Forum Klix.ba

Gray wrote:Vezano za mentalitet, što je neko rekao da se teško prilagoditi stranom mentalitetu, samo da kažem da ima dosta ljudi koji ne mogu da se prilagode ovom mentalitetu, odnosno ubija ih u pojam balkanski i bosanski mentalitet i osjećaju da bi ima taj drugi mentalitet puno bolje odgovarao, tako da je i sve to individualno.

Upravo.

ladyblue18 wrote:

Gray wrote:Vezano za mentalitet, što je neko rekao da se teško prilagoditi stranom mentalitetu, samo da kažem da ima dosta ljudi koji ne mogu da se prilagode ovom mentalitetu, odnosno ubija ih u pojam balkanski i bosanski mentalitet i osjećaju da bi ima taj drugi mentalitet puno bolje odgovarao, tako da je i sve to individualno.

Upravo.

Slazem se sa ovim postom. Mene ja ubijao nas mentalitet, zelio sam po svaku cijenu ici negdje. Nakon dugo godina provedenih vani i uklapanja u strani sistem sam shvatio koliko mi nekada nedostaje nas mentalitet bolje receno ono sto ja smatram pozitivno u nasem mentalitetu. Neka mjesavina nas i Njemaca bi bilo idealno rjesenje mada je to utopija. Opet da napomenem da samo oni koji imaju volju i zelju da nesto mijenjaju u vlastitom mentalnom sklopu odn. da se prilagode sredini koja ih okruzuje mogu ocekivati nesto u inostranstvu, inace ce dozivjeti razocarenje. Isto je bitno zadrzati dio bosanstva u sebi i pokazati domacima da smo civilizovani ljudi i da BiH pripada Evropi ( ne samo geografski ). To sve izgleda jednostavno, a nije. Mislim da je to fundament za opstanak u tudini. Tek onda, po vaznosti, dolazi sredivanje boravisne i radne dozvole, dalje obrazovanje i rad pa opet rad itd.

@HAVANA

to je jedno iskustvo. Ne kazem da takvi slucajevi ne postoje, naprotiv. Medjutim ima i drugih prica. Evo recimo moja.

U Sarajevu radio za norvesku firmu, imao platu 1000€, imao novo auto i poveliku porodicnu kucu. Doduse, nisam imao svoj stan ali i to je bilo na putu. Sa BiH pasosem prosao cijelu Evropu i nikada nisam imao problema za vizu. Pasos mjenjao prosjecno svake tri godine jer ne bi vise bilo mjesta. I ovo sve sa nepunih 27 godina.

Al' sto neko rece, nisam se mogao prilagoditi mahalskom mentalitetu te sam odlucio ovo sve napustiti i otici vani. Prodao auto, dao otkaz na poslu (poslije 7 godina rada u toj firmi). Nasao posao preko interneta, uzeo turisticku vizu, potpisao ugovor, vratio se i dobio nacionalnu vizu. Poslije toga dobio boravisnu i radnu dozvolu. Sve ovo zavrsio za tri mjeseca. U Minhenu odmah poceo raditi u svojoj struci, nasao dvosoban stan, legalno izdat od Njemca, ne Turcina ili Marokanca. Jezik relativno dobro naucio te prezivio ekonomsku krizu a da nisam izgubio posao.

Eh sad mi je 29 godina i kad mjerim koliko sam uspio u zivotu, licno sam poprilicno zadovoljan. Sto se tice odnosa zarada-zivotni troskovi, bolje sam zivio u Sarajevu definitivno. Ali nivo stresa se izuzetno smanjio jer ne moram svaki dan slusati kako se na 153. jubilarnom Butmirskom sastanku, magicna sestorka dogovorila da od slijedece godine uvedu i porez na udisanje O2. Dalje, proputovao sam poprilicno, i mada ima jos mjesta na Zemlji i van nje koje namjeravam posjetiti, za sada ucinak poprilicno dobar. Od kako sam dosao ovdje, naucio sam jos jedan strani jezik, stekao dosta iskustva u tome kako se ustvari moze posteno raditi i jos postenije zaraditi i kako ustvari drzava brine o svojim gradjanima, cak i ako su ti gradjani stranci, pa cak i ako imaju arapsko ime. Ne znam da li cu ovdje ostati ili cu negdje dalje ici, ali znam sigurno da BiH jos uvijek nisam posjetio od kako sam prije dvije godine dosao ovdje, i ne namjeravam jos dugo, kao sto rekoh, ima jos dosta mjesta na Zemlji i van nje koje nisam posjetio.

Mada postujem svaciji izbor, pa i izbor onih koji se odluce vratiti u BiH.

vox-populi wrote:@HAVANA

to je jedno iskustvo. Ne kazem da takvi slucajevi ne postoje, naprotiv. Medjutim ima i drugih prica. Evo recimo moja.

U Sarajevu radio za norvesku firmu, imao platu 1000€, imao novo auto i poveliku porodicnu kucu. Doduse, nisam imao svoj stan ali i to je bilo na putu. Sa BiH pasosem prosao cijelu Evropu i nikada nisam imao problema za vizu. Pasos mjenjao prosjecno svake tri godine jer ne bi vise bilo mjesta. I ovo sve sa nepunih 27 godina.

Al' sto neko rece, nisam se mogao prilagoditi mahalskom mentalitetu te sam odlucio ovo sve napustiti i otici vani. Prodao auto, dao otkaz na poslu (poslije 7 godina rada u toj firmi). Nasao posao preko interneta, uzeo turisticku vizu, potpisao ugovor, vratio se i dobio nacionalnu vizu. Poslije toga dobio boravisnu i radnu dozvolu. Sve ovo zavrsio za tri mjeseca. U Minhenu odmah poceo raditi u svojoj struci, nasao dvosoban stan, legalno izdat od Njemca, ne Turcina ili Marokanca. Jezik relativno dobro naucio te prezivio ekonomsku krizu a da nisam izgubio posao.

Eh sad mi je 29 godina i kad mjerim koliko sam uspio u zivotu, licno sam poprilicno zadovoljan. Sto se tice odnosa zarada-zivotni troskovi, bolje sam zivio u Sarajevu definitivno. Ali nivo stresa se izuzetno smanjio jer ne moram svaki dan slusati kako se na 153. jubilarnom Butmirskom sastanku, magicna sestorka dogovorila da od slijedece godine uvedu i porez na udisanje O2. Dalje, proputovao sam poprilicno, i mada ima jos mjesta na Zemlji i van nje koje namjeravam posjetiti, za sada ucinak poprilicno dobar. Od kako sam dosao ovdje, naucio sam jos jedan strani jezik, stekao dosta iskustva u tome kako se ustvari moze posteno raditi i jos postenije zaraditi i kako ustvari drzava brine o svojim gradjanima, cak i ako su ti gradjani stranci, pa cak i ako imaju arapsko ime. Ne znam da li cu ovdje ostati ili cu negdje dalje ici, ali znam sigurno da BiH jos uvijek nisam posjetio od kako sam prije dvije godine dosao ovdje, i ne namjeravam jos dugo, kao sto rekoh, ima jos dosta mjesta na Zemlji i van nje koje nisam posjetio.

Mada postujem svaciji izbor, pa i izbor onih koji se odluce vratiti u BiH.

iz loga ti vidim da si ocito zagovornik ravnopravnosti sto kod nas nije slucaj u bih(tuzno ali nas je Kusturica opisao samo tako imate na naslovnici)
interesuje me kojom se ti strukom bavis???
morate da vi znate neki da ima dosat ljudi koji su jako intaligentni i sposobni ali da su u tolkoj besparici da je prakticno nemoguce da napreduju, ali samo oni to razumiju, jer ti uspjesni se cude kkao neko nema para da plati fax, cisko, neki kurs itd

Ja sam u IT sektoru, tacnije system/network administration.

vox-populi wrote:Ja sam u IT sektoru, tacnije system/network administration.

pozdrav kolega

ljubav_aha wrote:HAVANA,imas novac i uspjesno odradjen plan,naravno da ti nije lose ali odgajati dijete u takvoj drzavi nije najbolja ideja

Odgajam dijete u ovoj državi i to ima svojih prednosti i mana.Odgajao sam i u drugoj gdje isto tako ima prednosti i mana.
Doveo sam ih ovde kad im je bilo 5 g jednoj a drugoj 3 mjeseca.
Osnova u odgoju je kučni odgoj i ja sam stvarno zadovoljan što se njih tiče,njihovih aktivnosti,drugarica a sad im je 12 i 7g.Naravno da ima puno negativnih stvari ,trovanja djece i ja sam uvijek u prvom redu ako to treba kritikovati.
Kučni odgoj je osnova svega a mjesto življenja ne daje garanciju da će izrasti u pozitivnu osobu.
Na roditeljima je najveća odgovornost.

vox-populi wrote:@HAVANA

to je jedno iskustvo. Ne kazem da takvi slucajevi ne postoje, naprotiv. Medjutim ima i drugih prica. Evo recimo moja.

Eh sad mi je 29 godina i kad mjerim koliko sam uspio u zivotu, licno sam poprilicno zadovoljan. Sto se tice odnosa zarada-zivotni troskovi, bolje sam zivio u Sarajevu definitivno. Ali nivo stresa se izuzetno smanjio jer ne moram svaki dan slusati kako se na 153. jubilarnom Butmirskom sastanku, magicna sestorka dogovorila da od slijedece godine uvedu i porez na udisanje O2. Dalje, proputovao sam poprilicno, i mada ima jos mjesta na Zemlji i van nje koje namjeravam posjetiti, za sada ucinak poprilicno dobar. Od kako sam dosao ovdje, naucio sam jos jedan strani jezik, stekao dosta iskustva u tome kako se ustvari moze posteno raditi i jos postenije zaraditi i kako ustvari drzava brine o svojim gradjanima, cak i ako su ti gradjani stranci, pa cak i ako imaju arapsko ime. Ne znam da li cu ovdje ostati ili cu negdje dalje ici, ali znam sigurno da BiH jos uvijek nisam posjetio od kako sam prije dvije godine dosao ovdje, i ne namjeravam jos dugo, kao sto rekoh, ima jos dosta mjesta na Zemlji i van nje koje nisam posjetio.

Mada postujem svaciji izbor, pa i izbor onih koji se odluce vratiti u BiH.

Naravno da ima i drugih priča a i sam sam to rekao.
Drago mi je zbog tebe ali meni je 39g,meni je rat počeo u 22g a tebi u 12g.
Meni je najbolji dio života bio u predratnom periodu i sve mi je prekinuto usranim ratom i još sam jedva živ ostao.
Jebu me sjećanja i meni je u glavi uvijek ista slika uvijek isti fleš (što sejo reče)
Ja imam svoj krug prijatelja,sličnog načina razmišljanja,radimo,družimo se...a ovo što neko reče mahalski mentalitet,to me ne zanima kao što me nikad nije ni zanimalo.
Normalno je da si ti sa svojih 27g otišao da tražiš svoj put i nešto novo, i ja sam.
Ali u ovim godinama,druga je priča.Hoću samo da kažem da nije sve tako bajno vani kako neki zamišljaju.
Rad,rad,upornost i učenje je osnova svega.Bilo gdje.
Samo piči i uživaj ,a ima vremena da skontaš šta će ti u budučnosti odgovarati.


Ufff,hebala vas tema.Odo ja kod muhe u kafanu.

hajd ti dobri Havana u kafanu i plati svom Muhi pivuuuu
razumi druga kokuza-

muha_sa wrote:hajd ti dobri Havana u kafanu i plati svom Muhi pivuuuu
razumi druga kokuza-

Nema šanse
Jedna ko ni jedna.

HAVANA wrote:

muha_sa wrote:hajd ti dobri Havana u kafanu i plati svom Muhi pivuuuu
razumi druga kokuza-

Nema šanse
Jedna ko ni jedna.

kurca graha ce te neki Hans razumjet i pivuuuuuuuuuuu zovnut

Jebiga Havana....ja sam cak i stariji od tebe pa nevidim taj zapad tako mrzak.
Moje je drustvo ili izginulo po zuci ili razasuto po cijelom svijetu....ja sad kad dodjem u Sarajevo ko stepski vuk....nigdje nikog...samo par njih sa kojima sam odrastao i rat prezivio je ostalo u Sarajevu i oni su se skroz promjenili, jedan je dosao tobe postao vjernik sad sa mnom i nece da prica, drugi su se postarali...nema vise onog elana, sjaja u ocima sto bi pjesnici rekli .
Zadnji put kad smo zajedno bili jedan mi prijatelj rece na kraju, jebi ga jarane mi smo se tebi rugali kad si otisao poslije rata ...sad kad te gledam tebi ko da je vrijeme stalo...mi ko starci pored tebe izgledamo

exliberal wrote:Jebiga Havana....ja sam cak i stariji od tebe pa nevidim taj zapad tako mrzak.
Moje je drustvo ili izginulo po zuci ili razasuto po cijelom svijetu....ja sad kad dodjem u Sarajevo ko stepski vuk....nigdje nikog...samo par njih sa kojima sam odrastao i rat prezivio je ostalo u Sarajevu i oni su se skroz promjenili, jedan je dosao tobe postao vjernik sad sa mnom i nece da prica, drugi su se postarali...nema vise onog elana, sjaja u ocima sto bi pjesnici rekli .
Zadnji put kad smo zajedno bili jedan mi prijatelj rece na kraju, jebi ga jarane mi smo se tebi rugali kad si otisao poslije rata ...sad kad te gledam tebi ko da je vrijeme stalo...mi ko starci pored tebe izgledamo

Nisam ni rekao da mi je mrzak ali ja sebe ne nalazim tamo.

Naravno da je jako puno ljudi vani i sa njima se redovno čujem,vidim kad dodju...ali ja imam raje ovde a u zadnje vrijeme se još par njih i vratilo.Imam svoj krug ljudi,ni blizu prijeratnom periodu ali ima nas.
A ovi što su se promijenili,šta ću im ja ,sebi su.Samo nek mene ne peglaju.

HAVANA wrote:

ljubav_aha wrote:HAVANA,imas novac i uspjesno odradjen plan,naravno da ti nije lose ali odgajati dijete u takvoj drzavi nije najbolja ideja

Odgajam dijete u ovoj državi i to ima svojih prednosti i mana.Odgajao sam i u drugoj gdje isto tako ima prednosti i mana.
Doveo sam ih ovde kad im je bilo 5 g jednoj a drugoj 3 mjeseca.
Osnova u odgoju je kučni odgoj i ja sam stvarno zadovoljan što se njih tiče,njihovih aktivnosti,drugarica a sad im je 12 i 7g.Naravno da ima puno negativnih stvari ,trovanja djece i ja sam uvijek u prvom redu ako to treba kritikovati.
Kučni odgoj je osnova svega a mjesto življenja ne daje garanciju da će izrasti u pozitivnu osobu.
Na roditeljima je najveća odgovornost.

HAVANA,razumiem te,ali upravo nakon ratnog perioda i mnogo kasnije,mngo djece je Skrenulo losim putevima upravo iz porodica koje su najvise bile usmejrene ka sigurnoj buducnosti djeteta,jer sredina prije ili kasnije pocne oblikovati licnost,a ko sacinjava sredinu,osobe iz razlicitih krugova drustava

ljubav_aha wrote: HAVANA,imas novac i uspjesno odradjen plan,naravno da ti nije lose ali odgajati dijete u takvoj drzavi nije najbolja ideja

de nas malo uputi šta da radimo da nam se djeca ne odgajaju o ovoj i takvoj državi
imaš li kakvu bolju ideju

a ti kaajma prifati se knjige i uci,uci i samo uci nece ti se ništa guzovace dat nit ceš išta guzovace dobit--za sve se moraš sam izborit--jebi ga,nije ti stari Imamovic nit Širbegovic---oni mi prvi na um pali
uci,uci jezike-negdje raduckaj i ako želiš vani radi na tome da ti ponovim--regularno-onako ,sjedeš i odeš vani TO ZABORAVI.
-vjeruj cika Muhi--narinto sam se u životu al i sad odem i rintam--rintam i sretan sam što sam zdrav te još mogu

ljubav_aha wrote:HAVANA,razumiem te,ali upravo nakon ratnog perioda i mnogo kasnije,mngo djece je Skrenulo losim putevima upravo iz porodica koje su najvise bile usmejrene ka sigurnoj buducnosti djeteta,jer sredina prije ili kasnije pocne oblikovati licnost,a ko sacinjava sredinu,osobe iz razlicitih krugova drustava

U skretanju sa puta naravno sredina i društvo imaju jako puno uticaja i oblikuju ličnost...ali sve je to od slučaja do slučaja i da li je ta osoba u parizu ili sarajevu ne daje nikakvu garanciju da se to neće desiti.Ono nešto što se nosi iz kuće na kraju uvijek izadje na vidjelo pa tako i u mojoj generaciji imam puno uspješnih prijatelja,puno onih koji su bili skrenuli sa puta i vratili se, te su sada uspješni ljudi,puno zauvijek izgubljenih ekstremnih slučajeva zaludjenih pićem,drogom,vjerom,nacionalizmom...Sto ljudi-sto priča
Ja se samo mogu truditi da djetetu omogučim pozitivna interesovanja i da razgovaram o svemu,da ih usmjerim na pravi put a šta će se desiti to niko od nas ne zna.
Imam i vani puno poznanika sa različitim tužnim i sretnim pričama kao i ovde.
U parizu mi je jednom poznaniku u po bijela dana na kućnom pragu kinez ubio sina,odgadjao je povratak u sarajevo samo da bi njemu omogučio školovanje...i na kraju vratio se sam sa ženom.
Drugom u njemačkoj u njegovom poslovnom prostoru kreten pucao u obadvije noge,ostao invalid...sreća djetetu nije ništa bilo.
O americi da ti ne pričam
Svugdje se dešavaju ružne stvari,u sarajevu je isto tako loša situacija ali u ovoj maloj sredini bi se lako moglo tome stati u kraj kada bi ovi majmuni na vlasti bili više zaokupljeni borbom protiv toga a ne svojim ličnim bogatstvom.pljačkom...
Ovde je problem politika i ljudi zadojeni mržnjom,pogrešnim tumačenjima vjere,lopovski mentalitet ljudi na vlasti,glupi narod koji puši iste fore godinama...Sistem i njegova promjena bi ovo mjesto učinio divnim mjestom za življenje ali na žalost to je jako teško i vjeruj da i ja sam ludim zbog toga.Ima ovde puno dobrih i sposobnih ljudi ali šute a i ovi drugi su u većini.Puno dobrih je otišlo i ovu zemlju ostavilo kretenima.Ja neću.
Možda griješim,možda ne...Za sada mi je dobro i nisam se pokajao.

HAVANA wrote:

ljubav_aha wrote:HAVANA,razumiem te,ali upravo nakon ratnog perioda i mnogo kasnije,mngo djece je Skrenulo losim putevima upravo iz porodica koje su najvise bile usmejrene ka sigurnoj buducnosti djeteta,jer sredina prije ili kasnije pocne oblikovati licnost,a ko sacinjava sredinu,osobe iz razlicitih krugova drustava

Ovde je problem politika i ljudi zadojeni mržnjom,pogrešnim tumačenjima vjere,lopovski mentalitet ljudi na vlasti,glupi narod koji puši iste fore godinama...Sistem i njegova promjena bi ovo mjesto učinio divnim mjestom za življenje ali na žalost to je jako teško i vjeruj da i ja sam ludim zbog toga.Ima ovde puno dobrih i sposobnih ljudi ali šute a i ovi drugi su u većini.Puno dobrih je otišlo i ovu zemlju ostavilo kretenima.Ja neću.
Možda griješim,možda ne...Za sada mi je dobro i nisam se pokajao.

to su razlozi mog pisanja u vezi sredine koju si odlicno opisao,evo na temi osoba od 23 godien, je otvorila temu,a mnogi tako ,koji se cak ni ne sjecaju rata razmisljaju o odaslku iz BiH zahvljujuci anarhiji BiH

kaajma wrote:LJUDI HAJD MOLIM VAS DRZITE SE TEME AKO IMA KAKV PLAN ILI POMOC KAKO OTICI ODAVDE (ova velika slova su da bude sto upadljivije8)
svi pricate sta ste vi dozivjeli znamo mi potencionalna dijaspora dosta tih prica de ba malo konkretno kako kud gdje sta najbolje itd


hvala

i ja bih vrlo rado otišla iz BiH u jednom pravcu,još kad vidiš da je negdje bolje(bila u Kataru 5 god.)

[quote="Jedan001"]

ne bih se slozio sa ovim eto sve cekaju da se udaju nemoj bas momka lozit da mu je ovo najsjajnija i najidealnija opcija... prvo moze naci neku ko sto crnci naci debelu masnu ruznu rahiticnu bez zuba ko sto vidjam na svakom koraku koliko budu gadne da se ljudi od njih odmicu a o mladozenji da ne govorim... to nije problem ali onda mora imat u vidu da ce joj morati djete napravit zajdnicki zivot itd.quote]


dodje covjeku da place kad vidi kako svabice prasice tretiraju te jadne momke . oni jadni nemaju izbora a one krave svoje frustracije istresaju na njima , citav zivot ih neko zahebavo i onda dobiju zrtvu koja se ne smije braniti . da ima boga sve bi zavrsile negdje u sibiru na radnim zadatcima .

Sve naj kaajma...kako god odlucis - ostati ili otici.

To je tvoj zivot. Imas pravo na svoju odluku.

Pokusaj se familijom iz Kanade; mozda oni mogu dati garancije za tebe i pomoci ti da sredis papire i nadjes prvi posao?

Zenidba...hmmm, ne znam...procitah nesto o debelim zenama iz Njemacke... ma nisu ni Kanadjanke puno bolje. Nekako mi to ne izgleda kao najsretnije rijesenje.

Ustedi za prve troskove u zemlji u koju si odlucio da odes ili trazi pomoc te familije koju imas u Kanadi.

Vjeruj mi, sve je lakse kada vec imas nekoga tamo ko ti moze pomoci za razliku od scenarija u kojem moras sve sam rijesavati.

U svakom slucaju - puno srece. U zapadnim zemljama su sve zatvoreniji prema strancima. Kriza je, pa je i lokalnima teze naci i zadrzati posao. To ne znaci da je to nemoguce, vec da je puno TEZE nego prije par godina.

Zao mi je sto mladi moraju donositi ovakve odluke. Nismo za to ginuli...da bude ovako...

exliberal wrote:Jebiga Havana....ja sam cak i stariji od tebe pa nevidim taj zapad tako mrzak.
Moje je drustvo ili izginulo po zuci ili razasuto po cijelom svijetu....ja sad kad dodjem u Sarajevo ko stepski vuk....nigdje nikog...samo par njih sa kojima sam odrastao i rat prezivio je ostalo u Sarajevu i oni su se skroz promjenili, jedan je dosao tobe postao vjernik sad sa mnom i nece da prica, drugi su se postarali...nema vise onog elana, sjaja u ocima sto bi pjesnici rekli .
Zadnji put kad smo zajedno bili jedan mi prijatelj rece na kraju, jebi ga jarane mi smo se tebi rugali kad si otisao poslije rata ...sad kad te gledam tebi ko da je vrijeme stalo...mi ko starci pored tebe izgledamo

Imamo slicna iskustva exliberal.

Sto se tice HAVANA-e, koji se vratio kuci, apsolutno ga razumijem. Ni meni ovo ovdje nije "pravi zivot", ali je, za sada, najblizi nekakvom "normalnom zivotu" koji sada, u ovim okolnostima, mogu ostvariti.

Ne moze se covjek vratiti kuci bez realnog plana, "vagona dobre volje" i dovoljno sredstava za jos jedan novi pocetak, da ne govorimo o vezama.

Exliberal je primjetio kako su se stari prijatelji promijenili. Istina. Imajmo u vidu da smo se i mi promijenili. Povratak kuci znaci ponovno prilagodjavanje. Nit' smo mi isti, nit' se vracamo u ono sto smo ostavili. SVE je drugacije.

Svaka cast HAVANA-i sto je imao snage da donese odluku da se vrati. Nije laka.

Nije lako ni odluciti na odlazak. Mi smo otisli nakon nesretnog Dejtona. Vec tada je bio ocigledan kamen spoticanja. Ne jedan. Vise njih.

Kako opisati tzv "kanadsko iskustvo"? Jedno razocarenje zamijenjeno je drugim. Iluzije i o kuci i o ovom zapadnom nacinu zivota su nestale. Nakon svega ostaju izgubljene godine, puno potrosene snage i realnost - kakva jeste- bez (samo)zavaravanja.

Sada smo, nakon dugog niza godina, uspjeli "normalizirati zivot". Medjutim nije to-to. Ovo je nalik losoj imitaciji zivota, made in China. Neka vam to zvuci kao "tipicna dijasporska prica", ali velika je istina da u Bosni nema para, a na zapadu nema zivota.

Opet smo na raskrsnici. Vidjecemo, ovisno o okolnostima, gdje cemo se na kraju zaustaviti. Mozda to bude gdje smo sada, daleko od svog grada, a mozda nas eto kod HAVANA-e u stilu "tivra se dajdza".

U svakom slucaju, zivot na zapadu je velika skola u kojoj covjek puno nauci i o sebi i o drugima, rijesi se iluzija i shvati ko je, sta je, gdje je i kuda ide. Ako brzo ne shvati, potone. To je to.
Bilo bi dobro da svi dobiju sansu da ga iskuse PRIJE nego sto donesu bitne odluke u svojem zivotu.
Najbolje je odluke donositi bez iluzija. Tako se izbjegavaju iznevjerena obecanja i nerealna ocekivanja.

salter071 wrote:[Sada smo, nakon dugog niza godina, uspjeli "normalizirati zivot". Medjutim nije to-to. Ovo je nalik losoj imitaciji zivota, made in China. Neka vam to zvuci kao "tipicna dijasporska prica", ali velika je istina da u Bosni nema para, a na zapadu nema zivota.

a kako to u BiH ima zivota

ljubav_aha wrote:

salter071 wrote:[Sada smo, nakon dugog niza godina, uspjeli "normalizirati zivot". Medjutim nije to-to. Ovo je nalik losoj imitaciji zivota, made in China. Neka vam to zvuci kao "tipicna dijasporska prica", ali velika je istina da u Bosni nema para, a na zapadu nema zivota.

a kako to u BiH ima zivota

Ako ne kontas, tesko ti to mogu objasniti. A iskreno... i ne da mi se. Uci cemo u natezanje, sto ne zelim. Kome je na zapadu sve potaman - nek' uziva. Ko misli da je u Bosni sve svedeno na "kopanje kontejnera" nek' nastavi to misliti i dalje.

Jednostavno, dosadilo mi je da objasnjavam uvijek iznova.

Pitaj nekog drugog. Najbolje je da pitas nekoga ko je iskusio oba nacina zivota...
Evo, recimo....sta ja znam... pitaj HAVANA-u sto se vratio, pa nek' ti pokusa objasniti.
Bez uvrijede, cim si postavila to pitanje, postalo je jasno je da ne mozes shvatiti o cemu je rijec. Tesko bi ti i HAVANA ili bilo ko drugi to mogao objasniti.

Ja znam dobro oba nacina zivota i oba sam iskusila. Znam sta mi najbolje odgovara. Govorim u iskljucivo svoje ime i nemam se zbog toga namjeru ni pravdati ni ubjedjivati sa bilo kim. Svako neka vjeruje sta god ga volja.

Meni je dobro. Tako mi treba.

Nit' me ko hrani, nit' duvani, tako da o svom trosku mogu otici bilo kuda. Ne branim nikome da uradi to isto, pa kud koji....svak' zna svoje. Meni je dosadilo objasnjavati, pa sam si zato i napravila nacin zivota kakav mi odgovara.

I na kraju, pada mi na pamet ona stara sarajevska ... da je posao savjetnika beskoristan - pametnom savjet ne treba, a budali ne koristi.