DickHolbrooke wrote:Shoba wrote:
OK evo opet..
.......................................
U RAT, PROTIV PREGLASAVANJA!
Author: Zlatko Hadzidedic
Uploaded: Friday, 05 September, 2003
U jeku Sarajevskog filmskog festivala tesko se osvrtati na proslonedjeljnu javnu polemiku izmedu clanova Predsjednistva Bosne i Herecegovine, gospode Tihica i Paravca. Tesko se osvrtati, jer postoji nesto u ljudskoj psihi sto covjeka tjera da gleda prema naprijed i prema vanjskom svijetu, kuda nas - zeljeli bismo da vjerujemo - vodi Sarajevski filmski festival, umjesto da gleda unazad, u pravcu neprekidnog bavljenja vlastitom prosloscu, kuda nas sasvim sigurno vodi polemika izmedu dvojice clanova Predsjednistva. Ipak, nuzno se osvrnuti i na argumente upotrijebljene u toj polemici i na cinjenice iz nedavne proslosti na koje ti argumenti podsjecaju, jer u njima se nalazi kljuc stanja u kojem se nalazi nasa zajednicka zemlja, koju bi trebalo da ne samo zajedno nego i zajednicki predstavljaju gospoda Paravac i Tihic, stanja koje njenim gradanima ne dozvoljava ni da ozbiljno razmisljaju o tome kako da se, zajedno sa zemljom, pokrenu naprijed a kamoli da tamo zaista i krenu.
U sredistu polemike, da podsjetimo, nalazi se pitanje pravnih temelja na kojima je izgradena Republika Srpska, odnosno pitanje legitimnosti njenog nastanka - a to prakticno znaci pitanje legitimnosti njenog sadasnjeg postojanja i njenog daljeg opstanka. Jer, bez obzira sto je Dejtonski mirovni sporazum legalizirao postojanje Republike Srpske, ta legalizacija, a samim tim i dalja politicka sudbina ove drzavno-pravne formacije koju Dejtonski ustav definira kao «entitet» (sto je kategorija nepoznata u ranijoj politickoj i pravnoj teoriji i praksi), ipak bi mogla biti osporena na pravnom planu, ukoliko bi se definitivno i ocigledno pokazalo da je sam nacin njenog nastanka bio u neskladu sa vazecim normama i principima politicke teorije i medunarodnog prava.
Za Tihica, nelegitimnost postojanja Republike Srpske zasniva se na cinjenici da je teritorija koju danas taj «entitet» zauzima nastala oruzanim zaposijedanjem, uz ubijanje i protjerivanje ne-srpskog stanovnistva u razmjerama koje Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata. Za Paravca, prema saopcenju iz njegovog kabineta, legitimitet Republike Srpske zasniva se na cinjenici da je Republika Srpska proglasena prije pocetka oruzanih dejstava, jos u januaru 1992., te na tvrdnji da je cinom njenog proglasenja izrazena politicka volja «izabranih predstavnika srpskog naroda, kako bi se taj narod zastitio od preglasavanja u tadasnjoj BiH». I dok Tihic ponavlja dobro poznati argument o nelegitimnosti politicko-pravnih i teritorijalnih tvorevina nastalih silom (sto je logika medunarodnog prava kojoj se ni Paravcevo saopcenje u nacelu ne suprotstavlja), Paravac iznosi krajnje zanimljiv, i jednako problematican, argument da je Republika Srpska nastala voljom «izabranih predstavnika srpskog naroda», i to da bi se «taj narod zastitio od preglasavanja u tadasnjoj BiH». Argument je zanimljiv, jer se tu, vjerovatno po prvi put nakon 1992., precizno navodi razlog zbog kojeg su poslanici Srpske demokratske stranke i Radikalne stranke u Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine u januaru 1992. proglasili - kako je tada nazvana - «Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu», koja je ubrzo materijalizirana putem etnickog ciscenja onih teritorija za koje se prilikom proglasavanja planiralo da udu u njen sastav. Taj razlog, kako je navedeno u saopcenju, bila je zastita srpskog naroda «od preglasavanja u tadasnjoj BiH», i da bi to «preglasavanje» bilo sprijeceno Srpska demokratska stranka i Radikali posegnuli su za stvaranjem vlastite paradrzave na tlu BiH, uz sve posljedice koje je takav cin prouzrokovao.
Problematicnost tog argumenta, medutim, samo dijelom lezi u cinjenici da poslanici SDS i Radikala u tadasnjem Parlamentu nisu bili izabrani kao «predstavnici srpskog naroda» nego - kao i poslanici svih ostalih politickih stranaka - kao prestavnici svih gradana BiH, jer tadasnji Ustav nije poznavao ni priznavao kategoriju etnickog predstavljanja odn. separatnog predstavljanja etnickih grupa unutar korpusa gradana BiH (samim tim, tadasnji poslanici SDS i Radikala nisu bili «izabrani» nego samozvani, neustavni «predstavnici srpskog naroda» i njihovo «preglasavanje» u Parlamentu, prema tada vazecem Ustavu, nije moglo biti «preglasavanje» citavog «naroda», vec samo «preglasavanje» dvije politicke stranke). Srz problematicnosti Paravcevog argumenta lezi, pak, u nastojanju da se «preglasavanje» dvije politicke stranke u Parlamentu predstavi kao samorazumljiv i dovoljan razlog koji bi trebalo da legitimira cin proglasenja paradrzavne formacije, kojem su pripadnici te dvije stranke pribjegli da bi izbjegli «preglasavanje» od strane drugih stranaka u Parlamentu. Dakle, sve sto je pocinjeno u svrhu stvaranja etnicki «ciste» teritorije za tu paradrzavu (koja je kasnije legalizirana kao «entitet» unutar drzave BiH) trebalo bi da bude legitimirano zeljom dvije politicke stranke da ne budu «preglasane» u Parlamentu!? Krajnja apsurdnost takve «legitimacije» naglasena je cinjenicom da je upravo «preglasavanje» temeljni princip na kojem pociva svaki demokratski sistem u svijetu. A u modernom svijetu, sve vazece teorije politickog legitimiteta su u tome jasne, jedini izvor legitimiteta je politicka volja koja se dobija u procesu demokratskog odlucivanja. Ono sto Paravac - kao pripadnik stranke koja, kakve li ironije, u svom nazivu ima atribut «demokratska» - naziva «preglasavanjem» i protiv cega je, kako proizlazi iz saopcenja, ta stranka bila spremna povesti citav rat, jeste obicni mehanizam za ustanovljavanje politicke volje vecine. A volja vecine je u svim demokratskim ustavima i sistemima obavezujuca i za vecinu i za manjinu, i tu obavezu svaka politicka stranka preuzima i prihvata kao uslov za vlastiti ulazak u proces politickog odlucivanja. Nepristajanje na «preglasavanje» jeste nepristajanje na demokratske principe odlucivanja i drustvenog uredenja, a pokusaj da se Republika Srpska legitimira kao «zastita» od «preglasavanja» trajno de-legitimira Republiku Srpsku kao mehanizam kojim su se stranke koje su pretendirale na predstavljanje «srpskog naroda» nastojale zastititi od demokratije. A to bi, valjda, trebalo biti dovoljno da Republiku Srpsku kao takvu trajno de-legitimira u ocima svih onih snaga u svijetu koje za sebe tvrde da zastupaju demokratske vrijednosti.
napravio sam repliku na ovaj tekst ali mi je demokratski izbrisan.
naime, pojednostavljeno, demokratija bi trebala da bude konkurencija ideja pa je normalno da tako konzervatici budu preglasani od liberala, liberali od socijalista, da opozicija kaze ok usli smo u demokratsku trku koju smo izgubili pa cemo sljedeci put ponuditi nesto novo da pokazemo da smo sposobniji od vlasti pa cemo naredni put mi njih "preglasati". u takvoj utakmici moze se desiti da bjelci izaberu crnca, kao u americi recimo.
u bosni nije stvar u konkurenciji ideja. u bosni se demokratija ne praktikuje na taj nacin, vec na nacin da su izbori u principu popis stanovnistva. toboze gradjanski koncept u bosni ne moze da postoji i upravo on obesmisljava demokratiju i baljenje politikom jer bi najbrojniji narod uvijek birao vlast. bas kao sto je nemoguce da u americi za predsjednika bude izabran ateista (prije ce biti izabran crnac, homoseksualac ili katolik premda je do sad samo jedan predsjednik bio katolik i jedan crnac), tako je nemoguce da u bosni funkcionira demokratija na uobicajen nacin.
onda kada u americi ne bude bitno glasamo li za atistu ili vjernika na predjsednicku funkciju, e tada ce u bosni biti moguca "prava" demokratija - dakle mozda za 100 godina a mozda ni tad. do tada, izbori ce biti popis stanovnistva, sto u bosni obesmisljava demokratiju i izbore, naime mozemo se odmah dogovoriti da bosnjaci uvijek vladaju, sta ce nam izbori?
zato je "preglasavanje" u BiH sasvim realna stvar, pa makar bila jedini primjer u svijetu. Ali sasvim legitiman problem. to sto je neko sa imenom zeljko komsic biran od biraca bosnjaka nema blage veze jer prosto covjek zagovara bosnjacku nacionalisticku politiku.
