakšava kretanje. Hod u vodi i plivanje omogućuju kretanje bez rizika od preopterećenja i oštećenja zglobova, ligamenata i tetiva.



Idealna temperatura vode u kojoj se izvodi hidroterapija iznosi oko 27°C. Plivanje u jezerima i rijekama zbog toga, kao i zbog nekontroliranoga ulaska u vodu i izlaska iz nje se ne preporučuje, osobito u hladnijem dijelu godine. Toplina vode za vrijeme hidroterapije potiče širenje krvnih žila na površini tijela, povećava tjelesnu temperaturu i posljedično dovodi do smanjenja boli i spazma muskulature. Smanjena pokretljivost često je povezana s boli, oticanjem ili ukočenosti. Ukočenost zglobova smanjuje se djelovanjem topline vode s posljedičnim širenjem krvnih žila. Hidrostatski tlak vode pomaže smanjenju otekline tkiva pospješujući lokalni protok krvi i limfe, dok vježbe u toploj vodi dodatno pojačavaju opću cirkulaciju.
Kako bi se izbjegle moguće neželjene posljedice, hidroterapija se provodi pod obvezatnim veterinarskim stručnim nadzorom. Suradnja veterinara, vlasnika i njegovog ljubimca tijekom izvođenja vježbi u vodi nezaboravni su događaj koji ih sve zbližava, sprijateljuje i obogaćuje iznimno vrijednim iskustvom. Stoga pokušajte!

Imam stene (muzjak) stafordskog terijera staro skoro 3 mjeseca, kod mene je vec 15-ak dana. Hranim ga uglavnom mesom, kuvanom rizom, mrkvom i dr. povrcem,kao i hranom za pse rastopljenom u vodi ili mlijeku. Medjutim, primjecujem kod psa slabije oslanjanje na zadnje noge (kada pas trci cini se da malo zabacuje zadnje noge), tj labavost u kukovima, pas nema preveliku kilazu ali se ponasa prilicno pasivno. Molim vas da mi kazete svoje misljenje, da li imam razloga da brinem i da li postoji sumnja da se radi o nekoj vrsti displazije kukova ili cemu slicnom ili je to neki prolazni period kod ovoga steneta. Nemam rendgenski snimak kukova.
UNAPRIJED HVALA


malo izmijenjen naslov teme kako bi od nje napravili nesto malo vise. anjusha